104 3.

RED

3.3 Redovi potencija i Taylorovi redovi

Denicija. Red potencija oko tocke c R je red oblika

an (x c)n , (3.1)

gdje je (an )nZ+ niz realnih brojeva. Kod redova potencija je uobicajeno da indeksi n
osim prirodnih brojeva ukljucuju i 0.

U daljnjem cemo sa I oznacavati skup svih x R za koje red realnih brojeva an (xc)n
konvergira. I je neprazan skup, jer red potencija (3.1) konvergira za x = c i suma mu je a0 .

Denicija. Za niz funkcija fn : I R, n Z+ , deniranih na intervalu I kazemo da

konvergira lokalno uniformno na I ako niz (fn )nZ+ konvergira uniformno na svakom
podsegmentu J I.

Teorem. (Prvi Abelov teorem) Ako red potencija (3.1) konvergira za = c, onda taj
red konvergira apsolutno i lokalno uniformno na citavom otvorenom intervalu cr, c+r,
gdje je r := | c|.

Iz provg Abelovog teorema slijedi da je I interval simetrican s obzirom na tocku c. Taj

interval zovemo interval konvergencije reda potencija (3.1).
Radijus konvergencije R reda potencija (3.1) deniramo kao polovicu duljine intervala
I. Preciznije,
R := sup{|c | : I} [0, +].

O tome hoce li red (3.1) konvergirati u rubovima intervala I (tj. u tockama c R i c + R)

ovist ce o samom redu.
Rezimirajmo,

Korolar. Neka je (3.1) red potencija oko tocke c R i neka je R njegov radijus konver-
gencije. Tada vrijedi

(a) Red (3.1) konvergira apsolutno i lokalno uniformno na intervalu c R, c + R.

(b) Red (3.1) divergira za sve x R za koje je |x c| > R.

Sljedeci teorem nam daje jednostavnu formulu za racunanje radijusa konvergencije reda
(3.1).
3. RED 105

Teorem. Neka je (3.1) red potencija oko tocke c R i R njegov radijus konvergencije.
Tada vrijedi tzv. Cauchy-Hadamardova formula:
1
R= , (3.2)
lim supn n
|an |

pri cemu dogovorno uzimamo
R := 0 ukoliko je lim supn n
|an | = +, a R := +
ukoliko je lim supn |an | = 0.
n

Primjer.

(a) Promotrimo geometrijski red

xn . (3.3)
Ovdje je c = 0 i an = 1, za sve n Z+ , pa je prema Cauchy-Hadamardovoj formuli
(3.2)
1 1
R= = = 1.
lim supn n |an | lim supn n 1
Stoga red (3.3) konvergira apslolutno i lokalno uniformno na intervalu 1, 1 prema
1
funkciji x , tj. vrijedi
1x

1
xn = , x 1, 1.
n=0
1x

Kako u rubnim tockama intervala 1, 1 red (3.3) ne konvergira (opci clan ne tezi
prema 0), zakljucujemo da je njegov interval konvergencije I = 1, 1.

(b) Promotrimo red potencija

(1)n
(x 1)n . (3.4)
n+1
(1)n
Ovdje je c = 1 i an = , za sve n Z+ , pa je
n+1
1 1
R= = = 1,
lim supn n
|an | lim supn n 1
n+1

n

n
jer je lim sup n + 1 = lim n + 1 = 1. Stoga red (3.4) konvergira apslolutno
n n
i lokalno uniformno na intervalu 0, 2. Provjerimo konvergenciju reda (3.4) i u
rubnim tockama intervala 0, 2.
Za x = 0 rijec je o redu

1
,
n=1
n+1
106 3. RED

koji divergira (usporedni kriterij sa harmonijskim redom).

Za x = 2 rijec je o redu

(1)n
,
n=1
n+1
koji konvergira prema Leibnizovom kriteriju.
Dakle, interval konvergencije reda potencija (3.4) je I = 0, 2].

an+1
Napomena. Ukoliko postoji limes lim [0, +], tada postoji limes limn n |an |
n an
[0, +] i vrijedi
an+1
lim
= lim n |an |.
n an n
U tom slucaju je

an 1 1
lim
= = ,
n an+1 limn n |an |
limn an+1

an

pa radijus konvergencije R reda potencija an (xc)n mozemo racunati koristeci formulu

an
R = lim
. (3.5)
n an+1

Zadatak 3.21 Odredite radijus konvergencije i intervale konvergencije redova potencija

(n!)2 2 + (1)n n
nn
n n
(a) (x 1) (b) n+1
x (c) xn .
(2n)! 5 + (1) n!

Rjesenje.

(n!)2
(a) za n Z+ stavimo an := . Tada je
(2n)!
an (n!)2 (2n + 2)! (2n + 1)(2n + 2)
= 2
= 4,
an+1 (n + 1)! (2n)! (n + 1)2
kada n . Prema (3.5) radijus konvergencije reda potencija
(n!)2
(x 1)n (3.6)
(2n)!
jednak je R = 4. Stoga red (3.6) konvergira apsolutno i lokalno uniformno na
intervalu 3, 5. U rubnim tockama intervala 3, 5 rijec je o redovima
(n!)2 4n (n!)2 4n
(1)n (x = 3) te (x = 5),
(2n)! (2n)!
3. RED 107

divergiraju, jer je
(n!)2 4n
1, n Z+ ,
(2n)!
pa specijalno nije zadovoljen nuzan uvjet za konvergenciju reda.
Dakle, interval konvergencije reda potencija (3.6) je interval I = 3, 5.

