Dijagnostički postupnik za recidivirajuću abdominalnu bol u djece

Lijec̆nic̆ki vjesnik, 2015

Cancer of unknown primary (CUP) site comprises very heterogeneous group of various malignant tumors presented in metastatic phase of the disease. Diagnosis is set when primary site remains unidentified after a thorough diagnostic evaluation in patients with histologically proven malignant metastatic disease. Despite poor prognosis in most patients, favorable prognostic clinical entities have been recognized constituting the most important group of patients for oncological treatment. The following text presents the clinical guidelines in order to standardize the diagnosis, treatment and follow-up of patients with cancer of unknown primary site in the Republic of Croatia.

Medicinski glasnik Specijalna bolnica za bolesti stitaste zlezde i bolesti metabolizma Zlatibor, 2011

Sažetak: Rastuća incidencija gojaznosti kod dece i adolescenata postala je problem u Srbiji kao i u ostalom delu sveta. Gojaznost se defi niše kao indeks telesne mase (ITM) jednak ili veći od 97. percentila koji je specifi čan za pol i uzrast ispitanika, a izračunat iz telesne mase podeljene kvadratom telesne visine. Preuhranjenost se defi niše kao ITM veći od 90. percentila. Razlikovanje obične egzogene gojaznosti i morbidne gojaznosti zasniva se uglavnom na kliničkim kriterijumima. Ispitivanje gojaznog adolescenta obuhvata i prepoznavanje komorbiditeta i komplikacija gojaznosti. Štetni efekti gojaznosti na javno zdravlje i cena lečenja posebno ukazuju na značaj prevencije i lečenja gojaznosti u detinjstvu i adolescenciji. Saveti u pogledu ishrane i fi zičke aktivnosti ostaju temeljni principi lečenja gojaznosti. U vezi s tim, preporuka o neophodnosti trajnog režima povećanja fi zičke aktivnosti u trajanju od najmanje jednog sata svakog dana jedna je od dve osnovne mere u lečenju gojaznosti kod adolescenata. Redovna fi zička aktivnost pospešuje gubitak težine zahvaljujući porastu energetske potrošnje i povećanju bazalnog metabolizma usled povećanja mišićne mase. Druga mera je kontrola ishrane. Nažalost, navedene intervencije u načina života retko rezultuju dugoročnim gubitkom telesne mase tako da većina lečenih osoba vraća početnu težinu u roku 3-5 godina. Kriza zdravlja stanovništva prouzrokovana gojaznošću jasno nameće potrebu efi kasne farmakoterapije gojaznosti. Na nesreću, danas dostupni lekovi namenjeni dugoročnom lečenju gojaznosti su malobrojni i ograničene efi kasnosti. Najefi kasniji metod za postizanje značajnog i trajnog gubitka u težini kod gojaznih osoba je barijatrijska hirurgija. Tretman gojaznosti u mlađim uzrastima daje bolje rezultate od intervencija kod odraslih.

Summary Guidelines for nutrition of healthy infants and young children have been substantially changed during the past several decades. However, only very recently results of few imporant prospective cohort or randomized studies have been published, shedding different light on many aspects of our present practice, particularly in respect of prevention of chronic disease such as allergy. Therefore, both ESPGHAN Committee on Nutrition, and the same body of the American Academy of Pediatrics have published their position papers regarding few important aspects of infant nutrition. The aim of this paper is to summarize new developments on the topic of nutrition of healthy infants with particular emphasis on the timing and composition of complementary feeding. It also focuses on the nutritional options that may affect later development of chronic diseases such as allergy and coeliac disease. The first premisis in the nutrition of healthy infants, also called the golden standard, is that t...

Fizikalna i rehabilitacijska medicina, 2016

Acta Medica Croatica, 2014

Prema dostupnoj literaturi 18 % do 80 % bolesnika na dijalizi ima neki oblik nutritivnog deficita. Cilj rada bio je analizirati nutritivni status bolesnika koji se liječe postupcima hemodijalize (HD) te analizirati primjenjivost mjerenja masnog tkiva (FAT) kaliperom. Ispitanici su bili bolesnici koji se liječe postupcima redovite HD duže od šest mjeseci (129 bolesnika). Razdoblje praćenja trajalo je šest mjeseci. Za procjenu nutritivnog statusa koristili smo suhu tjelesnu težinu (STT), indeks tjelesne mase (ITM), mjerenje FAT-a kaliperom, mjerenje opsega mišića nadlaktice (OMN) te određivanje serumskih albumina i kolesterola. Analizirajući učinkovitost mjerenja FAT-a preko kožnog nabora kaliperom, uočili smo da je FAT dobiven kaliperom pokazao statistički značajnu pozitivnu korelaciju s drugim pokazateljima stanja uhranjenosti, s ITM-om (r = 0,364; p<0,0001), STT-om (r = 0,206; p = 0,005) i OMN (r = 0,399; p<0,0001). Isto tako, FAT je pokazao statistički značajnu pozitivnu korelaciju s vrijednostima serumskih albumina (r = 0,299; p = 0,01) i kolesterolom (r = 0,225; p = 0,002). Nije bilo statistički značajne korelacije između duljine trajanja HD i FAT-a (p=NS). Zaključujemo da je za redovitu procjenu nutritivnog statusa važno da je metoda koju primjenjujemo što učinkovitija, preciznija, brza, uz što manje ekonomsko opterećenje. Iz vlastitog iskustva možemo ustvrditi da je mjerenje FAT-a kožnim naborom s kaliperom primjenjiva, brza i jeftina metoda koja se može koristiti u svakodnevnoj kliničkoj praksi.

