Platonov mit o pećini i Poslanikova misija
Haris Dubravac2024, ‘Preporod: islamske informativne novine’
Sign up for access to the world's latest research
checkGet notified about relevant papers
checkSave papers to use in your research
checkJoin the discussion with peers
checkTrack your impact
Abstract
Razmišljajući duže vrijeme o jednom od najpoznatijih i najveličanstvenijih filozofskih odlomaka – “mitu/alegoriji o pećini”, iz Platonovog djela ‘Država’, koji predstavlja osnovu za različita tumačenja, imali smo potrebu skrenuti pažnju na određene usporedbe. Nakon skraćenog navođenja spomenutog ulomka slijedi brzopotezni komentar.
Related papers
Perikopa o kamenu ugaonom i narodu Božjem – kraljevskom svećenstvu u Prvoj Petrovoj poslanici (1 Pt 2, 4-10)
Diacovensia, 2017
Prva Petrova poslanica u perikopi 1 Pt 2, 4-10, govoreći o Kristu, kamenu ugaonom, te o narodu Božjem, ovdje nazvanom kraljevskim svećenstvom, očituje specifičnu petrovsku ekleziološku sliku. Do ekleziološki relevantnih rezultata u ovom se radu došlo egzegetskom analizom koristeći se pritom tehnikom hermeneutike Staroga zavjeta u Novom zavjetu, egzegetskom analizom s kontekstualizacijom važnijih motiva prisutnih u perikopi i daljnjom egzegetskom i biblijsko-teološkom analizom oslonjenom na literaturu bibličara egzegeta koji su komentirali tu perikopu. Značajni motivi koji se nalaze u perikopi posjeduju ne samo novozavjetni kontekst s kristološkim ili ekleziološkim značenjem i implikacijama već imaju i svoju starozavjetnu pozadinu, kontekst i semantiku. Motiv kraljevskoga svećenstva koji u toj perikopi ukazuje na cijeli narod Božji, na kršćane vjernike, dakle na cijelu Ekklesiu, u događajima reformacije 16. stoljeća pogrješno se tumači (osobito redak 1 Pt 2, 9 perikope) dovodeći do t...
Predajno u Došenovoj Jeci planine (1767)
Kroz prostor i vrijeme: Zbornik u čast Miri Menac-Mihalić, 2021
Based on his two works Jeka planine (1767) and Aždaja sedmoglava (1768) secular priest Vid Došen (1719 or 1720–1778) is in Croatian literary historiography attributed as a religious and enlightenment writer. In Jeka planine Došen defends Matija Antun Relković after the first issue of Satire iliti divji čovik (Dresden, 1762). The main interest of this work is focused on Došen’s sharp critique of the legendary in Jeka planine, in which we recognize his enlightenment motivation, but also a continuation of a long tradition of Catholic renewal from the previous century. Svjetovni svećenik Vid Došen (1719. ili 1720–1778) u hrvatskoj je književnoj historiografiji, na temelju svojih dvaju djela Jeka planine (1767) i Aždaja sedmoglava (1768), atribuiran kao vjerski i prosvjetiteljski pisac. Jeka planine Došenova je obrana Matije Antuna Relkovića nakon prvoga izdanja Satira iliti divjeg čovika (Dresden, 1762). Središnji je interes ovoga rada usmjeren na Došenovu oštru kritiku predajnoga u Jeci planine u čemu se prepoznaje njegovo prosvjetiteljsko djelovanje, ali ujedno i nastavljanje na dugu tradiciju djela katoličke obnove iz prethodnoga stoljeća.
Levinasova fenomenologija i obrat ka teologiji
Theoria, Beograd, 2010
Polazeći od stava da je u savremenoj filozofiji sve primetnija tendencija ka relativizovanju važećih granica između filozofije i nefilozofije, autor razmatra pretpostavke prodora teoloških motiva u fenomenološku filozofiju. Prvi deo rada dolazi do zaključka da značajna među savremenim stanovištima pojam filozofije više ne dovode u vezu sa njenim tradicionalnim razgraničenjem od onoga što ona nije, nego sa delegitimisanjem granica. Drugi deo članka razmatra prigovore Badjua i Žanikoa prema kojima bilo kakva vrsta otvorenosti spram teoloških motiva u potpunosti preokreće fenomenologiju u teološki diskurs. Imajući u vidu da se jedinstvo duha više ni ne pokušava uspostaviti posredstvom transcendentalne subjektivnosti, nego se »otvara« odricanjem od subjektivnosti u ime nevidljivog, apsolutnog Drugog, čistog davanja ili arhiobjave, autor zaključuje da okret ka teologiji uvek predstavlja naličje radikalnog razračunavanja sa subjektivnošću.
