BOOLEOVA ALGEBRA
Milan Kora, [Link].
Visoka kola za primijenjeno raunarstvo
Zagreb
Zimski semestar 2013.
Booleova algebra
Osnovni matematiki aparat koriten u analizi i
projektiranju digitalnih sklopova
G. Boole:
"An Investigation of the Laws of Thought", London, 1854
C. E. Shannon:
"A Symbolic Analysis of Relay and Switching
Circuits", [Link], 1938
efikasna primijena za analizu relejnih
elektromehanikih sklopova
Aksiomatska definicija
Booleove algebre
E. V. Huntington:
"Sets of Independent Postulates for the Algebra of
Logic", 1904:
Poeljno: minimalni broj postulata
Neophodna svojstva:
konzistentnost:
niti jedan postulat iz skupa ne proturjei nekom drugom iz
istog skupa
nezavisnost:
niti jedan se postulat ne da dokazati pomou ostalih
Formalna definicija
konani skup objekata:
S A, B, C, d , e...x, y, z....
dvije binarne operacije: +,
Operatori (+, ) su zatvoreni s obzirom na S
skup osnovnih aksioma ( postulata)
Varijable [ A,B,...]
S - varijable su lanovi
skupa S
4
Aksiomi
A.1. Aksiom o neutralnim elementima
Postoji neutralni elementi 0 i 1 s obzirom na operatore
(+ i ) tako da vrijedi:
a) A + 0 = A
b) A1 = A
A.2. Aksiom o komplementu
Za svaki A postoji A S tako da vrijedi:
a) A A 0
b) A A 1
5
Aksiomi
A.3. Zakon komutacije
Operatori su komutativni:
a) A+B = B+A
b) BA = AB
A.4. Zakon distribucije
Operatori su distributivni jedan preko drugoga
a) A (B+C) = AB + AC
b) A+BC = (A+B)(A+C)
Aksiomi A.2. i A.4.b ne vrijede u obinoj algebri
6
Hijerarhija operatora
Komplement ""
logiko mnoenje ()
logiko zbrajanje (+)
Hijerarhija operatora
Zagrade mijenjaju redoslijed obavljanja operacija
na uobiajeni nain
Operatori se kolokvijalno nazivaju: mnoenje,
zbrajanje i komplementiranje
Radi se o logikima a ne aritmetikim
operacijama
0 i 1 su logike a ne aritmetike veliine
Dualnost (metateorem o dualnosti):
"Zamjenom operatora i neutralnih elemenata
u nekom postulatu dobiva se njegov dualni dio "
8
TEOREMI
T.1. Zakon dominacije
a) A + 1 = 1
b) A 0 = 0
Dokaz teorema:
A + 1 = (A + 1)1
=(A + 1)(A+ A )
A 1 A
A A
1
9
primjena aksioma A.1.b
[Link]
A.4.b
A.1.b
A.2.a
9
TEOREMI
T.2. Zakon idempotencije
a) A+A = A
b) AA = A
Dokaz: A+A = (A+A)1
A.1
( A A)( A A)
A.2
..
A A A
A.4
A0
A.2.
=A
10
10
TEOREMI
T.3. Zakon involucije
A A
T.4. Zakon apsorpcije
a) A+AB = A
b) A (A+B) =A
Dokaz
A+AB =A1+AB
=A(1+B)
=A1
=A
11
A.1
A.4
T.1
TEOREMI
T.5. Zakon asocijacije
a) (A+B)+C = A+(B+C)
b) (AB)C = A(BC)
T.6. De Morganov zakon
a) A B A B
b)
12
AB A B
TEOREMI
Dokaz
Supstitucija: A+B = X
Ako je teorem ispravan
mora biti:
X AB
Prema A.2. mora biti:
X X 1
X X 0
Ako se ponovno uvrste vrijednosti supstitucije:
13
Slijedi
L.1:
L.2:
( A B) ( A B ) 1
( A B) ( A B ) 0
( A B) A B
L.1
( A AB ) B
( A A)( A B ) B
T.4
1 ( A B ) B
A.2.
