Croatian Language

Neimarlija, M. (2020). Kur'anska obilježja uloge el-kalba u generiranju društvene (in)kohezije. Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici. Zenica: Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici, br. 18, str. 91-115.

Iz postavke da je čovjek u bitnom socijalno biće slijedi i misao da je za ljudski razvoj od krucijalnog značaja poticajan društveni ambijent. U suprotnom, sve što pospješuje socijalnu distancu, sukob ili aktivira sile socijalne dezintegracije može se tretirati kao ometajuća varijabla na putu sveobuvatnog ljudskog progresa.
Dešavanja kojima civilizacija 21. stoljeća svjedoči ukazuju na prijetnju ubrzanog rastakanja lokalnog i globalnog društvenog tkiva. Mnogostruke ovisnosti, porast samoubistava, bračna disfunkcionalnost, tenzije na relaciji pojedinac-zajednica, rasizam i ksenofobija, neosjetljivost na tegobe drugog i drugačijeg, terorizam, kontinuitet ratova, samo su neki primjeri socijalne otuđenosti i rastućeg egzistencijalnog besmisla, na koje ni razvijene zemlje nisu pokazale otpornost. Tendencija intenziviranja socijalne inkohezije nameće zahtjev traženja primjerenog znanstvenog odgovora na zapitanost koji konstitutivni element ljudskog bića i pod kojim okolnostima ima primat u genezi društvene (in)kohezije. U tom smislu, jedan od nedovoljno istraženih faktora društvene (in)kohezije jeste el-kalb, sa stanovišta konstitutivnih izvora islama nezaobilazan agens unutar opće relacije korist-šteta.
Cilj ovog rada je elaboracija i afirmacija sociokohezivnog potencijala el-kalba, čija eksplikacija počiva primarno na unutarkur'anskim relacijama. Iz takvog cilja proistekao je zadatak interpretacije referentnih ajeta, što je dodatno osnaženo relevantnim uvidima iz određenih područja savremene znanosti. Istraživački rezultati potvrđuju da je el-kalb, kao primarni organ ljudskog bića, ishodišni i najznačajniji faktor društvene (dez)integracije i (dis)harmonije. Za potrebe ovog rada korišten je metodološki pristup utemeljen u spoju tradicionalnog i racionalnog tefsira te primjeni metode tematskog tefsira (Halilović, 2015).
Ključne riječi: Kur'an, el-kalb, srce, socijalna kohezija, socijalna inkohezija, zajednička vrijednost.

U radu se, na primjeru gradišćanskohrvatskih idioma, razmatra odnos tvorbe riječi i fonologije, morfologije, sintakse, leksikologije, semantike, stilistike, etimologije, sociolingvistike i jezika u kontaktu. Posebna je pozornost posvećena odnosu tvorbe riječi i semantike.Based on the example of the Gradišće Croatian idiom, the article discusses the relationship between word formation and phonology, morphology, syntax, lexicology, semantics, stylistics, etymology, sociolinguistics and language in contact. The special emphasis is put on the relationship between word formation and semantics.Nell’articolo si considera, sull’esempio degli idiomi croati di Gradišće, il rapporto della formazione delle parole con la fonologia, la morfologia, la sintassi, la lessicologia, la semantica, la stilistica, l’etimologia, la sociolinguistica e le lingue in contatto. Particolare attenzione è dedicata al rapporto tra la formazione delle parole e la semantica

U radu se analizira govor Turkovi} Sela podno Kleka, koje danas administrativno pripada gradu Ogulinu. Analizom su obuhva}ene pojedine jezi~ne zna~ajke na svim jezi~nim razinama, a pozornost je posve}ena i leksiku, tako|er semantici. Spomenuta se analiza temelji na jezi~noj gra|i koju sam prikupila za svoga terenskoga istra`ivanja u Turkovi} Selu sredinom srpnja 2007. Analiza pokazuje da je govor Turkovi} Sela i danas temeljno ~akavski, ikavsko-ekavskoga ~akavskoga dijalekta. Usporedba s govorima u dijaspori koji potje~u sa {irega ogulinskoga podru~ja pokazuje da me|u {tokavskim utjecajima na govor Turkovi}a mo`emo razlikovati stariji i noviji utjecaj. Noviji se utjecaj o~ituje u naglasnom sustavu koji se u znatnoj mjeri novo{tokavizirao, zatim u najnovijem jotovanju u rije~i }edan kao tipi~noj novo{tokavskoj zna-~ajki, u dosljednoj uporabi fonema /lj/, u potpunom izostanku artikulacije fonema /h/ te u izra`enoj tendenciji neartikuliranja zanaglasnoga kratkoga /i/. Dodu{e, postupan izostanak artikulacije /h/ po~eo se na tom podru~ju doga-|ati ve} prije vi{e stolje}a te se postupno poja~avao, ali potpuni izostanak artikulacije /h/ dogodio se u tijeku 20. stolje}a. Me|u srazmjerno starijim promjenama pod utjecajem {tokav{tine, tj. onima koje su ve} bile provedene po~etkom 18. st., izdvajamo {tokavski izgovor fonema /}/, zatim sustavniju promjenu staroga skupa ~r > cr (npr. crn) te realizacije kao {to je jezik ili glagol `et. Ostale su fonolo{ke zna~ajke dijelom jo{ prepoznatljivo ~akavske. Me|u njima izdvajamo npr. refleks jata po pravilu Meyera i Jakubinskoga, dvoglase ie i uo, tzv. ~akavsku jaku vokalnost, leksem crikva, izostanak promjene l > o, {}akavizme, uporabu glagola tipa puojt, prez. puojdem, duojt, prez. duojdem itd., izostanak fonema /d`/, izostanak sibilarizacije u primjerima tipa bolesniki, u Rijeki. Stariji kajkavski utjecaj o~ituje se u realizaciji protetskoga /v/ ispred samoglasnika /u/ (npr. vujac, vujna), a srazmjerno noviji kajkavski utjecaj u uporabi prezentskih i imperativnih oblika glagola ziet (prez. zemem, imp. zemi). Na morfolo{koj razini u znatnoj se mjeri ~uvaju ~akavske zna~ajke. Imeni~ki i pridjevsko-zamjeni~ki sustav u potpunosti je ~akavski. Zna~ajka je ~akavskoga ikavsko-ekavskoga dijalekta i komparacija pridjeva tipa nizakni`ji, visok -vi{ji, prijedlo`ne sveze tipa za~'za{to', neodre|ena imeni~ka