Poslanica Galaćanima kao sudbena retorika
Biblijski pogledi, 2012
predaje Pavlove poslanice na Adventističkom teološkom visokom učilištu u Maruševcu SAŽETAK Poslanica Galaćanima kao sudbena retorika Kakvim se književnim sastavom 1 Pavao poslužio u poslanici Galaćanima i u kojoj mjeri ovaj književni oblik određuje značenje samog teksta? Čini se da je lako prepoznati neki tekst kao poeziju, dramu, prozu, pismo, poslanicu, govor i slično. Svi ti književni oblici došli su do nas preko drevnih klasičnih pisaca i retoričara, 2 i uglavnom se koriste i danas. Međutim, u kojoj mjeri književni oblik utječe na samo značenje teksta? Može li hermeneutički pristup tekstu biti prepreka za njegovo razumijevanje? U ovom članku pozabavit ćemo se implikacijama i izazovima koje retorička analiza može nametnuti razumijevanju teksta. To ćemo prikazati kratkim razmatranjem teksta u Galaćanima 1,6 i razumijevanjem izraza thaumazo (čudim se). Uz to spomenut ćemo neke opasnosti pretjerane uporabe retoričke/tekstualne analize i ukazati na mnogo prirodniji književni sastav Poslanice Galaćanima.
Londonski odlomak glagoljskoga brevijara o svetoj Apoloniji – prilog tekstološkom, paleografskom i jezičnom opisu
Slovo, 2020
Odlomak glagoljskoga brevijara o svetoj Apoloniji (LondAp) stoljećima je služio kao uvez korica tiskanoj knjizi De Medendis Febribus ars medica (1526.) autora Antonija Alta ab Altomarija, napuljskoga liječnika i filozofa. U središte pažnje znanstvene i šire javnosti došao je tek nakon aukcije održane u Londonu 2017. g. Provedeno znanstveno istraživanje za cilj ima paleografski i jezično obraditi ovaj dosad neobjavljivani materijal. Na sadržajnom planu, ali i prilikom samih transliteracija teksta, provedena je usporedba s latinskom inačicom legende. Paleografska analiza temelji se na usporedbi s Drugim beramskim brevijarom, dosad paleografski najtemeljitije opisanim liturgijskim glagoljskim kodeksom XV. stoljeća, a u fokusu je posebnost metodologije: intenzivan paleografski i jezični opis malenoga korpusa vrlo raznolikoga i nestabiliziranoga individualnog rukopisa.
Étiene Gilson: otkriće kršćanske filozofije
Obnovljeni Život, 1995
Mevlana I Mir. Rat I Mir U Djelima Mevlane
2014
Poznata je injenica da sva Rumijeva djela nose snažnu poruku, a njegova poezija ne niže samo pjesnike slike ve raznolike poruke ukljuujui i soci-jalne poruke. Mevlana Rumi se u proteklim stoljeima zasigurno istakao kao jedan od nekoliko najangažiranijih perzijskih pjesnika. Upravo je to dokazano i ovom studijom dr. Elvira Musia. To je, sigurno istaživaki rezultat ove monografije koja je ujedno nadahnut interpretativni ogled. Dr. Musi na ori-ginalan i inspirativan nain promišlja Rumijev doprinos afirmaciji interkul-turalizma u danas aktuelnoj globalnoj orijentaciji etnocentrizma, ksenofobije i neprijateljstva drugom i drugaijem, kada se multikulturne, multikonfesio-nalne i multijezine zajednice raspadaju uz velike sukobe, nemire i ratove. Mevlana Dželaluddin Rumi i njegovo djelo svojom popularnošu i na Istoku i na Zapadu ve stoljeima plijene pažnju. U recepciji njegove poezije rijetko su postojale sjenke šuma. itanje njegove Mesnevije nije ostavljalo ravnodušnim društvenu zajednicu i...
