Dijagnostika i liječenje primarnog sklerozirajućeg kolangitisa

2012

2020

This systematic review aims to analyze the effects of Kinesiotaping (KT) on strength, power and postural control, in rested or previously fatigued healthy adult individuals. Samples included were either amateur or high-level athletes, healthy inactive or recreationally active adults or healthy elderly individuals. A total of 2241 participants were included, with nearly equal number of female (N=1094) and male participants (N=1147). Age range of the subjects was rather wide, going from 18 to 75 years, with only 3 studies containing subjects over the age of 60. There are a few potential sources of heterogeneity in the included studies, such as varying activity levels, varied tension levels of KT applied, different ways of measuring strength, usage of different strength measuring devices and varying angular velocities during isokinetic testing. Furthermore, substantial differences were observed in the muscles being taped, tests and observed variables of postural control and fatiguing p...

Three-rooted maxillary first premolars do not occur usually, but their possibility always has to be considered. The buccal orifices of the root canals are not clearly visible. In spite of a good knowledge of tooth anatomy, clinical experience, and X-rays, the third canal is often overlooked. The incidence of maxillary first premolars with three roots, three canals and three foramina is about 4-6%. In this article 5 clinical endodontic cases of first maxillary premolars with three canals are presented. The first case presents endodontic treatment of the first right maxillary premolar for a prosthetic reason. All three canals were recognized and treated as documented by radiographs. The remaining cases were retreatment of the first maxillary premolars where third canals had remained unrecognized during previous endodontic procedures, resulting in failure of treatment. Retreatments were performed and results documented by radiographs.

2017

Sažetak. Radna skupina za mijelodisplastični sindrom Hrvatske kooperativne grupe za hematološke bolesti (KROHEM), Referalni centar Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske za dijagnostiku i liječenje mijelodisplastičnog sindroma te Hrvatsko hematološko društvo Hrvatskoga liječničkog zbora izradili su hrvatske smjernice za dijagnozu i liječenje mijelodisplastičnog sindroma (MDS). MDS je heterogena grupa klonskih bolesti matične hematopoetske stanice karakteriziranih neučinkovitom hematopoezom, displazijom, citopenijom i rizikom od transformacije u akutnu mijeloičnu leukemiju (AML). Dijagnoza se postavlja na temelju morfoloških karakteristika stanica hematopoeze uz nadopunu citogenetskom analizom i imunofenotipizacijom koštane srži. Zbog velikih razlika u prirodnom tijeku bolesti, odnosno u vremenu do progresije u AML i u očekivanom preživljenju razvijeno je više sustava bodovanja kojima se određuje stupanj rizika od bolesti. Liječenje pacijenta s MDS-om temelji se na stupnju rizika od bolesti i individualnom riziku od liječenja.

Fizikalna i rehabilitacijska medicina, 1990

Medicina Fluminensis, 2012

Sažetak. Od otkrića X-zračenja krajem 19. st. do danas, zahvaljujući brzom tehnološkom napretku i sve sofisticiranijim radiološkim uređajima, u svakodnevnoj se praksi, pored dijagnostičkih, provodi i sve veći broj terapijskih intervencija. Pod vodstvom dijaskopskih uređaja (C-luk) i uređaja za kompjutorsku tomografiju (CT), provodi se velik broj terapijskih postupaka na gotovo svim organskim sustavima. Od radiološki vođenih intervencija u neuroradiologiji, važnu ulogu ima liječenje bola. Najčešći postupci koji se provode su selektivne blokade korijena spinalnih živaca, intraartikularne injekcije i perkutane vertebroplastike. Indikacije uključuju sindrom intervertebralnih (fasetnih) zglobova, radikularni sindrom udružen s hernijacijom diska ili spinalnom stenozom, sakroileitis, perzistirajući bol uzrokovan nestabilnom frakturom u sklopu osteoporoze. Nove terapijske i dijagnostičke mogućnosti dovele su do porasta ozračivanja stanovništva. S obzirom na to da je i najmanja doza zračenja štetna, svaka radiološka pretraga zahtijeva dobro postavljenu indikaciju. Da bi se minimaliziralo izlaganje kako bolesnika tako i djelatnika, neophodno je da se liječnici koji izvode pretragu, jednako kao i oni koju su bolesnika uputili, pridržavaju poznatog A. L. A. R. A. pravila (engl. As Low As Reasonably Achievable), koje podrazumijeva korištenje one minimalne doza zračenja s kojom je moguće postići kvalitetnu dijagnostičku informaciju. Brza i točna dijagnoza uvjet je za pravovremeno liječenje. Primjena modernih dijagnostičkih i terapijskih metoda opravdana je ako korist koju one za bolesnika donose nadilazi štetnost.

2020

Akutna upala srednjega uha učestala je bolest čija dijagnostika i liječenje uključuje suradnju liječnika različitih specijalnosti. U ovim smjernicama navedeni su najčešći uzročnici akutne upale uha, dijagnostika upale uha, diferencijalna dijagnoza, te simptomatsko i antibiotsko liječenje. Posebno je naglašen prvi izbor antibiotika, te njegovo doziranje kod djece i odraslih, antibiotsko liječenje nakon neuspjeha liječenja prvim izborom antibiotika, te liječenje recidiva akutne upale srednjega uha. Navedene su indikacije za liječenje akutne upale srednjega uha, te praćenje takvih bolesnika nakon remisije simptoma od strane otorinolaringologa.

Medicus, 2013

Glasnik zaštite bilja, 2006

Nemijsko mehaničko uklanjanje karijesa kao nova metoda u terapiji karijesa