Senjska Ploča II. (Neispisani Kameni Predložak)

hrcak.srce.hr

Autor u prilogu opisuje višestoljetnu povijest i donosi nekoliko grbova s opisom uskočko-plemićke obitelji Čolić, koja se u povijesnim dokumentima javlja u različitim oblicima prezimena: Chiolich, Csollich i Čolić. Obitelj vodi podrijetlo iz Hercegovine, a nakon pada Hercegovine pod Osmanlije doselili su se u Dubrovnik tijekom 15. st. te su pripadali mletačkom plemstvu. U 16. st. doselili su se u Senj, a već 1585. godine dobivaju senjsko plemstvo i postaju utjecajni građani Senja. U Senju su imali veliku obiteljsku kuću u kojoj je dugo godina bila slavna senjska gimnazija.

2013

Gff, 2017

U radu smo došli do uvida da književnost u neoliberalnom društvu karakterišu, pre svega, njena ludička i didaktička funkcija. Rad pokazuje u čemu je važnost zapostavljene saznajne funkcije književnosti koja je ovoga puta zamišljenja kao slutnja budućih fenomena, a ne kao odraz sadašnjosti. Takva literarna slutnja izbegava ideološka ograničenja teorijskih koncepcija unutar kojih se tematizovani fenomeni pojavljuju danas, čime se oni pokazuju u novom svetlu. U konkretnom slučaju, pokazaće se da je Desnica u romanu Proljeća Ivana Galeba naslutio pojavu postmodernog plutajućeg subjekta i njegovih osnovnih karakteristika: odricanja od metanaracije, a samim tim i od volje za moć. Ključne reči: saznajna funkcija književnosti, umetnik, volja za moć, postmoderna

ARHE, 2016

U prvom delu rada autor interpretira Lajbnicovu fi lozofi ju kao pokušaj ponovnog obezbeđivanja naučnih prerogativa za prvu fi lozofi ju. Za razliku od Dekarta fi lozofske stranputice se kod njega ne mogu objašnjavati nekom transcendentnom, natprirodnom intervencijom (malin génie). Naprotiv, Lajbnic jednoznačno pokazuje da za naše greške u mišljenju nije odgovoran upliv natprirodnog nego prevelika bliskost onom prirodnom. U drugom delu, autor tvrdi da je promociju pomirenja kao središnje fi lozofske delatnosti Lajbnic proveo u delo polazeći od pretpostavke da su protivrečnosti rasute po fi lozofskoj tradiciji tek prividne. Svako partikularno stanovište može da zadobije svoje pravo važenje jedino ukoliko na izvestan način bude dovedeno u vezu sa ostalim stanovištima, uključujući i one koji mu izrekom oponiraju. Uspostavljanje takve veze Lajbnic poima kao pomirenje.

Diacovensia, 2017

Prva Petrova poslanica u perikopi 1 Pt 2, 4-10, govoreći o Kristu, kamenu ugaonom, te o narodu Božjem, ovdje nazvanom kraljevskim svećenstvom, očituje specifičnu petrovsku ekleziološku sliku. Do ekleziološki relevantnih rezultata u ovom se radu došlo egzegetskom analizom koristeći se pritom tehnikom hermeneutike Staroga zavjeta u Novom zavjetu, egzegetskom analizom s kontekstualizacijom važnijih motiva prisutnih u perikopi i daljnjom egzegetskom i biblijsko-teološkom analizom oslonjenom na literaturu bibličara egzegeta koji su komentirali tu perikopu. Značajni motivi koji se nalaze u perikopi posjeduju ne samo novozavjetni kontekst s kristološkim ili ekleziološkim značenjem i implikacijama već imaju i svoju starozavjetnu pozadinu, kontekst i semantiku. Motiv kraljevskoga svećenstva koji u toj perikopi ukazuje na cijeli narod Božji, na kršćane vjernike, dakle na cijelu Ekklesiu, u događajima reformacije 16. stoljeća pogrješno se tumači (osobito redak 1 Pt 2, 9 perikope) dovodeći do t...

