See discussions, stats, and author profiles for this publication at: [Link]

net/publication/334246657

The Lasinja culture (Lasinjska kultura)

Chapter · January 2018

DOI: 10.17234/9789531758185-03

CITATIONS READS

2 684

1 author:

Lea Cataj
Hrvatski restauratorski zavod
8 PUBLICATIONS 10 CITATIONS

SEE PROFILE

All content following this page was uploaded by Lea Cataj on 28 November 2019.

The user has requested enhancement of the downloaded file.

 Lasinjska kultura
The Lasinja culture

Lea Čataj

Hrvatski restauratorski zavod

Croatian Conservation Institute
Zagreb
lcataj@[Link]
DOI: 10.17234/9789531758185-03

Lasinjska je kultura zauzimala prostor zapadnog The Lasinja culture occupied the area of the west-
dijela Panonske nizine, s približno Dunavom kao ern part of the Pannonian Plain. The Danube was
granicom na sjeveru i istoku te obroncima Dinari- the approximate border in the north and the east,
da i Alpa na jugu i zapadu. U okvirima današnjih and the slopes of the Dinaric Alps and the Alps in
državnih granica zauzimala je kontinentalnu Hr- the south and west. In the sense of today’s defined
vatsku, sjevernu Bosnu, kontinentalnu Sloveniju, country borders, this includes continental Croatia,
jugoistočnu Austriju te zapadnu Mađarsku, dok northern Bosnia, continental Slovenia, southeast-
je njezina prisutnost u vojvođanskom dijelu Sri- ern Austria, and western Hungary. The culture’s
jema još upitna (Dimitrijević 1979: 139-142, karta presence in the part of Syrmia in Vojvodina is still
3; Simon 1990: 54-55; Marković 1994: karta 9; Tasić questionable (Dimitrijević 1979: 139-142, map 3;
1995: 125; Ruttkay 1996; Marijanović 2003, karta II; Simon 1990: 54-55; Marković 1994: map 9; Tasić
Balen 2010: sl. 5; Velušček 2011: 229-231). U novije je 1995: 125; Ruttkay 1996; Marijanović 2002: map II;
vrijeme njezina južna granica rasprostiranja u Hr- Balen 2010: fig. 5; Velušček 2011: 229-231). In recent
vatskoj pomaknuta do Otočca, gdje je zabilježena times, its southern border in Croatia was moved to
prilikom arheoloških istraživanja Staroga grada Otočac, where the culture was recorded during the
(Kolak 2015). archaeological excavations of the Stari grad posi-
tion (Kolak 2015).
Kulturu je imenovao S. Dimitrijević, prema nalazi-
štu Lasinja na Kupi, a kronološki ju je smjestio u či- The culture was defined by S. Dimitrijević based on
tavo razdoblje eneolitika (Dimitrijević 1961: 22-89). the site of Lasinja on the Kupa River, and the author
Srodni su nalazi s područja Austrije označeni kao chronologically dated it to the entire Eneolithic
Pölshals-Strappelkogel tip kasne badenske kultu- period (Dimitrijević 1961: 22-89). Similar finds from
re (Pittioni 1954: 208). Proučavajući slične nalaze Austria were defined as the Pölshals-Strappelkogel
s prostora Slovenije i sjeverozapadne Hrvatske, J. type of the late Baden culture (Pittioni 1954: 208). By
Korošec zaključuje kako se radi o kulturi kasnoga studying similar finds from Slovenia and northwest-
neolitika i prijelaznoga razdoblja, koju imenuje ern Croatia, J. Korošec concluded that the culture
alpskim facijesom lenđelske kulture, čime jasno belonged to the Late Neolithic and the transitional
naglašava utjecaje pod kojima se ona razvila te period. He called it the Alpine facies of the Lengyel
smatra da joj ne pripadaju nalazi s prostora Hrvat- culture, thereby clearly emphasizing the influences
ske (Korošec 1958; 1960; 1962; 1965). Važnu ulogu that affected its development, and claiming that
lenđelske, odnosno sopotske kulture u genezi la- the finds from Croatia should not be ascribed to
sinjske uočio je i S. Dimitrijević, ali isto tako i snaž- it (Korošec 1958; 1960; 1962; 1965). The important
ne utjecaje badenske te nešto manje vučedolske i role of the Lengyel, that is, the Sopot culture, in the
hvarske kulture (Dimitrijević 1979: 137-181). Drugi genesis of the Lasinja culture was also noted by S.
su autori vidjeli jadranske utjecaje u lasinjskom Dimitrijević, who saw the strong influences of the
materijalu (Bregant 1974; Batović 1975; Marković Baden, and, to a lesser extent, of the Vučedol and
1986: 22), ali i elemente istovremenih susjednih Hvar cultures (Dimitrijević 1979: 137-181). Other au-

copper age in northern croatia back to the past 25

kultura poput Bodrogkeresztúr i Salcuţa (Dimitri- thors recognized Adriatic influences in the material
jević 1961: 52; 1979: 174-176; Marković 1983: 255). Je- of the Lasinja culture (Bregant 1974; Batović 1975;
dan od predloženih naziva za ovu kulturnu pojavu Marković 1986: 22), as well as elements of contem-
je i Kanzianiberg-Drulovka-Lasinja (Pahič 1975: 23). poraneous neighboring cultures such as Bodrog-
keresztúr and Salcuţa (Dimitrijević 1961: 52; 1979:
Na prostoru Mađarske lasinjska je kultura prvotno
174-176; Marković 1983: 255). One of the suggested
bila prepoznata kao najstariji dio kompleksa Bala-
names for this culture is Kanzianiberg-Drulovka-
ton, u čijoj je tvorbi najznačajniju ulogu odigrala
Lasinja (Pahič 1975: 23).
vinčanska, a potom i sopotsko-lenđelska kultura
(Kalicz 1973). Danas je poznata kao zasebna kultu- In Hungary, the Lasinja culture was originally seen
ra Balaton-Lasinja (Kalicz 1995: 37). Proučavajući as the oldest part of the Balaton complex that de-
srodne nalaze s područja Austrije, E. Ruttkay svr- veloped under strong influences of the Vinča, and
stava ih u grupu Bisamberg-Oberpullendorf sred- later the Sopot-Lengyel culture (Kalicz 1973). Today
njoeuropskog epilenđelskog horizonta, koju vidi it is known as a separate culture called Balaton-Las-
kao tipološku poveznicu između moravske grupe inja (Kalicz 1995: 37). By studying similar finds from
Jordanow/Jordansmühl i lasinjske kulture u Hrvat- Austria, E. Ruttkay ascribed them to the Bisamberg-
skoj (Ruttkay 1985: 34). Smatra da se lasinjska kul- Oberpullendorf group of the epi-Lengyel phase in
tura javlja u nekoliko lokalnih grupa, a osim nave- central Europe, which was seen as a typological
dene pripadale bi joj i Balaton-Lasinja te Kanziani- link between the Moravian Jordanow/Jordansmühl
berg-Lasinja (Ruttkay 1996). Sličnog je razmišljanja group and the Lasinja culture in Croatia (Ruttkay
i Z. Marković, koji drži da se lasinjska kultura javlja 1985: 34). It is believed that the Lasinja culture ap-
u nekoliko regionalnih tipova, od kojih bi na pro- peared in several local groups, including, other
storu Hrvatske bili rasprostranjeni tipovi Koška u than the listed, the Balaton-Lasinja and the Kanzi-
istočnoj Hrvatskoj, Beketinec u sjeverozapadnoj aniberg-Lasinja groups (Ruttkay 1996). Z. Marković
Hrvatskoj i sjevernoj Bosni te Čakovac ili Josipdol is of a similar opinion, and feels that the Lasinja
u okolici Ogulina (Marković 1994: 92-94). culture appeared in several regional types that, in
Croatia, include the Koška type in eastern Croatia,
Prema podjeli eneolitika u kontinentalnoj Hrvat-
Beketinec in northwestern Croatia and northern
skoj, lasinjska kultura smješta se u početak sred-
Bosnia, and Čakovac or Josipdol in the vicinity of
njega eneolitika, a danas već brojni radiokarbon-
Ogulin (Marković 1994: 92-94).
ski datumi u rasponu su između 4350. i 3900. g. pr.
Kr. (Balen 2008: sl. 3; 2010: tablica 3; 2016: 64; 2018: According to the division of the Eneolithic in con-
67; Čataj 2016: fig. 2). Velik broj radiokarbonskih tinental Croatia, the Lasinja culture is dated to the
datuma lasinjske kulture s prostora Slovenije u beginning of the Middle Eneolithic, and, today, the
istom je vremenskom rasponu (Guštin 2005: sl. 2, increasing number of radiocarbon dates fall in the
sl. 3; Žižek 2006; Strmičnik Gulič 2006; Plestenjak range between 4350 and 3900 BC (Balen 2008: fig. 3;
2010: 156; Kavur 2011; Tomaž 2012: 277). Datumi iz 2010: table 3; 2016: 64; 2018: 67; Čataj 2016: fig. 2). A
Beketinaca, dobiveni iz zagrebačkog laboratorija large number of radiocarbon dates of the Lasinja
nešto su mlađi te iskaču iz predloženog okvira (Mi- culture from Slovenia fall into the same time span
nichreiter & Marković 2013: 22). Apsolutni kalibri- (Guštin 2005: fig. 2, fig. 3; Žižek 2006; Strmičnik Gulič
rani datumi grupe Kanzianiberg-Lasinja s prostora 2006; Plestenjak 2010: 156; Kavur 2011; Tomaž 2012:
Austrije padaju u razdoblje između 4240. i 3950. g. 277). The dates from Beketinci, obtained from the
pr. Kr. (Ruttkay 1996). Iako je u zapadnoj Mađarskoj laboratory in Zagreb, are somewhat younger and
istraženo mnogo nalazišta kulture Balaton-Lasi- deviate from the suggested timeframe (Minichre-
nja, zasad je poznato tek nekoliko radiokarbon- iter & Marković 2013: 22). The calibrated absolute
skih datuma, koji su u rasponu od 4300. do 3900. g. dates of the Kanzianiberg-Lasinja group in Austria
pr. Kr. (Horváth 2010: 53; Oross et al. 2010: Abb. 12). fall to the period between 4240 and 3950 BC (Rutkay
1996). Even though many sites of the Balaton-Las-
Na prostoru istočne Hrvatske lasinjska kultura
inja culture were excavated in western Hungary, so
slijedi završnu fazu sopotske kulture (Sopot IV),
far only several radiocarbon dates have been pub-
a u sjeverozapadnoj Hrvatskoj njezin tip Seče. U
lished that fall into the range between 4300 and
Gorskoj Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji i Mađarskoj
3900 BC (Horváth 2010: 53; Oross et al. 2010: Abb. 12).
ona se javlja nakon završnog stupnja lenđelske
kulture, a u sjevernoj Bosni nakon stupnja Vinča