U radu se sustavno opisuju sintaktičke funkcije infinitiva i supina u tekstovima pisanim hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom. U prvom poglavlju govori se općenito o infinitivu i supinu iz tipološko-jezične perspektive, te se opisuje njegov razvoj u indoeuropskim i u slavenskim jezicima. Drugo poglavlje sažeto daje osnovna saznanja o hrvatskoglagoljskim spomenicima i hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku, te opis građe na kojoj je provedeno istraživanje. Treće poglavlje ukratko donosi pregled dosadašnjih istraživanja infinitiva i supina u hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku. Najopširnije četvrto poglavlje, bazirajući se na tradicionalnogramatičkom modelu, donosi raščlambu sintaktičkih funkcija infinitiva, od one da je infinitiv predikat ili dio predikata, preko funkcija objektne dopune, predikatnog atributa, adverbijalne i atributne dopune i dopune pridjevima, pa do funkcije subjekta, uz poseban osvrt na konstrukcije akuzativa s infinitivom i dativa s infinitivom. Posljednje poglavlje ob...

U suvremenom se hrvatskom jeziku pravi jednostavni niječni imperativi u pravilu tvore od nesvršenih glagola (Ne dirajte mi ravnicu!). U prvom slavenskom književnom jeziku, starocrkvenoslavenskom, niječni su se imperativi mogli tvoriti od svršenih glagola, pri čemu se u literaturi navodila djelomična podudarnost s grčkim jezikom, odnosno s grčkim konjunktivima prezenta i aorista. U radu se ispituje odnos svršenih i nesvršenih pravih niječnih imperativa u prvom hrvatskom književnom jeziku, hrvatskom crkvenoslavenskom, s posebnim naglaskom na odnos s latinskim jezikom predložaka. Komparativno korpusno istraživanje provedeno je na tekstu hrvatskoglagoljskoga II. beramskoga brevijara(15. st.). Analiza je podataka pokazala da se glagolski vid upotrebljava neovisno o latinskom predlošku. Osim toga, kvantitativni podaci sugeriraju da u hrvatskom crkvenoslavenskom razdoblju nije još došlo do zapaženijega potiskivanja uporabe svršenoga vida s pravim niječnim imperativima

Knjiga Dijalektna književnost otoka Šolte (u ogledalu jezika) još je jedno vrsno djelo u peru Filipa Galovića kojim podrobno i znalački proučava posebnosti šoltanskih govora i njihov odraz u književnome stvaralaštvu, odnosno pisanoj riječi. Stoga se može reći da je autor ispunio svoj cilj pružanja ozbiljnoga i iscrpnoga dijalektološkoga opisa šoltanskih govora. Galović je uspješno istražio kako lokalni idiom oblikuje književni izraz te u kolikoj je mjeri zatečeno jezično stanje na terenu sukladno stanju u pisanoj riječi. Njegova je monografija relevantna za sve koji su zainteresirani za jezičnu baštinu, lokalne idiome i dijalektnu književnost predstavljajući nezaobilazno vrelo za daljnja dijalektološka istraživanja te bivajući putokazom uzornoga istraživačkog rada na metodološkoj razini. Pritom je Galovićev diskurs vješto balansiran između znanstvenoga stila i prijemčivosti širokim čitateljskim krugovima, stoga će, uvjereni smo, djelo imati snažnoga odjeka u javnosti, što svojom vrijednošću dakako i zaslužuje.

U Murteru se m. rod jd. glagolskog pridjeva radnog tvori na način koji je u čakavskom područ ju najrjeđe potvrđen - svi glagoli, bez obzira završava li im osnova na a ili na neki drugi samoglasnik, mogu imati sufiks -ja. Utvrđuju se temeljni naglasci pridjeva radnog. Promatra se pomak siline u ženskom rodu jednine

U radu se proučava kajkavska frazeologija na temelju prikupljanja kajkavskih, čakavskih i štokavskih frazema u stotinjak hrvatskih punktova prema posebno izrađenim upitnicima i u slobodnom razgovoru s ispitanicima u sklopu rada na projektu Istraživanje hrvatske dijalektne frazeologije i u suradnji s nekoliko generacija studenata Kroatistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu.Kajkavian phrasemes in their composition and structure do not differ fundamentally from the phrasemes in the Croatian standard language. Phonetical, phonological, morphological, syntactic and other variants can be found in the phraseology of particular Kajkavian speeches, along with a rich phraseological synonymy, antonymy, homonymy and polysemy. The dialectal Kajkavian is a phraseology of open type, renewing itself with units from different sources, among others by borrowing. On one hand it preserves the old state – being conservative as phraseology in general tends to be – while on the other hand it is susceptibl...

Primljeno 2. X.I995. Filozofski fakultet, Zagreb NAGLASAK GLAGOLSKOG PRIDjEVA RADNOG U CAKAVSKOM NARjECjU 1 U radu se analizira naglasak glagolskog pridjeva radnog u Cakavskom narjee ju. On se povezuje s naglasnim tipovima nastaJim na temelju odnosa infmi tiva i prezenta. Utvrduju se temeljni naglasci pridjeva radnog karakteristicni za eakavsko narjeeje kao cjelinu. Promatra se pomak siline uzenskom rodu jednine. I. Glagolski pridjev radni na eakavskom podrueju moze imati (promatramo li ml.iSki, zenski i srednji rod jednine i mnozine): 1. isti naglasak na istom mjestu u svim obJicima, 2. razliCit naglasak na istom mjestu, 3. isti naglasak na razliCitim mjestima, 4. razlicite naglaske na razliCitim mjestima.

