Academia.edu no longer supports Internet Explorer.
To browse Academia.edu and the wider internet faster and more securely, please take a few seconds to upgrade your browser.
2018, Fanzin Revizor / Lokalne utopije
…
32 pages
1 file
Sadržaj Irfan Hošić, U potrazi za akcijom i pokretom /3 Danijela Majstorović, Mapiranje Krajine: novi lijevi glasovi sjećanja na ratove, borbe za društvenu pravdu i feminističku praksu /4 Azra Hromadžić, Bihać, brižan grad? Kriza, etika i poetika socijalne zaštite u Bihaću danas /6 Hrvoje Jurić, Šta znači "univerzitetski grad"? /8 Šeherzada Džafić, Biblioteka je identitet grada. Kriza čitanja grada Bihaća /12 Isra Tatlić, Reaktivna (ne)arhitektura /14 Amir Husak, U potrazi za "trećeprostorom": umjetnost socijalne prakse u Bihaću /16 Irfan Hošić, #NeDamoGaleriju /18 Žana Vukičević, Kulturna politika različitosti na primjeru umjetničkog djelovanja Selme Selman /20 Hajrudin Hromadžić, Kako je "Bihaćka republika" postala "kreativna": kulturne industrije u lokalnom kontekstu /24 Alma Midžić, Una -politički kapital /25 Aleksander Jandrić, Modernizacija odlaganja otpada u Bihaću /30
Slavistična Revija, 2014
u novom sadu viTomil zUpan i Borislav pekiĆ: oD zaTvorskoG iskUsTva Do Žanra književna dela Levitan vitomila zupana i Godine koje su pojeli skakavci borislava pekića narativno uobličavaju zatvorska iskustva njihovih autora na način koji je poetički blizak. obojica autora biraju žanr svojih dela u zavisnosti od inicijalne pripovedačke situacije u kojoj se njihov junak/pripovedač nalazi, situacije koja ne obećava svojim pripovedačkim potencijalom. ovaj rad pokazuje, s obzirom na to da i zupan i pekić prepoznaju da njihova dela koja problematizuju lična zatvorska iskustva ne mogu očekivati recepcijsku dobrodošlicu, kako je došlo do izbora žanra u kome se to iskustvo pomera iz ličnog u opšte a da pri tome nije napuštena perspektiva autentičnosti doživljenog. Ključne reči: pripovedni potencijal, recepcijska dobrodošlica, esej, slovenačka književnost, srpska književnost the literary works Levitan by vitomil zupan and Godine koje su pojeli skakavci (The Years the Locusts Have Devoured) by Borislav pekić are poetically similar narratives of their authors' prison experience. both authors chose the genre for their works based on the initial narrative situation in which their main character/narrator is placed, i.e., the situation that does not seem to have much narrative potential. The paper shows how zupan and pekić-who were both aware that their works dealing with personal prison experience cannot expect a welcome reception-selected a genre in which personal experience shifts to general, but without losing the perspective of authenticity of the experience.
2017
U okviru projekta “U Svetu bajke” koji je finansiran i podržan od strane Ministarstva kulture Republike Makedonije, studenata sa Tehnološко - tehničkog fakulteta pri Univerzitetu “Goce Delčev” - Štip, Republika Makedonija organizovana je modna revija i izložba. Inspiracija za ovu priču je došla od svetske poznate Diznijeve bajke, priče braća Grim, “Alisa u zemlju čuda”. Ovaj modni događaj imao je za cilj da preko kreativno osmišljenog projekta na neobičan i kreativan način spoji Tehnološko - tehnički fakultet i NU-Biblioteku “Goce Delčev” iz Štipa, mesta gde se gaji kultura i obrazovanje mladih ljudi
Gff, 2017
The article establishes a premise that the artist differs from a philosopher in that he is by the very nature of his work already in the plain of experience of the phenomenological reduction. Starting with the methodological assumptions of phenomenology, which value above all the departure from the boundaries of mundane philosophy, the author points out that modern art finds the notions of holding onto in any form the reproduction of existing reality very foreign. The second part of the article analyses the philosophical insights which interpret modern painting as the spontaneous negation of the natural attitude. The representation of the transformation of the term of abstraction additionally illuminates the relationship between of phenomenology and modern art. Departing from the expressly negative and the affirmation of the positive meanings of abstraction come from the fundamental change in the relation towards the existing world. If for phenomenology abstracting means practicing ...
Anafora, 2016
The study explores the way Sándor Márai's novel entitled Féltékenyek (The Jealous Ones) has modernized the anecdotal tradition of the 19th century Hungarian literature. In addition, it aims to point out the one-sidedness of the approach that considers anecdotal narration old-fashioned in the context of modern literature. The major assumption of the study is that Márai applies anecdotal familiarity as an expression of commonly accepted values of the bourgeois way of life. This concept of familiarity primarily differs from its 19th century version characterized by intimate informality in being more abstract, more intellectual and more formal.