26 povratak u prošlost bakreno doba u sjevernoj hrvatskoj

D3 (Raczky 1974: 209; Dimitrijević 1979: 347-349; In eastern Croatia, the Lasinja culture appeared
Marković 1986: 20-22; Težak-Gregl 2005; Balen 2018: right after the final phase of the Sopot culture (So-
67). Lasinjskoj su kulturi istovremene susjedne kul- pot IV), and, in northwestern Croatia its Seče type.
ture i grupe: Ludanice u zapadnoj Slovačkoj i sje- In mountainous parts of Croatia, Slovenia, Austria
vernoj Transdanubiji, Bisamberg-Oberpullendorf u and Hungary, it appeared after the final phase of
Donjoj Austriji i Gradišću, Münchshöffen u Donjoj the Lengyel culture, and in northern Bosnia after
Bavarskoj, Bodrogkeresztúr u istočnoj Mađarskoj, the Vinča D3 phase (Raczky 1974: 209; Dimitrijević
Bubanj-Hum-Salcuța u Srbiji (Kalicz 1995: Abb. 1, 1979: 347-349; Marković 1986: 20-22; Težak-Gregl
Abb. 2). Nakon ili krajem lasinjske javlja se kultura 2005). The Lasinja culture is contemporaneous with
Retz-Gajary, odnosno kultura keramike s brazda- the following neighboring cultures and groups:
stim urezivanjem (Kalicz 1995: 47, Abb. 2; Marković Ludanice in western Slovakia and northern Trans-
1989: 46; Velušček 2004: 250-261). danubia, Bisamberg-Oberpullendorf in Lower Aus-
tria and Burgenland, Münchshöffen in Lower Ba-
S. Dimitrijević podijelio je lasinjsku kulturu na
varia, Bodrogkeresztúr in eastern Hungary, Bubanj-
stupnjeve I, IIa, IIb i III (Dimitrijević 1979: 146). Z.
Hum-Salcuța in Serbia (Kalicz 1995: Abb. 1, Abb.
Marković prvotno je podijelio kulturu na stupnje-
2). The Retz-Gajary, i.e. the culture of pottery with
ve A i B, prema kojoj bi se stupanj A izjednačio s
furrowed incisions, appeared after, or at the end of
Dimitrijevićevim stupnjevima I i IIa, a stupanj B
the Lasinja culture (Kalicz 1995: 47, Abb. 2; Marković
sa stupnjevima IIb i III (Marković 1977). Kasnije se
1989: 46; Velušček 2004: 250-261).
priklonio Dimitrijevićevoj podjeli na tri stupnja, ali
nije smatrao potrebnim dodatno dijeliti drugi stu- S. Dimitrijević divided the Lasinja culture into
panj (Marković 1983: 253). phases I, IIa, IIb and III (Dimitrijević 1979: 146). Z.
Marković initially divided the culture into phas-
Iako se periodizacija prema S. Dimitrijeviću (1979:
es A and B, whereby phase A was the same as
146) još uvijek koristi u stručnoj literaturi, već je
Dimitrijević’s phases I and IIa, and phase B the same
prije nekog vremena postalo jasno da je potrebno
as phases IIb and III (Marković 1977). He later adopt-
pomaknuti lasinjsku kulturu iz odavno zadanih
ed Dimitrijević’s tripartite division, but saw no need
tipo-kronoloških okvira (Balen 2010; Balen & Drnić
to further divide the second phase (Marković 1983:
2014: 50-54). Nalazi iz Ajdovske jame poslužili su
253).
Dimitrijeviću za stupnjevanje lasinjske kulture te
je tri horizonta datirao u stupnjeve I, IIa i IIb (Dimi- Although S. Dimitrijević’s division (1979: 146) is still
trijević 1979: 144-147). Revizija nalaza te radiokar- used in expert publications, it eventually became
bonski datumi pokazali su da se samo drugi od tri clear that the Lasinja culture should be moved
horizonta može vezati uz lasinjsku kulturu (Budja from the previously defined typological and cultur-
1983: 81; Velušček 2004: 243-245; Tomaž & Velušček al frameworks (Balen 2010; Balen & Drnić 2014: 50-
2005; Balen 2010: 35). Problematičnom se pokazala 54). Dimitrijević used the finds from Ajdovska jama
i stratigrafija Gornje Tuzle, čiji je stratum I Dimitri- to make a division of the Lasinja culture into three
jević pripisao stupnju IIa, a stratum II stupnju I (Di- stages dated to phases I, IIa and IIb (Dimitrijević
mitrijević 1979: 146). Kako je već ranije uočeno, u 1979: 144-147). A reevaluation of the finds and ra-
horizontima su zamijećeni nalazi mlađih kultura, diocarbon dates revealed that only the second out
koji upućuju na poremećenu stratigrafiju (Benac of the three stages can be connected with the Las-
1980: 16; Budja 1983; Marković 1994; Balen 2010: inja culture (Budja 1983: 81; Velušček 2004: 243-245;
35-36). Radiokarbonski datumi pokazali su da je Tomaž & Velušček 2005; Balen 2010: 35). The stratig-
lasinjska kultura u Požeškoj kotlini bila prisutna i raphy of Gornja Tuzla is also problematic, seeing as
prije njezine završne faze (Balen 2010: 35, tab. 3), Dimitrijević had ascribed stratum I to phase IIa, and
u koju je nalazišta s tog prostora datirao Dimitri- stratum II to phase I (Dimitrijević 1979: 146). As pre-
jević (1979: 145). Brojni su i primjeri ukrašavanja viously noted, these strata yielded finds of younger
keramičkih nalaza, koje je S. Dimitrijević datirao u cultures, suggesting that the stratigraphy was dis-
određeni stupanj lasinjske kulture, a ne potvrđu- rupted (Benac 1980: 16; Budja 1983; Marković 1994;
je ih apsolutna kronologija, primjerice mrežasti, Balen 2010: 35-36). Radiocarbon dates have shown
ljestvičasti i krivolinijski ukrasi te velike jezičaste that the Lasinja culture was present in the Požega
aplikacije, koje je Dimitrijević pripisao kasnoj fazi Valley before its final phase (Balen 2010: 35, tab. 3),
lasinjske kulture, a na nekim su nalazištima prona- to which Dimitrijević had dated the sites from the
đeni u zatvorenim cjelinama radiokarbonski dati- region (1979: 145). There are also numerous exam-

copper age in northern croatia back to the past 27

ranima u sam početak lasinjske kulture (Dimitrije- ples of decorated pottery that Dimitrijević had as-
vić 1979: 158; Balen 2010: 34; Plestnjak 2010: 35-38, cribed to certain phases of the Lasinja culture, but
G27). that are not confirmed by absolute chronology. For
example, decorations in the shape of nets, ladders
Istraživanja velikog broja nalazišta lasinjske kul-
or wavy lines, as well as large tongue-like applica-
ture, posebice unatrag dvadesetak godina, rasvi-
tions, which Dimitrijević had ascribed to the late
jetlila su neke njezine dotad ne potpuno jasne
phase of the Lasinja culture, were discovered in
aspekte, poput načina stanovanja ili apsolutne
closed contexts at some sites, and were radiocar-
kronologije. Ipak, problem njezine unutarnje peri-
bon dated to the very beginning of the Lasinja cul-
odizacije još uvijek nije razriješen.
ture (Dimitrijević 1979: 158; Balen 2010: 34; Plestnjak
2010: 35-38, G27).
The excavations conducted on a large number of
sites of the Lasinja culture, especially in the last
twenty or so years, have shed new light on some of
its previously vague aspects, such as the way of life
and absolute chronology. However, the problem of
its inner periodization remains unsolved.

Naselja i stanovanje Settlements and habitation

Lasinjska su naselja najčešće smještena na ma- Settlements of the Lasinja culture are most often
njim brežuljcima ili gredama, blizu potoka ili rije- situated on smaller hills or elevated positions in
ka, na nadmorskoj visini do 250 m. U gorskim ili the vicinity of streams or rivers, at an altitude of up
planinskim dijelovima Hrvatske često su gradin- to 250 m. In hilly and mountainous parts of Croatia,
skog tipa, na prirodnoj uzvisini iznad rijeke. Lasinj- these are often hillforts situated on natural eleva-
ski su nalazi pronađeni i u nekoliko špilja, koje su tions above rivers. Finds of the Lasinja culture have
korištene kao privremena skloništa, izuzev Ajdov- also been discovered in caves that were used as
ske jame, koja je služila u grobnom ritualu i kultu temporary shelters, with the exception of Ajdovska
(Dimitrijević 1979: 147; Horvat 1989; Marković 1994: jama, which was used for burials and cult-relat-
39; Virág 2003: 393; Balen 2010: 27). ed activities (Dimitrijević 1979: 147; Horvat 1989;
Marković 1994: 39; Virág 2003: 393; Balen 2010: 27).
Lasinjska su naselja otvorenog tipa i u pravilu
jednoslojna, iako su se neka vjerojatno pomicala Settlements of the Lasinja culture are of the open
i horizontalno, što bi mogle potvrditi serije radio- type and generally have a single layer, although
karbonskih datuma. Uglavnom su to bili zaseoci ili some of them probably made horizontal shifts,
farme međusobno udaljeni 1-2 km povezani u gru- as could potentially be indicated by radiocarbon
pacije te se pretpostavlja da se radi o obiteljskim dates. These were mostly hamlets or farms that
zajednicama. Naselja su bila raširena na velikoj were 1-2 km apart and were clustered into groups,
površini. Sastojala su se od nekoliko nadzemnih so it was assumed that they were inhabited by fa-
objekata međusobno udaljenih 30 do 80 m, po- milial communities. The settlements spread over
pratnih jama različite namjene, bunara, peći i sl. large areas and were comprised of several above-
Zamijećeno je grupiranje po nekoliko kuća i jama ground structures that were 30 to 80 m apart, as
zajedno, kao i podjela nalazišta na radni i stam- well as of accompanying pits used for different
beni dio. Kako pokazuju dosadašnja istraživanja, purposes, wells, kilns and the like. The tendency to
istovremeno je korišteno maksimalno 4-5 stam- group several houses and pits together was noted,
benih objekata (Virág 1990: 74; 2003: 386; Kalafatić as was the division of sites into working and resi-
2009: 21-22; Oross et al. 2010: 388, Abb. 1; Minichrei- dential areas. As shown by research conducted so
ter & Marković 2013: 34; Hornok & Kiss 2017: 239- far, a maximum of 4-5 residential structures were
241; Hulina, u tisku). Jedino zasad poznato naselje used at the same time (Virág 1990: 74; 2003, 386;
tipa tela jest Pepelana kod Virovitice, s tri prepo- Kalafatić 2009: 21-22; Oross et al. 2010: 388, Abb. 1;
znata horizonta ove kulture (Minichreiter 1990; Mi- Minichreiter & Marković 2013: 34; Hornok & Kiss
nichreiter & Marković 2009). 2017: 239-241; Hulina, in print). The only currently

28 povratak u prošlost bakreno doba u sjevernoj hrvatskoj

Iako se za pripadnike lasinjske kulture dugi niz go- known tell settlement is the one at Pepelane near
dina smatralo da daju prednost životu u jamsko- Virovitica, were three phases of this culture have
zemuničkim objektima, danas je posve jasno da su been identified (Minichreiter 1990; Minichreiter &
gradili nadzemne objekte. Lasinjske su kuće imale Marković 2009).
zidove građene od nosivih stupova i pruća oblije-
Although it was, for many years, thought that the
pljenih glinom/blatom. Na prostoru Transdanubije
members of the Lasinja culture preferred to live in
i Slavonije gotovo su u pravilu građene s temelj-
dugout pit-dwellings, today it is completely clear
nim jarcima širokim oko 25-50 cm i dubokim čak
that they used above-ground structures. Houses
do 50 cm, na dnu kojih su bile jame od stupova. S
of the Lasinja culture had walls comprised of sup-
obzirom na dublje ukopane temelje nekih od kuća
portive posts and wattle covered with clay/mud.
pretpostavlja se da su imale dva kata. U središnjoj
In Transdanubia and Slavonia, they almost always
Hrvatskoj i Sloveniji te na nekoliko nalazišta u
had ditches with post holes at the base. Seeing as
Transdanubiji kuće nisu imale temeljne rovove već
some of the houses had deeper foundations, it was
samo nosive stupove. Njihova je orijentacija ovisi-
suggested that they had two floors. In central Croa-
la o prevladavajućem smjeru vjetra i topografskim
tia and Slovenia, as well as on several sites in Trans-
okolnostima, čemu u prilog govori jednaka ori-
danubia, the houses did not have ditches, but only
jentacija kuća iz različitih razdoblja na pojedinim
supporting pillars. Their orientation depended on
nalazištima. Najčešće su bile orijentirane sjevero-
the prevailing direction of the wind and other topo-
zapad-jugoistok ili zapad-istok, s ulazom na kraćoj
graphic features, as attested to by the same orien-
strani kuće (Dimitrijević 1979: 148-150; Virág 2003;
tation of houses from different periods at certain
Kalafatić 2009; Balen 2010: 28; Oross et al. 2010: 379-
sites. Most often they were laid out in a northwest-
389; Minichreiter & Marković 2013: 52-71; Hulina, u
southeast or a west-east direction, with the en-
tisku).
trance on the shorter side of the house (Dimitrijević
1979: 148-150; Virág 2003; Kalafatić 2009; Balen
2010: 28; Oross et al. 2010: 379-389; Minichreiter &
Marković 2013: 52-71; Hulina, in print).

Slika / Figure 1. Ostaci nadze-

mnog objekta lasinjske kulture,
Tomašanci-Palača / The remains
of an above-ground structure of
the Lasinja culture, Tomašan-
ci-Palača (prema / after: Balen
2016: fig. 7).