ČAKAVSKO NARJEČJE U JEZIČNIM ATLASIMA (s primjerima karata razvoja *ę u 'jezik', 'jetra', 'žeđ') U trenutku kad hrvatski jezik još nema svoj atlas, ali se već godinama obavljaju pripremni poslovi za njegovu izradu, hrvatski se jezični prostor, pa tako i čakavsko narječje kao njegov dio, može promatrati u okviru atlasâ koji obuhvaćaju šire područje. To su Općeslavenski jezični atlas i Europski jezični atlas. U radu je prikazana uključenost čakavskih punktova u tim atlasima. Na građi za Općeslavenski lingvistički atlas i Hrvatski jezični atlas istražen je razvoj prednjeg nazala *ę iza palatalnih suglasnika j, č, ž u vokal tipa a ili e i izrađene su tri karte. Jezični atlasi sistematizirane su zbirke karata koje prikazuju lingvistički krajobraz, odnosno ukupnost izoglosâ (linijâ koje omeđuju prostiranje neke jezične pojave) na promatranome jezičnom području, bilo da ono obuhvaća jedan jezik u cjelini ili njegov dio (npr. određeni dijalekt) ili pak više jezika. Jezični su atlasi produkti lingvističke geografije -dijalektologiji srodne lingvističke discipline koja proučava pitanja teritorijalnog rasporeda jezičnih pojava. Lingvistička se geografija bavi izradom jezičnih karata i atlasa, odnosno smještanjem jezičnih pojava u organskim govorima na zemljopisnu kartu. Prijenos jezičnih pojava na zemljovid obično pokazuje kako njihovo rasprostiranje karakteriziraju složeni odnosi u kojima se izoglose najčešće

U stotinjak hrvatskih govora istražuju se i promatraju frazemi s toponimom kao sastavnicom. Pronalaze se najšire potvrđeni frazemi, oni manje potvrđeni i frazemi lokalizmi. Promatraju se inovacije u pojedinim sustavima koji zahvaćaju toponim. 0. Sa studentima Kroatistike istraživala sam frazeme u više od stotinu hrvatskih govora. Najviše je ispitanika bilo s kajkavskoga, nešto manje sa štokavskoga, a najmanje s čakavskoga područja, što odgovara strukturi studentske populacije Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Studenti druge godine na samom početku bavljenja dijalektologijom ispunjavali su ankete, popunjavali ih sami, kao izvorni govornici, ili kao ispitivači bliskih osoba u svom kraju. Neki su i poslije nastavili prikupljati frazeme u svom govoru, a njihova su istraživanja rezultirala seminarskim i diplomskim radovima. Iz tog velikog materijala hrvatskih dijalektih frazema izdvojila sam za ovu priliku frazeme s toponimom kao sastavnicom. Primjeri su iz svih proučavanih govora, dakle...

IL LESSEMA PESCE NELLA FRASEOLOGIA DELLA LINGUA CROATA E DI ALTRE LINGUE EUROPEE

Fin dai tempi antichi il lessema pesce è presente nella fraseologia croata e in quella di altre lingue europee. Lo scopo di questo articolo è di analizzare alcune delle espressioni idiomatiche con tale lessema, che non di rado derivano da proverbi. Dal momento che spesso traggono origine dal greco antico e dal latino, si presta attenzione alla loro registrazione negli „Adagiorum chiliades“ di Erasmo da Rotterdam, in cui i proverbi, le massime e i modi di dire latini sono commentati e illustrati con esempi d’autore greci e latini, nonché della Bibbia. Tale raccolta di Erasmo è una testimonianza della tradizione paremiologica europea e poteva fungere da una delle fonti secondarie dei proverbi e modi di dire europei, che si sono diffusi in altre lingue per mezzo delle traduzioni. Oltre alle espressioni idiomatiche col lessema pesce, l’analisi comprende anche il modo di dire pescare nel torbido, col verbo che nella maggioranza delle lingue analizzate è derivato dal lessema pesce ed è frequentemente usato con il significato metaforico (ad es., fr. pêcher la nouvelle, it. pescare le informazioni, ted. die Information auffischen).

U ovom se radu istražuje utjecaj tematskih uloga kao značenjskih čimbenika na tvorbu sintetskih složenica u engleskom (npr. firefighter) i hrvatskom jeziku (npr. vatrogasac). U radu se razmatraju prednosti i nedostaci formalnih i funkcionalističkih modela tvorbe sintetskih složenica. Za analizu je odabran teorijski okvir konstrukcijske morfologije koja čini podskup šire struje konstrukcijskogramatičkih pristupa i uporabnih modela jezika. Usmjerenost konstrukcijske morfologije k uporabnim modelima jezika opravdava i odabir korpusnolingvističkih i psiholingvističkih metoda u ovom radu. Korpusnolingvističkim metodama analizirani su podaci o produktivnosti, shematičnosti i učestalosti tvorbe sintetskih složenica u engleskom i hrvatskom jeziku. Analizom korpusa engleskog i hrvatskog jezika dostupnih putem alata Sketch Engine prikupljeno je ukupno 18.720 pojavnica sintetskih složenica u engleskom jeziku i 16.520 pojavnica u hrvatskom jeziku. Daljnjom statističkom analizom tih složenica ut...

This book is a collection of articles published in a local publication Požeški pučki kalendar, form 2014 to 2025. The articles deal with cultural aspects of the Turkish period  as well as Roman times in the Požega Valley. Another part of the book deals with two famous writers born in Požega, the humorist Vilim Korajac and the ethnographer Friedrich Salomon Krauss, and especially about the book Šijaci by Vilim Korajac and its German translation by Krauss.
The book gives a nice overview of the cultural history of Požega, its major literature works and also the linguistic / dialectological situation in the Požega Valley. An important part of the book deals with early Slavic sacral toponymy in the Požega Valley. Another part of the book deals with ethnic and linguistic minorities in Europe, with the aim to seek connections to the history of Croatia and Slavonia. There are also two obituaries included, dedicated to famous scholars from Požega, Nikola Dugandžija and Zlatko Uzelac. Finally there are three literary texts written in dialect of Vidovci, a Westshtokavian idiom now already vanished. It was a childhood idiom of the author.

