Kantov Pojam Kulture: Između Prirode I Slobode

Revija za Sociologiju, 1995

U članku se raspravlja o nemogućnosti tvorbe novoga, postsocijalističkog društva sa sta­ jališta modemizacijskih procesa u ekonomiji, politici i kulturi iz sfere institucionaliziranja nor­ mi. To pretpostavlja nužnost kritičkog propitkivanja ideologije kao legitimacijskog okvira djelo­ vanja novih političkih elita. Razmatrajući temeljne kategorije iz povijesne sociologije N.Eliasa i, osobito, Bourdieuove teorije kulturnoga kapitala i habitusa, autor nastoji ocrtati teorijski okvir za objašnjenje socio-kultumog modela racionalnosti u kojem se normativna socijalizacija i pro­ cesi institucionaliziranja pokazuju kao stmkturalna polazišta. U zaključku autor iznosi (pesimističku?) hipotezu prema kojoj je u slučaju kulturnoga kapitala i razvojne strategije Hrvatske riječ tek o nuždi preživljavanja sociokulturnog habitusa. Ključne riječi: KULTURNI KAPITAL, HABITUS, IDEOLOGIJA, RACIONALNOST

2013

Predmet su rada aspekti kulturaliziranog straha razmotreni u semiotičkom ključu i s pozicije teorije o semiosferi. Osim na ispitivanje straha kao modelativnog aspekta kulture, naglasak je stavljen na istraživanje straha kao funkcije, recidiva kulture koji nastaju kao posljedica samoopisivanja referentne semiosferne jezgre. Posebna se pozornost posvećuje strahu od drugosti te kulturaliziranomu egzistencijalnom strahu i njegovoj korelaciji s vjerskim aspektima i seksualnom orijentacijom. U tu je svrhu razmotrena odgovarajuća literarna građa.

2014

Bogoslovska smotra

U ovom se znanstvenom doprinosu analiziraju nastanak i razvoj spekulativnih postavaka neobonaventurizma, filozofijskog pravca uspostavljenog na talijanskoj akademskoj sceni dvadesetog stoljeća te još i danas afirmiranog ponajprije na Katedri za teorijsku filozofiju Sveučilišta u Perugii. Uzimaju se pritom u obzir svi relevantni faktori utjecaja na doktrinu, a posebna se pažnja posvećuje reinterpretaciji i filozofijskoj nadopuni nativnog mu kritičkog ontologizma iz kojeg novi bonaventurizam nastaje kao njegova kritičko-asketska inačica. U radu se detaljno razlažu temeljni pojmovi škole, navode akademski profili eksponenata doktrine, kao i identitetne odrednice okruženja augustinovski i franjevački deklinirane regije Umbrije u kojoj je Sveučilište u Perugii prihvatilo, promoviralo i naposljetku dodatno obogatilo takvo filozofijsko učenje u mreži suvremenih i pretežito ateistički i agnostički orijentiranih filozofijskih opredjeljenja u kontekstu suvremene spekulacije na tu temu.

2001

Годишњак Филозофског факултета у Новом Саду, 1970

Uporedna analiza Kišovog romana Peščanik i Albaharijevog romana Cink započinje hipotezom da se ova dva romana, uprkos tematskoj sličnosti, poetički razlikuju. Analiza Kišovog romana započinje tumačenjem modifikacija u autentičnom očevom pismu kojim se završava Peščanik. U stavu junaka da se sve osipa susrećemo se i sa univerzalnim iskazom, ali i sa autopoetički postavljenim pitanjem: kako književno uobličiti vreme u kome se sve osipa. Kiš to čini putem poverenja u Književnost, tačnije u njenu moć da preobrazi prepoznavanje u viđenje predmeta, te u moć da bude garant kontinuiteta. Nasuprot Kišovom poverenju u Književnost, kod Albaharija se pojavljuje radikalna sumnja u književnost, sumnja u moć njene forme i moć kontinuiteta. Izraz takve radikalne sumnje u književnost jeste žanr metafikcije, koji je istovremeno i karakterističan žanr postmoderne poetike.

ГОДИШЊАК ФИЛОЗОФСКОГ ФАКУЛТЕТА У НОВОМ САДУ, 2015

Članak istražuje odnos između osoba s ometenošću i pozorišta polazeći od rada Udruženja Per-Art. U prvom delu rada autor naglašava da moderno sazrevanje društvene solidarnosti s osobama s ometenošću nije imalo za rezultat njihovu veću, nego manju prisutnost u likovnim umetnostima. Nakon pokazivanja da se prisustvo osoba s ometenošću na platnu vekovima svodilo na mehanizam zahvaljujući kojem se osnaživala svakidašnja svest o »zajedničkom«, i uvežbavala se da s lakoćom odbacuje sve što odstupa od društveno usvojenih normi, autor analizira posebnosti inkluzivnih gestova na savremenoj pozornišnoj sceni. Za razliku od uvođenja pojedinačnih likova s ometenošću u konvencionalne predstave, autor ističe da svakidašnji režim brige osobe s ometenošću prepoznaje kao objekte o kojima se moraju pobrinuti drugi, dok im uslovi grupnog umetničkog rada omogućavaju da iskroje vlastiti lik tako da se, što je najvažnije, ne oslanjaju na predstave i očekivanja drugih. U drugom delu rada autor sučeljava F...

Drustvena Istraživanja, 2010

Društvena istraživanja : časopis za opća društvena pitanja, 1996

2019

W konferencji uczestniczyło ponad 100 osób z kraju i zagranicy (Chorwacja, Czarnogóra, Czechy, Irlandia, Niemcy, Ukraina, Węgry). Wygłoszono 80 referatów. W prace organizacyjne aktywnie włączyli się również studenci Instytutu Filologii Słowiańskiej. Wszystkim osobom zaangażowanym w projekt składamy serdeczne podziękowania.