copper age in northern croatia back to the past 29

Lasinjske su kuće najčešće bile pravokutnog tlocr- Houses of the Lasinja culture were most commonly
ta dimenzija 7-12 x 13-23 m, s unutarnjom podje- rectangular, measuring 7-12x13-23 m, their interior
lom na dvije prostorije te ponekad i nosivim stu- was divided into two rooms, and some of them had
povima u sredini koji su nosili krov na dvije vode. posts in the middle that supported the gable roof.
Nešto se rjeđe javljaju kuće s jednom ili tri prosto- Houses with one or three rooms are somewhat less
rije. Uz kuće može biti nadograđeno kružno dvo- common. The houses can be accompanied by a cir-
rište s ogradom. Kuće kvadratnog oblika imale su cular yard with a fence. Square houses measured
stranice dimenzija 7-11 m, jednu prostoriju i krov 7-11 m at the sides, had one room, and a gable or a
na dvije ili četiri vode (Dimitrijević 1979: 148-150; cross gabled roof (Dimitrijević 1979: 148-150; Virág
Virág 2003; Kalafatić 2009; Balen 2010: 28; Oross et 2003; Kalafatić 2009; Balen 2010: 28; Oross et al. 2010).
al. 2010).
In Croatia, the largest excavated settlements of the
Na prostoru Hrvatske najveća istražena lasinjska Lasinja culture with above-ground houses and ac-
naselja s nadzemnim kućama i popratnim objek- companying structures include Beketinci-Bentež
tima su nalazišta Beketinci-Bentež (Minichreiter (Minichreiter & Marković 2013: 52-71), Čepinski
& Marković 2013: 52-71), Čepinski Martinci-Dubra- Martinci-Dubrava (Kalafatić 2009), Donji Miholjac-
va (Kalafatić 2009), Donji Miholjac-Mlaka (Nodilo Mlaka (Nodilo 2012), and Donji Miholjac-Đanovci
2012) i Donji Miholjac-Đanovci (Tkalčec 2016). Na (Tkalčec 2016). The large areas excavated at the
nalazištima Varaždin-Brezje (Tomičić 1968; Madi- sites of Varaždin-Brezje (Tomičić 1968; Madiraca &
raca & Čimin 2009; Bekić 2010), Poljana Križevačka Čimin 2009; Bekić 2010), Poljana Križevačka I (Dizdar
I (Dizdar 2013; Hulina, u tisku), Poljana Križevač- 2013; Hulina, in print), Poljana Križevačka II (Ložnjak
ka II (Ložnjak Dizdar 2012; Hulina, u tisku) i Velika Dizdar 2012; Hulina, in print), and Velika Gorica-
Gorica-Šepkovčica (Bugar 2009) istražena je velika Šepkovčica (Bugar 2009) yielded above-ground
površina, a nadzemni objekti prepoznati su po ni- structures that were defined based on the remains
zovima nosivih stupova. of supporting pillars.
U Mađarskoj su najveća istražena lasinjska nase- In Hungary, the largest excavated settlements of
lja s nadzemnim objektima Győr-Szabadrétdomb the Lasinja culture with above-ground structures
(Virág & Figler 2007: 352-354, fig. 2. 1, 5-11), Magya- include Győr-Szabadrétdomb (Virág & Figler 2007:
regres-Macskalyuk (Hornok & Kiss 2017: fig. 1) te 352-354, fig. 2. 1, 5-11), Magyaregres-Macskalyuk
Balatonszárszó-Kis-erdei-dűlő (Oross et al. 2010). (Hornok & Kiss 2017: fig. 1), and Balatonszárszó-Kis-
erdei-dűlő (Oross et al. 2010).
Velik je broj lasinjskih nalazišta na kojima nisu
pronađeni nadzemni objekti. S obzirom na hori- A large number of sites of the Lasinja culture did
zontalnu raširenost kao osnovnu karakteristiku not yield above-ground structures. Considering the
lasinjskih naselja te činjenicu da niti jedno od njih fact that a horizontal spread is the basic character-
nije istraženo u cijelosti, barem za dio njih može se istic of settlements of the Lasinja culture, and the
pretpostaviti da je postojanje isključivo jamskih fact that none of them have been fully excavated, it
objekata rezultat stanja istraženosti (Balen 2010: can be assumed that recording exclusively dugout
29; 2018: 65). Dio nalazišta vjerojatno je bio krat- structures, on at least some of them, is the result of
kotrajnog ili sezonskog karaktera te se sastojao the state of research (Balen 2010: 29; 2018: 65). Some
od manjeg broja ukopanih objekata (Straub 2005; of the sites were probably of short-term or season-
Tokai 2007). al character and consisted of a smaller number of
dugout structures (Straub 2005; Tokai 2007).
Zahvaljujući u prvome redu zaštitnim arheološkim
istraživanjima, broj lasinjskih nalazišta povećava Primarily with the help of rescue archaeological
se iz godine u godinu. Na prostoru Hrvatske tako excavations, the number of sites of the Lasinja cul-
je 1979. g. zabilježeno tek 29 nalazišta (Dimitrije- ture keeps growing with each year. In Croatia, there
vić 1979: karta 3) dok ih je danas poznato gotovo were only 29 recorded sites in 1979 (Dimitrijević
200, iako su se arheološka istraživanja odvijala na 1979: map 3), while today there are over 200. How-
njih manje od sto (Marković 1994: karta 9; Registar ever, less than a hundred of them have been ex-
1997; Okroša Rožić 2004: karta 2; Balen 2010: 41-44, cavated (Marković 1994: map 9; Registar 1997;
sl. 5; Jakovljević 2012). Okroša Rožić 2004: map 2; Balen 2010: 41-44, fig. 5;
Jakovljević 2012).

30 povratak u prošlost bakreno doba u sjevernoj hrvatskoj

Pogrebni ritual Burial rites
Iako je poznat velik broj lasinjskih nalazišta, po- Regardless of the large number of recorded sites of
grebni ritual ove kulture još nije posve jasan. Po- the Lasinja culture, the burial rites are still not com-
znato je tek nekoliko ukopa, koji pokazuju neujed- pletely recognized. Only a small number of burials
načenost u načinu pokopavanja. have been discovered, and they indicate different
burial rites.
Najiscrpnije nam podatke o grobnom ritualu daju
nalazi iz Ajdovske jame u Sloveniji, u kojoj je pro- The most thorough data on burial rites was ob-
nađeno šest skupina pokojnika, ukupno 31 indivi- tained from Ajdovska jama in Slovenia, a site that
dua: 7 muškaraca, 8 žena i 16 djece. Pokojnici su u yielded six groups of burials, i.e. a total of 31 indi-
špilji bili izloženi, a ne pokopani, a tijela su im na- viduals: 7 men, 8 women, and 16 children. In the
kon određenog vremena bila premještena na dru- cave, the bodies of the deceased were exposed, not
go mjesto. Ponekad je oko kostiju postavljeno ka- buried, and were moved to a different place after
menje kao oznaka groba, a osobne su stvari (nakit, a certain period of time. Sometimes stones were
keramika, oružje, oruđe) položene uz tijela. Ostaci placed next to the bones to mark the grave, and
keramike, životinjskih kostiju i pougljenjenih zrna personal belongings (jewelry, pottery, weapons,
žita, pronađeni zajedno s ostacima pokojnika go- and tools) were placed next to the bodies. Remains
vore da se u trenutku polaganja pokojnika ili po- of pottery, animal bones and charred wheat grains
slije tog događaja prilagala hrana. Ukopi su vezani that were discovered with the deceased indicate
uz horizont 2b, nakon čega je uslijedilo razdoblje that food was placed next to the bodies when they
štovanje pokojnika, koji se veže uz horizont 2c were laid to rest, or after. These burials were as-
(Horvat 1989; Budja 1990; Bonsall et al. 2007). Pre- cribed to phase 2b that was followed by a period
ma radiokarbonskim datumima, polaganje umrlih of honoring the dead, ascribed to phase 2c (Horvat
započelo je najvjerojatnije u drugoj polovici 44. st. 1989; Budja 1990; Bonsall et al. 2007). According to
pr. Kr. i trajalo maksimalno 120 godina, dok je što- radiocarbon dates, the burials probably started in
vanje pokojnika moglo trajati i do 545 godina (Hor- the second half of the 44th century BC, and lasted
vat 1989; Sraka 2016: 120-136). for a maximum of 120 years, while the honoring of
the dead might have lasted up to 545 years (Horvat
S prostora Hrvatske zasigurno je najpoznatiji ma-
1989; Sraka 2016: 120-136).
sovni ukop iz Potočana kraj Požege, gdje je 2007. g.
otkrivena jama s velikom količinom ljudskih kosti- The most famous find from Croatia is definitely the
ju i nekoliko ulomaka keramike. Radiokarbonska mass grave from Potočani near Požega, where, in
analiza triju ulomaka kostiju datira ga između 2007, a pit was discovered that contained a large
4258. i 3978. g. pr. Kr. (Potrebica & Balen 2008: 18; Ba- number of human bones and several pottery frag-
len 2010: 31, tablica 3). Bioarheološka analiza ske- ments. Radiocarbon dates obtained from three
letnih ostataka pokazala je da se radi o minimalno bone samples date this tomb to the time between
41 osobi različitih dobnih i spolnih skupina. Na 13 4258 and 3978 BC (Potrebica & Balen 2008: 18; Balen
lubanja vidljive su perimortalne traume nastale 2010, 31, table 3). The bioarchaeological analysis of
različitim oružjem, što može upućivati na više po- the skeletal remains revealed that the grave con-
činitelja. Pokojnici su ubijeni i odloženi u jamu u tained at least 41 people of different age and sex.
isto vrijeme (Janković et al. 2017). Masovni su ukopi A total of 13 skulls displayed perimortem traumas
poznati s prostora Mađarske, ali ne radi se o žrtva- made by different weapons, which could point to
ma masakra kao u Potočanima, već se kao uzrok several perpetrators. The deceased were killed
smrti navodi epidemija (Balatonőszöd: Horváth and placed into the pit at the same time (Janković
et al. 2003) ili žrtvovanje (Keszthely-Fenékpuszta: et al. 2017). Mass graves were also recorded in
Zoffmann 2005). Hungary, but they, unlike the one from Potočani,
did not include victims of a massacre, but people
U Jakšiću kod Požege slučajno su pronađeni ko-
who are thought to have died from an epidemic
sturni ostaci jedne ili više osoba te pet posuda. Jed-
(Balatonőszöd: Horváth et al. 2003) or who were
na od do danas sačuvanih kostiju datirana je u raz-
sacrificed (Keszthely-Fenékpuszta: Zoffmann 2005).
doblje od sredine 43. do sredine 41. st. pr. Kr. (Balen
2018:68). U okolici nisu pronađeni tragovi naselja The skeletal remains of one or more people, and
ili drugih grobova (Marković 1985: 159; 1994, 44, T. five vessels, were accidentally discovered in Jakšić
22. 1-5; Balen 2010: 30, tab. 3; 2018: 68). U lasinjskom near Požega. One of the preserved bones was dated

copper age in northern croatia back to the past 31

sloju u Ozlju pronađen je dio donje čeljusti djeteta to between the middle of the 43rd and the middle
starog 4-5 goodina (Rajić 2003). Ukoliko se radi o of the 41st cent. BC (Balen 2018: 68). No traces of set-
ostacima ukopa, ono je bilo unutar naselja. tlements or other graves have been discovered in
the vicinity (Marković 1985: 159; 1994: 44, Pl. 22. 1-5;
Najveći nam je broj ukopa poznat iz Transdanubi-
Balen 2010: 30, tab. 3). At Ozalj, the layer of the Las-
je, veoma različitog karaktera. Kosturni su zgrčeni
inja culture yielded a part of the lower jaw of a child
ukopi pronađeni na pet nalazišta, unutar naselja
between the ages of 4 and 5 (Rajić 2003). If these are
ili izvan njegova konteksta (Németh 1994: 241-244;
the remains of a burial, it was situated within a set-
Somogyi 2000; Honti et al. 2002: 35; Regenye 2006:
tlement.
18-19). Paljevinski su ukopi poznati sa četiri nalazi-
šta, također unutar naselja ili izvan njega (Horváth
et al. 2003: 270; Gabor 2004: 98; Barna & Kreiter
2006: 56-57).

Slika / Figure 2. Masovna

grobnica u Potočanima
kod Požege / Mass gra-
ve from Potočani near
Požega (prema / after:
Janković et al. 2017).

32 povratak u prošlost bakreno doba u sjevernoj hrvatskoj

Unutar grupe Bisamberg-Oberpullendorf pozna- The largest number of known burials was recorded
ti su i paljevinski i kosturni ukopi (Hahnel 1990; in Transdanubia, and they display very different
Probst 1999: 438), dok grupa Ludanice prakticira characteristics. Burials that included crouched
samo kosturne ukope (Pavúk & Batora 1995: 112- skeletons were discovered at five sites, within or
115). Kosturni su ukopi karakteristični i za sopot- outside the contexts of settlements (Németh 1994:
sku, vinčansku i lenđelsku kulturu, koje prethode 241-244; Somogyi 2000; Honti et al. 2002: 35; Regenye
lasinjskoj, a u sklopu lenđelske kulture u južnoj 2006: 18-19). Incineration graves were found at four
se Transdanubiji javljaju i paljevinski ukopi (Zalai- sites, also inside and outside settlements (Horváth
Gaál 2001; Balen & Čataj 2014: 67-69; Borić 2015). et al. 2003: 270; Gabor 2004, 98; Barna & Kreiter 2006:
56-57).
The Bisamberg-Oberpullendorf group yielded incin-
Pokopavanje životinja unutar naselja uobičajeno
eration and skeletal burials (Hahnel 1990; Probst
je za razdoblje eneolitika, a može svjedočiti ritu-
1999: 438), while the Ludanice group only practiced
alnom žrtvovanju ili odbacivanju uginulih živo-
skeletal burials (Pavúk & Batora 1995: 112-115). Skel-
tinja. U lasinjskoj kulturi, sudeći po dosadašnjim
etal burials are also characteristic of the Sopot,
istraživanjima, ova praksa nije bila osobito česta.
Vinča and Lengyel cultures that preceded the Las-
Ukopi psa na prostoru Hrvatske pronađeni su jedi-
inja culture. In southern Transdanubia, the Lengyel
no u Pajtenici (Balen 2010: 32-33) te na nalazištima
culture is also characterized by incineration buri-
Lébény-Kaszás-domb u Mađarskoj i Bernhardstahl
als (Zalai-Gaál 2001; Balen & Čataj 2014: 67-69; Borić
u Donjoj Austriji (Németh 1994: 242, Abb. 3).
2015).
Burying animals within settlements was common
during the Eneolithic, and can be indicative of rit-
ual sacrificing or discarding dead animals. In the
Lasinja culture, judging by the research conducted
so far, this practice was not particularly common.
In Croatia, dog burials were only discovered at Pa-
jtenica (Balen 2010: 32-33). In Hungary, they were
discovered at Lébény-Kaszás-domb and, in Lower
Austria, at Bernhardstahl (Németh 1994: 242, Abb. 3).

