Psychiatric emergencies – nursing care

Acta medica Croatica, 2014

Klinički bolnički centar rijeka, Klinika za kirurgiju, zavod za opću, onkološku, plastičnu i rekonstrukcijsku kirurgiju i 1 Klinika za kirurgiju, zavod za traumatologiju, rijeka, Hrvatska debridement je esencijalni postupak u liječenju svake rane kojim se uklanja devitalizirano, nekrotično i kolonizirano tkivo, ono tkivo koje slabo cijeli i strana tijela iz rane, sa ciljem da se pospiješi stvaranje zdravog granulacijskog tkiva i ubrza proces cijeljenja rane. U današnje vrijeme debridement je osnovni postupak u liječenju akutnih i kroničnih rana gdje se postavlja pitanje kojim načinom, koliko opsežno, koliko često te tko bi ga trebao izvesti. Mnogi parametri utječu na odluku kojim načinom izvesti debridement. važno je uzeti u obzir pacijentovu dob, okolinu, izbor, prisutnost boli, kvalitetu života, vještine i resurse pružatelja skrbi za ranu i pacijenta te različite regulative i smjernice. Medicinske sestre/tehničari neovisno na kojem području pružaju zdravstvenu njegu (bolnički pacijenti, ambulantni ili stacionirani, kućna njega) nerijetko su najviše s pacijentima koji imaju neki oblik akutne ili kronične rane i kojima su potrebne različite intervencije na području zdravstvene njege te veliki broj učestalih previjanja rane. pravodobnim i sustavnim intervencijama prema pacijentu, aktualni i potencijalni problemi pacijenata iz područja zdravstvenog funkcioniranja trebaju biti svedeni na minimum ili uklonjeni u skladu s mogućnostima. Uz svakodnevnu toaletu i previjanje rane potrebno je pravodobno prepoznati promjene u lokalnom statusu i potrebu za debrimanom tkiva. intervencije medicinske sestre/tehničara usmjerene su prema sveobuhvatnoj pripremi pacijenta (fizička, psihička, edukativna), materijala, osoblja i prostora za previjanje, također prema asistiranju ili izvođenju postupaka prilikom skrbi za ranu te dokumentiranju učinjenog. pretpostavka da je u pacijentovom najboljem interesu da se iskusna i kompetentna osoba skrbi za ranu te različitost postupaka i pristupa u zbrinjavanju i liječenju rana rezultirala je formacijom različitih društava i udruženja koja imaju ujedinjeni cilj da se definiraju zajednički izrazi te uspostave sveobuhvatne smjernice koje će voditi do univerzalnih algoritama. ključne riječi: debridement, sestrinski postupci, akutna i kronična rana adresa za dopisivanje: nera Fumić, bacc. med. techn. Klinički bolnički centar rijeka Klinika za kirurgiju zavod za opću, onkološku, plastičnu i rekonstrukcijsku kirurgiju tome Strižića 3

Springer eBooks, 2020

Serbian Journal of Anesthesia and Intensive Therapy, 2022

Paediatria Croatica, 2008

Serbian Journal of Anesthesia and Intensive Therapy, 2022

SAŽETAK. Neuroetika se definira kao primijenjena bioetika u svim područjima neurologije, uključujući neuroznanost, neurotehnologiju, neurofarmakologiju i neuroradiologiju. Neologizam neuroetika prvi put se spominje 1993. u raspravi o moralnom razvoju. Najčešća definicija neuroetike odnosi se na etičke, pravne i socijalne utjecaje na razvoj i primjenu neuroznanosti.

