Religija, civilno društvo, socijalni problemi

2020

Akademik dr Ivan Cvitković, 1 profesor emeritus, objavio je 34 knjige, što svedoči o bogatoj naučnoj delatnosti, koja je naučnoj javnosti dobro poznata. Radeći na istom poslu profesora sociologije religije u Novom Sadu, godinama sam studente upućivala na udžbenike profesora Cvitkovića i rado smo čitali i pozivali se u svojim radovima na tekstove koje je napisao. Takođe, slušala sam brojna izlaganja profesora Cvitkovića na konferencijama i svedočim o čoveku koji zna svoj posao, o čoveku koji celim bićem zrači kulturom dostojanstva i kulturom dijaloga. Za ovu priliku izdvajam jednu knjigu -Moj susjed musliman (Cvitković 2011a) -kojom nam odnose između hrišćana i muslimana dodatno osvetljava. Osim naučnog diskursa, koji mu omogućava da bude objektivan posmatrač i pošten u imenovanju pojmova koji proizlaze iz konteksta posmatrane pojave, Ivan Cvitković poseduje i lično iskustvo života i rada u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu, u ratu i miru, u dobru i zlu. Odgovore na brojna pitanja koja u knjizi postavlja Ivan Cvitković pronalazi u bogatoj literaturi, u istorijskim činjenicama, u empirijskim istraživanjima i porodičnom vaspitanju. Jedno od značajnih pitanja postavljenih u ovome delu jeste da li muslimani i hrišćani veruju u istog Boga. Odgovarajući na ovo pitanje Ivan Cvitković najpre kaže: "Moja majka, danas devedesetogodišnja starica, katolkinja, uvijek mi je govorila: Bog je jedan, samo su se vjere podijelile" (Cvitković 2011a: 74). Zatim navodi da se ovo pitanje ne prepoznaje kao problem među muslimanima i hrišćanima koji žive na arapskom govornom području: i jedni i drugi Boga nazivaju istom rečju "Alah" (Cvitković 2011a: 73). Sam naslov ove knjige -Moj susjed musliman -upućuje nas na pitanje religijskog identiteta drugog. Izvori za upoznavanje druge religije mogu biti svete knjige, učenja i pravila o životu -što čini teorijsku ravan pro-

Edinost in dialog, 2019

U ovom radu se razmatra mesto i uloga teologije u savremenom srpskom društvu. Posebna pažnja je posvećena izazovima sa kojima se teologija poslednjih decenija suočava pri delovanju u javnoj sferi kao i perspektivama za dalje određenje kompleksnog odnosa između Crkve odnosno teologije i društva.

Nova Prisutnost Casopis Za Intelektualna I Duhovna Pitanja, 2014

Ljetopis Socijalnog Rada, 2013

The paper presents the qualitative research aimed to obtain an insight into the experience and contemplation on implementing spirituality in social work by social workers as professional employees. Thirty-seven professionally employed social workers have taken part in the research. The data have been collected using the method of semi-structured interviews, followed by the qualitative data analysis procedure. The analysis of the results has revealed social workers' comprehension of religiousness and spirituality, their perception of implementing spirituality in social work, together with the possibility of improving spirituality in social work. The results have shown that social workers make a distinction between religiousness and spirituality. Social workers believe that the implementation of spirituality in social work is extremely important since it makes their work easier, while at the same time it is a source of encouragement for social work service users in facing their problems.