Materijalna kultura Material culture

Keramički nalazi Ceramic finds

Gruba keramika lasinjske kulture sive je ili naran- Coarse pottery of the Lasinja culture is gray or or-
časte do oker boje, s dosta primjesa usitnjenog ka- ange to ochre in color, and has a lot of inclusion
mena i pijeska, čiji se udio smanjuje kod prijelazne of small rocks and sand. The ratio of inclusions is
keramike. Površina je tek ovlaš obrađena ili zagla- reduced in transitional pottery. The surface is only
đena. Fina je keramika uglavnom tamnijih tonova, slightly processed or polished. Fine ware is mostly
u sastavu ima manju količinu pijeska, a površina darker, contains only a small amount of sand, and
je često fino uglačana. Tipovi posuda zastupljeni commonly has a nicely polished surface. Vessel
u lasinjskoj kulturi su lonci, vrčevi, posude s izlje- forms of the Lasinja culture include pots, jugs, ves-
vom, zdjele, šalice, čaše, posude na nozi i tave. Od sels with a spout, bowls, cups, glasses, vessels on
posebnih se oblika javljaju poklopci, žlice, bočice a foot and pans. Special forms include lids, spoons,
i pintadere (Dimitrijević 1979: 151-162; Balen 2010: bottles and stamps (Dimitrijević 1979: 151-162;
33-36). Balen 2010: 33-36).

Lonci mogu imati bikonično ili zaobljeno tijelo. Pots can have a biconical or rounded body. On bi-
Kod bikoničnih lonaca rame posude obično je izve- conical pots, the shoulder is commonly concave or
deno konkavno ili konveksno, dok je trbuh uglav- convex, while the body is mostly concave. The tran-
nom konkavan. Prijelaz ramena u vrat posude sition from the shoulder into the neck can be minor
može biti blag ili izražen, kada je vrat često cilin- or accentuated, whereby the neck is commonly cy-

copper age in northern croatia back to the past 33

dričnog oblika. Javljaju se i bikonični lonci niskog lindrical. There are also biconical pots with a short
ramena, slični zdjelama, koji ponekad imaju ručku shoulder that resemble bowls, and they sometimes
postavljenu odmah iznad prijeloma. Karakteristič- have a handle placed right above the transition of
ni su i bikonični lonci uglatog ramena, koje nosi the body. Biconical pots with an angular shoulder
bogati ukras. Lonci zaobljena tijela mogu imati and rich decorations are also a characteristic form.
blagu s-profilaciju ili imati naglašenije izdvojen Pots with a rounded body can have a slight S-profile
vrat od ramena. Ponekad imaju horizontalne, ver- or a neck that is more pronounced than the shoul-
tikalne ili kljunaste ručke ili pak ušuce uz ili ispod der. They sometimes have horizontal, vertical or
oboda. Lonci grube fakture najčešće su ukrašeni beaked handles, or perforated lugs along or under
plastičnim aplikacijama i tehnikom utiskivanja, the rim. Coarse pots mostly have mechanically
dok oni fine fakture uglavnom nose mehanički made decorations, sometimes filled with incrusta-
izvedene ukrase, ponekad ispunjene inkrustaci- tion (Dimitrijević 1979: fig. 5. 6, 10-12, Pl. XVIII. 4, 8, Pl.
jom (Dimitrijević 1979: sl. 5. 6, 10-12, T. XVIII. 4, 8, T. XIX. 3-4, 8-10, Pl. XXI. 4-5; Balen 2010: Pl. 6, Pl. 7, Pl. 8. 1,
XIX. 3-4, 8-10, T. XXI. 4-5; Balen 2010: T. 6, T. 7, T. 8. 1, T. Pl. 10. 3; Minichreiter & Marković 2013: Pl. 1. 1, 3, 5, Pl.
10. 3; Minichreiter & Marković 2013: T. 1. 1, 3, 5, T. 2. 2. 1, 3, 5, Pl. 3, Pl. 12, etc.).
1, 3, 5, T. 3, T. 12 id).
Jugs with a single handle are a typical representa-
Vrčevi s jednom ručkom tipični su predstavnici tive find of the Lasinja culture, and are often deco-
lasinjske kulture i često nose ukras. U pravilu su rated. They are generally biconical with a concave
bikoničnog oblika s konkavno izvedenim trbuhom body and, most often, a convex shoulder and a cy-
i najčešće konveksnim ramenom te cilindričnim lindrical neck. Just like with pots, some jugs have an
vratom. Kao i kod lonaca, javljaju se oblici uglato angular shoulder, supported by decorations, that
izvedenog ramena, koje nosi ukras i prelazi u kon- transitions into a concave neck – a typical form as-
kavan vrat, a predstavlja tipičan oblik za ovu kultu- cribed to this culture (Dimitrijević 1979: fig. 5. 13, 19,
ru (Dimitrijević 1979: sl. 5. 13, 19, T. XIX. 5, T. XXI. 2, 3; Pl. XIX. 5, Pl. XXI. 2, 3; Okroša Rožić 2004: fig. 7C1, 7C2;
Okroša Rožić 2004: sl. 7C1, 7C2; Balen 2010: T. 4. 1, t. Balen 2010: Pl. 4. 1, t. 5. 1; Minichreiter & Marković
5. 1; Minichreiter & Marković 2013: T. 15). 2013: Pl. 15).
Zdjele se često javljaju na lasinjskim nalazištima Bowls are a common find at sites of the Lasinja
te kao i lonci, mogu imati bikonično ili zaobljeno culture and, just like pots, can have a biconical or
tijelo, a jednostavne konične zdjele također su uo- rounded body. Simple conical bowls are also com-
mon. Biconical bowls appear in several variants
with different combinations of concave, convex
or conical bodies and shoulders. They can have a
handle that connects the transition and the rim,
Slika / Figure 3. Vrč s lokaliteta Vlatkovac / A jug from the site of Vlat-
kovac (foto / photo: I. Krajcar).
and which can, sometimes, go over the rim. Coarse
bowls most often have tongue-like or plastic appli-
cations on the transition of the body, or mechani-
cally made decorations that also appear on fine
biconical bowls. The latter often have small plastic
applications on the transition of the body. Rounded
bowls can be semispherical and spherical, and can
have mechanically made decorations or plastic ap-
plications. Rounded bowls can also have a handle
that is placed under the rim. Simple conical bowls
are a common find as well. Bowls with a short
rounded body and a cylindrical or concave neck
are rare. The most typical bowl of the Lasinja cul-
ture has a biconical shape, a short shoulder and a
concave body with a tongue-like application on the
transition of the body (Dimitrijević 1979: fig. 5. 1-2,
7-9, 15-17, Pl. XVIII. 9; Okroša Rožić 2004: fig. 7A; Balen
2010: Pl. 2, Pl. 3. 6-7, Pl. 9. 1, 4).

34 povratak u prošlost bakreno doba u sjevernoj hrvatskoj

bičajen inventar. Bikonične se zdjele javljaju u više Buckets with a spout mostly have a simple coni-
varijanti s različitim kombinacijama konkavno, cal or biconical shape. They can have a cylindrical
konveksno ili konično izvedena trbuha i ramena. spout that stems from the vessel body, an open
Mogu imati ručku koja spaja prijelom i obod, koji spout that passes through the neck/shoulder, or a
ponekad i prelazi. Zdjele grube fakture najčešće simply-shaped spout at the very rim of the vessel
nose jezičastu ili plastičnu aplikaciju na prijelomu (Dimitrijević 1979: fig. 5. 21; Okroša Rožić 2004: fig.
ili mehanički izveden ukras, koji se javlja i na biko- 7F1; Balen et al 2017: Pl. 4. 4; Čataj, in print).
ničnim zdjelama fine fakture. Potonje često nose
One of the most characteristic forms of the Lasinja
male plastične aplikacije na prijelomu. Zaobljene
culture is certainly a vessel on a foot. In the major-
zdjele mogu biti polukuglaste i kuglaste te nositi
ity of cases, such complete vessels are not found at
mehanički izveden ukras ili plastične aplikacije.
archaeological sites, and are very difficult to recon-
Zaobljene zdjele također mogu imati ručku koja
struct during subsequent processing. Hence, the
je postavljena ispod oboda. Uobičajen su nalaz i
different subtypes are mostly based on the shape
jednostavne konične zdjele. Zdjele niskog zaoblje-
of the foot that is, most often, tall, can be cylindri-
nog tijela i cilindričnog ili konkavnog vrata rijetko
cal or concave, and more or less widens towards
se javljaju. Za lasinjsku je kulturu među zdjelama
the base. There are some rounded ones with a thick-
najtipičnija ona bikoničnog oblika kratkog rame-
er upper part and a concave body that significantly
na i konkavnog trbuha s jezičastom aplikacijom na
widens towards the base. Short ones do not appear
prijelomu (Dimitrijević 1979: sl. 5. 1-2, 7-9, 15-17, T.
often on vessels of the Lasinja culture, but can be
XVIII. 9; Okroša Rožić 2004: sl. 7A; Balen 2010: T. 2, T.
cylindrical, conical or convex (Dimitrijević 1979: fig.
3. 6-7, T. 9. 1, 4).
5. 4, 5, 20, Pl. XVIII. 1, 5, Pl. XIX. 1, Pl. XX. 3, 6, Pl. XXI. 1;
Vjedra s izljevom uglavnom su jednostavnog ko- Balen 2010: Pl. 10. 1).
ničnog ili bikoničnog oblika. Mogu imati cilindri-
Cups are mostly biconical or have an S-profile, as
čan izljev, koji izlazi iz tijela posude, otvoren izljev
well as a ribbon-like handle that connects, and
koji prolazi kroz vrat/rame posude ili jednostavno
sometimes goes over, the rim and the transition on
oblikovan izljev na rubu usta (Dimitrijević 1979: sl.
the body. They are often decorated with mechani-
5. 21; Okroša Rožić 2004: sl. 7F1; Balen et al. 2017: T.
cally made motifs (Balen 1998: Pl. 3: 2; 2010: 34, Pl.
4. 4; Čataj, u tisku).
4.2; Okroša Rožić 2004: Pl. 12; Čataj, in print).
Jedan od karakterističnih oblika lasinjske kulture
svakako je i posuda na nozi. U najvećem broju slu-
čajeva, na arheološkim nalazištima ne pronalazi-
Slika / Figure 4. Zdjela na nozi s lokaliteta Jakšić-Čaire / A bowl on a
mo takve cjelovite posude i veoma ih je teško spo-
foot from the site of Jakšić-Čaire (foto / photo: I. Krajcar).
jiti naknadnim pregledavanjem materijala. Stoga
se različiti podtipovi uglavnom baziraju na obliku
noge, najčešće visoke, koja može biti cilindrična ili
konkavna te se manje ili više širiti prema stajaćoj
plohi. Zastupljene su i zaobljene noge zadebljane
u gornjem dijelu te konkavnog tijela, koje se izrazi-
to širi prema stajaćoj plohi. Kratke noge ne javljaju
se često na lasinjskim posudama, a mogu biti cilin-
drične, stožaste ili konveksne (Dimitrijević 1979: sl.
5. 4, 5, 20, T. XVIII. 1, 5, T. XIX. 1, T. XX. 3, 6, T. XXI. 1;
Balen 2010: T. 10. 1).
Šalice su uglavnom bikonične ili s-profilirane, a
imaju trakastu ručku, koja spaja obod, koji po-
nekad nadvisuje, s prijelomom posude. Često su
ukrašene mehanički izvedenim ukrasom (Balen
1998: T. 3: 2; 2010: 34, T. 4.2; Okroša Rožić 2004: T. 12;
Čataj, u tisku).
Čaše se ne javljaju osobito često na lasinjskim na-
lazištima. Fine su fakture te imaju prilično tanke

copper age in northern croatia back to the past 35

Slika / Figure 5. Keramičke žlice s tuljcem za nasad s lokaliteta Tomašanci-Palača / Ceramic spoons with a cylindrical protrusion for hafting from
the site of Tomašanci-Palača (foto / photo: I. Krajcar).