(b) Prema Cauchy-Hadamardovoj formuli (3.2) za radijus konvergencije R reda poten-

cija
2 + (1)n n
n+1
(x + 2)n (3.7)
5 + (1)
vrijedi
1
n 2 + (1)n 3
= lim sup |an | = lim sup n+1
= ,
R n n 5 + (1) 4
4
pa je R = . Stoga red potencija (3.7) konvergira apsolutno i lokalno uniformno na
3
10 2 10 2
intervalu , . U rubnim tockama intervala , rijec je o redovima
3 3 3 3
n 4 2 + (1)n n
4 2 + (1)n


n 10 2
(1) n+1
(x = ) te n+1
(x = ),
3 5 + (1) 3 3 5 + (1) 3

koji divergiraju, buduci da nije ispunjen nuzan uvjet za konvergenciju reda:

n
4 2 + (1)n

lim sup = 1.
n 3 5 + (1)n+1

10 2
Dakle, interval konvergencije reda potencija (3.7) je I = , .
3 3
n!
(c) Za n Z+ stavimo an := . Tada je
nn
n
(n + 1)!nn nn

an 1 1
= = = 1 ,
an+1 n!(n + 1)n+1 (n + 1)n n+1 e

kada n . Prema (3.5) radijus konvergencije reda potencija

nn
xn (3.8)
n!
1
jednak je R = , pa red potencija (3.8) konvergira apsolutno i lokalno uniformno
e
1 1 1 1
na intervalu , . U rubnim tockama intervala , rijec je o redovima
e e e e
(1)n nn 1 nn 1
(x = ) te (x = ).
en n! e n
e n! e
108 3. RED

Za n Z+ stavimo
nn
bn := .
en n!
Tada je
bn+1 (1 + n1 )n
= < 1, n Z+ ,
bn e
pa je niz (bn )nZ+ strogo padajuc. Nadalje, nejednakosti
x2 x2 x3
x < ln(1 + x) < x + , x > 0,
2 2 3
dobivamo
(1 + n1 )n

1 bn+1 1 1 1
< ln = ln = n ln 1 + 1 < + 2, n N,
2n bn e n 2n 3n
pa je
1bn+1 (1 + n1 )n 1 1
e 2n
< = < e 2n + 3n2 , n N. (3.9)
bn e
Iteriranjem nejednakosti (3.9) dobivamo
1 1 Pn 1 1
b1 e 2 Hn < bn+1 < b1 e 3 k=1 k2 e 2 Hn , n N, (3.10)
1 1
gdje je Hn := 1+ + + n-ti harmonijski broj. Prema Cauchyjevom integralnom
21 n
kriteriju red je konvergentan i njegovu sumu oznacimo sa C. Kako je b1 =
n2
e1 , iz (3.10) dobivamo

1 1 Hn C 1
e 2 < bn+1 < e 2 Hn , n N. (3.11)
e e
Kako je
n+1 n
dx dx
ln(1 + n) = < Hn 1 + = 1 + ln n, n N,
1 x 1 x
imamo
1 1 1 1
< e 2 Hn , n N,
e n n+1
pa iz nejednakosti (3.11) slijedi
1 1 C 1
bn+1 < , n N. (3.12)
e 3 n e n+1
(1)n nn
Napokon, iz (3.12) slijedi lim bn = 0, pa red n
= (1)n bn konvergira
n e n! n
n
(Leibnizov kriterij). Takoder, (3.12) povlaci da red = bn divergira
1 en n!
(usporedni kriterij s redom ). Dakle, interval konvergencije reda potencija
n
1 1
(3.8) je I = , .
e e
3. RED 109

Ako je (3.1) red potencija sa radijusom konvergencije R, iz Cauchy-Hadamardove formule

slijedi da redovi potencija
nan (x c)n1 , (3.13)

an
(x c)n+1 (3.14)
n+1
imaju radijus konvergencije takoder jednak R. Za red potencija (3.13) kazemo da je
dobiven iz reda (3.1) deriviranjem clan po clan, a za red potencija (3.14) kazemo da
je dobiven iz reda (3.1) integriranjem clan po clan.

Teorem. Neka red potencija an (x c)n ima radijus konvergencije R > 0 i stavimo
J := c R, c + R. Tada je funkcija f : J R denirana s


f (x) := an (x c)n
n=0

derivabilna na J i vrijedi



f (x) = nan (x c)n1 , x J . (3.15)
n=1

Nadalje, vrijedi
x
an
f (t) dt = (x c)n+1 , x J . (3.16)
c n=0
n + 1

Korolar. Neka je f denirana kao u prethodnom teoremu. Funkcija f je klase C (J )

i za svako m Z+ vrijedi

(m)
n!
f (x) = an (x c)nm , x J .
n=m
(n m)!

Odavde za x = c dobivamo
f (m) (c)
am = , m Z+ .
m!

Denicija. Neka je f : I R funkcija klase C (I) denirana na otvorenom intervalu

I R i neka je c I. Red potencija
f (n) (c)
T [f, c] := (x c)n
n!
110 3. RED

zovemo Taylorov red funkcije f oko tocke c.

Ako je c = 0, onda se Taylorov red T [f, 0] zove Maclaurinov red od f i oznacava s T [f ].
Dakle,
f (n) (0)
T [f ] := T [f, 0] = xn .
n!

Opcenito Taylorov red T [f, c] funkcije f C (I) moze divergirati za svako x = c, odnosno
konvergirati prema nekoj drugoj funkciji.

Primjer. Neka je f : R R funkcija denirana formulom

0 za x 0
f (x) := x1
e za x > 0

Tvrdimo da je f C (R). Kako je lim f (x) = 0, f je neprekidna u 0. Nadalje, f je

x0+
ocito klase C na skupu R \ {0}. Dokazimo da postoje sve n-te derivacije f (n) (0), da su

sve funkcije f (n) neprekdine u 0 i da vrijedi

f (n) (0) = 0, n Z+ . (3.17)

Dovoljno je dokazati da vrijedi

f (n) (h)
lim = 0, n Z+ . (3.18)
h0+ h

Naime, iz (3.18) ce tada slijediti da je za svako n Z+ funkcija f (n) derivabilna u 0, pa

stoga i neprekidna u 0.
Podsjetimo se da za svaki polinom p stupnja deg p 0 vrijedi

p(x)
lim = 0, (3.19)
x+ ex

sto se moze jednostavno dokazati primijenjujuci LHospitalovo pravilo (deg p + 1)-puta.