Psihologijske teme

Iako promatrači vršnjačkog nasilja aktivno ne sudjeluju u vršnjačkom nasilju, njihove reakcije mogu odigrati važnu ulogu u zaštiti žrtve. Cilj je rada ispitati u kojoj mjeri socijalne vještine, prepoznavanje primjerenih reakcija u situacijama vršnjačkog nasilja te samodjelotvornost i subjektivne norme vezane uz zaštitu žrtve mogu predvidjeti pomaganje žrtvi. U istraživanju su sudjelovali učenici od 12 do 14 godina (M = 12.69; SD = 0.72) iz deset europskih škola (Španjolske, Malte, Velike Britanije i Irske). Od početnog uzorka 359 učenika analizirani su odgovori 226 učenika (54.9% djevojčica) koji u situacijama vršnjačkog nasilja nisu bili žrtve i/ili nasilnici te su izjavili da u situacijama vršnjačkog nasilja nastoje pomoći žrtvi (70.8%) ili da u situacijama vršnjačkog nasilja ne čine ništa, ali smatraju da bi trebali pomoći (29.2%). Sudionici su ispunjavali online upitnik u školi, uz nadzor nastavnika. Upitnik se sastojao od niza skala, konstruiranih ili prilagođenih za potrebe ov...

Engrami, 2020

• br. 1 68 Kratak sadržaj U radu su opisani pojam humora, psihološki aspekti i teorije koje ga objašnjavaju, kao i povezanost humora sa mentalnim zdravljem. Prikazano je nekoliko različitih terapijskih pristupa koji uključuju humor u svoje intervencije, uz opis teorijskih pojmova na kojima počivaju i tehnika koje koriste. Zaključeno je da humor može biti dragoceno terapijsko sredstvo koje menja perspektivu, izaziva povišenje pozitivnog afekta i raspoloženja i dovodi do promena u ponašanju. Međutim, iako potencijalno produktivan, treba ga primenjivati oprezno-uvek u empatičnoj, podržavajućoj atmosferi, uz stalni monitoring oko vrste humora, potreba klijenta i specifičnosti situacije u kojoj se nalazi. Humor u terapijskom procesu je usmeren na nepoželjne osobine i ponašanja, ali nikada na osobu.

The increasing percentage of patients aged 65 years and over rearranges and redirects health care activities, changing the structure of health consumption and requiring new public health, educational, clinical and other approaches. The proportion of patients aged 65 years and over compared with the total number of patients shows that their percentage is higher than 50% in receiving care for hypertensive diseases, other heart diseases, diabetes mellitus, arthrosis and other ischaemic heart diseases. A small number of preventive medical examinations and home visits reveals that the family medicine service has become a completely passive health service in relation to this age group due to the shortcomings in fi nancing of preventive medicine and active care and control, as well as in stimulating improvements in the quality of work. It is necessary to develop algorithms and diagnostic and therapeutic guidelines for these diseases and conditions within the information system of primary h...

2014

Potaknuta potrebama obitelji i postojećim stanjem rane intervencije u Republici Hrvatskoj, Hrvatska udruga za ranu intervenciju u djetinjstvu pokrenula je stvaranje jedinstvene baze podataka o uslugama rane intervencije u Republici Hrvatskoj. Cilj baze podataka je omogućiti jednostavan pristup sveobuhvatnim i provjerenim informacijama o uslugama rane intervencije u djetinjstvu, koje se pružaju u Republici Hrvatskoj u području predškolskog odgoja, sustava zdravlja i socijalne skrbi. U ovom radu bit će prikazani podatci dobiveni u državnim i privatnim zdravstvenim ustanovama radi uvida u trenutno stanje pružanja usluga u domeni rane intervencije u djetinjstvu na području Republike Hrvatske u sustavu zdravlja. Podatci su prikupljeni putem anketnog upitnika u obliku internetske aplikacije. Uzorak su činile 41 državna i 32 privatne zdravstvene ustanove prijavljene u sustavu zdravstva. Rezultati upućuju na geografsku centraliziranost stručnjaka koji pružaju usluge u domeni rane intervencije u sustavu zdravlja, te ih je najviše na području Grada Zagreba. No nije evidentirana statistički značajna razlika između županija u odnosu na vrstu teškoća kojima se bave, stručnjaka koje zapošljavaju i usluga koje se pružaju. Usporedba između privatnih i državnih zdravstvenih ustanova pokazala je da su privatne organizacije po strukturi zaposlenih i vrsti usluga bliže suvremenom konceptu rane intervencije, koji se fokusira i na dijete i na njegove roditelje te nije dominantno usmjeren na motorički aspekt djetetovog razvoja. Tako privatni sektor dopunjava ono što državni ne daje, ali te usluge roditelji moraju sami plaćati.