stijenke i lagano izvučen rub. Mogu nositi meha- Glasses are not a particularly frequent find at site
nički izveden ukras na rubu usta (Balen 2010: T. 5. of the Lasinja culture. They have a fine surface and
2; Čataj, u tisku). quite thin walls, as well as a slightly outward-facing
rim. They can have mechanically made decorations
Plitke tave velika promjera nedavno su izdvojen
at the rim (Balen 2010: Pl. 5. 2; Čataj, in print).
oblik lasinjske kulture, a kako je zasad poznato,
javljaju se na slavonskim nalazištima (Balen 2010: Shallow pans that have a large diameter were re-
34, T. 10. 2; Minichreiter & Marković 2013: T. 16-17). cently defined as a form of the Lasinja culture, and
they appear on sites in Slavonia (Balen 2010: 34, Pl.
Poklopci su uglavnom jednostavnog diskoidnog
10. 2; Minichreiter & Marković 2013: Pl. 16-17).
oblika, s ručkom/drškom postavljenom na gornjoj
strani ili bez nje, grube fakture. Rjeđe se javljaju Lids are coarse and mostly have a simple discoid
poklopci fine fakture, ukrašeni urezivanjem i in- shape as well as, in some cases, a handle/protru-
krustacijom (Homen 1990: sl. 4. 6; Bekić 2006: T. 2. 6). sion on the upper side. Fine lids appear less fre-
quently, and are decorated by incising and incrus-
Žlice se javljaju na gotovo svakom nalazištu lasinj-
tation (Homen 1990: fig. 4. 6; Bekić 2006: Pl. 2. 6).
ske kulture, imaju veći ili manji zaobljeni recipi-
jent te cilindrični tuljac za nasad drška (Dimitrije- Spoons were discovered at almost all sites of the
vić 1961: T. VIII. 51, T. XVIII. 149-150; 1979a: T. XVIII. 6; Lasinja culture. They have a larger or smaller round-
Marković 1994: T. 24. 7-8; Okroša Rožić 2004: sl. 7J2; ed recipient and a cylindrical protrusion for hafting
Minichreiter & Marković 2013: T. 18). (Dimitrijević 1961: Pl. VIII. 51, Pl. XVIII. 149-150; 1979a,
Pl. XVIII. 6; Marković 1994: Pl. 24. 7-8; Okroša Rožić
Bočice su manjih dimenzija, bikoničnog tijela, s
2004: fig. 7J2; Minichreiter & Marković 2013: Pl. 18).
ušicama postavljenim na prijelomu, koje su vjero-
jatno služile za vješanje. Često su ukrašene ubo- Bottles are smaller, have a biconical body and sus-
dima, urezima i inkrustacijom. Analiza zemlje iz pension loops at the transition of the body that
zapune jedne od njih, upućuje na moguća eterična were probably used to hang the vessel. They are
ulja, iako se to nije moglo sa sigurnošću dokazati. often decorated by stabbing, incising and incrusta-
Dosad nisu pronađene na prostoru istočne Hrvat- tion. The analysis of soil from one bottle indicates
ske (Homen 1985; Težak-Gregl 2007). the possible use of essential oils, although the finds

36 povratak u prošlost bakreno doba u sjevernoj hrvatskoj

Plastično ukrašavanje u znaku je raščlanjenih re- were not conclusive. So far no bottles have been
bara, dugmetastih ili jezičastih aplikacija te no- discovered in eastern Croatia (Homen 1985; Težak-
solikih držaka ispod oboda. Najčešće se javlja na Gregl 2007).
keramici grube fakture, koja rjeđe nosi mehanički
Plastic decorations include branched ribs or
izvedene ukrase. Jezičaste aplikacije javljaju se i
tongue-like applications and nozzles under the rim.
na zdjelama fine fakture, kada njihov oblik prati
They mostly appear on coarse ware that less often
liniju ramena posude. Mehaničko ukrašavanje, po-
has mechanically made decorations. Tongue-like
put urezivanja (pravilno urezivanje i žlijebljenje)
applications also appear on fine bowls, when their
i ubadanja, javlja se uglavnom na posudama fine
shape follows the line of the vessel shoulder. Me-
fakture, iako je prisutno i na onima grube fakture.
chanical decorations, such as incising (regular in-
Nosilac ukrasa najčešće je središnji ili gornji dio
cising and gauging) and stabbing, mostly appears
posude ili njezina noga, a rjeđe trbuh, dno ili unu-
on fine ware, although they can also be found on
trašnja strana posude. Od motiva koji su najzastu-
coarse ware. The decorations are most often placed
pljeniji u lasinjskoj kulturi možemo spomenuti ni-
on the central or upper parts of vessels or on the
zove paralelnih vertikalnih, horizontalnih ili kosih
foot, and less often on the body, base or the inside
linija, te paralelne urezane linije koje tvore A-, V-,
of the vessel. The most common motifs used in
cik-cak ili motiv jelove grančice, girlande u neko-
the Lasinja culture include series of parallel verti-
liko paralelnih koncentričnih polukrugova, metli-
cal, horizontal or slanted lines, as well as parallel
často urezivanje, motiv bodljikave žice, mrežasti
incised lines in the shape of the letters A and V,
te ljestvičasti ukras i sl. Kao najtipičniji lasinjski
zigzag lines or fir twig motifs, garlands in several
ukras javljaju se paralelne urezane linije obrublje-
parallel concentric semicircles, combed incisions,
ne nizom uboda. Ubadanje se javlja i samostalno,
and motifs of barbed wire, nets and ladders, and
ispod ruba ili na prijelomu posude, gdje možemo
so on. The most typical decoration of the Lasinja
naći i ukras izveden otiskivanjem alatke. Urezani
culture consists of parallel incised lines bordered
su motivi često ispunjeni bijelom inkrustacijom,
by a line of stabs. Stabbing also appears by itself,
koja je dobivena drobljenjem paljenog jelenovog
under the rim or on the transition of the body, just
roga apliciranog u ureze impregnirane organskom
like the decorations made by impressing certain
smolom. Posude mogu nositi i crveni premaz na
tools. Incised motifs are often filled with white in-
vanjskoj površini (Dimitrijević 1961; 1979: 151-160,
crustation, obtained by grinding burnt deer antler
sl. 5; Homen 1990; Marković 1994: T. 20 – T. 24; Balen
and applied into the incisions that were previously
2010: 33-36; Kos et al. 2013; Marković & Minichreiter
impregnated by organic resin. Vessels can also have
2013: T. 1-18). Iako se ukras izveden brazdastim ure-
a red slip on the outside surface (Dimitrijević 1961;
zivanjem ili urezan motiv spirale ispunjene urezi-
1979: 151-160, fig. 5; Homen 1990; Marković 1994: Pl.
ma vežu uglavnom uz kasniju kulturu Retz-Gajary,
20-Pl. 24; Balen 2010: 33-36; Kos et al. 2013; Marković
oni se javljaju već u lasinjskoj kulturi (Artner et al.
& Minichreiter 2013: Pl. 1-18). Although decorations
2011; Velušček 2011: 222-223, sl. 5. 11; Čataj, u tisku).
made by furrowed incisions, as well as incised spi-
Mnoge tehnike i motivi, kojima su ukrašene lasinj- ral motifs filled with smaller incisions, are often
ske posude, poput urezanih paralelnih linija vo- connected with the later Retz-Gajary, they were al-
doravno postavljenih ispod ruba i jelove grančice, ready used during the Lasinja culture (Artner et al.
otiskivanja uz rub ili na samom rubu, otiskivanja 2011; Velušček 2011: 222-223, fig. 5. 11; Čataj, in print).
alatkom na prijelomu, dvostrukog reda uboda is-
Many techniques and motifs that were used to dec-
pod ruba ili pak slikanja crvenom bojom mogu se
orate vessels of the Lasinja culture, such as parallel
pratiti u krugu lenđelske kulture, a isti je slučaj i
horizontal lines under the rim and fir twig motifs,
s nekim oblicima posuda poput bikoničnih zdjela,
impressing along the rim, or painting a red slip,
konkavno oblikovanog trbuha, lonaca s ušicom
can be traced back to the Lengyel culture, and the
uz rub ili onih zaobljena tijela, zdjela na šupljim
same can be said of some vessel forms, such as bi-
nogama i žlica (Košturik 1972; Budja 1992: sl. 4;
conical bowls with concave bodies, pots with a sus-
Homen 1990; Težak-Gregl 1994; 2005; Tomaž 1999:
pension loop near the rim or ones with a rounded
T. MV1-MV36; Guštin 2005). Bikonične i zaobljene
body, bowls on a hollow foot, and spoons (Košturik
zdjele, zdjele na nozi, kao i ukrašavanje otiskiva-
1972; Budja 1992: fig. 4; Homen 1990; Težak-Gregl
njem uz rub ili na samom rubu posude te malim je-
1994; 2005; Tomaž 1999: Pl. MV1-MV 36; Guštin 2005).
zičastim aplikacijama na prijelomu predstavljaju
Biconical and rounded bowls, bowls on a foot, as

copper age in northern croatia back to the past 37

poveznicu sa sopotskom kulturom, a konkavno je well as impressed decorations placed along or on
oblikovanje trbuha te zaobljene i bikonične zdjele, the rim, and small tongue-like applications at the
zdjele na nozi i nosoliki dršci prisutno u vinčanskoj transition of the body, point to a connection with
kulturi (Dimitrijević 1968; 1979; Marković 1994: T. the Sopot culture, while concave vessel bodies,
19a. 6). Iako se u oblikovanju i ukrašavanju kera- rounded and biconical bowls, vessels on a foot,
mike lasinjske kulture jasno uočava tradicija nje- and nuzzled protrusions point to the Vinča culture
zinih prethodnica, novi elementi koje ona donosi, (Dimitrijević 1968; 1979; Marković 1994: Pl. 19a. 6).
poput lonaca i vrčeva uglatog ramena ili veoma če- Although the forms and decorations of pottery of
stog motiva paralelnih urezanih linija obrubljenih the Lasinja culture clearly show the traditions of
nizom uboda, daju joj pomalo drukčije i samo njoj its predecessors, the new elements it introduced,
svojstveno ruho. such as pots and jugs with an angular shoulder, or
the very common motif of incised parallel lines bor-
dered with a line of stabs, give it a somewhat differ-
ent and individual identity.

Slika / Figure 6. Figurica s lokaliteta Vidovci-Ro-

sulje / A figurine from the site of Vidovci-Rosulje
(foto / photo: I. Krajcar).

Osim standardne keramičke proizvodnje, na la- Apart from the standard ceramic production, sites
sinjskim se nalazištima povremeno nalazi i antro- of the Lasinja culture also occasionally yield an-
pomorfna plastika. Mali broj dosad pronađenih thropomorphic figurines. The small number of ex-
primjeraka potječe s prostora Slavonije i sjevero- amples discovered so far originates from Slavonia
istočne Slovenije, a radi se o dva poznata tipa fi- and northeastern Slovenia, and includes two fa-
gura: jednostavnoj plosnatoj statueti pravokutno mous idols: a simple flat statuette with a rectangu-
oblikovane glave i naglašenih grudi te valjkastoj lar head and emphasized bosom, and a cylindrical
statueti pojednostavljena tijela (Dimitrijević 1976: statuette with a simplified body (Dimitrijević 1976:
T. 1. 1, 4; Težak-Gregl 1984: 27-28, T. 8. 2-3; Bondár Pl. 1. 1, 4; Težak-Gregl 1984: 27-28, Pl. 8. 2-3; Bondár
2006: 122, fig. 2; Kerman 2014: 10-11). Treći tip figura 2006: 122, fig. 2; Kerman 2014: 10-11). The third type
pronađen je samo izvan Hrvatske, na nalazištima of figurine was discovered only outside Croatia, at
Szombathely (Mađarska) i Kögelberg (Austrija), a the sites of Szombathely (Hungary) and Kögelberg
pripada tipu s bolje razrađenim prikazom glave i (Austria), and can be ascribed to the type with a
dugim vratom. Njihova pripadnost lasinjskoj kul- better-developed portrayal of the head and a long
turi nije posve sigurna (Bondár 2006: 122, fig. 3). neck. It is not completely clear whether they should
be attributed to the Lasinja culture (Bondár 2006:
122, fig. 3).

38 povratak u prošlost bakreno doba u sjevernoj hrvatskoj

Kameni nalazi Stone finds

Kamene izrađevine čest su nalaz na lokalitetima Stone artifacts are a common find on sites of the
lasinjske kulture, no mali je broj nalazišta s ko- Lasinja culture. However, typological and techno-
jih je napravljena njihova tipološko-tehnološka logical analyses have only been conducted on ma-
analiza. Kod lomljenih kamenih izrađevina najza- terial from a small number of sites. When it comes
stupljenije su tehnološke kategorije odbojci i sje- to chipped stone artifacts, the most frequent tech-
čiva. Dosta su zastupljene i jezgre, koje zajedno s nological categories include flakes and blades.
visokim udjelom krhotina pokazuju djelomičnu Cores are also quite frequent and, along with the
proizvodnu aktivnost in situ. Prisutan je mali broj high ratio of chunks, they suggest that production
izrađevina s okorinom te se njezino uklanjanje, was partially conducted in situ. A small number
kao i priprema jezgre vjerojatno odvijalo na mje- of artifacts have traces of cortex, meaning that
stu prikupljanja sirovine. Prema tipološkoj analizi its removal, as well as core preparation, probably
najzastupljeniji su komadi s obradom i grebala. U took place at the source of raw material. Typologi-
sjeverozapadnoj Hrvatskoj karakterističan su po- cal analyses have shown that pieces with retouch
luproizvod odbojci, a u istočnoj Hrvatskoj sječiva/ and endscrapers are the most common. The most
pločice. Sirovina za lomljene izrađevine nabavljala frequent semi-products in northwestern Croatia
se u okolici, iz obližnjih gora, korita rijeka ili se- are flakes, while, in eastern Croatia, these include
kundarnih aluvijalnih nanosa (Šošić & Karavanić blades/bladelets. The raw material used for making
2004; Komšo 2006; Balen 2010: 36-37; Špoljar 2011; chipped stone artifacts was obtained in the vicinity
Šošić Klindžić 2013; Balen et al. 2017; Barbir 2017). of the sites, from nearby mountains, riverbeds or al-
luvial deposits (Šošić & Karavanić 2004; Komšo 2006;
Najpoznatiji nalaz lomljene litičke građe je ostava
Balen 2010: 36-37; Špoljar 2011; Šošić Klindžić 2013;
u posudi s 48 obrađenih i neobrađenih izrađevina
Balen et al. 2017; Barbir 2017).
pronađena u Vinkovcima, od kojih su tri izrađene
od opsidijana (Balen 2010: 36).