Indukcijom dokazimo da za sve n Z+ postoji polinom pn takav da vrijedi

f (n) (x) = pn (x1 )f (x), x > 0. (3.20)

Za n = 0 tvrdnja je trivijalna. Pretpostavimo da (3.20) vrijedi za neko n N. Tada je

d
f (n+1) (x) = [pn (x1 )f (x)] = [pn (x1 ) + pn (x1 )]x2 f (x) = pn+1 (x1 )f (x), x > 0.
dx
gdje je pn+1 polinom deniran s pn+1 (x) := x2 (pn (x) pn (x) ).
3. RED 111

Stoga je

f (n) (h)

1 1 1 xpn (x)
lim = lim pn e h = lim = 0, n Z+ ,
h0+ h h0+ h h x+ ex

gdje zadnja jednakost slijedi iz (3.19). Time smo dokazali tvrdnju (3.17), pa je f C (R).
f (n) (0)
Tvrdimo da Maclaurinov red T [f ] = xn od f ne konvergira prema f ni na kojem
n!
otvorenom intevralu I oko 0. Pretpostavimo suprotno. Tada mozemo naci > 0 takav
da vrijedi

f (n) (0) n
f (x) = x , x , . (3.21)
n=0
n!

Prema dokazanom je f (n) (0) = 0, za sve n Z+ . Iz (3.21) slijedi f (x) = 0, za sve

x , , sto je kontradikcija s cinjenicom da je f (x) > 0, za sve x > 0.

Denicija. Za funkciju f C (I) deniranu na otvorenom intervalu I R kazemo da

je analiticka u tocki c I, ako njen Taylorov red
f (n) (c)
T [f, c] = (x c)n
n!
ima radijus konvergencije R > 0 i ako postoji 0 < R takav da vrijedi

f (n) (c)
f (x) = T [f, c](x) = (x c)n , x c , c + I.
n=0
n!

Ukoliko je f analiticka u svakoj tocki c I, onda kazemo da je f analiticka na I. Skup

svih analitickih funkcija na I oznacavamo s C (I).

Napomena. Skup svih analitickih funkcija C (I) je dosta siromasniji od skupa svih
funkcija klase C (I). Npr. u prethodnom primjeru smo vidjeli da za funkciju f : R R
deniranu s
0 za x 0
f (x) := x1
e za x > 0
vrijedi f C (R), ali da f nije analiticka u tocki 0. Stovise, moze se dokazati da postoji
funkcija f C (R) ciji Taylorov red T [f, c] ima radijus konvergencije jednak 0, za svaku
tocku c R.

Teorem. Neka je an (xc)n red potencije sa radijusom konvergencije R > 0 i stavimo
J := c R, c + R. Tada je funkcija f : J R denirana s


f (x) := an (x c)n
n=0
112 3. RED

analiticka na citavom intervalu J . Stovise, za svako J Taylorov red

f (n) ()
T [f, ] = (x )n
n!
ima radijus konvergencije R |c | i vrijedi

f (n) ()
f (x) = T [f, ](x) = (x )n , x , + .
n=0
n!

Korolar. Neka je f : I R funkcija denirana na otvorenom intervalu I R. Ako je

f analiticka u tocki c I tada postoji otvoreni interval J oko c sadrzan u I takav da je
f analiticka na J.

Sljedeci teorem daje nuzne i dovoljne uvjete da bi funkcija f C (I) bila analiticka na I.

Teorem. Neka je f C (I), gdje je I R otvoren interval. Tada je f C (I) ako i

samo ako za svaki c I postoji > 0 i konstante C > 0 i r > 0 takve da za sve n Z+
vrijedi
n!
|f (n) (x)| C n , x J := c , c + I. (3.22)
r
U tom slucaju vrijedi

f (n) (c)
f (x) = T [f, c](x) = (x c)n , x J c r, c + r. (3.23)
n=0
n!

Korolar. Neka je f C (I), gdje je I otvoren interval. Ako za za svaki c I postoje

> 0 i C > 0 takvi da za sve n Z+ vrijedi

|f (n) (c)| C x J := c , c + I, (3.24)

tada je f C (I) i vrijedi

f (n) (c)
f (x) = T [f, c](x) = (x c)n , x J. (3.25)
n=0
n!

Zadatak 3.22 Dokazite da je funkcija f : R R analiticka na R i odredite njen Maclau-

rinov red T [f ], ako je

(a)f (x) := ex (b)f (x) := sin x (c)f (x) := ch x.

Rjesenje. Kako bi dokazali da je f C (R), dovoljno je dokazati da Maclaurinov red

T [f ] od f konvergira prema f u svakoj tocki x R.
3. RED 113

(a) Imamo f (n) (x) = f (x) = ex , za sve n Z+ i x R . Specijalno je f (n) (0) = 1, za

sve n Z+ , pa je sa
xn
T [f ] =
n!
dan Maclaurinov red funkcije f .
Dokazimo da je T [f ](x) = f (x), za sve x R. Uzmimo proizvoljni x0 R i neka je
> |x0 |. Tada je za sve n N

f (n) (x) = ex < e =: C, x , .

Iz prethodnog korolara slijedi T [f ](x) = f (x), za sve x , , pa je specijalno

i T [f ](x0 ) = f (x0 ) = ex0 . Kako je x0 R bio proizvoljan, zakljucujemo da je
T [f ](x) = f (x), za sve x R. Stoga je f C (R) i vrijedi

xn
ex = , x R.
n=0
n!

n
(b) Imamo f (n) (x) = sin x + za sve n Z+ i x R. Specijalno je
2

0 ako n 0, 2 (mod 4)
f (n) (0) = 1 ako n 1 (mod 4)
1 ako n 3 (mod 4)

pa je sa
x2n+1
T [f ] = (1)n
(2n + 1)!
dan Maclaurinov red od f . Dokazimo da je T [f ](x) = f (x), za sve x R. Kako za
sve n Z+ vrijedi
n
|f (n) (x)| = | sin x + | 1 =: C, x R,
2
iz prethodnog korolara slijedi T [f ](x) = f (x), za sve x R. Stoga je f C (R) i
vrijedi

x2n+1
sin x = (1)n , x R.
n=0
(2n + 1)!

