Koterapija U Grupnoj Psihoterapiji Psihoza

Psihoterapija

MEGAHR podaci

2004

Odeljenje za psihologiju, Filozofski fakultet, Beograd Na grupama novoupisanih studenata psihologije, građevine i etnologije ispitivane su, Upitnikom stava prema matematici L. Aikena, dve komponente stava prema matematici: lično uživanje u bavljenju matematikom, tj. u rešavanju matematičkih zadataka i procena važnosti i vrednosti matematike kao discipline. Aritmetičke sredine studenata psihologije na dvema komponentama stava prema matematici bile su gotovo podjednako udaljene od aritmetičkih sredina studenata gradjevine, sa jedne, i studenata etnologije, sa druge strane. Međutim, s obzirom na izrazitu asimetričnost raspodela rezultata na pojedinim komponentama stava prema matematici, radi realnijeg pozicioniranja studenata psihologije u odnosu na ostale dve grupe po njihovom odnosu prema matematici izvršeno je grupisanje svih ispitanika prema njihovim odgovorima na pojedinačne stavke Upitnika. Rezultati analize grupisanja navode na zaključak da je po svom odnosu prema matematici već...

Medicina Fluminensis, 2022

Sažetak. Cilj: Cilj ovog rada je analizirati obilježja obiteljskog okruženja, uključujući zaštitne i rizične čimbenike djece uključene u psihijatrijski tretman zbog poteškoća mentalnog zdravlja. Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno na kliničkom uzorku od 112 sudionika-56-ero djece u dobi od 12 do 19 godina te 56 njihovih roditelja/skrbnika. Uz obilježja roditelja/ skrbnika, ispitani su rizični i zaštitni čimbenici u obitelji te čimbenici rizika vezani uz karakteristike djeteta te karakteristike obitelji. Ciljane varijable ispitane su Upitnikom obiteljske otpornosti te Listom za procjenu razvojnih rizika djeteta koja se sastoji od procjene obiteljskih okolnosti i obilježja roditelja kao čimbenika razvojnog rizika djeteta te procjene obilježja djeteta i njegovog ponašanja. Uz to, prikupljeni su i podatci iz anamneza vezani uz kliničke dijagnoze djece te etiologija specifičnog poremećaja kod svakog uključenog djeteta. Studija je provedena u okviru projekta "Specifična obilježja obitelji u riziku: doprinos planiranju kompleksnih intervencija-"FamResPlan" (HRZZ IP-2014-09-9515). Rezultati: Obitelji djece s poteškoćama mentalnog zdravlja karakterizira izostanak podrške okoline, prisutnost emocionalnih poteškoća roditelja zbog obiteljskog stresa te psihička bolest ili, pak, neliječena psihička bolest roditelja. Od 56-ero djece uključene u istraživanje 49-ero je imalo internalizirane probleme, a sedmero mješovite internalizirane i eksternalizirane probleme. Zaključci: Obilježja obitelji djece uključene u psihijatrijski tretman sugeriraju da je potrebno osigurati prikladnu i sveobuhvatnu podršku roditeljima u ranoj dječjoj dobi kako bi se prevenirali kasniji poremećaji mentalnog zdravlja djece i mladih.

Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci

U radu se raspravlja o fenomenu agresivnosti i nasilja kod čovjeka, s posebnim osvrtom na duševno oboljele. Krizno stanje i nasilno ponašanje ne događa se samo u psihijatriji. Ono se može dogoditi uvijek, a žrtva i počinitelj pod određenim okolnostima može biti svatko. Poznavanje multikauzalnosti i kompleksnosti te individualnih okolinskih i situacijskih čimbenika koji dovode do nasilnog ponašanja imaju malu snagu predikcije. Statistički pokazatelji mogu skrivati lažno pozitivne i negativne rezultate, pri čemu pogreška procjene može drastično povećati rizik da se neko ponašanje dogodi ili dovesti do neopravdanog suspendiranja ljudskoga prava na slobodu. Primjena prisile u psihijatriji nužna je samo iznimno i u ograničenom trajanju u situacijama kada se opasnim ponašanjem izravno ugrožava život i zdravlje osobe ili okoline. Pozitivna zakonska regulativa, posebice Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (NN 76/2014) te Pravilnik o vrstama i načinu primjene mjera prisile prema osoba...

2021

Stručni rad PSIHIJATRIJSKA VJEŠTAČENJA I UTVRĐIVANJE NEURAČUNLJIVOSTI Sažetak Psihijatrijsko vještačenje je dokazno sredstvo koje organi krivičnog gonjenja koriste u slučaju kada se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena uračunljivost osumnjičenog, odnosno optuženog, ili da je osumnjičeni, odnosno optuženi učinio krivično djelo zbog ovisnosti od alkohola ili opojnih droga, ili da zbog duševnih smetnji nije sposoban učestvovati u postupku. U ovom radu ukazuje se na značaj psihijatrijskog vještačenja za tok i ishod krivičnog postupka, te se utvrđuju granice kompetencija između vještaka sa jedne i suda sa druge strane.