Slika / Figure 7. Glačane i abrazivne kamene alatke s lokaliteta Tomašanci-Palača / Polished and abrasive stone tools from the site of Tomašanci-
Palača (foto / photo: I. Krajcar).

copper age in northern croatia back to the past 39

Velik broj glačanih kamenih izrađevina pronađen The most famous chipped stone assemblage is the
je bez arheološkog konteksta te se može datirati hoard discovered in Vinkovci that included a vessel
od neolitika do brončanoga doba (Registar 1997; with 48 processed and unprocessed artifacts, three
Težak-Gregl 2001: 15-16). Među tipovima glačanih of which were made of obsidian (Balen 2010: 36).
izrađevina u kontekstu lasinjske kulture prepo-
Numerous polished stone tools were discovered
znate su sjekire, tesle, dlijeta, klinovi i čekići. Po-
outside archaeological contexts and can be dated
sebno su česte sjekire trapezastog oblika (Težak-
to the period between the Neolithic and the Bronze
Gregl 2001: 15; Balen et al. 2017: 12).
Age (Registar 1997; Težak-Gregl 2001: 15-16). In con-
Kamene izrađevine s abrazivnim svojstvima, po- texts ascribed to the Lasinja culture, the follow-
put glačalica, rastirača, brusova i žrvnjeva učestali ing types have been recorded: axes, adzes, chisels,
su nalaz na lasinjskim nalazištima. Među sirovi- wedges and hammers. Trapezoidal axes are par-
nom korištenom za izradu glačanog i abrazivnog ticularly common (Težak-Gregl 2001: 15; Balen et al.
oruđa najzastupljeniji je pješčenjak (Balen et al. 2017: 12).
2017: 12; Barbir 2017: 62-64).
Stone artifacts with abrasive properties, such as
polishers, handstones, whetstones and grind-
stones, are common finds at sites of the Lasinja
culture. Sandstone is the most commonly used raw
material for the production of polished and abra-
sive stone tools (Balen et al. 2017: 12; Barbir 2017:
62-64).

Metalni nalazi Metal finds

Na prostoru Hrvatske metalni nalazi na lasinjskim In Croatia, metal finds are an exception at sites of
nalazištima predstavljaju iznimku. Uglavnom se the Lasinja culture. They mostly include needles,
radi o iglama, šilima, dlijetima ili sječivima sjekira awls, chisels or axe blades (Balen 2010: 37-38, Pl.
(Balen 2010: 37-38, T. 8. 2, 5; 2016: fig. 6). Na prostoru 8. 2, 5; 2016: fig. 6). In Hungary and Slovenia, many
Mađarske i Slovenije velik je broj bakrenih sjekira copper axes were found out of context, but were,
pronađenih bez konteksta, koje se prema analogi- based on analogies with the finds of the contem-
jama s nalazima suvremene joj kulture Bodrogke- porary Bodrogkeresztúr, ascribed to the Lasinja
resztúr, vežu uz lasinjsku kulturu (Patay 1984: 24- culture (Patay 1984: 24-46; Virág 1986: Fig. 1a-c, Fig.
46; Virág 1986: Fig. 1a-c, Fig. 3a-c Velušček & Greiff 3a-c; Velušček & Greiff 1998: 39; Somogyi 2002: 339).
1998: 39; Somogyi 2002: 339). Bakrene križne sjeki- Copper cross-shaped axes were discovered at the
re pronađene su na prostoru Hrvatske u Čepinu, following sites in Croatia: Čepin, Franjin dvor near
Franjinu dvoru kod Kolođvara, Gabošu, Gorjani- Kolođvar, Gaboš, Gorjani, Jarmina, Klakar, Kršinci,
ma, Jarmini, Klakaru, Kršincima, Laslovu, Osijeku, Laslovo, Osijek, Požega, and Vinkovci. Their cultural
Požegi, Vinkovcima. Kako se radi o pojedinačnim attribution is made difficult by the fact that they
nalazima, osim primjeraka iz Vinkovaca, za koje are individual finds, apart from the finds from Vink-
se pretpostavlja da su dio ostave, određivanje nji- ovci that are assumed to have been part of a hoard
hove kulturne pripadnosti je otežano (Brunšmid (Brunšmid 1902: 52-56; Balen 2010: 38-39).
1902: 52-56; Balen 2010: 38-39). The 2016/2017 rescue archaeological excavations
U naselju lasinjske kulture Magyaregres -Macska- conducted at the Lasinja culture settlement at
lyuk, tijekom zaštitnih istraživanja 2016/2017. g. Magyaregres-Macskalyuk revealed a hoard of 970
pronađena je ostava s 970 predmeta unutar ke- items discovered in a ceramic pot. The pot mostly
ramičkog lonca. U posudi se nalazilo najviše ba- contained copper finds: 19 spiral coils, three spiral
krenih predmeta: 19 spiralnih svitaka, tri spiralne bracelets, two spectacle pendants, 681 small cylin-
narukvice, dva naočalasta privjeska, 681 mali ci- drical pendants, and 265 cylindrical or flat pendants
lindrični privjesak te 265 cilindričnih ili plosnatih made of stone, marble and shell (Hornok & Kiss
privjesaka od kamena, mramora i školjke (Hornok 2017). These finds definitely point to the fact that
& Kiss 2017). Ovi nalazi svakako upućuju na to da chance finds of golden discs of the Stollhof-Csáford
bi se i slučajni nalazi zlatnih diskova tipa Stollhof- type, with three conical protrusions, a multitude of

40 povratak u prošlost bakreno doba u sjevernoj hrvatskoj

Slika / Figure 8. Bakreni nalazi lasinjske kulture s lokaliteta Pajtenica kod Đakovačkih Selaca / Copper finds of the Lasinja culture from the site
of Pajtenica near Đakovački Selci (prema / after: Balen 2016: fig. 6).

Csáford s tri konična ispupčenja, višestrukim ni- punctuated dots on the edge and holes for hanging,
zom iskucanih točkica po rubu i rupicama za vješa- could be ascribed to the Lasinja culture. In some
nje, mogli pripisati lasinjskoj kulturi. Ponekad su cases, they were deposited alongside spectacle or
deponirani zajedno s naočalastim ili spiralnim pri- spiral pendants, and some were discovered in the
vjescima, a pronađeni su i u ostavi iz Tenje. Zlatni Tenje hoard. Finds of gold discs of the Stollhof-Csá-
se diskovi tipa Stollhof-Csáford relativno datiraju ford are relatively dated to between 4000 and 3600
između 4000. i 3600. g. pr. Kr. te se pripisuju ili la- BC, and are ascribed to either the Lasinja or the
sinjskoj ili kulturi Retz-Gajary (Angeli 1967; Makkay Retz-Gajary cultures (Angeli 1967; Makkay 1976: 286-
1976: 286-290; Marković 1994: 57; Balen 2016: 62). 290; Marković 1994: 57; Balen 2016: 62). One copper
Jedan bakreni primjerak ovog tipa diska pronađen disc of this type was discovered in the excavations
je prilikom istraživanja lasinjskog naselja Zalavár- of the Lasinja settlement at Zalavár-Basasziget
Basasziget (Virág 1986: 14, Fig. 4. 1. a-b, Fig. 5. a-b). (Virág 1986: 14, Fig. 4. 1. a-b, Fig. 5. a-b).

Privreda Economy
O privredi arheoloških populacija najbolje nam The best information about the economy of ar-
podatke daju arheobotaničke, arheozoološke te chaeological population can be obtained through
analize organskih ostataka na posudama, kao i archaeobotanical, archaeological and analyses of
analize kamenih izrađevina. organic residue on vessels, as well as analyses of
stone artifacts.
Arheobotaničkim su analizama na nekoliko la-
sinjskih nalazišta u Hrvatskoj pronađeni tragovi Archaeobotanical analyses of remains from several
žitarica poput jednozrne pšenice (triticum mono- sites of the Lasinja culture have revealed traces of
coccum) i dvozrnog pira (triticum turgidum ssp. cereals, such as einkorn (triticum monococcum),
dicoccum) te ječma (hordeum vulgare ssp. vulga- emmer spelt (triticum turgidum ssp. dicoccum) and
re), koje svjedoče o zemljoradničkoj komponenti barley (hordeum vulgare ssp. vulgare), that attest
ove eneolitičke populacije. Dokaz obrade žitarica to the agricultural component of this Eneolithic
svakako su i žrvnjevi te lomljena litika sa sjajem population. Further evidence for cereal processing
srpa, pronađeni na brojnim nalazištima lasinjske certainly includes grindstones and chipped stone

copper age in northern croatia back to the past 41

kulture. Od voća dominira drijenak (cornus mas) te tools with sickle sheen, both of which have been
šumska mjehurica (physalis alkekengi). Šljiva (pru- discovered at numerous sites of the Lasinja culture.
nus cf. spinosa) se rijetko nalazi, kao i mahunarke, Fruit remains are dominated by Cornelian Cherry
uljarice te divlje biljke i korov (Đukić 2014; Balen et (cornus mas) and Chinese lantern (physalis alkeken-
al. 2017: 24-26; Reed 2017: 1750-1753, T. 1 - T. 4). gi). Plum (prunus cf. spinosa) is rarely found, as are
pulses, oil plants and wild plants and weeds (Đukić
Analiza organskih ostataka na keramici iz Ajdov-
2014; Balen et al. 2017: 24-26; Reed 2017: 1750-1753,
ske jame pokazala je miješanu biljnu i životinjsku
Pl. 1 - Pl. 4).
privredu, koja je posvjedočena i analizom kolage-
na iz ljudskih kostiju. Pronađeno je meso i mliječ- The analysis of organic residue found on pottery
ni proizvodi preživača, a na jednom primjerku i from Ajdovska jama indicates that a mixed agricul-
svinjska mast (vjerojatno od divljeg vepra). Analiza tural and cattle-breeding economy was present,
stabilnih izotopa kosturnih ostataka pokazala je which is further attested to by the analysis of col-
da je njihova prehrana bila bazirana na domaćim i lagen from human bones. The results indicate the
divljim biljojedima i C3 biljkama (Bonsal et al. 2007; presence of meat and dairy products, and one sam-
Šoberl et al. 2014: 163). ple yielded traces of pork lard (probably from wild
boar). The analysis of stable isotopes conducted on
Na temelju malog broja pronađenih životinjskih
skeletal remains revealed that the diet was based
kostiju u naselju Zalavár-Basasziget pretpostavlja
on cultivated and wild herbivores and C3 plants
se da su se životinje trančirale van naselja ili na
(Bonsal et al. 2007; Šoberl et al. 2014: 163).
njegovim rubnim područjima te da se stoka nije
primarno čuvala zbog mesa (Virág 2003: 385). Based on the small number of animal bones discov-
ered at the Zalavár-Basasziget settlement, it was
U privredi lasinjske populacije važnu su ulogu
assumed that animals were butchered outside, or
imale i zemljoradnja i stočarstvo. Iako su zamjetne
on the periphery of the settlement, and that cattle
promjene u načinu organizacije naselja u odnosu
was not primarily bred for meat (Virág 2003: 385).
na neolitik, one su mnogo manje kada govorimo o
pribavljanju i uzgoju hrane. Iako se radi o eneoli- Both agriculture and animal husbandry played im-
tičkoj populaciji, lasinjska kultura svjedoči o po- portant roles in the economy of the Lasinja popula-
stupnom prijelazu iz neolitičkog u eneolitički na- tion. Despite the fact that significant changes in set-
čin života promijenjene društvene strukture, koji tlement organization can be noted in comparisons
nastupa u kasnom eneolitiku. with the Neolithic, the changes in the procurement
and cultivation of food are significantly smaller.
Although it was an Eneolithic population, the Las-
inja culture reveals a gradual transition from the
Neolithic into the Eneolithic way of life marked by
a different social structure that was recorded in the
Late Eneolithic.