(c) Za svako n Z+ i x R imamo

(n) ch x ako 2 | n
f (x) =
sh x ako 2 n

Specijalno je
(n) 1 ako 2 | n
f (0) =
0 ako 2 n
114 3. RED

pa je sa
x2n
T [f ] =
(2n)!
dan Maclaurinov red od f . Dokazimo da je T [f ](x) = f (x), za sve x R. Uzmimo
proizvoljan x0 R i neka je > |x0 |. Tada za sve n Z+ vrijedi

|f (n) (x)| ch x < ch =: C, x , .

Iz prethodnog korolara slijedi T [f ](x) = f (x), za sve x , , pa je specijalno

i T [f ](x0 ) = f (x0 ) = ch x0 . Kako je x0 R bio proizvoljan, zakljucujemo da je
T [f ](x) = f (x), za sve x R. Stoga je f C (R) i vrijedi

x2n
ch x = , x R.
n=0
(2n)!

Slicno bismo pokazali da su funkcije x cos x i x sh x analiticke na R i da vrijedi

x2n x2n+1
cos x = (1)n i sh x = , x R
n=0
(2n)! n=0
(2n + 1)!

Napomena. Primijetimo da Maclaurinov red svake od spomenutih funkcija

x ex , x sin x, x cos x, x sh x, x ch x

konvergira prema pripadnoj funkciji za sve x R. To ne mora nuzno vrijediti za svaku

funkciju f C (R). Npr. funkcija f : R R denirana formulom
1
f (x) :=
1 + x2
je analiticka na R, dok njen Maclaurinov red

T [f ] = (1)n x2n

ima radijus konvergencije R = 1. Potpuno objasnjenje tog fenomena dobit cete na kom-
pleksnoj analizi.
Teorem. Neka su f, g C (I) analiticke funkcije na otvorenom intervalu I i neka su
c I, > 0 i > 0 takvi da vrijedi


f (x) = an (x c)n , x J1 := c , c + I,
n=0

g(x) = bn (x c)n , x J2 := c , c + I,
n=0
3. RED 115

gdje su
f (n) (c) g (n) (c)
an = i bn = , n Z+ .
n! n!
Stavimo J := J1 J2 . Tada vrijedi

(a) Funkcija f + g je analiticka na J za sve , R i vrijedi

(f + g)(x) = (an + bn )(x c)n , x J. (3.26)
n=0

(b) Funkcija f g je analiticka na J i vrijedi

(f g)(x) = cn (x c)n , x J, (3.27)
n=0

gdje su koecijenti cn dani s

n

cn = ak bnk , n Z+ .
k=0

Teorem. (Drugi Abelov teorem) Pretpostavimo da red potencija an xn konvergira
prema L za neko r R \ {0}. Tada

(a) Red potencija an xn konvergira

uniformno na [0, r], ako je r > 0,

uniformno na [r, 0], ako je r < 0

(b) Vrijedi


lim an xn = L, ako je r > 0,
xr
n=0

lim an xn = L, ako je r < 0.
xr+
n=0

Zadatak 3.23 Funkciju f razvijte u Maclaurinov red T [f ] ako je

x2
(a)f (x) := e 2 (b)f (x) := sin2 x (c)f (x) := ln(1 + x)
1
(d)f (x) := arctg x (e)f (x) := ln(1 + x + x2 ) (f)f (x) := 2 .
(x + 1)2

Odredite interval konvergencije I reda T [f ] i ispitajte vrijedi li f (x) = T [f ](x), za sve

x I.
116 3. RED

Rjesenje.

(a) Kako je

xn
ex = , x R,
n=0
n!
to je
1 2 n
x2
2 2x x2n
e = = (1)n n , x R.
n=0
n! n=0
2 n!
Dakle,
x2n

T [f ] = (1)n
,
2n n!
njegov interval konvergencije je I = R i vrijedi f (x) = T [f ](x), za sve x R.
(b) Imamo
1 cos 2x
sin2 x = , x R.
2
Kako je

x2n n
cos x = (1) , x R,
n=0
(2n)!
to je

2 1 1 (2x)2n 22n1 x2n
sin x = (1 cos 2x) = (1)n1 = (1)n , x R.
2 2 n=2 (2n)! n=1
(2n)!

Dakle,
22n1 x2n
T [f ] = (1)n ,
n1
(2n)!
njegov interval konvergencije je I = R i vrijedi f (x) = T [f ](x), za sve x R.

(c) Krenimo od reda (1)n tn . Njegov radijus konvergencije je R = 1 i vrijedi

1
(1)n tn = , t 1, 1.
n=0
1+t
Iz (3.16) slijedi
n+1 x
x

n x n n dt
(1) = (1) t dt = = ln(1 + x), x 1, 1.
n=0
n+1 0 n=0 0 1+t

Stoga je

xn+1
n n1 x
n
ln(1 + x) = (1) = (1) , x 1, 1.
n=0
n + 1 n=1 n
3. RED 117

xn
Radijus konvergencije reda T [f ] = (1)n1 jednak je 1, jer je dobiven iz reda
n1
n

n n
(1) x integriranjem clan po clan.
Provjerimo konvergenciju reda T [f ] u rubnim tockama intervala 1, 1.
Za x = 1 rijec je o redu
1

n1
n
1
koji divergira, jer harmonijski red divergira
n1
n
Za x = 1 rijec je o redu
1
(1)n1 ,
n1
n

koji konvergira prema Leibnizovom kriteriju.

Dakle, interval konvergencije reda T [f ] je interval I = 1, 1].
1
Ostaje jos provjeriti vrijedi li (1)n1 = T [f ](1) = f (1) = ln 2. No to slijedi
n1
n
iz drugog Abelovog teoerema, buduci da je


n1 1
xn
(1) = lim (1)n1 = lim ln(1 + x) = ln 2.
n=1
n x1
n=1
n x1

Sve zajedno imamo:

n
n1 x

T [f ] =
, (1)
n
njegov interval konvergencije je I = 1, 1] i vrijedi f (x) = T [f ](x), za sve x I.