A (B B )
A 1
1
14
A.3., T.5.
A.1.,T.5.
A.2.
T.1.
L.2
( A B) A B
AA B BA B
0 B 0 A
00
0
15
A.4
A.2.
T.1.
T.2.
T.7. Generalizirani De Morganov
teorem
a)
b)
A B C A B C
A B C A B C
A B C
Dokaz:
16
A X
supstitucija:
X=B+C
AX
T.6.
A (B C)
supstitucija za X
A (B C )
T.6.
A B C
T.5
Zakon simplifikacije
T.8. Zakon simplifikacije
a)
AB AB
b)
A
( A B) ( A B ) A
Dokaz
17
AB AB
A (B B )
A.4.
A 1
A.2.
A.1.
Dvolana Booleova algebra
S = {0,1}
A.1.:
A+0=A; A1=A
A.2.: A A 1 ; A A 0
T.1.:
A+1=1; A0=0
Uvrtavanjem 0 i 1 slijedi:
A
0
A+B
AB
18
Dokaz konzistencije : realni sustav
Druge Booleove algebre
Elementi su skupovi
Booleovih algebri
algebra skupova je formalno jedna od
Vennovi dijagrami
AB=A B
A+B=A B
U
A
U
A
A B
19
A B
A
AA
Booleove funkcije
Razni izrazi
ista tablica
f AB A B
Primjer:
f A
Konstrukcija tablice
uvrtavanjem:
20
ista funkcija
A
0
B
0
AB
0
AB+ AB
0
0
1
1
1
0
1
0
0
1
0
1
0
0
1
0
0
1
1
B AB
Minterm
S dvije ulazne promjenljive veliine mogue je nainiti
etiri razliite operacije logikih umnoaka:
AB, AB, AB, AB
Tablica stanja za mogue vrijednosti na ulazu
U izlaznom stupcu se dobije samo jedna jedinica
Minterm logika operacija koja na izlazu daje
jedinicu (1) samo za jednu ulaznu kombinaciju
Ostvaruje se operacijom I
Dvije ulazne varijable etiri razliita minterma
21
Minterm
Primjer: realizacija minterma m2 s tri ulazne varijable
Minterm m2 = izlaz je 1 za ulaznu kombinaciju 010
Logika jednadba minterma: m2= A B C
22
m2
Minterm
Kad je potrebno ostvariti logiku operaciju koja na
izlazu daje jedinicu (1) za vie ulaznih kombinacija,
koristi se logiki zbroj minterma
23
Y=AB C + A B C
Minterm
24
Maksterm
S dvije ulazne promjenljive veliine mogue je nainiti
etiri razliite operacije logikih zbrojeva:
A+B, A+B, A+B, A+B
Tablica stanja za mogue vrijednosti na ulazu
U izlaznom stupcu se dobije samo jedna nula (0)
Maksterm logika operacija koja na izlazu daje
nulu(0) samo za jednu ulaznu kombinaciju
Ostvaruje se operacijom ILI
Dvije ulazne varijable etiri razliita maksterma
25
Maksterm
Primjer: realizacija maksterma M2 s tri ulazne
varijable
Maksterm M2 = izlaz je 0 za ulaznu kombinaciju 010
Logika jednadba maksterma: M2= A + B +C
26
M2
Maksterm
Kad je potrebno ostvariti logiku operaciju koja na
izlazu daje jedinicu (0) za vie ulaznih kombinacija,
koristi se logiki umnoak maksterma
27
Y=(A+B + C) (A + B + C)
Maksterm
28
29
Napiite tablino zadanu funkciju kao sumu
minterma i kao produkt maksterma