Ova je knjiga zbirka članaka objavljenih u lokalnoj publikaciji Požeški pučki kalendar od 2014. do 2025. godine. Članci se bave kulturnim aspektima turskoga i rimskoga doba u Požeškoj kotlini. Drugi dio knjige govori o dvojici poznatih književnika rođenih u Požegi, humoristu Vilimu Korajcu i etnografu Friedrichu Salomonu Kraussu, a posebno o knjizi Šijaci Vilima Korajca i njenom njemačkom prijevodu Kraussa. U knjizi je lijepo prikazana kulturna povijest Požege, njena značajnija književna djela, ali i jezično-dijalektološka situacija u Požeškoj kotlini. Važan dio knjige bavi se ranoslavenskom sakralnom toponimijom u Požeškoj kotlini. Drugi dio knjige bavi se etničkim i jezičnim manjinama u Europi, s ciljem traženja poveznica s poviješću Hrvatske i Slavonije. Uvrštena su i dva nekrologa posvećena poznatim požeškim znanstvenicima Nikoli Dugandžiji i Zlatku Uzelcu. Naposljetku, tri su književna teksta napisana vidovačkim govorom, zapadnoštokavskim idiomom koji je danas već nestao. Bio je to autorov idiom iz djetinjstva.

SARGADA is an online repository that contains sentences with ambiguous syntactic phrases regarding argument/adjunct status. Research on the difference between arguments and adjuncts and the creation of the repository grew out of e-Glava , an online valency dictionary of Croatian verbs (Birtić, Brač and Runjaić 2017). The repository is intended to include 130 verbs/lemmas that are categorized into 13 macro-groups based on a syntactic phrase with unclear syntactic status. To determine the status of a syntactic phrase, seven diagnostic tests were applied. The results of the application of the tests are quantified as percentages, following the claim that argumenthood is not a binary but a scalar category (cf. Forker 2014). The creation of the SARGADA repository is an important step towards improving the valency dictionary as it provides valuable data that can assist in the description of verbs’ valency patterns in croatian. The objective of this paper is to outline the process of creating the repository and to explore the possibility of using the results presented in the repository for the development of the valency dictionary.

Textbegriff in germanistischer Linguistik 1970-2000

rst im Laufe der letzten paar Jahrzehnte des 20. Jahrhunderts hat dieSprachwissenschaft damit begonnen, dem Thema Text die ihm gebührendeAufmerksamkeit zu schenken, und in diesem Phänomen einen bedeutendenForschungsgegenstand zu erkennen. Das Zeil dieser Arbeit besteht darin, eineskizzenhafte Darstellung derjenigen Auffassungen zu bieten, die zwischen 1970 und2000 im Rahmen der germanistischen Linguistik vertreten bzw. vorherrschendwaren. Sie wendet sich in erster Linie an diejenigen, die sonst - ausunterschiedlichsten Gründen - nicht die Gelegenheit dazu haben, sich mit denFragen der germanistischen Linguistik auseinanderzusetzen.

This article presents corpus-based research on the comparisons with an ethnonym denoting neighboring nation in Bulgarian, Croatian, Serbian and Slovene languages. The text deals with the terms stereotype and collective perception both-as an inherited value, and a developing category.

2021. « Sprache ohne Worte: Hypostase und Konversion im Lettischen ». Anna Jouravel & Audrey Mathys (Hrsg.), unter Mitarbeit von Daniel Petit. Wort- und Formenvielfalt. Festschrift für Christoph Koch zum 80. Geburtstag. Berlin, Peter Lang, p. 317-326.

Suradničko učenje (cooperative learning) jedna je od središnjih tema suvremenoga didaktičkog diskursa. Autorica ovog članka smješta reaktualizaciju pedagoško-didaktičkog koncepta suradničkog učenja u širi kontekst suvremenih zahtjeva političkih institucija i privrede za socijalnom kompetencijom. Polazeći od činjenice da se vjerskom odgoju ta zadaća nameće ne samo iz pedagoških nego i iz teoloških razloga, u drugom dijelu članka ona propituje doprinos vjerskog odgoja promicanju socijalne kompetencije. Kršćanska vjera nije samo individualni put spasenja nego i put spasenja u zajednici vjerujućih, koji se nužno ostvaruje kroz odnose prema drugima. Temeljni sadržaji i poruke kršćanske vjere izravno se odnose na promicanje međuljudskih odnosa i zajedništva. Suradničko učenje u vjeronauku i katehezi podupire se i stvaranjem dobrog socijalnog ozračja u učevnoj skupini, pri čemu mogu koristiti znanja i vještine iz područja psihologije i pedagogije skupine. Autorica ipak upozorava i na moguć...

SAŽETAK • U ovom je radu na temelju dosadašnjih istraživanja dan pregled mogućnosti primjene IC termografi je kako u energetskim ispitivanjima hidrotermičkih procesa, tako i u nedestruktivnom ispitivanju drva. Time je ustanovljeno polazište za buduća istraživanja i praktičnu primjenu pri karakterizaciji toplinskih svojstava različitih vrsta drva. Prikazani su eksperimentalni rezultati razmatranja prolaska topline kroz drvo, a primjenom IC termografi je omogućeno je otkrivanje grešaka u strukturi materijala poput udubina, truleži i, za proces sušenja najvažnijih, pukotina. Jedan od bitnih ciljeva jest usmjeravanje budućih istraživanja na karakterizaciju toplinskih svojstava domaćih vrsta drva. Drugo moguće područje jest primjena u energetskim ispitivanjima u daljnjemu laboratorijskom i industrijskom praćenju hidrotermičkih procesa.