(d) Krenimo od reda (1)n t2n . Njegov radijus konvergencije je R = 1 i vrijedi

1
(1)n t2n = , t 1, 1.
n=0
1 + t2

Iz (3.16) slijedi



x x
x2n+1


n 2n dt
(1)n = (1) t dt = = arctg x, x 1, 1.
n=0
2n + 1 0 n=0 0 1 + t2

Dakle, imamo

x2n+1

n
arctg x = (1) , x 1, 1.
n=0
2n + 1
118 3. RED

x2n+1
Radijus konvergencije reda T [f ] = (1)n jednak je 1, jer je dobiven iz
2n + 1
reda (1)n x2n integriranjem clan po clan.
Provjerimo konvergenciju reda T [f ] u rubnim tockama intervala 1, 1.
Za x = 1 i x = 1 rijec je redom o redovima
1 1
(1)n+1 i (1)n
2n + 1 2n + 1
koji konvergiraju prema Leibnizovom kriteriju.
Dakle, interval konvergencije reda T [f ] je interval I = [1, 1].
Pozivajuci se na drugi Abelov teorem, zakljucujemo da vrijedi


n+1 1 x2n+1
(1) = lim (1)n = lim arctg x = arctg(1) = ,
n=0
2n + 1 x1+ n=0 2n + 1 x1+ 4

1n
x2n+1
(1) = lim (1)n = lim arctg x = arctg 1 = .
n=0
2n + 1 x1 n=0 2n + 1 x1+ 4
Dakle,
x2n+1

T [f ] = (1)n
2n + 1
njegov interval konvergencije je I = [1, 1] i vrijedi f (x) = T [f ](x), za sve x I.

(e) Za x = 1 imamo
1 x32
1+x+x = ,
1x
pa je
1 x3
ln(1 + x + x2 ) = ln = ln(1 x3 ) ln(1 x), x < 1.
1x
Prema (c) je

xn
ln(1 + x) = (1)n1 , x 1, 1,
n=1
n
pa je

xn x3n
ln(1 x) = i ln(1 x3 ) = , x 1, 1.
n=1
n n=1
n

Prema (3.26) je


2 3
ln(1 + x + x ) = ln(1 x ) ln(1 x) = an xn , x 1, 1,
n=1
3. RED 119

gdje su koecijenti an dani s

n2

ako 3 | n,
an = 1 (3.28)
n
ako 3 n

Odredimo radijus konvergencije R reda T [f ] = an xn . Ocito je lim supn n |an | =

1, pa je R = (lim sup n |an |)1 = 1. Dokazimo da red T [f ] konvergira i u rubnim
n
tockama intervala 1, 1.
n

Za x = 1 rijec je o redu an . Za n N stavimo Sn := an . Zelimo dokazati
k=1
da je niz (Sn )nN konvergentan. Kako je lim an = 0, dovoljno je dokazati da je
n
podniz (S3n )nN konvergentan. Za n N imamo

1 1 2 4
a3n2 + a3n1 + a3n = + = .
3n 2 3n 1 3n 3n(3n 1)(3n 2)

Stoga je
n
4
S3n = , n N.
3n(3n 1)(3n 2)
k=1
4
Kako red konvergira (granicni kriterij s n3 ), zakljucujemo
3n(3n 1)(3n 2)
da postoji lim S3n . Dakle, red an je uistinu konvergentan. Iz drugog Abelovog
n
teorema slijedi



an = lim an xn = lim ln(1 + x + x2 ) = ln 3.
x1 x1
n=1 n=1

Slicno bismo pokazali da red T [f ] konvergira i za x = 1, te da je

n
(1) an = lim an xn = lim ln(1 + x + x2 ) = ln 1 = 0.
x1+ x1+
n=1 n=1

Sve zajedno imamo:

T [f ] = an xn ,

gdje su koecijenti an dani s (3.28), njegov interval konvergencije je I = [1, 1] i

vrijedi f (x) = T [f ](x), za sve x I.

(f) Imamo
1 1 x2
= , x R. (3.29)
(1 + x2 )2 1 + x2 (1 + x2 )2
120 3. RED

1 x
Odredimo Maclaurinove redove funkcija x 2
i x . Imamo
1+x (1 + x2 )2

1
2 n

= (x ) = (1)n x2n , x 1, 1.
1 + x2 n=0 n=0

Prema (3.15) je


x 1 d 1 1 d
n 2n 1
2 2
= = (1) x = (1)n (2n)x2n1
(1 + x ) 2 dx 1 + x2 2 dx n=0
2 n=1


= (1)n+1 nx2n1 , x 1, 1.
n=1

Stoga je

x2 x
= x = (1)n+1 nx2n , x 1, 1.
(1 + x2 )2 (1 + x2 )2 n=1

Iz (3.29) i (3.26) slijedi

1
n 2n

2n

2 2
= (1) x n+1
(1) nx = (1)n (1 + n)x2n , x 1, 1.
(1 + x ) n=0 n=1 n=0

Radijus konvergencije reda T [f ] = (1)n (1 + n)x2n je jednak 1. Nadalje, kako red T [f ]
u rubnim tockama intervala 1, 1 divergira, njegov interval konvergencije je I = 1, 1.
Sve zajedno, imamo
T [f ] = (1)n (1 + n)x2n ,
njegov interval konvergencije je I = 1, 1 i vrijedi f (x) = T [f ](x), za sve x I.

Zadatak 3.24 Funkciju f razvijte Taylorov red T [f, c] oko tocke c, ako je

1 x+3 ex
(a)f (x) := , c = 2 (b)f (x) := , c = 4 (c)f (x) := , c = 1.
(1 x)2 x2 + 3x + 2 x

Rjesenje.