A B C f mintermi
Makstermi
0 0 0 1
m0
M0
0 0 1 0
m1
M1
0 1 0 0
m2
M2
0 1 1 1
m3
M3
1 0 0 1
m4
M4
1 0 1 0
m5
M5
1 1 0 1
m6
M6
1 1 1 0
m7
M7
Rjeenje
Funkcija kao suma minterma
f= A B C + A B C + A B C + A B C = (0,3,4,6)
Funkcija kao produkt Maksterma
f= (A + B + C)(A + B + C)(A + B + C)(A + B + C)=
= (1,2,5,7)
Odreivanje logikog izraza iz tablice
- kanonski oblik logike funkcije
Primjer:
Iskljuivo ILI ( EX OR)
f AB AB
vi = vrijednost funkcije za tu ulaznu kombinaciju
mi = minterm ; Mi = maksterm; i = 0,1,....(r-1); r = broj redaka
Struktura standardne tablice: rastui redoslijed binarnih brojeva
32
f AB AB
A B
AB A B
mi
Mi
0 = v0
m0 A B
1 = v1
m1 A B
M3 A B
1 = v2
m2 AB
M3 A B
0 = v3
m3 AB
M3 A B
M0 A B
B
A
Vrijednost funkcije 1
Ispunjeno u drugom i treem retku
v1
a) A = 0 ; B = 1
v2
b) A = 1 ; B = 0
Napisano drugaije:
AB 1
a) A =1; B=1
b) A=1; B 1
AB 1
f A B AB
Openito:
r 1
f
n = broj varijabli
33
i 0
vi mi
r 2 n
Vrijednost funkcije 0
V0
V3
a) A = 0 ; B = 0
b) A = 1 ; B = 1
A = 0 ;B = 0
A B 0
A B 0
f ( A B) ( A B )
r 1
openito
f (vi Si )
i 0
Funkcije su jednake:
( A B)( A B ) AA A B AB BB
0 A B AB 0
A B AB AB A B
34
A.4.
A.2
A.1., A.3.
Skraeno pisanje standardne tablice kombinacija
Npr
f ( A, B) A B AB
0 1
1 0
f ( A B) ( A B )
35
m , m 1,2
1
(M , M ) (0,3)
0
Nekanonski oblici funkcije
pretvorba u kanonski oblik
1. metoda
Svaki lan mnoiti s ( X X )
varijable
Npr
gdje su s X oznaene nedostajue
y A B C
A B C
A.1., A.2.
A ( B B )(C C ) B C ( A A )
A.4.
A BC A B C A BC A B C AB C A B C
ABC ABC ABC ABC ABC
36
(0,1,2,3,5)
2. Metoda: uvrtavanjem 0 i 1 konstruirati standardnu tablicu
kombinacija
y A B C
37
(0,1,2,3,5)
Funkcija u drugom kanonskom
obliku
[Link]
Varijable koje nedostaju u svakom lanu treba dodati kao X X
Npr
f A( A B)
( A B B)( A B)
( A B)( A B)( A B)
( A B)( A B)
(0,1)
A.2.b, A.1.a
A.4.b
T .2.
2. Metoda: Konstruirati tablicu uvrtavanjem 0 i 1
38
Komplement funkcije
Komplementarna funkcija: vrijednosti funkcije komplementirane
( 0 u 1 i obratno)
Npr
A
0
0
1
1
39
B
0
1
0
1
f
1
0
0
0
f
0
1
1
1
mi
AB
AB
AB
AB
Mi
A B
A B
A B
A B
r 1
v m
i
i 0
r 1
v m
i
i 0
Komplement funkcije
Izraunati komplement funkcije:
40
Algebarski zadana funkcija
Primjena De Morgana
f ( A, B) AB
f ( A, B) AB A B A B
Odnosi izmeu minterma i maksterma:
41
mi M i
Dualna funkcija
Dualna funkcija, ( metateorem o dualnosti), dobiva se tako da
se meusobno zamijene operatori i, ako postoje u izrazu,
konstante 0 i 1.