28 različito korelirale sa rezultatima dobijenim na IES i SCL-90-R, koji su uzeti kao mera psihopatologije. Zaključak: Konstruisani upitnik pokriva različite aspekte traumatskog iskustva i poseduje dovoljno dobre metrijske karakteristike. Njegova upotrebljivost ogleda se u mogućnosti analize različitih aspekata kompleknih ratnih iskustava.

Биомедицинска Истраживања, 2011

Psihijatrija danas, 2003

Sestrinska rec, 2015

Sažetak Uvod. Veoma je teško opisati kako se bolesnik osjeća pri prvom kontaktu sa bolničkim ambijentom, medicinskim personalom i medicinskodijagnostičkim i terapeutskim procedurama. On je naročito uznemiren pri prvom kontaktu jer sa sobom nosi neizvjesnost i strahove, kako zbog bolesti, tako i zbog novonastale situacije. Da li će prvi susret ohrabriti bolesnika i stvoriti povjerenje i sigurnost ili pak, omalovažiti i povrjediti njegovu ličnost zavisi od tih prvih utisaka. Cilj rada. Cilj rada je ispitati kako bolesnici reaguju na hospitalizaciju, analizirati kakav je odnos bolnickog osoblja prema pacijentima, i istražiti koji su prijedlozi pacijenata za poboljšanje uslova i postupka hospitalizacije. Mateijal i metode. Istraživanje je sprovedeno u Univezitetskoj bolnici Foča u periodu oktobar-novembar 2014.godine. Studija je obuhvatila 50 ispitanika koji se liječe u Univerzitetskoj bolnici u Foči na odjeljenju Interne medicine. U istraživanju je korišćen anonimni anketni upitnik, a rezultati su pikazani grafički. Rezultati. Dvije trećine ispitanika reagovalo je staloženo na hospitalizaciju. O utiscima na prvi susret sa medicinskim osobljem 94% ispitanika je iskazala pozitivno mišljenje, dok je 6% anketiranih prvi susret sa medicinskim osobljem okarakterisalo kao negativan. Zaključak. Generalno ovo istraživanje dalo je rezultate koji se mogu okarakterisati kao pozitivni, ali svakako treba težiti ka boljem i truditi se da zadovoljstvo pacijenata uslugama i odnosom zdravstvenih radnika bude na najvišem nivou. Abstarct Introduction: It is very difficult to describe how the patient feels at first contact with the hospital enviroment,medical personnel and medical diaognostic and therapeutic procedures. He was usually upset at first contact since carries with it suspense and feers, due to illnes, but also because of the new situation. Will the first meeting to encourage patients and create confedence and sureness or, derogate and hurt his personality, depends on these first impressions. The aim: The aim is to exemine react to hosptalization, anylize what is to attitude of hospital personnel towards patients, and investigate whioch patients are poposals to improve the conditions and procedure for hospitalization. Methods: The study was conducted at University Hospital in Foca, period October-November, 2014. The study included 50 patients who are being treated at the University Hospital in Foca, in the section of Internal Medicine. The reasersch used an anonymous questionnaire, and the results are graphically presented. Results: Two-thirds of respondents reacted very well to the hospitalization. Asked about their impressions on the first meeting with the medical personnel, 94% of respondents expressed a positive opininon, while 6% of respondents characterized their first meeting as negative. Conclusion: Generally, this study yilded the following results which can be characterized as positive, but we must strive to be better and try to patients satisfaction with the services and attitude of health worker, made at the highest level. Sažetak Moždana smrt ili elektrocerebralna tišina, predstavlja ireverzibilni gubitak moždane funkcije uključujući i moždano stablo. Konačna dijagnoza smrti mozga zahteva dokaze da je mozak kao organ prestao da funkcioniše, a jedna od metoda za utvrđivanje moždane smrti jeste elektroencefalografija (EEG). Uloga dobro edukovanog i kompetentnog EEG tehničara pri registraciji elektroencefalograma kod pacijenata koji su u mogućem stanju moždane smrti je od neprocenjive važnosti i u najmanju ruku podjednako važna kao i onoga koji kasnije taj snimak interpretira.

Serbian Journal of Anesthesia and Intensive Therapy, 2016