2013

Adventističko teološko visoko učilište, Maruševec SAŽETAK Vjerska isključivost izazvana zlouporabom povijesti -glavna prepreka širenju evanđelja Povijest je kičma stvarnosti života jer nas štiti od zamišljenih, tajnovitih i hipotetskih rekonstrukcija. Iz toga razloga se je i Bog objavio u povijesti. Međutim, ovo važno mjesto povijesti u duhovnom iskustvu potkopano je vjerskom isključivosti. Iskrivljavaju se povijesni podatci i tako se stvaraju lažne pretpostavke koje hrane identitet odvajanja od drugih i drugačijih. U ovome radu ukratko ukazujemo na nekoliko primjera kršćanske vjerske isključivosti koja je osnovna prepreka širenju evanđelja. Na kraju zaključujemo: Povijesne činjenice uvijek ostaju sastavnicama identiteta, ali nikada ne smiju postati idolima. Osnovno obilježje uravnoteženog vjerskog identiteta i misije je teološke a ne povijesne naravi. U takvom misaonom okviru valja smatrati svako ljudsko biće članom ljudske obitelji koja ima jednog i zajedničkog Roditelja. Na ovakav način Evanđelje se uspješno pronosi svijetom.

Obnovljeni život : časopis za filozofiju i religijske znanosti, 2013

Suvremeno društvo pokazuje uvelike opravdan trend napuštanja i osude svake pojave nasilja koje danas jednostavno nije prihvatljivo. Ovaj rad propitkuje odnos kršćanstva prema onome nasilju koje je sadržano na svetopisamskim stranicama te predstavlja jedan smjer unutar teološkoga promišljanja koji još nije dovoljno poznat u hrvatskome teološkom podneblju. Prvi se dio rada bavi pitanjem nasilja u Bibliji, s posebnim osvrtom na suvremeno shvaćanje toga nasilja te predstavljanjem nekih pomalo novih načina čitanja Biblije. Prvenstveno, analiza se odnosi na čitanje francuskoga antropologa Renéa Girarda. U drugome dijelu rad ukratko predstavlja projekt dramatske teologije isusovca Raymunda Schwagera. Dramatska teologija čita povijest spasenja kao dramu kojoj je autor Bog, ali čiji likovi imaju izvjesnu dozu autonomije. Vrhunac te drame, kao i ključ kojim se ona ispravno čita u cijelosti, jest događaj Isusa Krista.

Amalgam Casopis Studenata Sociologije, 2011

Crkva U Svijetu, 2010

Religija i tolerancija, 2022

Rezime: U postmodernom, postsekularnom svetu u kome se religija ponovo javlja kao bitan društveno-politički faktor, optužbe za svetogrđe se na velika vrata vraćaju kao oružje u simboličkim borbama identitetskih grupa. Ovaj rad će stoga težiti da pruži opšti teorijsko-istorijski uvod u problematiku optužbi za svetogrđe, bogohuljenje, blasfemiju ili skrnavljenje svetinja. Nakon definicije pojmova, uslediće istorijski pregled pristupa blasfemiji u tradicionalnom judaizmu, hrišćanstvu i islamu, nakon čega će dat prikaz razvoja problematike u postsekularnom svetu. Zatim će se razmotriti funkcije koje optužbe za svetogrđe mogu obavljati u društvu, a posebno kako se njihovom proučavanju može pristupiti u kontekstu Srbije XXI veka.

Bogoslovska smotra, 2021

U ovom članku bavimo se pitanjem duhovnosti bez Boga razrađenim u filozofiji francuskog filozofa i ateista Andréa Comte‑Sponvillea. Najprije se nameće zahtjev predstaviti autora kao novo ime u hrvatskom teološkom diskursu. Potom se bavimo jednim važnim dijelom njegove filozofije koji se odnosi na duhovnosti bez Boga kakvu obrazlaže unutar svojeg materijalističkog i ateističkog svjetonazora. U njegovoj interpretaciji pitanje je razrađeno na filozofsko‑religijskom području koje zahtijeva i takav pristup. Stoga polazimo od njegova razumijevanja duha unutar naturalističke, materijalističke i imanentističke pozicije, gdje je duh shvaćen proizvodom prirode i njome potpuno objašnjiv. To povlači implikacije shvaćanja duha u okviru determinizma i redukcionizma, gdje je zanijekana sloboda volje. Jednako je i na području duhovnosti, gdje Comte‑Sponville smatra da je duhovnost prirodna kao što je i duh prirodan. Stoga duhovnost bez Boga ne smatra proturječnom, čak štoviše, u svojim duhovnim isk...