(a) Stavimo y := x + 2. Tada je x = y 2, pa je

1 1 1 1 1
= = = . (3.30)
(1 x) 2 1 (y 2) 2 (3 y) 2 9 1 y 2
3
3. RED 121

Kako je

1
= tn , t 1, 1,
1 t n=0
prema (3.15) je


1 d 1 d
= = tn = (n + 1)tn , t 1, 1.
(1 t)2 dt 1t dt n=0 n=0

Stoga je

1 y n n+1
2 = (n + 1) = y n, y 3, 3.
1 y3 3 3n

n=0 n=0

Iz (3.30) slijedi

1 1 n+1 n n+1
2
= n
y = n+2
(x + 2)n , x 5, 1.
(1 x) 9 n=0 3 n=0
3
Dakle,
n+1
T [f, 2] = (x + 2)n .
3n+2
(b) Stavimo y := x + 4. Tada je x = y 4. Rastavom na parcijalne razlomke dobivamo
x+3 x+3 2 1 2 1 2 1 1 1
= = = = y+ .
x2+ 3x + 2 (x + 1)(x + 2) x+1 x+2 y3 y2 3 1 3 2 1 y2
(3.31)
Kako je

1
= tn , t 1, 1,
1 t n=0
to je

1 y n 1 n
y = = n
y , y 3, 3,
1 3 n=0
3 n=0
3

y y n 1 n
1 = = n
y , y 2, 2.
2 n=0
2 n=0
2
Iz (3.31) i (3.26) slijedi

x+3 2 1 n 1 1 n 1 2
= y + y = n+1 y n
x2 + 3x + 2 3 n=0 3n 2 n=0 2n n=0
2 n+1 3

1 2
= n+1
n+1 (x + 4)n , x 2, 2.
n=0
2 3
Dakle,
1 2

T [f, 4] = (x + 4)n .
2n+1 3n+1
122 3. RED

(c) Stavimo y := x 1. Tada je x = y + 1. pa je

x y+1 y
yn e n
e =e =ee =e = y , y R
n=0
n! n=0
n!

1 1
= = (1)n y n , y 1, 1.
x 1+y n=0
Prema (3.27) je

n
n

ex 1 e (1) k
= ey+1 = (1)nk y n = (1)n e yn
x y+1 n=0 k=0
k! n=0 k=0
k!

n


n
(1)k
= (1) e (x 1)n , x 0, 2.
n=0 k=0
k!
Dakle,
n
(1)k
T [f, 1] = (1)n e (x 1)n
n0 k=0
k!

Teorem. Za svako R funkcija f : 1, + R denirana formulom

f (x) := (1 + x) = e ln(1+x)
je analiticka na 1, +. Njen Macalaurinov red je tzv. binomni red i dan je s

T [f ] = xn , (3.32)
n0
n


gdje su tzv. binomni koecijenti i dani su s
n

( 1) ( n + 1)
:= 1 i := , za n N.
0 n n!
Radijus konvergencije reda (3.32) jednak je 1 i vrijedi
T [f ](x) = f (x), x 1, 1. (3.33)

Napomena. Istaknimo neke binomne koecijente koji se cesto javljaju:

n k n+k1
= (1) (3.34)
k k
1
(1)k1 2k 2

2 k1 (2k 3)!!
= (1) = (3.35)
k (2k)!! k 22k1 k 1
1
(1)k 2k

2 k (2k 1)!!
= (1) = (3.36)
k (2k)!! 4k k
3. RED 123

Zadatak 3.25 Funkciju f razvijte u Maclaurinov red T [f ], ako je

1
(a)f (x) := 1+x (b)f (x) := (c)f (x) := Arsh x.
1 4x

Rjesenje.

(a) Iz (3.32) i (3.35) slijedi

1
(1)n1 2n 2 n

1

2 n
1 + x = (1 + x) =2 x =1+ x , x 1, 1.
n=0
n n=1
n 22n1 n 1

Dakle,
(1)n1 2n 2
T [f ] = 1 + 2n1
xn .
n1
n 2 n 1

(b) Iz (3.32) i (3.36) slijedi

1
2 n (1)n 2n n

1 21

= (1 + y) = y = y , y 1, 1.
1+y n=0
n n=0
4n n

Stoga je

(1)n 2n

1 12

n
2n n 1 1
= (1 4x) = (4x) = x x , .
1 4x n=0
4n n n=0
n 4 4

Dakle,
2n
T [f ] = xn .
n
(c) Iz (3.32) i (3.36) slijedi
1
2 2n (1)n 2n 2n

1 2 12

= (1 + t ) = t = t , t 1, 1.
1 + t2 n=0
n n=0
4n n

Prema (3.16) je


x x
(1)n 2n

dt
Arsh x = = t2n dt
0 1 + t2 0 n=0
4n n
n

(1) 2n 2n+1
= x , x 1, 1.
n=0
4n (2n + 1) n

Dakle,
(1)n

2n 2n+1
T [f ] = n
x .
4 (2n + 1) n
124 3. RED

Zadatak 3.26 Izracunajte sume redova

(1)n+1 (1)n n n2 + 4n + 1 (1)n (2n 1)!!
(a) (b) (c) (d) .
n=1
n(n + 1) n=0
(2n + 1)! n=0
3n n=1
(2n)!!

Rjesenje.

(a) Denirajmo funkciju f : [1, 1] R formulom

xn
f (x) := . (3.37)
n=1
n(n + 1)
1
Kako red konvergira, f je dobro denirana funkcija. Trebamo izracunati
n1
n(n + 1)

(1)n+1
= f (1).
n=1
n(n + 1)

Prema (3.15) je

n
n
d t t
f (t) = = , t 1, 1. (3.38)
dt n=1
n(n + 1) n=1
n
Istim argumentom dobivamo

d tn 1
f (t) = = tn1 = , t 1, 1.
dt n=1 n n=1
1 t

Iz (3.37) i (3.38) slijedi f (0) = f (0) = 0. Stoga je

y y
1
f (y) = f (y) f (0) = f (t) dt = dt = ln(1 y), y 1, 1,
0 0 1t
te
x x

f (x) = f (x) f (0) = f (y) dy = ( ln(1 y)) dy
0 0
dy x x y dy
u = ln(1 y) du = 1y
= = [y ln(1 y)]

dv = dy v=y 0 0 1y
x
1
x ln(1 x) 1 dy = x ln(1 x) + ln(1 x) + x
0 1y
= (1 x) ln(1 x) + x, x 1, 1.
Prema drugom Abelovom teoremu je

(1)n+1
= f (1) = lim f (x) = lim [x ln(1 x) + ln(1 x) + x]
n=1
n(n + 1) x1+ x1+

= 2 ln 2 1.
3. RED 125

(b) Denirajmo funkciju f : R R formulom

(1)n n
f (x) := x2n+1 .
n=0
(2n + 1)!