2014

Acta Medica Croatica, 2013

Sindrom akutnog abdomena (AA) u opstetriciji nastaje zbog upale, krvarenja i ishemije/opstrukcije kao etioloških entiteta. Mada su rijetka hitna stanja AA u trudnoći, porođaju i babinju, prema raznim istraživačima imaju visok udjel u perinatalnom pobolu i pomoru. Upalnu etiopatogenezu u pozadini ima peritonitis koji može biti lokalni (fokalni) u smislu pelveoperitonitisa, i difuzni, s izraženim znacima AA, koji se progresivno mogu razviti u sliku ileusa, septičnoga stanja i multiorganskoga zatajenja. Prema etiologiji, peritonitis može biti gnojni (supurativni), eksudativni i kemijsko-toksični (krv, lohija, žuč, želučani sadržaj) ovisno o oštećenom genitalnom ili ekstragenitalnom organu i oni su najčešće sekundarni, za razliku od rijetkih primarnih peritonitisa (npr. eozinoilni, tuberkulozni). Tako su najčešći gnojni peritonitisi zbog perforacije crijeva, gangrenoznog apendicitisa, tuboovarijskoga apscesa, perforacije crvuljka, Meckelova divertikula, piosalpinksa i dr. Toksični he-moragični peritonitis nastaje zbog izlijevanja krvi u peritonejsku šupljinu, posebice kod razdora maternice, a kao komplikacija može se javiti sekundarni ibrinopurulentni peritonitis i paralitički ileus (1-3). Prikazujemo slučaj AA sa znacima difuznoga peritonitisa i paralitičnoga ileusa razvijenih dva dana nakon nezamijećenog kompletnog razdora maternice u vaginalnom porođaju nakon prethodnoga carskoga reza i manualne eksploracije materišta. Dvadesetgodišnja odgajateljica, drugorotkinja, zaprima se u kliniku s trudovima u 40. tjednu trudnoće i stanja nakon carskog reza prije dvije godine zbog zastoja u rastu i hipoksije s rođenim hipotroičnim novorođenčetom 2550/48, Apgar skora 7/9. Tijek aktualne trudnoće uredan, bez komorbiditeta. Pri prijmu trudovi 2-3/10, cerviks nestao, ušće za 1 poprečni prst,

2020

Akutna upala srednjega uha učestala je bolest čija dijagnostika i liječenje uključuje suradnju liječnika različitih specijalnosti. U ovim smjernicama navedeni su najčešći uzročnici akutne upale uha, dijagnostika upale uha, diferencijalna dijagnoza, te simptomatsko i antibiotsko liječenje. Posebno je naglašen prvi izbor antibiotika, te njegovo doziranje kod djece i odraslih, antibiotsko liječenje nakon neuspjeha liječenja prvim izborom antibiotika, te liječenje recidiva akutne upale srednjega uha. Navedene su indikacije za liječenje akutne upale srednjega uha, te praćenje takvih bolesnika nakon remisije simptoma od strane otorinolaringologa.

2012

Acute abdomen in pregnancy remains one of the most challenging diagnostic and therapeutic dilemmas today. The incidence of acute abdomen during pregnancy is 1 in 500-635 pregnancies. Despite advancements in medical technology, preoperative diagnosis of acute abdominal conditions is still inaccurate. Laboratory parameters are not specific and are often altered as a physiologic consequence of pregnancy. The use of laparoscopic procedures as diagnostic tools makes diagnosis of such conditions earlier, more accurate and safer. Appendicitis is the most common cause of the acute abdomen during pregnancy, occurring with a usual frequency of 1 in 500-2000 pregnancies, which amounts to 25% of operative indications for non-obstetric surgery during pregnancy. Surgical treatment is indicated in most cases, as in nonpregnant women. Laparoscopic procedures in the treatment of acute abdomen in pregnancy proved safe and accurate, and in selected groups of patients are becoming the procedures of cho...

