Za vrlo kratko vreme pojavilo se puno JavaScript biblioteka koje su inicijalno bile zamišljene da
korisnicima još više olakšaju upotrebu ovog jezika, time što će se sve klasične grupe linija koda, koji rešava
neki često korišćeni slučaj, grupisati u ime jedne funkcije ili metoda, i samo pozvati po tom imenu, i dobiti
efekat bez mnogo muke.
Tako je prvo nastao jQuery, kada se videlo da se kod animacija, efekata, tranzicija, slider-a,
galerija i sl. prirodno može grupisati u posebnu biblioteku. Ova biblioteka je za vrlo kratko vreme
postala toliko popularna da danas skora da ne postoji sajt koji je ne primenjuje na više mesta.
Mlađi programeri, danas, čak i preskaču klasičnu primenu JavaScript-a jer su oduševljeni
pojednostavljivanjem i lakim načinom manipulacija jQuery-jem.
Paralelno sa razvojem WEB 2.0, pojavljuje se i AJAX, koji je baziran na JavaScript-u a koji je
danas konceptualno zastupljen u svakom boljem sajtu. U istom periodu, pojavljuje se i JSON
(JavaScript Object Notation), koji se za razliku od ranije korišćenog XML-a lakše i brže uči i koji
je intuitivan. Pokazuje se da JavaScript vrlo lako komunicira sa ovim tipom podataka, tako da se danas
najveći broj podataka između servisa i klijenta razmenjuje baš primenom JSON i parsiranjem JavaScript-
om. Pojavom HTML 5 i CSS 3, veliki broj API-ja koji su doneli revoluciju u web-u je baziran na
JavaScript-u, pa se formalno kaže da su HTML 5 i CSS 3 spoj ranijih verzija HTML-a i CSS-a sa
JavaScript-om. Sve ovo i dalje je bilo usklađeno sa definicijom da je JavaScript klijentski jezik.
Klijentski jezik je onaj koji se u originalu dobija od web servera i tek na klijentskoj strani,
žargonski kažemo kod klijenta, u browser-u interpretira i realizuje tako da njegov efekat vidi
korisnik. Iz tog razloga, kao što je moguće videti originalni HTML i CSS kod, koji se dobije od
web servera, moguće je videti i originalni JavaScript kod koji je napisao programer, a koji će se, u
zavisnosti od potreba ili trenutka, interpretirati i prikazati efekat svoga delovanja u browser-u.
Kako je ovaj napredak išao vrlo brzo, svi su shvatili da je JavaScript postao „ozbiljan igrač“ ali je i
dalje bio „nižeg ranga“ jer je klijentski jezik. Međutim, tada dolazi do vrlo velike promene i
pojavljuje se Node.js, koji je serverska verzija JavaScript-a, sa svim karakteristikama koje klasični
serverski jezici imaju u tom trenutku. Ove aktivnosti se intenzivno dešavaju krajem 2009. i
početkom 2010. godine.
U vrlo kratkom roku počinju da se pojavljuju nove JavaScript biblioteke, ali ono što je privuklo
mnogo više pažnje je pojava JavaScript okruženja, tj. framework-a.
Pojavljuje se potpuno novi framework Angular.js, koji donosi još kvalitetniju organizaciju u formi
model– view–controller (MVC) i model–view–viewmodel (MVVM) arhitektura. Angular izuzetno
brzo zauzima vrlo bitnu ulogu i postaje tražen u svim većim kompanijama i softverskim rešenjima,
i dobija potpuno nove verzije. Počevši od verzije 1, verzija 2 je donela toliko novina da pojedini autori
smatraju da je to potpuno novi framework, pre nego nova verzija starog. Sada, Angular već ima verziju 4 i
uveliko se priča o verziji 5.
Čak i tada kada smo smatrali da je to stiglo do neke vrste maksimuma za jedan jezik, pojavljuje se
potpuno novi framework JavaScript-a pod imenom React.js. U ovom trenutku React, po procenama,
prevazilazi sve druge konkurente, što znači da je svaki novi framework JavaScript-a funkcionalno bolji, a ne
samo marketinški proizvod koji je noviji po datumu proizvodnje.
Žargonski, kada kažemo JavaScript mi mislimo na klijentski domen, dok kada kažemo Node.js
mislimo na serverski. Slično ovome, termini Angular i React ukazuju na aktuelne framework-e.
Na tržištu rada podela na klijentske i serverske programske jezike skoro da ne postoji jer
poslodavce zanima najčešće paket jezika i tehnologija koje rešavaju neki posao, a ne pojedinačni
jezici i njihova interne podele. U tom smislu, uobičajena je podela poslova na front-end i back-end
programere tj. poslove.
Front-End programer je neko ko poznaje ceo set jezika i tehnologija namenjenih za programiranje
klijentskih aplikacija. S tim u vezi, najčešće se inicijalno podrazumeva poznavanje HTML-a, CSS-
a, JavaScript-a, jQuery-ja, AJAX-a, XML-a i JSON-a. Sve navedeno zajedno se integriše u cilju
kreiranja klijentske aplikacije.
Sa druge strane, serverske strane, Back-End programer je neko ko piše kod namenjen realizaciji na
web serveru i koji podrazumeva veće i kompleksnije funkcionalnosti, rad sa sesijama, servisima,
bazama podataka itd. Za ove poslove očekuje se poznavanje serverskih programskih jezika, od
kojih su najpopularniji PHP, Node.js, ASP.NET, ... i rad sa bazama podataka tj. jezikom SQL.
Kako se sav serverski kod izvršava i prevodi na serveru tj. na serveru se u krajnjoj fazi prevodi u
klijentske jezike, jer browser samo klijentske jezike može da „razume“ i interpretira, dobar back-
end programer mora da poznaje i front-end kod. Time se poslovi front-end-a smatraju ulaznim
poslovima kako za programere koji žele da ih dalje usavršavaju u klijentskom tako i za
programere serverskih aplikacija.
U poslednjih nekoliko godina, serverske aplikacije se sve više pišu u formi web servisa. Na ovaj
način back-end programer može da piše kod, ne samo u serverskim web orijentisanim jezicima,
nego može da koristi i bilo koji drugi desktop programski jezik (npr. C#, Javu,...). Tada je odgovor
servisa, onome ko ga sa klijentske strane „prozove“, u formi XML-a ili sada češće JSON-a, i tada
back-end programer ne mora da poznaje ništa od front-end jezika. Ovo je postalo vrlo popularan
oblik realizacije koda, jer se kod može bolje zaštititi, veća grupa ljudi u više jezika ga može pisati
i nije ograničen na web tehnologije. Sa druge strane, ovo je povećalo očekivanja od front-end
programera u smislu manipulacije dobijenim podacima iz XML-a tj. JSON-a i njihove interaktivne
implementacije primenom jQuery-ja što je dodatno povećalo i važnost JavaScript-a i njegovih
derivata.
Tako, iako je JavaScript inicijalno korišćen da doprinese povećanju kvaliteta sajta i
interaktivnosti, došlo se do faze kada bez njega podaci iz web servisa ne mogu nikako da se
prikažu i sajt više nije operativan. Zato je danas znanje JavaScript-a izuzetno važno za sve
programere koji žele da se bave web-om, i to ne više samo poželjno nego je postalo obavezno.