Prema DAlembertovom kriteriju f je dobro denirana funkcija. Trebamo izracunati

(1)n n
= f (1).
n=0
(2n + 1)!

Za x R imamo

(1)n n 2n+1 1 (1)n [(2n + 1) 1] 2n+1 1 (1)n 2n+1
f (x) = x = x = x
n=0
(2n + 1)! 2 n=0 (2n + 1)! 2 n=0 (2n)!

1 (1)n 2n+1 1 (1)n 2n 1 (1)n 2n+1
x = x x x
2 n=0
(2n + 1)! 2 n=0 (2n)! 2 n=0 (2n + 1)!
1
= (x cos x sin x).
2
Stoga je

(1)n n 1
= f (1) = (cos 1 sin 1).
n=0
(2n + 1)! 2

(c) Denirajmo funkciju f : 1, 1 R formulom

f (x) := (n2 + 4n + 1)xn .
n=0

Primijetimo da je f dobro denirana funkcija. Naime, prema Cauchy-Hadamardovoj

formuli (3.2) radijus konvergencije reda potencija jednak 1. Trebamo izracunati

n2 + 4n + 1

1
n
= f .
n=0
3 3

Iz
1
= xn , x 1, 1 (3.39)
1 x n=0
te (3.15) slijedi


1 d 1 d
= = xn = nxn1 , x 1, 1.
(1 x2 ) dx 1x dx n=0 n=0

Stoga je

x
2
= nxn , x 1, 1. (3.40)
(1 x ) n=0
126 3. RED

Ako deriviramo jednakost (3.40) i ponovo iskoristimo (3.15), imamo

1+x d x d n
= = nx = n2 xn1 , x 1, 1.
(1 x)3 dx (1 x)2 dx n=0 n=0

Odavde slijedi

x(1 + x) 2 n
= nx , x 1, 1. (3.41)
(1 x)3 n=0

Iz (3.39), (3.40), (3.41) te (3.26) slijedi

f (x) = n2 xn + 4 nxn + xn
n=0 n=0 n=0
x(1 + x) 4x 1
= + + , x 1, 1.
(1 x)3 (1 x)2 1 x
Napokon,

n2 + 4n + 1

1
=f = 6.
n=0
3n 3
(1)n (2n 1)!!
(d) Najprije primijetimo da je red konvergentan. Zaista, denira-
(2n)!!
jmo niz (an )nN s
(2n 1)!!
an :=
(2n!!)
i provjerimo jesu li ispunjeni uvjeti Leibnizovog kriterija.
Niz (an )nN je ocito padajuc niz.
Takoder vrijedi i lim an = 0. To slijedi iz nejednakosti
n

(2n 1)!! 1
, n N
(2n)!! n
koja se lako pokaze indukcijom.
Dakle, dani red je usitinu konvergentan. Iz prvog Abelovog teorema slijedi da je
funkcija

(1)n (2n 1)!! 2n
f (x) := x
n=1
(2n)!!
dobro denirana na intervalu 1, 1]. Prema (3.32) , (3.33) i (3.36) je
1
1 2 12
2 2n (1)n (2n 1)!! 2n
= (1 + x ) = x = 1+ x
1 + x2 n=0
n n=1
(2n)!!
= 1 + f (x), x 1, 1.
3. RED 127

Dakle,
1
f (x) = 1, x 1, 1.
1 + x2
Iz drugog Abelovog teorema slijedi

(1)n (2n 1)!!

1 1
= f (1) = lim f (x) = lim 1 = 1.
n=1
(2n)!! x1 x1 1 + x2 2

Zadatak 3.27 Izracunajte f (2008) (0) ako je

3 x2
(a)f (x) := cos(x2 ) (b)f (x) := xex (c)f (x) := .
1 x2
Rjesenje.

(a) Kako je

x2n
cos x = (1)n , x R,
n=0
(2n)!
to je

2
x4n
f (x) = cos x = (1)n , x R.
n=0
(2n)!

(1)502 1
Buduci da je 2008 = 4 502, koecijent uz x2008 jedank je a2008 = =
(2 502)! 1004!
Stoga je
2008!
f 2008 (0) = 2008! a2008 =
1004!
(b) Kako je

xn
ex = , x R,
n=0
n!
to je

x3
x3n+1
f (x) = xe = (1)n , x R.
n=0
n!

(1)669
Buduci da je 2008 = 3 669 + 1, koecijent uz x2008 jednak je a2008 = =
669!
1
. Dakle,
669!
2008!
f 2008 (0) = 2008! a2008 = .
669!
128 3. RED

(c) Kako je
1
1 2 12
2 n n
(2n 1)!! 2n
= (1x ) = (1) x = 1+ x , x 1, 1,
1x2
n=0
n n=1
(2n)!!

to je

x2 2
(2n 1)!! 2n+2
=x + x , x 1, 1.
1x 2
n=1
(2n)!!
2005!!
Buduci da je 2008 = 2 1003 + 2, koecijent uz x2008 jednak je a2008 = . Dakle,
2006!!
2008! 2005!!
f 2008 (0) = 2008! a2008 = = 2008 2007 2005!!2 .
2006!!

Zadatak 3.28 * Izracunajte sumu reda

0! 4! 8! 12!
+ + + +
4! 8! 12! 16!