Nova Prisutnost Casopis Za Intelektualna I Duhovna Pitanja, 2014

2014

Izraz "stil" (stylos, stilus) ima porijeklo u grĉkome i latinskom jeziku a znaĉi drţalo, pisaljka, tj. alat kojim se nekada pisalo na voštanim tablicama. Moţe ukazivati kako na idejni sadrţaj djela, pogled na svijet umjetnika, obiĉaj, naviku i ponašanje, tako i na oblik izraţaja neke mislene, osjećajne, voljne ili opaţajne situacije, profinjenost, otmjenost, pokret . Rekli bismo, stil je način ljudskoga otiskivanja u svjetovima (univerzumu) života. Pojam "stil" u psiholgiju je prema Sternbergu i Zhangovoj (2005), prvi uveo Gordon V. Alllport 1937. godine u svome djelu "Liĉnost: psihološka interpretacija". U traganju za odgovorima na pitanja što, zašto i kako jesmo, Allport i kasnije, u svojoj briljantnoj studiji "Sklop i razvoj liĉnosti" (1961) upućuje kako odgovori na ova pitanja neizostavno ukazuju i na postojanje psihološog konstrukta 1 -stila, kojega ne iscrpljuju koncepti, dimenzije, domeni i karakteristike ljudskih sposobnosti i liĉnosti. Prema priznanju samoga Allporta (1961) koncept "stil" je teško definirati, što svakako potkrepljuje ĉinjenica raznolikosti temeljnih pojmova kojima razliĉiti autori 2 nastoje definirati i operacionalizirati ovaj psihološki konstrukt. Tako je stil (a) ustaljen, individualni, razliĉit, dosljedan, trajan ili relativno trajan, svojstven, karakteristiĉan; (b) naĉin, osobitost, svojstvo, preferencija, sloţaj, pravac, pristup; (c) saznavanja, opaţanja, mišljenja, uĉenja i školskoga uĉenja, rješavanja problema, ţivljenja, funkcionisanja, spoznavanja, pojmovnoga organiziranja, postupanja, percipiranja, primanja i pohranjivanja (informacija), sistematiziranja, ispoljavanja (sebe) reprezentiranja i interpretiranja (svijeta). Allport (1991) odreĊuje stil kao način kako ljudi žive u svijetu, što je svakako semantiĉki široko ali i psihološko-psihometrijski intrigantno i inspirativno: Ako ţelimo da stvarno upoznamo neko lice nije dovoljno da znamo rezultate njegovog uspeha u testovima liĉnosti, niti da znamo istoriju njegove prošlosti, ni ono što bi to lice moglo da kaţe u jednom intervjuu. Razumevanje zahteva da ga obuhvatimo celo kao jedno jedinstveno biće u njegovom svetu. To je velika istina kojoj nas uĉi egzistencijalizam. U tome je i umetnost dramatiĉara, romanopisca i biografa. UporeĊen sa ovim umetnicima psiholog se loše snalazi pokušavajući da nam kaţe kako ĉovek gleda na svoj svet i pruţa nam sliku njegovih proceptivnih upućenosti. Pa ipak, svi mi, ukljuĉujući i psihologa, razvijamo izvesnu veštinu razumevanja kognitivnih stilova drugih ljudi. Mi znamo kako naši prijatelji misle i kako će njihove glavne vrednosti i orijentacije obojiti njihove sudove i njihovo ponašanje. Njihovi kognitivni stilovi su njihov odreĊeni naĉin kako oni ţive u svetu.(str.189) 1 U psihologiji (hipotetiĉki) konstrukti predstavljaju srednji ĉlan S -O -R formule. Više u: .

Knjiga predstavlja jedinstven uspjeli pokušaj objedinjavanja različitih koncepata koji se bave kontrolom kako vlastitoga ponašanja i osjećanja, tako i doživljaja izvora i mogućnosti kontrole događaja koji se zbivaju oko nas. Budući da se koncepti kontrole javljaju u najrazličitijim granama psihologije kao što su psihologija ličnosti, kognitivna psihologija, psihologija emocija, motivacije i učenja, razvojna psihologija, psihologija rada, pa i klinička psihologija, ovaj poduhvat autora zaista je hvalevrijedan znanstveni poduhvat. Premda nam se može činiti kako je o konceptu mjesta ili lokusa kontrole sve već davno poznato i istraženo, autor nam pokazuje koliko smo u krivu i koliki su još brojni metodološki problemi vezani uz taj koncept.

1997

Psihijatrijska klinika Kliničkog centra Autori u radu iznose primjenu radionica kao terapijskih intervencija u pro radi traumatskog događaja kod djece. Stvaranjem atmosfere povjerenja i omo gućavanjem komunikacije kroz lutkarske kreacije, scenski izraz, muziku i crtež te igru kod djece se dolazi do traumatskog događaja, omogućava se prorada i uči kako se nositi s traumom i posljedicama traumatskog iskustva. U raduje anali zirano 112 djece prognanika školskog uzrasta s politraumatskim iskustvima iz OŠ Podrinje u Mihatovićima, a koja su bila uključena u dvije ili više radionica z.o intenzivnog dvomjesečnog tretmana. * Projekt je izveden u Psihološkom centru Tuzla 1997. godine, osnovanom od strane Nonvegian People's Aid. Ovaj izvještaj napisan je u Centru za psihosocijalnu dokumentaciju i evaluaciju Tuzla, financiranom od strane UNICEF-a.