Stvaranje Javnih Politika U Različitim Nacionalnim Kontekstima

2014

Kako bi se što jednostavnije opisale razlike u načinima na koji se stvaraju i provode javne politike u različitim zemljama te se sistematizirala odstupanja među zemljama, razvijen je model stila javnih politika. Stil javnih politika ne odnosi se na to kakve politike vlade donose, nego kako ih donose pa se koncept stilova javnih politika upotrebljava za analiziranje uloge nacionalnih institucija u procesu stvaranja javnih politika, gdje postoje značajne razlike u stilovima javnih politika među različitim zemljama. Stil javnih politika klasificira se pomoću dviju dimenzija: vladine tipične metodologije rješavanja problema te uzorka njezinog odnosa s društvenim skupinama pa se vladin pristup rješavanju problema može opisati kao anticipatorni ili reaktivni, a odnos između vlade i ostalih aktera javnih politika kao odnos konsenzusa ili odnos nametanja. Koristeći model stila javnih politika analizirano je stvaranje i provođenje javnih politika u Njemačkoj, Nizozemskoj i Hrvatskoj, te su utvrđeni uzroci razlika među pojedinim zemljama.

2015

U radu se analiziraju temeljne komponente javne uprave u Albaniji. Sve se institucije javne uprave analiziraju dinamički i kontekstualno: specifično povijesno naslijeđe i suvremena dinamika političkog sustava temeljni su čimbenici koji uvjetuju (ne)uspjeh reformi albanske javne uprave u tranzicijskom razdoblju. Njihov se utjecaj očituje kroz politizaciju javne uprave, centralističko ustrojstvo javnih institucija i slab položaj lokalne samouprave te hijerarhično i etatizirano poimanje čitavog javnog sektora. Razdoblje intenzivnih upravnih reformi započinje s procesom pristupanja Albanije Europskoj uniji. Ona svojom politikom kondicionalnosti i nadzorom inicira i usmjerava reforme većine javnih institucija. Na formalnoj (zakonodavnoj) razini reforme su uglavnom zadovoljavajuće provedene, no njihova implementacija i stabilnost usvojenih institucija i

2009

2017

Prostorno planiranje iznimno je značajno za svaku državu. Prostor je ograničeni resurs kojega treba štititi i planski koristiti odnosno popunjavati. Prostorno planiranje predstavlja izraz svjesnog nastojanja za uređenjem prostora, imajući za cilj postizanje najboljeg mogućeg, ili barem najmanje lošeg, načina korištenja i očuvanja prostora. Dakako, radi se o postupcima koji su od najveće važnosti za fi zičke i pravne osobe. Zbog toga je iznimno važno osigurati sudjelovanje javnosti u postupcima i procedurama koje su vezane za prostorno planiranje. U ovom radu autor će analizirati važnost prostornog planiranja i oblike prostornog planiranja. Potom će se analizirati sudjelovanje javnosti u izradi prostornih planova, kao i u drugim procesima vezanim za prostorno planiranje, s posebnim naglaskom na izdavanje lokacijskih dozvola.

Politička misao : časopis za politologiju, 2016

Polemos Casopis Za Interdisciplinarna Istraživanja Rata I Mira, 2009

rad je izrađen u okviru znanstvenog projekta «javnost, elite, mediji i komunikacijska strategija ulaska Hrvatske u eu» na Fakultetu političkih znanosti sveučilišta u Zagrebu. ** dr.sc. božo skoko ([email protected]) docent je na Fakultetu političkih znanosti sveučilišta u Zagrebu.

2013

2001

Upravne reforme poduzete u razdoblju uprave bana Ivana M ažuranića (1873-1880) radikalno su raskinule s dota dašnjim ostacima tradicionalnog hrvatskog municipalnog ustroja te gotovo posve istisnule samoupravne elemente. Glavna obilježja upravnih zakona donijetih u Hrvatskom sa boru u razdoblju 1874-1876. bilisuetatizacija, centralizacija, profesionalizacija i namjera uvođenja modernih i racionalnih metoda upravljanja. U sklopu širenja nadležnosti državne uprave na nova područja i redefiniranja nekih njezinih zadataka došlo je i do osnivanja zametaka javnih službi koje su uvjerljivost svoga djelovanja djelomično zasnivale na znanju, a uključivale su i stručno, nedržavno osoblje.

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 2021

Časopis za suvremenu povijest, 2013

Članak će pratiti djelovanje najnižih samoupravnih jedinica na prostoru Savske banovine u doba šestosiječanjske diktature kralja Aleksandra I. Karađorđevića. Kao samoupravna jedinica, općina je u razdoblju od 1929. do 1934. bila podvrgnuta usustavljivanju u uske okvire rada od strane diktatorskog režima. Već početkom diktature režim je preko organa državne uprave ukinuo svaki pravi oblik samouprave i supsidijarnosti u općinama, zamijenivši ga sustavom komesarijata i protežiranja njemu sklonih ljudi.