42 povratak u prošlost bakreno doba u sjevernoj hrvatskoj

Literatura / Bibliography
Angeli, W. 1967, Der Depotfund von Stollhof, Anna- Bekić, L. 2010, Brezje IV i V (rbr. 104), Hrvatski arheo-
les Naturhistorisches Museum Wien 70, 491-496. loški godišnjak 6/2009, 191-192.
Artner, W., Brandl, M., Christandl, G., Gutjahr, C., Obe- Benac, A. 1980, Eneolitsko doba u Bosni i Hercegovi-
reder, J., Postl, W., Trausner M. 2011, Die kupferzei- ni (neka nova razmatranja), Glasnik Zemaljskog mu-
tliche Höhensiedlung auf der „Kanzel“ bei Graz, Ste- zeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu XXXIV (1979),
imark, Fundberichte aus Österreich 50, 43-66. 15-26.
Balen, J. 1997-1998, Nalazište lasinjske kulture u Du- Bondár, M. 2006, Kultúraváltások a rézkori em-
brancu, Vjesnik Arheološkog muzeja Zagreb, 3.s., berábrázolások tükrében (Dunántúl) (Cultural
XXX-XXXI, 13-31. changes in the light of human representations du-
Balen, J. 2008, Apsolutni datumi sa zaštitnih istraži- ring the Copper Age (Transdanubia)), Zalai múzeum
vanja na prostoru Slavonije kao prilog poznavanju 16, 107-130.
kronologije srednjeg eneolitika, Vjesnik Arheološ- Bonsall, C., Horvat, M., McSweeney, K., Masson, M.,
kog muzeja u Zagrebu XLI, 17-35. Higham, T. F. G., Pickard, C., Cook, G. T. 2007, Chrono-
Balen, J. 2010, Eneolitičke kulture na prostoru istoč- logical and dietary aspects of the human burials
ne Hrvatske, Doktorska disertacija, Sveučilište u from Ajdovska jama, Slovenia, Radiocarbon 49/2,
Zagrebu. 727-740.
Balen, J. 2016, The Development of Eneolithic Cul- Borić, D. 2015, The End of the Vinča World: Mo-
tures Between the Sava and the Drava Rivers, in: D. delling the Neolithic to Copper Age Transition and
Davison, V. Gaffney, P. Miracle & J. Sofaer (eds), Croa- the Notion of Archaeological Culture, in: S. Hansen,
tia at the Crossroads, Arheopress, Oxford, 59-73. P. Raczky, A. Anders & A. Reingruber (eds.), Neolithic
and Copper Age between the Carpathians and the
Balen, J. 2018, Eneolitičke kulture na prostoru istoč-
Aegean Sea. Chronologies and Technologies from
ne Hrvatske, Arheologija na Dunavu, Izdanja Hrvat-
6th to 4th Millennium BC, Archäologie in Euroasien
skog arheološkog društva 31/2017, 65-74.
31, Bonn, 177-237.
Balen, J. & Čataj, L. 2014, Sopotska kultura, in: J. Ba-
Bregant, T. 1974, Element jadransko-mediteranske
len, T. Hršak & R. Šošić Klindžić (eds), Darovi zemlje,
kulturne skupine v alpskom faciesu lengyelske kul-
neolitik između Save, Drave i Dunava, Arheološki
ture, Situla 14-15, 35-43.
muzej u Zagrebu, Muzej Slavonije, Filozofski fakul-
tet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Osijek, 59-73. Brunšmid, J. 1902, Nahođaji bakrenoga doba iz Hr-
vatske i Slavonije i susjednih zemalja, Vjesnik Arhe-
Balen, J. & Drnić, I. 2014, Arheološka istraživanja na
ološkog muzeja u Zagrebu 6 (1), 32-67.
lokalitetu Barbarsko – novi prilog poznavanju sred-
njeg eneolitika na prostoru sjeverne Hrvatske, Vje- Budja, M. 1983, Tri desetletja razvoja teorij o po-
snik arheološkog muzeja u Zagrebu XLVII, 39-76. znem neolitu in eneolitu severozahodne Jugoslavi-
je, Poročilo o raziskovanju paleolita, neolita in ene-
Balen, J., Đukić, A., Špoljar, D. 2017, Jurjevac-Stara Vo-
olita v Sloveniji XI, 73-83.
denica – nalazište lasinjske kulture, Vjesnik arheo-
loškog muzeja u Zagrebu L, 7-50. Budja, M. 1990, Ajdovska jama pri Nemški vasi, Arhe-
ološki pregled 29/1988, 40-43.
Barbir, A. 2017, Litička analiza eneolitičkih kamenih
izrađevina s lokaliteta Crkvišće-Bukovlje, Vjesnik ar- Budja, M. 1992, Pečatniki v slovenskih neolitskih na-
heološkog muzeja u Zagrebu L, 51-70. selbinskih kontekstov, Poročilo o raziskovanju pale-
olitika, neolitika in eneolitika v Sloveniji 20, 95-109.
Barna, J. P. & Kreiter, E. 2006, Középső rézkori te-
lepülések Zalaegerszeg-Andráshida, Gébárti-tó (II.) Bugar, A. 2009, Šepkovčica 1 (rbr. 114), Hrvatski arhe-
lelőhelyen: Előzetes közlemény. Middle Copper Age ološki godišnjak 5/2008, 269-273.
settlements at Zalaegerszeg-Andráshida, Gébárti tó Čataj, L. 2016, Lasinja, Retz-Gajary and Boleráz? Ra-
(II): preliminary results, Zalai Múzeum 15, 47-78. diocarbon dates and the sequence of Copper Age
Batović, Š. 1975, Odnos Jadranskog primorja prema Cultures in Central Croatia, in: J. Kovárnik (ed.), Cen-
području jugoistočnih Alpa u neolitu i eneolitu, Ar- tenary of Jaroslav Palliardi´s Neolithic and Aeneo-
heološki vestnik XXIV/1973, 62-127. lithic Relative Chronology (1914-2014), Philosophi-
cal Faculty, University of Hradec Králové, Hradec
Bekić, L. 2006, Stara Ves kod Nedelišća, in: L. Bekić
Králové-Ústí nad Orlicí, 181-192.
(ed.), Zaštitna arheologija u okolici Varaždina, Mini-
starstvo kulture RH, Hrvatski restauratorski zavod, Čataj, L. u tisku, Crkvišće-Bukovlje, višeslojno eneo-
Zagreb, 203-251. litičko naselje: prilog poznavanju lasinjske kulture,
Arheološka istraživanja Bjelovarsko-bilogorske žu-

copper age in northern croatia back to the past 43

panije i okolnih krajeva, Izdanja Hrvatskog arheo- Horváth, T. 2010, Megfigyeléseh a középső és
loškog društva. későrézkori kultúrák fazekasaruin Balatonőszöd-
Dimitrijević, S. 1961, Problem neolita i eneolita u temetői dülő lelőhelyen. Archeometriai Műhely
sjeverozapadnoj Jugoslaviji, Opuscula archaeologi- 2010/1, 51-82.
ca V. Horváth, L. A. & Simon, K. H. 2003, Das Neolithikum
Dimitrijević, S. 1968, Sopotsko-lenđelska kultura, Ar- und die Kupferzeit in Südwesttransdanubien, In-
heološke monografije I, Filozofski fakultet Sveučili- ventaria Praehistorica Hungariae 8, Magyar Nemze-
šta u Zagrebu, Arheološki institut, Zagreb. ti Múzeum, Budapest.
Dimitrijević, S. 1976, Idoloplastika u lasinjskoj kul- Hulina, M. u tisku, Poljana Križevačka 1 i 2, Arheo-
turi, Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja loška istraživanja Bjelovarsko-bilogorske županije
XIII, 59-81. i okolnih krajeva, Izdanja Hrvatskog arheološkog
društva.
Dimitrijević, S. 1979, Lasinjska kultura, in: A. Benac
(ed.), Prapovijest jugoslovenskih zemalja III, „Svje- Jakovljević, G. 2012, Registar arheoloških nalaza i
tlost“, OOUR Izdavačka djelatnost, Akademija nau- nalazišta Bjelovarsko-bilogorske županije, Gradski
ka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 137- muzej Bjelovar, Bjelovar.
181. Janković, I., Balen, J., Ahern, J. C. M., Premužić, Z., Čav-
Dizdar, M. 2013, Poljana Križevačka 1 (AN 4), Hrvatski ka, M., Potrebica, H., Novak, M. 2017, Prehistoric ma-
arheološki godišnjak 9/2012, 236-240. ssacre revealed. Perimortem cranial trauma from
Potočani, Croatia, Antropologischer Anzeiger 74/2,
Đukić, A. 2014, Biljni ostaci s četiri novoistraživana
131-141.
lokaliteta Đakovštine, Vjesnik arheološkog muzeja
u Zagrebu XLVII, 7-37. Kalafatić, H. 2009, Čepinski Martinci-Dubrava (COKP
Čepin) (rbr. 6), Hrvatski arheološki godišnjak 5/2008,
Gabor I. 2004, Outline of the prehistoric settlement
26-28.
of Szombathely, Headquarter of the Museums in
Vas County, Szombathely. Kalicz, N. 1973, Über die chronologische Stellung
der Balaton-Gruppe in Ungarn, in: B. Chropovský
Guštin, M. 2005, Savska skupina Lengyelske kultu-
(ed.), Symposium über die Entstehung und Chrono-
re, in: M. Guštin (ed.), Prvi poljodjelci, Annales Me-
logie der Badener Kultur. Slovenska Akadémia Vied,
ditarranea, Univerza na Primorskem, znanstveno-
Archeologický Ustav, Bratislava, 131-165.
raziskovalno središče Koper, Inštitut za dediščinu
Sredozemlja, Koper, 7-22. Kalicz, N. 1995, Die Balaton-Lasinja Kultur in der
Kupferzeit Südost- und Mitteleuropas, in: T. Kovács
Hahnel, B. 1990, Ein Epilengyel-Brandgrab aus
(ed.), Neuere Daten zur Siedlungsgeschichte und
Stillfried in Niederösterreich, Fundberichte aus
Chronologie der Kupferzeit des Karpatenbeckens,
Österreich 29, 9-11.
Inventaria Praehistorica Hungariae VII, 37-50.
Homen, Z. 1985, Prilog proučavanju lasinjskih kera-
Kalicz, N. 2001, Die Protoboleráz – Phase an der
mičkih bočica. Muzejski vjesnik 8, 44-46.
Grenze von zwei Epochen, in: P. Roman & S. Diaman-
Homen, Z. 1990, Lokaliteti lasinjske kulture na križe- di (eds), Cernavodă III – Boleráz, Studia Danubiana,
vačkom području, Arheološka istraživanja u Podra- Series Symposia II, Internationale Beratungskom-
vini i Kalničko-bilogorskoj regiji, Izdanja Hrvatskog mission für die Förderung der Indo-Europäischen
arheološkog društva 14/1989, 51-68. und Thrakischen Forschung, Bucureşti, 385-435.
Honti, Sz., Belényesy, K., Gallina, Zs., Kiss, V., Kulcsár, Kavur, B. 2011, Absolutne datacije, in: I. Tušek, B. Ka-
G., Marton, T., Nagy, A., Németh, P. G., Oross, K., Sebők, vur, Ivankovci (Ivánkóc) pri Lendavi, Arheologija na
K., Somogyi, K. 2002, A tervezett M7-es autópálya avtocestah Slovenije, Zavod za varstvo kulturne de-
Somogy megyei szakaszán 2000-2001-ben végzett diščine Slovenije, Ljubljana, 124-127.
megelőző régészeti feltárások. Előzetes jelentés
Kerman, B. 2014, Moć gline. Figuralna plastika in
II. Rescue Excavations in 2000-2001 on the Planned
drugi kultni predmeti iz bakrene dobe v Prekmurju,
Route of the M7 Motorway in Somogy County. Preli-
Pomurski muzej, Murska Sobota.
minary Report II, Somogyi Múzeumok Közleményei
XV, 3-36. Kolak, T. 2015, Otočac – Stari grad 2015. Prethodno
izvješće, Muzej Like, Gospić.
Hornok, P. & Kiss, P. 2017, A Balaton-Lasinja-Kultúra
települése és kincslelete Magyaregresen, Archaeo- Komšo, D. 2006, Blizna kod Jakupovca (Varaždin) –
logiai Értesítő 142, 239-253. višeslojno naselje. Kameni nalazi, in: L. Bekić (ed.),
Zaštitna arheologija u okolici Varaždina – Arheološ-
Horvat, M. 1989, Ajdovska jama pri Nemški vasi,
ka istraživanja na autocesti Zagreb-Goričan, Mini-
Znanstveni inštitut Filozofske fakultete, Ljubljana.

