Feministička kritika Hegela

Arhe

Rad razvija Hegelovu tezu o pisanju reflektujuće istorije kao pisanju o sadašnjosti kroz medijum prošlosti. Kroz čitanje Livijevog Praefatia, sa posebnim akcentom na praksu pisanja kao moralno-političkog čina koji podrazumeva artikulaciju odnosa između prošlog i sadašnjeg, ispituje se hipoteza o reflektujućem pisanju istorije kao narativnoj praksi. Čitanje je sprovedeno s obzirom na temeljne Hegelove stavove o istoriografiji, skrećući pažnju na problem uklopivosti Hegelove specifične karakterizacije Livija kao kompilatora i preglednog istoričara sa 1) stavom o među-uslovljenosti između političko-etičke zajednice i istoriografije i 2) stavom o reflektujućoj istoriografiji kao naraciji o sadašnjem u životu duha.

2022

Martha (Craven) Nussbaum američka je živuća filozofkinja. U svojim se akademskim radovima bavi širokim spektrom tema. U središtu njezina interesa su tako antička grčka i rimska filozofija, filozofija prava, feminizam, politička filozofija, filozofija obrazovanja, umjetnost. Izvan akademskih krugova poznata je po svojoj angažiranosti u suvremenim temama u kojima jasno artikulira svoje stavove, a koje se bave ljudskim pravima općenito, društvenoj pravdi, ekonomskim razvojem, ženskim pravim i političkim feminizmom, LGBTQ pravima, pravu na obrazovanje, životinjskim pravima da se spomenu samo neke. Velik dio stručne literature koju je objavila Martha Nussbaum bavi se i temom emocija i osjećaja u području filozofije. Većina istraživača emocija, generalno, negiraju da su emocije osjećaji. Neki od istraživača priznaju da emocije imaju osjećaje kao komponente, ali inzistiraju na tome da emocije sadrže i druge komponente poput spoznaje odnosno kognicije. S druge strane, dio pučke psihologije 1 smatra kako su emocije osjećaji odnosno svjesne mentalne epizode povezane s određenim fenomenima. Osjećamo se tužnima, sretnima, bijesnima. Ne bismo trebali poistovjećivati emocije s takvim osjećajima. Jedna pozicija tvrdi kako su osjećaji samo neophodne, ali ne i dovoljne komponente emocija. Druga pozicija zastupa stav kako su osjećaji kontingentne komponente. Treća je pozicija da osjećaji nisu sastavni dio emocija. 2 Ove su pozicije samo različiti načini (raz)otkrivanja emocija. Ova je doktorska disertacija primarno usmjerena na filozofsko istraživanje emocija američke filozofkinje Marthe Nussbaum. 3 Ona je dala emocijama središnju ulogu u moralnoj filozofiji tvrdeći da su one kognitivne prirode-utjelovljuju prosudbe o svijetu. Da bi društvo bilo stabilno i predano demokratskim načelima potrebna su mu više nego odvojena moralna načela. Ono treba njegovati određene emocije te naučiti ljude da empatično ulaze u tuđe živote. Nussbaum se pritom bavi i mnogobrojnim drugim temama: pitanjima moralne i političke teorije, obrazovanja, socijalne 1 Prije pet desetljeća pa i više psiholozi su ismijavali ideju da bi proučavanje emocija moglo činiti važan dio njihovog posla i područja djelovanja smatrajući emocije reliktom prošlosti. Proročanstvo se dakako nije ostvarilo.

2013

Omeragić, Merima. „Žensko pismo i re/konsturkcija ženske književne tradicije“. Zeničke sveske 18 (2013): 38-47, https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=6503

Bogoslovska Smotra, 1979

Crkva u svijetu, 2019

Sućut se nalazi u srcu religioznih, duhovnih i etičkih tradicija i poziva nas da se prema drugima ophodimo onako kako bismo htjeli da se oni ophode prema nama. To nazivamo zlatnim pravilom. Ima ljudi koji na osebujan i jedinstven način svojim životom utjelove princip sućuti. Takva je bila Simone Weil. Ovaj rad istražuje mjesta na kojima se u njezinu životu susreće supatnja: odijevanje, glad drugog čovjeka, novac, izručenost radnika mehanizmima ugnjetavanja. Potom se usmjeruje na tri razdoblja mišljenja u životu Simone Weil: marksizam i materijalizam, kršćanstvo i duhovnost te pravedno društvo. Za cijelo vrijeme S. Weil je iznimno snažno obilježena supatnjom. Rad namjerava pokazati mjesta na kojima supatnja prožima život i mišljenje Simone Weil.