ARHE, 2016
U prvom delu rada autor interpretira Lajbnicovu fi lozofi ju kao pokušaj ponovnog obezbeđivanja naučnih prerogativa za prvu fi lozofi ju. Za razliku od Dekarta fi lozofske stranputice se kod njega ne mogu objašnjavati nekom transcendentnom, natprirodnom intervencijom (malin génie). Naprotiv, Lajbnic jednoznačno pokazuje da za naše greške u mišljenju nije odgovoran upliv natprirodnog nego prevelika bliskost onom prirodnom. U drugom delu, autor tvrdi da je promociju pomirenja kao središnje fi lozofske delatnosti Lajbnic proveo u delo polazeći od pretpostavke da su protivrečnosti rasute po fi lozofskoj tradiciji tek prividne. Svako partikularno stanovište može da zadobije svoje pravo važenje jedino ukoliko na izvestan način bude dovedeno u vezu sa ostalim stanovištima, uključujući i one koji mu izrekom oponiraju. Uspostavljanje takve veze Lajbnic poima kao pomirenje.
ARHE, 2017
U prvom delu rada autor u okviru ranog romantičarskog pokreta prikazuje prva tumačenja klasičnih umetničkih dela, koja naglašavaju da klasična dela više ne bismo smeli da posmatramo kao najbolja umetnička postignuća, nego pre kao nesavremene doprinose koji nanose štetu izvorno novim umetničkim oblicima. Osnovna namera romantičarskog osporavanja onih dela koja su prihvaćena kao egzemplarna bila je da skrenu posebnu pažnju na epohalne promene suštinskog karaktera umetnosti. Dok klasična dela odlikuje stabilnost, zaokruženost, potpunost, u doba nastanka ranog romantizma favorizuju se dela u kojima dominiraju napetost, nedovršenost, fragmentarnost. Drugi deo članka posvećen je transformaciji pojma tradicije nakon što su nasleđeni klasični obrasci izgubili svoju nekadašnju ulogu kao regulativni i normativni principi umetnosti. Pojam „postklasične“ tradicije ispitivan je u nameri da se prikažu motivi zbog kojih se i u slučaju fenomenologije i kod ranih avangardi može govoriti o antiklasič...
2015
K r i m i n o l o gi j a i s o c i j a l n a i n t e g r a c i j a V o l . 2 2 B r . 2 . Z a g r e b 2 0 1 4 48 Z a p r i m l j e n o : 2 7 . 0 9 . 2 0 1 4 . P r e gl e d n i č l a n a k U D K : 1 5 9 . 9 KAO RIZIČNA SKUPINA Olivera Pavićević Institut za kriminološka i sociološka istraživanja Beograd SAŽETAK U radu je analiziran odnos koncepta rizika i mladosti kao životnog doba koje rizik uključuje kao inherentno svojstvo. Proces sazrijevanja podrazumijeva rizik, a on je na različite načine u odnosu s društvenim i kulturnim konceptom rizika koji je svojstven, kako stvarnosti kasnog kapitalizma, tako i političkim i ideološkim ekspertizma koje teže njime upravljati. Diskurs rizika često se pojavljuje u javnosti kao negativan, uznemirujući i opominjući stav prema mladima označavajući ih kao kategoriju u nevolji. Istaknute su sličnosti i razlike koje postoje u društvima razvijenog Zapada i postsocijalističkim društvima. Analiza rizičnog ponašanja i koncepta rizika uključuje i kulturnu kriminologiju koja antisocijalna ponašanja i kaznene prakse sagledava u kontekstu identitetskih promjena i kulturnih simbola koji su simptom dubokih društvenih promjena u postmodernom društvu.
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, 2010
2017
The paper attempts to explain authorial poetics in feature films of director David Lynch. The term authorial poetics implies characteristics and scope of Lynch's work which include filmic and historical context, artistic intertext, technical and thematic aspect of his authorial style. In this paper Lynch is considered the principal author of his films. His creative freedom is evidenced by the production conditions of his films. The contextualisaton of Lynch's work highlights possible ties with New Hollywood and sketches the development of his career from the study of fine arts to his affirmation as a film author. The intertextuality of Lynch's films is explored in relation to surrealism, film genres (melodrama, crime film, horror), his painting
Loading Preview
Sorry, preview is currently unavailable. You can download the paper by clicking the button above.
Hrvatski jezik : znanstveno-popularni časopis za kulturu hrvatskoga jezika, 2019
Theoria, Beograd, 2010
Sveučilište u Splitu. Filozofski fakultet. Odsjek za filozofiju., 2020
Libri et liberi
Годишњак Филозофског факултета у Новом Саду, 2018
EMC Review - Časopis za ekonomiju - APEIRON, 2015
Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 2019
Život umjetnosti : časopis o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi, 2004