Ako je funkcija f :
f f ( A, B, C,...,,, ,0,1),
Dualna funkcija je:
f D f ( A, B, C,...,,, ,1,0).
Npr
f AB CD,
f D ( A B) (C D) AC C B AD BD
[ f D ] D ( A C )(C B )( A D)( B D).
42
dualna funkcija od f
dualni oblik funkcije f
Generalizirani De Morgan
A B C ... A B C ...
pomou dualne funkcije
f ( A, B, C,...) f D ( A, B , C ,...).
Primjer primjene
f ( A, B, C ) A B C A B C A BC ,
f ( A, B , C ) ABC ABC AB C ,
f f D ( A, B , C ) ( A B C )( A B C )( A B C ).
43
Funkcije jedne i dvije varijable
Broj funkcija od n varijabli:
n1
44
2n
2n
2 4
16
256
16
64K = 65 536
32
4G = 4 294 967 296
Funkcije jedne varijable:
A
0
f0
0
f1
0
f2
1
f3
1
f0 = 0
f1 = A
f2 =1
f3 = A
Funkcije dviju varijabli
AB
f0
fl
f2
f3
f4
f5
f6
f7
f8
f9
f10 f11 f12 f13 f14 f15
00
01
10
11
45
Razliite funkcije 2 varijable
Funkcija
Ime
Primjedbe
f1 AB
A B
I-funkcija
(konjunkcija)
f 2 AB
A/ B
Inhibicija
B inhibira A
A B
Iskljuivo ILI
ili A ili B, ali ne
oboje
A B
ILI-funkcija
(disjunkcija)
f 6 AB A B
f7 A B
f8 A B
f 9 AB A B
f10 B
f11 A B
f14 AB
46
Simbol za
operator
A B
NILI
NE-ILI
AB
Ekvivalencija
Komplement
NE-B
A B
implikacija
Ako A, onda B
A B
NI
NE-I
Realizacija i simboli
ISKLJUIVO ILI funkcija
f AB AB
=1
47
A
B
f=A+B
NILI funkcija
f A B
Ekvivalencija
f 9 AB A B
48
f A B
f 9 AB A B
3. Osnove digitalne logike
Implikacija
f11 A B
Inhibicija
f 2 AB
49
f11 A B
f 2 AB
NI funkcija
f14 AB
50
f14 AB
50
Skupine osnovnih funkcija
1.
I ILI NE
2.
I-NE
3.
ILI-NE
A B A B AB,
4.
NI
A A A
5.
NILI
6.
Itd.
NI i NILI su UNIVERZALNE FUNKCIJE
51
A B A B A B,
A A A
AB AB
A B A B
AB A B
A B AB
51
Implementacija I, ILI i NE s univerzalnim funkcijama
NE
ILI
A
A A A
A B
A B
AB A B
B
A A A
A B
A A A
A B A B
B
A A A
A
B
52
A
B
A B
A B
A B
Funkcije vie varijabli
Skupina I, ILI , NE proizvoljan broj varijabli
2.
Iskljuivo ILI
Primjer za 3 varijable A B B A; ( A B) C A ( B C).
1.
f ( A, B,C ) A B C AB C A BC ABC A B C.
f ( A, B ,C ) ( AB AB) C ( AB AB)C ( AB AB)C AB C A BC ABC A B C.
( AB AB)C ( A B)( A B) C ) [ AA AB AB B B)]C ABC ABC
53
f ( A, B,C ) A B C
Neparna funkcija
(vrijedi i za Iskljuivo ILI)
Vanost EX-ILI
aritmetiki sklopovi
zatita poruka od pogreaka prilikom prijenosa
generiranje pseudo-sluajnih nizova
(kodiranje, kriptiranje)
Simboli
2k+1
54
Primjer EX-ILI funkcije
55
Ekvivalencija = logiki identitet
(jednaka 1 kad su svi bitovi jednaki 0 ili 1
f x1x2 ...xn x1x2 ...xn .