Ivo Kozarčanin, uz Miroslava Krleţu i Augusta Cesarca, pripada redu najistaknutijih prozaika relativno kratkog razdoblja sintetičkog realizma hrvatske knjiţevnosti. Iako je napisao samo dva romana, TuĎa žena i Sam čovjek, oba iste godine, 1937., njegov romaneskni stil nudi mnoštvo aspekata vrijednih proučavanja, što će radom i biti dokazano. Romanima se pristupa stilistički i semiotički, raščlanjuje ih se na plan izraza i na plan sadrţaja, no naglasak je stavljen na sadrţajnu, tj. na semantičku stranu i na poredbenu analizu narativnih figura u njima, kojom se nastoje otkriti, pobrojiti i interpretirati glavna obiljeţja Kozarčaninova romanesknog stila

In this paper, we examine the effectiveness of lemmatizing texts in Serbian and Croatian using a pre-trained large language model fine-tuned on the task of string edit prediction. We define lemmatization as a tagging task, where each word-lemma transformation is represented as a string edit tag which encodes the necessary prefix and suffix alterations. Our approach is verified using the BERTić large language model and leads to improved results on the standard Serbian SETimes.SR and the standard hr500k Croatian dataset, as well as on ReLDI-NormTagNER-sr and ReLDI-NormTagNER-hr datasets. Its additional advantage is that it does not rely on any lexical databases, making it easily applicable to different text domains and language variants.

Rad je posvecen prikazu formalnoga aspekta Petrarkine poezije na primjeru njegove zbirke Kanconijer (Rerum vulgarium fragmenta). Na odabir teme, oblika i jezika kojim je zbirka napisana imala je znacajan utjecaj srednjovjekovna trubadurska lirika sa svojim idejama o ''kultu udvorne ljubavi'', o novoj viziji žene kao objekta i ishodista poezije te o pisanju na narodnom jeziku. Navedene ideje dalje razvijaju sicilijanska i toskanska pjesnicka skola u kojima se njeguju pojmovi apstraktne ljepote i savrsenosti. Utjecaj na Petrarkino stvaralastvo ucinio je i dolce stil nuovo (slatki novi stil) te njegov najznacajniji predstavnik Dante Alighieri. Sve navedene struje doživljavaju sublimaciju u Petrarkinoj poeziji. Ishodiste njegove poezije namece ljubav tekstnoga subjekta prema ženi po imenu Laura: radi se o neuzvracenoj ljubavi koja izaziva konstantnu opreku između boli i nade uzrokovanu uzburkanim strastima njegove tjelesne strane. Tekstni je subjekt vjecni mucenik ljubav...

Rad prikazuje zastupljenost kajkavskoga narječja i književnosti u nastavnim planovima i programima od 1874. godine do danas. Pokazuje se da je mjesto narječja i književnosti na narječjima u službenim dokumentima u prošlosti hrvatskoga školstva bilo vrlo skromno. Zaključuje se da bi se idiom, narječja i književnost na narječjima morali osmisliti u nastavnom planu i programu kao službenom školskom dokumentu kroz odrednicu o sustavnom komparativnom usvajanju standardnoga jezika pomoću idioma od početka školovanja. Upoznavanje književnih djela na kajkavskome i ostalim narječjima također bi moralo biti osmišljeno u cijeloj vertikali osnovnoškolskog obrazovanja.

SAŽETAK: U radu se navodi povijesni pregled razvoja kajkavske dramske književnosti u hrvatskoj književnosti. Problematizira se pitanje odnosa prema kajkavskome i ostalim narječjima u nastavi. Smatramo da se u nastavi jezika još uvijek dovoljno ne koristi zavičajni govor (kao govor narječja) za usvajanje jezičnoga standarda. U ranom učenju jezika važno je poštivati djetetov govorni osjećaj, a njegov zavičajni govor iskoristiti kao poticaj, a ne pogrješku. Stoga bi trebalo usustaviti učenje jezičnoga standarda komparativnom metodom pomoću govornog idioma. Kajkavski dramski tekst kao lingvometodički predložak mogao bi se koristiti u dvije svrhe: u usvajanju jezičnoga standarda i u zapažanju osobina kajkavskoga narječja. Predlažu se i interpretiraju primjeri dramskih tekstova kao lingvometodičkih predložaka u osnovnoškolskoj nastavi jezika. Komparativnom analizom prikazana je upotrebljivost teksta u usvajanju predloženih jezičnih činjenica. Predlažu se metode i postupci koji uvažavaju problemski, stvaralački i komunikacijski pristup nastavi jezika. Ključne riječi: kajkavski dramski tekst, usvajanje hrvatskoga jezika, lingvometodički predložak, komparativna analiza. U osnovnoškolskoj nastavi hrvatskoga jezika kajkavsko narječje i kajkavska književnost (a slično je i s ostalim narječjima) nisu još uvijek dovoljno istraženi. U važećem i svim dosadašnjim nastavnim planovima i programima 1 programskih natuknica o narječju nema ili su vrlo općeni-1 Pregledani su nastavni planovi i programi od 1882. kada izlaze prve Naredbe izdane na osnovu školskoga zakona od 14. listopada 1874. do konca 1882. u Zagrebu Nakladom Hrvatsko -slavonsko -dalmatinske zemaljske vlade do važećeg nastavnog plana i programa iz 2006. godine.

Der Artikel enthält eine sprachbiographische Studie zu einer bekannten CSU-Politikerin, der Bayerischen Staatsministerin für Ernährung, Landwirtschaft, Forsten und Tourismus Michaela Kaniber. Die Studie basiert auf einem Interview, das im November 2023 geführt wurde. Darin beschreibt die Ministerin, wie sie mit Kroatisch als Herkunftssprache aufgewachsen ist. Auch die Rolle des bairischen Dialekts wird thematisiert.  Im Fokus der Analyse stehen zum einen der Sprachgebrauch in den einzelnen Lebensphasen und zum anderen die Frage nach den Domänen, in denen die Sprache eine Rolle spielt. Auch wird das Spracherleben analysiert. Bei dieser sprachbiographischen Analyse einer Politikerin handelt es sich vermutlich um die erste Studie dieser Art in Deutschland.