2018

Novorođenčad ima veliku sklonost poremećajima acidobazne ravnoteže, koji se mogu razviti vrlo brzo kod respiracijskih problema ili se razvijati postupno kod metaboličkih poremećaja. U mnogim slučajevima tumačenje acidobaznih poremećaja može biti otežano kod mješovitih kompleksnih poremećaja (1). Prevalencija elektrolitnih poremećaja u novorođenčadi nije dovoljno poznata, kao što još nisu dovoljno dei nirane normalne vrijednosti elektrolita i parametara acidobaznog statusa za zdravu i bolesnu novorođenčad u odnosu na gestacijsku i postnatalnu dob (2). Bubrezi su normalno najodgovorniji za održavanje homeostaze elektrolita i acidobaznog statusa, ali specii čnosti i ziologije novorođenčadi kod koje je još uvijek niska glomerularna i ltracija, nezreli tubuli te prisutan veliki izvanbubrežni gubitak tekućine, čine ih pogodnim za povećanu pojavu elektrolitnih i acidobaznih poremećaja (3). Razumijevanje osnovne bubrežne i ziologije, prometa tekućina, elektrolita i acidobaznog statusa ključ...

2017

Medicina Fluminensis, 2014

Sažetak. Wilsonova bolest (hepatolentikularna degeneracija) je autosomno recesivni poremećaj metabolizma bakra karakteriziran degenerativnim promjenama mozga, jetrenom bolešću i Kayser-Fleischerovim prstenovima rožnice. Bolest se javlja najčešće u ranijoj životnoj dobi. Gen odgovoran za Wilsonovu bolest ATP7B nalazi se na 13. kromosomu. Afunkcija ili disfunkcija ATP7B bjelančevine dovodi do smanjene hepatocelularne ekskrecije bakra u bilijarni trakt. Posljedično, bakar se nakuplja u hepatocitima i uzrokuje oštećenje tkiva. Klinička slika obilježena je bolešću jetre, progresivnim neurološkim poremećajem i/ili psihijatrijskim simptomima. U dječjoj dobi najčešća je jetrena prezentacija bolesti: asimptomatsko povišenje transaminaza, akutni hepatitis, kronični hepatitis, ciroza i portalna hipertenzija i fluminantno zatajenje jetre. Tipičan nalaz koji upućuje na Wilsonovu bolest je snižen ceruloplazmin u serumu, povišena koncentracija bakra u 24-satnoj mokraći, povišen "slobodni" bakar u serumu, povišena koncentracija bakra u tkivu jetre te vidljivi Kayser-Fleischerovi prstenovi rožnice. Koncentracija bakra u tkivu jetre od ≥ 250 µg/g suhe težine (normalno je do 50 µg/g) i dalje je najbolji biokemijski dokaz Wilsonove bolesti. Kod nejasnih slučajeva radi se izravna mutacijska analiza i analiza haplotipova radi potvrđivanja dijagnoze. Wilsonova bolest liječi se kontinuiranom farmakološkom terapijom i, ako je potrebno, transplantacijom jetre. Lijekovi koji se koriste u terapiji su: penicilamin, trientin, cink i tetratiomolibdat. Početno liječenje simptomatskih pacijenata treba uključivati penicilamin ili trientin, često u kombinaciji s cinkom. Djeca koja ne odgovaraju na farmakološku terapiju ili pak imaju cirozu jetre ili fluminantno jetreno zatajenje trebaju se hitno podvrgnuti transplantaciji jetre.

Acta Medica Croatica, 2011

U prikazu kliničkog slučaja riječ je o visokorizičnom kardijalnom sedamdesetjednogodišnjem bolesniku, koji je primljen u hitnoj službi sa simptomima visoke temperature, kontinuiranim povraćanjem i bolovima u epigastriju i pod desnim rebrenim lukom. Kompjuteriziranom tomografijom pronađena je patološka komunikacija žučnog mjehura s dvanaesnikom te veći žučni kamen koji opstruira silazni dio dvanaesnika ispred donjeg koljena. Bolesnik je podvrgnut uspješnom kirurškom liječenju.

Medicina Fluminensis

Vrtoglavica je jedna od najčešćih tegoba na koju se pacijenti žale liječniku. Može se reći da poremećaj ravnoteže tijekom života doživi oko trećina cjelokupne ljudske populacije pa otuda njegov veliki javnozdravstveni značaj. Ne radi se o jednoj bolesti, već se u slučaju vrtoglavice radi o sindromu koji uključuje stotine različitih uzroka. Liječniku kliničaru to može na prvi pogled djelovati zastrašujuće, ali nakon dublje analize shvaćamo da ogromnu većinu vrtoglavica čini deset najčešćih uzroka, dok se svi ostali mogu svrstati u rijetke bolesti prema važećoj definiciji koja kaže da se svaka bolest koja zahvaća &lt; 5 : 10 000 ljudi smatra rijetkom. Ovo nas upućuje na zaključak da ovakve bolesti nikako ne bi trebalo zanemariti u procesu diferencijalno-dijagnostičkog promišljanja. Može se reći da su rijetke bolesti rijetke, ali da su oboljeli od njih vrlo brojni. Otprilike 5000 - 8000 različitih rijetkih bolesti pogađa 6-8 % stanovništva Europske unije, odnosno između 27 i 36 milijun...

2017