NI funkcija
f NI X 0 X1... X n
NILI funkcija
f NILI X 0 X1 ... X n
56
Jo neke funkcije vie varijabli
Logiki prag
m ulaza u 1, m < n
Majoritet (glasanje)
veinska funkcija
> n/2 ulaza u 1
n ulaza
m
n ulaza
n
2
Samo m"
upravo m ulaza u 1, m < n
n ulaza
57
Pretvaranje funkcije u NI-oblik
( f = suma produkata) metoda supstitucije
I NE NI
ILI NI NE (n puta)
Pravilo: zamijeniti osnovne funkcije ( I,ILI i NE)
s funkcijom NI
58
ILI
Algebarska metoda
primijeniti T3 (involucija) na izraz kojim je definirana Booleova funkcija
primijeniti T8 (de Morganov zakon)
2n 1
f ( x1 , x2 ,..., xn ) i Pi
i 0
0 P0 1 P1 ... 2n 1 P2n 1
0 P0 1 P1 ... 2n 1 P2n 1
Npr
59
f A BC A BC ( A ) ( BC )
Pretvaranje funkcije u NILI-oblik ( f = produkt suma)
metoda supstitucije
zamijeniti osnovne funkcije kombinacijom NILI koja ispunjava istu
funkciju
primijeniti T3 (involucija)
( eliminirati dvostruku primjenu funkcija NE )
ILI NE NILI I NILI NE (n puta )
ILI
60
Konano:
Pravilo: zamijeniti sve funkcije NILI funkcijama
Algebarski:
f A( B C )( D E ) A ( B C ) ( D E ).
61
Nepotpuno specificirane funkcije
Primjer:
Funkcija koja ispituje je li dekadska
znamenka
A = a3a2a1a0 prikazana u BCD kodu neparna
f = m(1, 3, 5, 7, 9) +
d(10, 11, 12, 13, 14, 15)
= M(0, 2, 4, 6, 8)
d(10, 11, 12, 13, 14, 15)
Nije vana vrijednost funkcije (engl.
don't care) u tablicu kombinacija
upisuje se "X"
62
Pozitivna i negativna logika:
Pridruivanje logikih vrijednosti naponskim
razinama
pozitivna logika:
1
0
negativna logika:
63
vii napon
nii napon
I/ILI ILI/I
vii napon
nii napon
I/ILI ILI/I
0
1
Tablica diodnog I sklopa
[Link]
[Link].
U0
R
A
Ru
B
Ru
Uizl
uA
64
uB
A
B
f=AB
A
B
f=A+B
Tablica diodnog ILI sklopa
[Link].
[Link].
A
B
Ru
Ru
R
uG
uG
65
uizl
A
B
f=A+B
A
B
f=AB
Vremenski hazard:
stvarni (kombinacijski) sklopovi: postoji kanjenje (td)!
promatrati ostvarenu logiku funkciju + td
A
B
AB
Dt
D (AB)
operator kanjenja
neoekivano ponaanje sklopa u prijelaznoj pojavi
hazard (rizik):
pojava privremenog krivog impulsa koji u odreenim
sluajevima moe prouzrokovati pogrean rad sklopa
66
Statiki 0-hazard
A
td1
td 2
f A A 0
Statiki 0-hazard: generiranje impulsa 1 na
izlazu logikog sklopa koji je, statiki gledano,
prije i poslije promjene na ulazu/ulazima bio u 0
t
A
td1
Statiki 1-hazard: izlaz statiki u 1, a za
prijelazne pojave generira se 0. (Dodati invertor
na izlazu)
td1
td 2
67
Dinamiki hazard
generiranje jednog ili vie impulsa
prilikom promjene stanja na izlazu
izlaz
68
LITERATURA:
Uro Peruko: Digitalni sustavi
Str. 79 89
69