44 povratak u prošlost bakreno doba u sjevernoj hrvatskoj

starstvo kulture RH, Hrvatski restauratorski zavod, Marković, Z. 1994, Sjeverna Hrvatska od neolita do
Zagreb, 99-108, 133-175. brončanog doba, Muzej grada Koprivnice, Koprivni-
Korošec, J. 1958, Eine neue Kulturgruppe des späten ca.
Neolithikums in Nordwestjugoslawien, Acta Ar- Minichreiter, K. 1990, Prvi rezultati arheoloških
chaeologica Academiae Scientiarum Hungaricae istraživanja u Pepelanama godine 1985, Arheološka
IX/1-4, 83-93. istraživanja u Podravini i Kalničko-bilogorskoj regi-
Korošec, J. 1960, Drulovka, Zbornik Filozofske fakul- ji. Izdanja Hrvatskog arheološkog društva 14/1989,
tete III/4, Ljubljana. 19-38.
Korošec, J. 1962, Nekaj neolitskih in eneolitskih pro- Minichreiter, K. & Marković, Z. 2009, Prapovijesno
blemov v okolici Križevcev na Hrvatskem, Zbornik i ranosrednjovjekovno naselje Bentež kod Beketi-
Filozofske fakultete IV/1, Ljubljana, 5-54. naca, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 26,
21–44.
Korošec, J. 1965, Neo- in eneolitski elementi na Ptuj-
skem gadu, Poročilo o raziskovanju neolita in eneo- Minichreiter, K. & Marković, Z. 2013, Beketinci-Ben-
lita v Sloveniji II, 5-71. tež. Naselja iz eneolitika, ranoga i kasnoga srednje-
ga vijeka, Institut za arheologiju, Zagreb.
Kos, K., Posilović, H., Durman, A. 2013, Prapovijesne
inkrustacije u Podunavlju, Obavijesti Hrvatskog ar- Németh, G. T. 1994, Vorbericht über spätneolitis-
heološkog društva XLV, 17-24. che und frühkupferzeitliche Siedlungsspuren
bei Lébény (Westungarn), Jósa András Múzeum
Koštuřík, P. 1972, Die Lengyel-Kultur in Mähren, Stu-
Évkönyve 36, 241-261.
die archeologického Ústavu Československé Akade-
mie věd v Brně 6, Prag. Nodilo, H. 2012, Donji Miholjac-Mlaka (trafostanica)
(rbr. 4), Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011, 12-15.
Ložnjak Dizdar, D. 2012, Zaštitna istraživanja nalazi-
šta AN 5 Poljana Križevačka 2 na trasi autoceste A12 Okroša Rožić, L. 2004, Lokaliteti lasinjske kulture i
Sv. Helena – GP Gola, Annales Instituti archaeologici problem njezina podrijetla na križevačkom područ-
VIII, 63-68. ju, Magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu.
Madiraca, V. & Čimin, R. 2009, Brezje 1 (rbr. 80), Hrvat- Oross, K., Marton, T., Whittle, A., Hedges, R. E. M.,
ski arheološki godišnjak 5/2008, 197-198. Cramo, L. J. E. 2010, Die Siedlung der Balaton-Lasi-
nja-Kultur in Balatonszárszó-Kis-erdei-dűlő, in: J.
Makkay, J. 1976, Problems concerning Copper Age
Šutekova, P. Pavúk, P. Kalábková & B. Kovár (eds),
Chronology in the Carpathian Basin. Copper Age
Panta Rhei: Studies in Chronology and Cultural De-
gold discs in Central and South-East Europe, Acta
velopment of South-Eastern and Central Europe in
Archaeologica Hungarica 28, 251-300.
Earlier Prehistory presented to Juraj Pavúk on the
Marijanović B. 2003, Eneolitik i eneolitičke kulture Occasion of his 75th Birthday, Studia Archaeologica
u Bosni i Hercegovini, Sveučilište u Mostaru, Peda- et Medievalia XI, Facultas Philosophica, Universita-
goški fakultet, Odsjek za arheologiju i povijest um- tis Comenianae Bratislavensis, Bratislava, Olomo-
jetnosti, Mostar. na, 379-405.
Marković, Z. 1977, Problem eneolita u našičkoj regi- Pahič, S. 1975, Najstarejše seliščne najdbe v seve-
ji, Arheološki vestnik 27/1976, 42-59. rovzhodni Sloveniji, Arheološki vestnik XXIV/1973,
Marković, Z. 1983, Prilog poznavanju razvijene i ka- 12-30.
sne lasinjske kulture u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Patay, P. 1984, Kupferzeitliche Meissel, Beile und
Podravski zbornik 83, 251-262 Äxte in Ungarn, Prähistorische Bronzefunde IX/15,
Marković, Z. 1985, Problem ranog eneolita u sjevero- Beck, München.
zapadnoj Hrvatskoj, Vjesnik arheološkog muzeja u Pittioni, R., Urgeschichte des österreichisches
Zagrebu, 3. S., XVIII, 1-34. Raum, Franz Deuticke, Wien, 1954.
Marković, Z. 1986, Neki problemi geneze i razvoja Plestnjak, A. 2010, Gorice pri Turnišću, Arheologija
lasinjske kulture, Arheološka istraživanja na karlo- na avtocestah Slovenije, Zavod za varstvo kulturne
vačkom i sisačkom području, Izdanja Hrvatskog ar- dediščine Slovenije, Ljubljana.
heološkog društva 10 (1985), 19-28.
Potrebica, H. & Balen, J. 2008, Rekognosciranje juž-
Marković, Z. 1989, Novi prilozi poznavanju neolitika nih obronaka Papuka (zona Velika – Stražeman), Hr-
i eneolitika sjeverne Hrvatske. Poročilo o razisko- vatski arheološki godišnjak 4/2007, 116-119.
vanju paleolita, neolita in eneolita v Sloveniji XVII,
Probst, E. 1999, Beginn der Kupferverbreitung. Die
61-81.
Bisamberg-Oberpullendorf-Gruppe, in: E. Probst

copper age in northern croatia back to the past 45

(ed.), Deutschland in der Steinzeit, Orbis Verlag, Ajdovska jama, Slovenia, Documenta Praehistorica
München, 437-438. XLI, 149-179.
Raczky, P. 1974, A lengyeli kultúra legkésöbbi sza- Šošić Klindžić, R. 2013, Kameni artefakti, in: K. Mi-
kaszának leletei a Dunántúlon, Archaeologia Ér- nichreiter & Z. Marković (eds), Beketinci, Bentež, na-
tesitő 101/2, Budapest, 185-210. selje iz eneolitika, ranoga i kasnoga srednjeg vijeka,
Raczky, P. 1995, New data on the absolute chrono- Zagreb, 128-139.
logy of the Copper Age in the Carpathian Basin, In- Šošić, R. & Karavanić, I. 2004, Cijepani litički materi-
ventaria Praehistorica Hungariae VII, 51-60. jal s prapovijesnog nalazišta Slavča, Nova Gradiška,
Rajić, P. 2003, Ozalj 2002. – nalaz dijela donje čeljusti Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Zagreb, 3. s.,
djeteta, Glas 1, godina II, 27. XXXVII, 17-41.
Reed, K. 2017, Agricultural change in Copper Age Špoljar, D. 2011, Cijepani litički materijal s prapovi-
Croatia (ca. 4500-2500 cal B. C.)?, Archaeological and jesnog nalazišta Tomašanci-Palača, Diplomski rad,
Anthropological Sciences 9 (8), 1745-1765. Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet u Zagrebu.
Regenye, J. 2006, Temetkezések Veszprém, Juta- Tasić, N. 1995, Eneolithic cultures of central and
si út lelőhelyen (Lengyeli kultúra, Balaton-La- west Balkans, Posebna izdanja, Balkanološki insti-
sinja kultúra), A Veszprém megyei múzeumok tut, Srpska akademija nauka i umetnosti, Belgrade.
közleményei 24, 7-35. Težak-Gregl, T. 1984, Neolitička i eneolitička antro-
Registar arheoloških nalaza i nalazišta sjeveroza- pomorfna plastika iz fundusa Arheološkog muzeja
padne Hrvatske (drugo dopunjeno izdanje), Bjelo- u Zagrebu, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu
var 1997. XVI-XVII/1983-1984, 15-48.
Ruttkay, E. 1985, Das Neolithikum in Nie- Težak Gregl, T. 1994, Prapovijesno nalazište Ozalj-
derösterreich, Österreichische Arbeitsgemein- Stari grad. Opuscula archaeologica 17/1993, 165-181.
schaft für Ur- und Frühgeschichte, Wien. Težak Gregl, T. 2001, Glačane kamene rukotvorine
Ruttkay, E.1996, Zur Chronologie der Kanzianiberg- neolitičkog i eneolitičkog razdoblja u Hrvatskoj,
Lasinja-Gruppe, Archäologie Österreichs 7/2, 43-48. Opuscula archaeologica 25, 7-27.
Simon, K. H. 1990, Der Stand und die Aufgaben der Težak Gregl, T., Ozalj-Stari grad, neolitička naseobi-
Neolithikum und Kupferzeitforschung im Komitat na, in: M. Guštin, (ed.), Prvi poljodjelci: savska sku-
Zala, Zalai Múzeum 2, 47-60. pina lengyelske kulture, Annales Meditarranea,
Univerza na Primorskem, znanstveno-raziskovalno
Somogyi, K. 2000, Előzetes jelentés a Kaposvár - 61-
središče Koper, Inštitut za dediščinu Sredozemlja,
es út elkerülő szakasz 1. számú lelőhelyén végzett
Koper, 2005, 155-162.
feltárásról. Preliminary report of the excavation
of Site No. 1 situated on the encircling section of Težak Gregl, T. 2007, Ponovo o lasinjskoj bočici iz Vr-
Road 61 around Kaposvár, Somogyi Múzeumok lovke, Prilozi instituta za arheologiju u Zagrebu 24,
Közleményei XIV, 245-249. 35-40.
Somogyi, K. 2002, Neuere Daten zur Hochkupfer- Tkalčec, T. 2016, Prapovijesna, rimska i srednjovje-
zeitlichen Kupferindustrie im Komität Somogy kovna naselja na lo­kalitetu Donji Miholjac-Đanov-
(Südwestungarn), Antaeus 25, 337-353. ci – zaštitna arheološka istraživanja u 2015. godini,
Annales Instituti Archaeologici XII, 46-58.
Sraka, M. 2016, Prazgodovinske kronologije in kul-
turna zaporedja, Doktorska disertacija, Univerza v Tokai, Z. M. 2007, A Balaton-Lasinja kultúra lelőhelyei
Ljubljani. Eszteregnye és Rigyác határában, Zalai Múzeum 16,
7-24.
Straub, P. 2006, Middle Copper Age settlement at
Sormás, Archaeological Investigations in Hungary Tomaž, A. 1999, Časovna in prostorska strukturira-
2005, 5-32. nost neolitskega lončarstva: Bela Krajina, Ljubljan-
sko barje, Dinarski Kras, Magistarsko delo, Filozof-
Strmčnik Gulič, M. 2006, Malečnik – arheološko
ska fakulteta, Univerza v Ljubljani, Ljubljana.
najdišče, in: A. Tomaž, (ed), Od Sopota do Lengyela,
Annales Meditarranea, Univerza na Primorskem, Tomaž, A. 2012, Turnišče, Arheologija na avtocestah
znanstveno-raziskovalno središče Koper, Inštitut Slovenije, Zavod za varstvo kulturne dediščine Slo-
za dediščinu Sredozemlja, Koper, 195-202. venije, Ljubljana.
Šoberl, L., Horvat, M., Žibrat Gašparić, A., Sraka, M., Tomaž, A. & Velušček A. 2005, Resnikov prekop na
Evershed, R., Budja, M. 2014, Neolithic and Eneolit- Ljubljanskem barju 1962 in 2002, in: M. Guštin (ed.),
hic activities inferred from organic residue analysis Prvi poljodjelci: savska skupina lengyelske kulture,
of pottery from Mala Triglavca, Moverna vas and Annales Meditarranea, Univerza na Primorskem,

46 povratak u prošlost bakreno doba u sjevernoj hrvatskoj

 znanstveno-raziskovalno središče Koper, Inštitut Virág, Zs. M., Figler A. 2007, Data on the settlement
za dediščinu Sredozemlja, Koper, 87-100. history of the Late Lengyel period of Transdanu-
Tomičić, Ž. 1968, Brezje kraj Varaždina – prahisto- bia on the basis of two sites from Kisalföld (Small
rijsko i ranosrednjevjekovno nalazište, Arheološki Hungarian Plain) (A preliminary evaluation of the
pregled 10, 237-238. sites Győr-Szabadrétdomb and Mosonszentmiklós-
Pálmajor), in: J. K. Kozlowski. & P. Raczky (eds), The
Velušček, A. 2004, Hočevarica – eneolitsko koliščena
Lengyel, Polgár and related cultures in the Middle/
Ljubljanskem barju (Hočevarica- an eneolithic pile
Late Neolithic in Central Europe, Polska Akademia
dwellingin the Ljubljansko barje), Opera Instituti Ar-
Umiejętności, Kraków, 345-364.
chaeologici Sloveniae 8, Institut za arheologijo ZRC
SAZU, Založba ZRC, Ljubljana. Zalai-Gaál, I. 2001, Die Brandbestatung im Spätne-
olithikum Transdanubiens, in: Z. Fodor (ed.), Sites
Velušček, A. 2011, Spaha, Opera Instituti Archaeolo-
and Stones: Lengyel Culture in Western Hungary
gici Sloveniae 22, Institut za arheologijo ZRC SAZU,
and beyond, Directorate of the Veszprem County
Založba ZRC, Ljubljana.
Museums, Veszprém, 37-45.
Velušček, A. & Greif T. 1998, Talilnik in livarski kalup z
Zoffmann, Zs. 2005, Embertani leletek a rézkori
Maharskega prekopa na Ljubljanskem barju, Arheo-
Balaton-Lasinja kultúra Keszthely-Fenékpuszta
loški vestnik 49, 31–53.
lelőhelyen feltárt gödreiből, Zalai Múzeum 14, 53-
Virág, Zs. M. 1986, Javarézkori leletek Zalavár-Ba- 60.
saszigetről (Middle Copper Age finds from Zalavár-
Žižek, I. 2006, Bakrenodobna naselbina Hardek, in: A.
Basasziget), Archaeologiai Értesitő 113, 3-14.
Tomaž, (ed.), Od Sopota do Lengyela: prispevki o ka-
Virág, Zs. M. 1990, Vorbericht über die Ergebnisse menodobnih in bakrenodobnih kulturah med Savo
der Freilegung der kupferzeitlichen Siedlung von in Donavo, Annales Meditarranea, Univerza na Pri-
Zalavár-Basasziget (Angaben zur Siedlungsstruktur morskem, znanstveno-raziskovalno središče Koper,
und Wirtschaft der Balaton-Lasinja(l.)Kultur), Zalai Inštitut za dediščinu Sredozemlja, Koper, 129-140.
Múzeum 2, 71-79.
Virág, Zs. M. 2003, Settlement historical research in
Transdanubia in the first half of the Middle Copper
Age, in: E. Jerem & P. Raczky (eds), Morgenrot der Kul-
turen. Frühe Etappen der Menschheitsgeschichte
in Mittel- und Südosteuropa, Festschrift für Nándor
Kalicz zum 75. Geburtstag, Archaeolingua 15, Buda-
pest, 375-400.

copper age in northern croatia back to the past 47

View publication stats