Obnovljeni Život, 1995

Theoria, Beograd, 2010

Polazeći od stava da je u savremenoj filozofiji sve primetnija tendencija ka relativizovanju važećih granica između filozofije i nefilozofije, autor razmatra pretpostavke prodora teoloških motiva u fenomenološku filozofiju. Prvi deo rada dolazi do zaključka da značajna među savremenim stanovištima pojam filozofije više ne dovode u vezu sa njenim tradicionalnim razgraničenjem od onoga što ona nije, nego sa delegitimisanjem granica. Drugi deo članka razmatra prigovore Badjua i Žanikoa prema kojima bilo kakva vrsta otvorenosti spram teoloških motiva u potpunosti preokreće fenomenologiju u teološki diskurs. Imajući u vidu da se jedinstvo duha više ni ne pokušava uspostaviti posredstvom transcendentalne subjektivnosti, nego se »otvara« odricanjem od subjektivnosti u ime nevidljivog, apsolutnog Drugog, čistog davanja ili arhiobjave, autor zaključuje da okret ka teologiji uvek predstavlja naličje radikalnog razračunavanja sa subjektivnošću.

Filozofija i drustvo, 2007

Uprkos proklamovanim emancipacijskim namerama, mehanizam ideje o jedinstvenoj povesti èoveèanstva sa Hajdegerovog stanovišta delovao je kao zagovornik niveliranja autentiènog tubivstvovanja, slu eaei tako pre njegovom porobljavanju nego njegovom oslobaðanju. Hajdegerova rasprava o povesnosti poèiva na odbacivanju pojma povesti, odnosno Hegelovog pojma svetske povesti. Opravdanje te korekcije pronaðeno je u neizbe noj opoziciji izmeðu saznanja povesti i ispitivanja povesnog bivstvovanja, èija vlastita struktura le i u egzistencijalno-vremenskim moguaenostima dogaðanja. U tvrdnji da izvorno razumevanje ne mo e ponuditi opšte znanje za sve, otvara se celokupna problematiènost Hajdegerove pozicije. Ona naime poèiva na tezi da svet javnosti ne nudi racionalnost i da s obzirom na javnost tubivstvovanje nema ništa, na šta bi se moglo osloniti.

Filozofska Istraživanja, 2013

Hobbesova kritika sveučilišta Sažetak Cilj ovoga teksta jest osvijetliti značaj sveučilišta u filozofskom sustavu Thomasa Hobbesa. To činimo analizirajući ponajprije njegovo osobno iskustvo studija na Oxfordu kao važan poticaj za razvijanje njegova kasnijeg stava prema sveučilištima. Potom u središnjim tema ma, kombinirajući povijesni i problemski pristup, iznosimo njegovu kritiku sveučilišta, kao i njegov prijedlog za reformu sveučilišta, smještajući oboje u kontekst vremena, ali i njegove misli, kako one političke tako i one antropološke i epistemološke. Na kraju, u zaključku, kritički ocjenjujemo aktualnost i objektivnost Hobbesove kritike te prihvatljivost njegova prijedloga reforme sveučilišta.

Zbornik Matice srpske za drustvene nauke, 2007

This article discusses Heidegger's thesis that one cannot talk about Hegel's essential advancement from the inherited notion of time. Due to the ambivalent interpretation - according to which Hegel's notion of time was both not respected enough, but also vulgar; that from him one should not learn about temporality, but that his standpoint can still serve as a proper example of everyday time - Heidegger opted for the reciprocal historical-philosophical reflection with the goal to show the direct interdependence between Aristotle's and Hegel's understanding of time. The problematic assumption in that interpretation consists of Heidegger's emphasis on the constructive, and thus pronouncedly controversial link between history and spirit, which tries to deny the unique, historical movement of the spirit. Heidegger's diagnosis might not be problematic if his interpretation of Hegel's philosophy were not directed to a concrete perspective of thought, focused...