Slikovitost frazema, kao jedna od njegovih temeljnih značajka koja leži u njegovu semantičkome talogu, utječe na stvaranje frazemskoga značenja i povezana je s njim. slikovitost frazema ili tragovi te slikovitosti mogu, kao i njegova etimologija koja često slijedi tu slikovitost, utjecati na njegovu uporabu. Pritom se sinkronijska motivacija frazema često ne poklapa s izvornom etimologijom frazema, a nije rijedak slučaj i da joj proturječi. S jedne strane govornici jezika sami grade motivacijske mostove (često na tragu pučke etimologije), a s druge strane postoji izvorna etimologija, koja je često zanemarena. stoga se može dogoditi da stariji govornici jezika ili dijalekta pamte i povezuju frazem s jednim frazemskim značenjem, dok ga mlađi govornici povezuju s drugim značenjem, koje nakon nekoga vremena može i prevladati. U članku se razmatra motivacija frazema trčati (istrčavati, zalijetati se i sl.) pred rudo, na isto (jedno) brdo tkan, namazan (premazan) svim mastima, te poslovica tiha voda brege dere (valja, roni) i iz mire tri vraga vire.

Vjerovanje u nadnaravno i nadnaravna bića provlači se kroz povijest od antike preko srednjega vijeka do danas kako na prostoru cijele Europe tako i u Hrvatskoj. U ovom ćemo se članku osvrnuti na hrvatske frazeme sa sastavnicom vještica s obzirom na njihovo frazeološko značenje i utjecaj osnovnoga značenja sastavnice na formiranje njihova frazeološkoga značenja. Pored tih frazema proučavane su i sveze koje se mogu konceptualno povezati s navedenom sastavnicom s obzirom na pozadinsku sliku i semantički talog.

U radu je, na osnovu terenskog istraživanja, katastarskih i topografskih
karti, prikazan dio savremene toponimije grada Zenice i okolice, s posebnim
osvrtom i analizom toponima, čiji naziv je u uskoj vezi s nazivima biljaka, koje
su bile prisutne na tim područjima. Tačnije, predmet analize su nazivi naseljenih
mjesta – ojkonimi ili ekonimi. Selektivnim pristupom, obrađeno je ukupno
četrnaest (14) ojkonima. Općepoznato je da je toponimija Bosne i Hercegovine
veoma malo bila predmetom naučno-istraživačkih radova, a sve ono što će
biti izloženo u radu uveliko doprinosi cjelokupnim dostignućima onomastike,
naročito na području centralnog dijela Bosne i Hercegovine. Ono što je svakako
zanimljivo u vezi s toponimima grada Zenice jeste sam proces u kojem toponimi
vrlo često nastoje zatrti određeni semantički sadržaj apelativa od kojeg su ti nazivi
i postali. S obzirom na navedeno, toponimi napuštaju prvobitno apelativno
polje, gdje su imali funkciju označavanja i prelaze u onomastičko polje, u kojem
im je osnovna funkcija imenovanja. U ovom slučaju apelativi su nazivi raznih
biljnih vrsta. Toponimija je pored terenskog istraživanja i sakupljanja podataka
intervjuiranjem stanovnika prikupljena i zahvaljujući Geodetskoj službi u Zenici, kao i pristupu katastarskim listama.

This paper explores terminological variation in EU legal texts. In contemporary terminology, variation is observed not only as part of specialized language, but also as a
functional tool that contributes to the dynamicity of specialized language. However,
consistent use of terminology is the fundamental principle of jurisprudence and legislative drafting, as inconsistent use of terminology can undermine uniform
application of the law and thereby legal certainty. Applying the law consistently and
uniformly is particularly important in the EU multilingual context. To investigate
term variants in this context, a parallel corpus of English and Croatian EU texts in the
field of crypto-assets was compiled. By virtue of both quantitative and qualitative corpus analysis, the frequency of variation in Croatian and English is determined, while
analysing the types and causes of variants in accordance with state-of-the-art research
on variation in specialized language. The paper proposes new criteria for identifying
legal variants with regard to the unique features of the legal field. The results will hence further contemporary theoretical and corpus-based research into legal language
employing parallel corpora to investigate term variants.
Keywords: terminological variation; EU legal texts; corpus analysis; multilingual context; institutional translation

Mjesto je Aljmaš smješteno u Osječko-baranjskoj županiji, a zajedno s Bijelim Brdom, Daljem i Erdutom pripada Općini Erdut. Sve do našega vremena ovaj govor nije dijalektološki opisan premda je o njemu poznata poneka jezična činjenica. U članku  se na temelju novijega terenskoga istraživanja podastiru jezične posebnosti aljmaškoga govora na fonološkoj i morfološkoj ravni.

Zavod za lingvistiCka istrazivanja HAZU Ante KovaCica 5, HR-10000 Zagreb IZBOR I OBRADBA GRADE ZA SINONIMNI RJECNIK Hrvatskoj jednojezienoj leksikografiji nedostaje sinonimni rjeenik s pri mjerima uporabe. Izradbi takva rjeCnika moguce je pristupiti s vise meto doloskih polazista. U radu se prikazuje jedna metoda raeunalnoga pri kupljanja sinonimne grade iz dvojeziCnih i jednoje7iCnih rjeCnika i meto da obradbe sinonimnih nizova. Uz izbor sinonima navode se i primjeri uporabe prikupljeni iz razliCitih izvora. Na takvoj se metodoloSkoj osno vi predlaie struktura rjeeniCkoga aanka u hrvatskome sinonimnom rjecniku.

Niniejszy utwór ani żaden jego fragment nie może być reprodukowany, przetwarzany i rozpowszechniany w jakikolwiek sposób za pomocą urządzeń elektronicznych, mechanicznych, kopiujących, nagrywających i innych oraz nie może być przechowywany w żadnym systemie informatycznym bez uprzedniej pisemnej zgody Wydawcy.

Kraniometrija je dio antropometrije koji se bavi izučavanjem mjera glave i lica u ljudskoj populaciji. Čovjekova je glava sastavljena od kostiju, živaca, žila i mišića te su na njoj smještene oči, uši, nos, usta i zubi, a u njoj najbitniji organ ljudskog tijela, mozak. Dok su kod nekih kultura pronađeni deformiteti kraniofacijalnog kompleksa napravljeni mehaničkim zahvatima na fenotipske odrednice, kod drugih se pak javljaju genetski uvjetovane anomalije. Zbog različite ekspresije navedenih facijalnih obilježja potrebno je mjerenje uz pomoć raznih antropometrijskih i modernih sprava koje ponekad omogućuju trodimenzionalne preglede digitalnih prikaza. Kako bi potvrdili varijacije unutar i među populacijama usporedili smo razlike u ekspresiji i kompleksnosti različitih lubanja i lica. Ženske su lubanje u svim slučajevima manje, dok su muške robusnije. Fenotipska se obiljeţja razlikuju među djecom različite dobi, srednje starih i starih osoba različitog spola, različitih etnoloških i k...