Preslavizmi u Kopitarovu četveroevanđelju / Preslavisms in the Kopitar’s Gospel
Književni jezik
This paper analyzes the Preslavisms in the text of Kopitar’s Gospel, a Bosnian Church Slavonic manuscript from the second half of the 14th century. The sporadic presence of the lexicon from the second redaction of the Slavonic translation of the Gospel (T2) in Kopitar’s manuscript raised the important question of the origin of the younger template used by the scribe of this codex. The comparative analysis showed that, in addition to the main template belonging to the tradition of the first redaction (T1), the scribe also used a control template with an updated Jurjevsko-Mstislav type vocabulary. The control template is close to the textual tradition of the second editorial board, whose testimonies are found in numerous East Slavic and South Slavic manuscripts.
Unutarnja Strana Lunete Glavnog Portala Trogirske Katedrale Djelo Majstora Radovana
Starohrvatska prosvjeta, 1991
lema rada je unutarnja strana lunete glavnog portala Trogirske katedrale. U središtu Junete je križ s natpisom što je djelo majstora Radovana. SHP, 21/1991. (1995.) 205-244 I. Babić, Unutarnja strana lunete glavnog portala ... Nazočne su dakle, suprotnosti ravno-zakrivljeno, ali i prijelazi od ravnog do zakrivljenoga, savršeni krug ali i izvijevni lukovi, što stvara kompozicijski sklad s kontrapunktima i s melodiozni m prijelazima i euritmijama u ponavljanjima istih i srodnih linija i figura (krug, kružići ...). Vodoravne su linije one što ponavljaju bazu lunete u stepeničastu postolju križa, u horizontalnoj osovini križa, u crtama što određuju pojaseve natpisnih polja... Neke od ovih linija su eksplicitno naznačene kao rubovi -granice poje dinih ploha ili su pak urezane; neke su tek implicitno nazočne poput kom pozicijskih osovina poprečnih krakova križa. Horizontale su, dakle, ritmizirane, različitih dimenzija i izvedbe, prisutne doslovno ili tek implicitno kao kom pozicijske osovine. Vodoravnim se linijama suprotstavlja okomica križa, središnja osovina kom pozicije. Jedan, od središnjih elemenata kompozicijske matrice bila bi, dakle, vertikala koja simetrično siječe niz ritmiziranih horizontala, unoseći u cjelinu red s hijerarhijom. KIakovi križa se izvijaju što unosi dinamizam u cjelinu kompozicije sugerirajući zračenje, emanaciju energije. Izvijanje linija, njihovo stremljenje nuka na ideju spa janja u beskonačnosti. KIivulje ovih krakova su simetrične u odnosu na vertikalnu horizontalnu osovinu križa i na taj način ukroćene, usmjerene i sređene. KIužnica okvira smiruje i sređuje cjelinu, no, i sam krug se svojom zatvorenosti i dovršenosti doživljava, inverzijama i fluktuacijama mogućih čitanja, kao figura koja može ekspandirati i rotirati. Podignuta iznad obzorja figura kruga može biti ogromna, upravo neizmjerljive veličine. Naime, u vidnom polju lunete izvan kruga nema drugih likova, pa se tako zbog vizualne nediferenciranosti pozadine ne mogu naći naznake za usporedbe, za odmjeravanje veličine, pa stoga postoji i mogućnost da se figura prepozna kao beskrajno velika, u rastu. U svakomu slučaju ova figu ra otvara različite, prividno čak proturječne mogućnosti interpretacije. .
Orijentalni rukopisi franjevačkog samostana Petrićevac
Prilozi za orijentalnu filologiju - POF, 2019
U ovome radu bit će predstavljena do sada nepoznata zbirka rukopisa na arapskom, turskom i perzijskom jeziku a koja se nalazi u franjevačkom samostanu Petrićevac u Banjoj Luci. Riječ je o deset rukopisa, od kojih su dva primjerka Kur'ana, dok su ostali rukopisi iz različitih oblasti, od kur'anskih i hadiskih znanosti, zakonskih rješenja, različitih komentara djela, do djela iz lijepe književnosti. Iako se radi o maloj zbirci, rukopisi koji su u njoj pohranjeni, imaju značajnu vrijednost u rasvjetljavanju i proučavanju kulturne baštine Bosne i Hercegovine.