hrcak.srce.hr

Autor u navedenom članku opisuje znamenitu senjsku uskočku i plemićku obitelj Domazetović, koja u povijesnim dokumentima dolazi u različitim oblicima prezimena: Domazettovich, Domazetouvich, Domazetovich, Tomazetovich i Domazetović. Donosi i fotograije dvaju grbova: obiteljski obojeni grb i kameni grb s njihove obiteljske kuće u Senju. Pripadaju starom bosanskom praplemstvu. Podrijetlom su iz Bosne, a u Senj su se doselili nakon pada Bosne pod Turke Osmanlije 1463. godine. Već su 1665. godine stekli senjsko građanstvo zbog velikog društvenog ugleda u Senju, a Pavao Domazetović koji je sudjelovao u poznatoj pobuni 1721. godine protiv uvođenja monopola soli, odnosno plaćanja solne daće, dobiva i senjski patricijat koji se posebice cijenio u gradu. Isti Pavao Domazetović zbog izuzetnih vojničkih zasluga u borbi s Turcima Osmanlijama dobiva od kralja Karla III. (Karlo VI.), 21. listopada 1724. u Beču austrijsko plemstvo i grb te ubrzo biva promaknut u austrijskog baruna za iste zasluge. U narodnoj pjesmi su opjevani neki članovi ove poznate senjske uskočke obitelji, gdje su prikazani kao hrabri branitelji stoljetnih hrvatskih prostora. Pojedini članovi ove uskočke obitelji istaknuli su se u borbama s Turcima Osmanlijama kao časnici i vojvode senjskih uskoka. Tijekom 17. i 18. st. spominju se kao iskusni senjski trgovci i brodovlasnici. Za vrijeme rata za Poljsko Kraljevstvo njihovo mnogobrojno brodovlje sudjeluje kao dio austro-ugarske mornarice te se ističu u borbama na moru. O velikom ugledu ove senjske obitelji svjedoči i raskošna kuća koju je 1744. godine sagradio Juraj Domazetović te na nju postavio kamenu ploču s isklesanim obiteljskim reljefnim grbom i natpisom na latinskom jeziku. Ova kuća je sačuvana do danas, a tijekom 19. st. bila je središte političkog i društvenog života grada Senja. Ovoj obitelji je pripadao i Fran (Franj) Domazetović, banski savjetnik u Zagrebu koji je umro 1949, a bio je jedan od posljednjih članova ove slavne senjske uskočke i plemićke obitelji.

Opuscula Archaeologica, 2011

Two fragmentary altars found by chance in Grudine, Solin are published in this work. Th e larger altar is dedicated to Ceres, Victoria and Venus. Evidence of worship of Ceres and, particularly, Victoria in the province of Dalmatia is very meagre, as opposed to the very widespread cult of Venus. Th e other altar is dedicated to Silvanus V() and Liber. A minimum of six altars from Roman Dalmatia are dedicated to Silvanus V(), while the connection between Silvanus and Liber is present on only one other Dalmatian monument.

Kroz prostor i vrijeme: Zbornik u čast Miri Menac-Mihalić, 2021

Based on his two works Jeka planine (1767) and Aždaja sedmoglava (1768) secular priest Vid Došen (1719 or 1720–1778) is in Croatian literary historiography attributed as a religious and enlightenment writer. In Jeka planine Došen defends Matija Antun Relković after the first issue of Satire iliti divji čovik (Dresden, 1762). The main interest of this work is focused on Došen’s sharp critique of the legendary in Jeka planine, in which we recognize his enlightenment motivation, but also a continuation of a long tradition of Catholic renewal from the previous century. Svjetovni svećenik Vid Došen (1719. ili 1720–1778) u hrvatskoj je književnoj historiografiji, na temelju svojih dvaju djela Jeka planine (1767) i Aždaja sedmoglava (1768), atribuiran kao vjerski i prosvjetiteljski pisac. Jeka planine Došenova je obrana Matije Antuna Relkovića nakon prvoga izdanja Satira iliti divjeg čovika (Dresden, 1762). Središnji je interes ovoga rada usmjeren na Došenovu oštru kritiku predajnoga u Jeci planine u čemu se prepoznaje njegovo prosvjetiteljsko djelovanje, ali ujedno i nastavljanje na dugu tradiciju djela katoličke obnove iz prethodnoga stoljeća.

Annales Instituti Archaeologici, 2020

Rezultati zaštitnih istraživanja kasnoavarodobnoga groblja Šarengrad -Klopare 2019. godine The results of the rescue excavations of the Late Avar Age cemetery of Šarengrad -Klopare in 2019

2006