Rjesenje. Primijetimo da je opci clan an (n Z+ ) gornjeg reda oblika

(4n)! 1
an = = .
(4(n + 1))! (4n + 1)(4n + 2)(4n + 3)(4n + 4)
Kako je (k + 1)(k + 2) k(k + 3) = 2, (k + 3) k = 3 i (k + 2) (k + 1) = 1, k N to je
1 1 1 1 1 1 1 1
an = + , n Z+ .
6 4n + 1 2 4n + 2 2 4n + 3 6 4n + 4
Primijetimo da je
1
1

= x4n+j1 dx, 1 j 4, n Z+ ,
4n + j 0

te da red polinoma

1 1 1 1
x4n x4n+1 + x4n+2 x4n+3
n=0
6 2 2 6
uniformno konvergira na segmentu [0, 1] prema funkciji
(1 x)2
f (x) := .
6(1 + x)(1 + x2 )

Naime, za proizvoljno m N i x [0, 1] imamo

m1
1 1 4n+1 1 4n+2 1 4n+3 (1 x) 2
4n
x x + x x =

6 2 2 6 2
6(1 + x)(1 + x )


n=0
3. RED 129

4m 2 2 1 x4m (1 x)2
1 (1 x )(1 x)
(1 x)
=

2
6 (1 + x )(1 + x) (1 + x)(1 + x ) 6 (1 + x2 )(1 + x)
2

1 4m () 1 2m 4m 1 1 2 4 1
x (1 x)2 ,
6 6 2m + 1 (2m + 1)2 6 3 (2m + 1)2
pri cemu nejednakost () vrijedi zato sto funkcija x (1 x)2 x4m postize maksimum
2m 2m 4m 1
na [0, 1] u tocki x0 := sa iznosom . Kako zadnja nejed-
2m + 1 2m + 1 (2m + 1)2
1
nakost ne ovisi o izboru x [0, 1], te kako je lim = 0, zakljucujemo da je
m (2m + 1)2
konvergencija reda uniformna.
Napokon, racunamo:

1 1 1 1 1 1 1 1
an = + =
n=0 n=0
6 4n + 1 2 4n + 2 2 4n + 3 6 4n + 4
1 1

4n 1 4n+1 1 4n+2 1 4n+3
x x + x x dx =
n=0 0 6 2 2 6

1 1 1 1
[ Red polinoma x4n x4n+1 + x4n+2 x4n+3 uniformno konvergira
n=0
6 2 2 6
(1 x)2
na [0, 1] prema funkciji x , pa suma i integral komutiraju.]
6(1 + x)(1 + x2 )

1
1 4n 1 4n+1 1 4n+2 1 4n+3 1 1 (1 x)2

x x + x x dx = dx =
0 n=0 6 2 2 6 6 0 (1 + x)(1 + x2 )
1 1 2 x+1 1 1 1 1 1 1
1
2
dx = ln(1 + x) ln(1 + x ) arctg x = ln 2 .

6 0 1 + x 1 + x2 3 12 6 4 24

0 0 0

Koliko je zapravo klasa analitickih funkcija C (I) istaknuta medu funkcijama klase C (I),
zorno docarava sljedeci teorem:

Teorem. (Teorem o jedinstvenosti analiticke funkcije) Neka su f, g C (I) dvije

analiticke funkcije denirane na otvorenom intervalu I. Pretpostavimo da postoji kon-
vergentni i injektivni niz (an )nN u I takav da vrijedi x0 := lim an I, te
n

f (an ) = g(an ), n N.
Tada je f = g, tj. vrijedi
f (x) = g(x), x I.
130 3. RED

Zadatak 3.29 * Postoji li analiticka funkcija f C (I) deninrana na nekom otvorenom

intervalu I oko 0 takva da vrijedi

1 + (1)n

1 1
f = 3
, za sve n N takve da je I?
n n n

Rjesenje. Pretpostavimo da takva funkcija f postoji. Tada postoji n0 N takav da je

1
n
I, za sve n n0 . Za n N Stavimo

1
an := .
2(n0 + n) + 1

Primijetimo da je (an )nN konvergentan i injektivan niz u I s lim an = 0 I. Iz pret-

n
postavke zadatka slijedi

1 + (1)2(n0 +n)+1
f (an ) = = 0, n N.
[2(n0 + n) + 1]3

Teorem o jednistvenosti analiticke funkcije povlaci

f (x) = 0, x I,

sto je kontradikcija s cinjenicom da je 2n0 I i

1 + (1)2n0

1 1
f = 3
= 3 = 0.
2n0 [2n0 ] 4n0

3. RED 131

Zadaci za vjezbu
3.30 Odredite radijus konvergencije i interval konvergencije redova potencija
2
(n!)5 (x + 1)n
(a) 2n xn! (b) (x 2)n (c)
(5n)! n2
n ln(n!)
(1)n n2
(x 1)n 1
xn (2 2 1)n xn .
n
(d) (e) 1+ (f)
(2 + (1)n )n n1
n n1

3.31 Funkciju f razvijte u Taylorov red T [f, c] oko tocke c, odredite njegov interval
konvergencije, te izracunajte f (2008) (c) ako je
arcsin x 1 1+x
(a)f (x) := , c=0 ln
(b)f (x) := , c = 0 (c)f (x) := ln(x2 + x 6), c = 2
1 x2 2 1x
3
4 4 cos x x
(d)f (x) := sin x + cos x, c = 1 (e)f (x) := , c=1 (f)f (x) := , c = 0.
x x2 + 1
3.32 Dokazite da je s

4n [(n 1)!]2
f (x) := x2n
n=1
(2n)!
dobro denirana funkcija f : [1, 1] R i odredite eksplicitnu formulu od f .

3.33 Izracunajte sume redova

(1)n (1)n1 3n (n + 1)
(a) (b) (c)
n=2
n2 + n 2 n=1
n(2n 1) n=0
n!


n+1 (2n+ 1)3 (1)n (n + 1)(n + 2)(n + 3)
(d) (1) (e) (f) .
n=0
(2n + 1)! n=1
n2 3n n=0
2n

3.34 Nadite sve analiticke funkcije f C (R) za koje Maclaurinov red T [f ] konvergira
uniformno prema f na citavom R.

3.35 Dokazite da je s

cos n2 x
f (x) :=
n=0
en
dobro denirana funkcija f : R R . Nadalje dokazite da je f C (R), te da Maclau-
rinov red T [f ] od f divergira za sve x = 0.

3.36 Postoji li analiticka funkcija f C (R) za koju vrijedi

{x R : f (n) (x) = 0} = R+ ?
n=0