U radu se rekapituliraju dosadašnje spoznaje o Senjskoj ploči te iznose rezultati novih istraživanja na tvrđavi Nehaj vezanih uz otkriće dvaju velikih komada kamene ploče koji imaju izravne poveznice s dosad poznatim glagoljskim spomenicama nastalim na tome području na prijelazu iz 11. u 12. stoljeće. Autor predlaže naziv za ta dva novopronađena ulomka Senjska ploča II. Oni kronološki pripadaju istom kulturno-intelektualnom krugu kao Senjska ploča, Bašćanska ploča i Jurandvorski ulomci. Ključne riječi: Senjska ploča, Senjska ploča II, Bašćanska ploča, Jurandvorski ulomci, tvrđava Nehaj, glagoljska epigrafija, srednji vijek, rani novi vijek Unutar korpusa ranih hrvatsko-glagoljskih natpisa grad Senj i njegova Senjska ploča zauzimaju važno i istaknuto mjesto. 1 Naime, najstariju glagoljsku epigrafiju na hrvatskom tlu, 2 a kao rezultat dolaska glagoljice s tzv. sjevernoga puta, formiraju Plominski natpis, Valunska ploča i Krčki natpis koji se datiraju u ------ Na ovom mjestu srdačno zahvaljujem prof. Blaženki Ljubović, ravnateljici Gradskog muzeja Senj, na različitim vidovima pomoći prilikom pisanja ovoga rada -od mogućnosti pregleda kamenih ulomaka dok još nisu bili izloženi u stalnom postavu senjskog Muzeja pa do pribavljanja potrebne literature i drugih informacija.

Knjiga donosi deset rasprava. Njezin naslov Figure i stilovi uokviruje perspektive iz kojih su pisane te upućuje na istraživačke interese. Prvu cjelinu čine rasprave o parafrazi, kriptogramu, anagramu, stopljenici i hifenu. One razmatraju povijest, pojavne oblike, retoriku i politiku tih postupaka, ali potiču i na promišljanja o naravi jezika fikcije, raslojavanju jezika, njegovim kriptološkim i ludičkim potencijalima te o pojedinim obilježjima suvremene komunikacije. Govor o figurama uvijek je i govor o stilovima koje figure funkcionalno i estetski oplemenjuju. Jednako tako govor o svojstvima autorskih stilova neizostavno uključuje figurativnost kao važnu dimenziju stilskoga potpisa. Drugu cjelinu čine rasprave o rukopisnim inačicama jedne Šimićeve pjesme, retoričkim dominantama Ujevićeve lirike, srazu jezikoslovca Jonkea i prozaika Marinkovića, »liričnosti« Severove publicistike i glavnim obilježjima tekuće lirike. Već je iz nasumičnoga nabrajanja vidljiva usredotočenost na iznimne pjesničke i književne idiolekte s tim što im se ponekad prilazi iz manje očekivanih perspektiva. Metodološko je ishodište svih rasprava stilistika shvaćena kao istraživačko žarište u kojemu se susreću i prepleću retorika i filologija, jezična i književna teorija, semiotika i književna kritika.

U radu autor donosi rezultate istraživanja razgovornog jezika odabrane skupine mlađih govornika međimurskog dijalekta. U prvom se dijelu rada opisuju "čvrsti dijelovi" međimurskoga dijalekta, tj. one osobine toga dijalekta koje su se u ispitivanom govoru očuvale kod većine ispitanika i koje će najvjerojatnije još vrlo dugo opstati. U drugom dijelu rada opisuju se one osobine toga dijalekta za koje se čini da su u govoru većine ispitanika nestale ili se vidi tendencija nestajanja. Situacija nalik opisanoj u ovom radu sve se više zamjećuje i na terenskim istraživanjima toga dijalekta. Većina opisa kajkavskih govora koji se u dijalektološkoj literaturi još uvijek navode kao sinkronijska činjenica vrlo će brzo postati jezična dijakronija. Izvornih govornika koji bi u potpunosti potvrdili opisano stanje sve je manje i ubrzo ih se više neće moći naći. Već prije desetak godina, kad sam intenzivno počeo istraživati međimurski dijalekt, nije bilo lako naći pouzdane ispitanike prema kriterijima znanstvene dijalektologije. Kod većine su prisutni znakovi procesa erozije govora koje navodi Hagège (2005: 85-93): gubitak esencijalnih opozicija koje čine najspecifičnije aspekte fonologije, snažna redukcija varijacija među oblicima, gubitak recesivnih obilježja; redukcija stilskih registara; zaboravljanje postupaka za intenziviranje značenja, permanentna fluktuacija od fonema do fonema, od oblika do oblika; dogovorno obraćanje, izostanak transmisije... 1 Tih promjena ispitanici uglavnom nisu svjesni i oni su ve-1 Jasno je da intenzitet i dramatičnost tih pojava u međimurskom dijalektu ne odgovara intenzitetu i dramatičnosti primjera koje navodi taj autor.

U radu se analizira korpus hungarizama prikupljenih u terenskim istra'ivanjima govora Gori~ana -me|imurskog mjesta uz granicu s Ma|arskom. Korpus se analizira s obzirom na vrste rije~i, podru~ja izvanjezi~ne stvarnosti kojima rije~i iz korpusa pripadaju te njihovu fonolo{ku, morfolo{ku i semanti~ku adaptaciju. Poseban se naglasak stavlja na analizu sekundarnih semanti~kih adaptacija novijega datuma (naj~e{}e derogacija) kojima oni hungarizmi koji imaju odgovaruju}e ekvivalente iz standardnog jezika produ'avaju svoju prisutnost u aktivnom leksiku govornika govora Gori~ana. Tako|er se daje kriti~ki osvrt na Hadrovicsevu tvrdnju da su prilozi nastali adverbalizacijom konstrukcije na + A / L pridjeva utjecaj ma|arskog jezika. Primjeri u kojima su glagoli s odvojenim prefiksima (prilozi smjera) podijeljeni su na one sveze kod kojih se prilozi mogu izostaviti bez posljedica za zna~enje i sveze kod kojih se izostavljanjem priloga gubi 'eljeno zna~enje. U hrvatskoj dijalektologiji malo je radova o hungarizmima u kajkavskim mjesnim govorima (MARESI] 1997, PETRI] 1999). Hadrovics se uglavnom ograni~io samo na primjere iz literature. 1 Posljednji je trenutak da se provedu takva istra'ivanja jer u procesu nestajanja kajkavskog leksika najbr'e nestaju hungarizmi zbog toga {to ih ve}inu i najstariji govornici kajkavskih mjesnih govora osje}aju kao vrlo arhai~ne jezi~ne elemente. Gori~an se nalazi na sjeveroistoku Me|imurja, svega nekoliko kilometara od granice s Ma|arskom. Podrijetlo toponima nije do kraja razja{njeno. Postoje 1 »Die Materialsammlung beschränkte ich im großen und ganzen auf die Schriftsprachliche.« HADROVICH 1985: 39.

This article describes the basic characteristics of the dialect of Preko. The introductory section defines the position of the Preko dialect in the Croatian dialect system. The second section addresses important phonological features of the Preko dialect in comparison to those of the other Ugljan dialects. The third section offers a brief outline of the Preko morphology and a comparison of certain forms to their equivalents in the neighbouring dialects. The fourth section presents a number of interesting syntactic phenomena, which are generally found in all Ugljan dialects, as well as some other dialects. The fifth section contains a few comments on the lexicon.
The dialect of Preko is essentially similar to the other Ugljan dialects, although it is easily distinguished from the rest due to its phonology. The most peculiar of all Ugljan dialects is that of Kukljica, followed by the Kali dialect. Both of these dialects differ from the others by vowel lengthening before opstruents and by the lengthening of a in auslaut. The other Ugljan dialects that stand out due to their phonological peculiarities are the dialect of Preko (with the phonologically almost identical dialect of the neighbouring islet of Ošljak) and that of Polje, which differs from Preko solely by the lj > j change, whereas the other Ugljan dialects are somewhat different both from Preko and from one another. In the morphology of Preko and other Ugljan dialects, particularly interesting is the verb, on the one hand because of the abundancy of accentual type C verbs with vowel-shortening, and on the other, because of their rich verbal mood system. The syntax of Čakavian dialects is relatively poorly studied and the short overview presented in this article demonstrates that it is hiding many interesting features. An interesting lexical characteristic of Preko and the other Ugljan dialects is their well-preserved system of narrowly-specialised kinship terms.

Brojni radovi pokazuju da se hrvatski govornici ne pridržavaju pravila koje kazuje da se u hrvatskome jeziku silazni naglasak ne može ostvarivati na nepočetnome slogu riječi. Silazni se naglasak uglavnom javlja u sklopovima prednaglasnica i naglasnica, posuđenicama, vokativu jednine i genitivu imenica, vlastitim imenima, složenicama, stilističkim riječima i u oblicima glagola. Takav izgovor uobičajen je i kod nekih izvornih novoštokavaca s četveronaglasnim sustavom, koji je dijelom osnovica hrvatske ortoepske norme. U osječkome govoru, kao primjeru novoštokavskoga dijalekta, također se primjećuje uporaba silaznoga naglaska na nepočetnome slogu određenih kategorija riječi. Kao prilog opisu uzusa, na temelju kojega bi se mogle uskladiti teorija i jezična praksa, u radu se opisuju naglasne navike Osječana u izgovoru posuđenica (posebice izvedenica sa sufiksima na -st, -nt, -or i -log te posuđenica koje nisu izvedenice, ali koje se analogijom prisličuju izvedenicama na navedene sufikse) i ženskih mocijskih parnjaka tvorenih od muških parnjaka posuđenica na -nt, -or i -st te se utvrđuju uvjeti u kojima se ostvaruje silazni naglasak. Također se opisuju razlike u naglašivanju posuđenica s obzirom na dob osječkih govornika. Ključne riječi: osječki govor, naglasak, posuđenice, ortoepska norma, uzus L. Rajle: Naglasak posuđenica u osječkome govoru 147-180 148 Rasprave o hrvatskoj ortoepskoj normi, posebno njezinu naglasnome dijelu, ne jenjavaju. Sporno pravilo o nepostojanju silaznih naglasaka na nepočetnome slogu riječi brojni hrvatski govornici, uključujući i novoštokavce, ne poštuju, a njegovo strogo provođenje, posebice u nekim kategorijama riječi, doživljavaju obilježenim i nepoželjnim. Silazni se naglasci na nepočetnome slogu riječi tako često ostvaruju u sklopovima prednaglasnica i naglasnica, u posuđenicama, vokativu jednine i genitivu imenica, u vlastitim imenima, složenicama, stilističkim riječima i u oblicima glagola

Rad istražuje nazočnost zajedničkih stilističkih odrednica što ih dijele "Brižinski spomenici" (prvi i treći su liturgijske formule skupne ispovijedi, a drugi, koji se još naziva i "Adhortatio ad poenitentiam", homiletički je nagovor na sakrament ispovijedi) i hrvatska glagoljska prenja. Glavni interes svih triju spomenika, baš kao i u prenjima, jest kako prikazati ideju kozmičkog sukoba između Dobra i Zla. Srednjovjekovni autor nema druge mogućnosti osim stilogene uporabe jezičnih sredstava, u ovom slučaju dijaloških struktura i uporabe određenih glagolskih oblika (jednostavnih prošlih).The article inquires into the presence of common stylistic characteristics between "Freising Manuscripts" (1st and 3rd are liturgical texts of common confession, 2nd , called "Adhortatio ad poenitentiam" is sermon before confession) and the Croatian medieval literary form – the contrast. The main preocupation of all three manuscripts, just like in glagolitic c...