Related papers
Ibn Sina - Zivot i djelo
edited by Izet Masic, Avicena, d.o.o., Sarajevo, 1995
Pavlovi protivnici u Galaciji
Biblijski pogledi, 1993
Nije moguće dati direktni odgovor na pitanje: "Tko su bili Pavlovi protivnici u Galaciji?" Smatra se da je najcjelovitiji pristup rekon strukciji lažnih učitelja u Galaciji "čitanje u ogledalu", kada se iz odgovora nastoji oblikovati pitanje i utvrditi identitet onih koji ga postavljaju. Autor najprije navodi zaključke značajnijih komentatora Poslanice Galaćanima. Zatim, na osnovi kratke analize tekstova iz Poslanice Galaćanima zaključuje da su Pavlovi protivnici u Galaciji kršćani iz židovstva, ljudi koji su legalistički usmjereni, iskreni fa natici duhovno osakaćeni vjerskim formalizmom.
Nikola (1673-1674) “komunsko dijete”
Anali Zavoda Za Povijesne Znanosti Hrvatske Akademije Znanosti I Umjetnosti U Dubrovniku, 2011
SAŽETAK: Na temelju zapisa Kaznenog suda, poslovnih knjiga Hospitala milo srđa i drugih izvora koji se čuvaju u Državnom arhivu u Dubrovniku rekonstru iraju se okolnosti života i smrti jednog štićenika dubrovačkog nahodišta. Na silna smrt i proces koji je uslijedio stavljaju se u kontekst obiteljskog nasilja i demografskih prilika u desetljeću neposredno nakon velikog potresa. Razmatra se odnos dojilja i povjerenih im nahoda te odnos vlasti prema zločinu počinjenu nad pripadnikom jedne marginalne skupine. Uvod Poniranje u prošlost izazovan je pothvat, osobito kada se radi o istraživanju djece koja se "rijetko vide i čuju u izvorima pa su za povjesničare najopskurnija društvena skupina". 1 Za Nikolu, dvije su tragične okolnosti učinile pisani trag njegova postojanja dubljim i trajnijim: prvo što je bio napušten i drugo što je svoj kratki život skončao nasilnom smrću. Matične knjige, koje su inače prvorazredni izvor za proučavanje povijesti stanovništva, osobito onih slojeva i pojedinaca koji svojim marginalnim društvenim položajem izmiču notarskim zapisima jer, primjerice, ništa nemaju i ništa ne nasljeđuju ili pak spadaju u onu većinu koja nikada nije zabilježena u spisima kriminalnih sudova, o dječačiću Rina Kralj-Brassard, asistentica u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Adresa: Zavod za povijesne znanosti HAZU,
Teološka analiza govora pape Pavla VI. prigodom proglašenja svetim Nikole Tavilića i drugova. Svojevoljno mučeništvo u kontekstu franjevačke teološke misli
Sv. Nikola Tavelić mučenik – njegovo vrijeme i trajna poruka. Zbornik radova Četvrtoga međunarodnoga znanstvenog skupa „Franjevački velikani“ o sv. Nikoli Taveliću, Šibenik, 21-22- X. 2017., 2019
U radu se autori bave analizom sadržaja Govora Pavla VI. prigodom kanonizacije prvoga hrvatskog sveca. Uzimajući u obzir mučeništvo kao kršćanski fenomen te franjevačko vrjednovanje mučeništva kao autentičnoga svjedočenja potpune predanosti Kristu, autori problematiziraju svojevoljno mučeništvo u širem kontekstu kršćanskoga i franjevačkog razumijevanja takva oblika svjedočenja kršćanske vjere. Naime, ono što papa Pavao VI. u svome Govoru navodi kao glavne oznake mučeništva sv. Nikole Tavilića i drugova, autori dovode u vezu s drugim bitnim elementima kršćanskog nauka o mučeništvu, koje mora biti učinjeno svojevoljno, potpuno svjesno i iz ljubavi. Uz kristološku i ekleziološku dimenziju mučeništva, u radu je prikazano shvaćanje mučeništva u okrilju duhovnosti sv. Franje, odnosno u franjevačkoj teološkoj misli, pri čemu se autori posebno osvrću na teološki doprinos o mučeništvu sv. Bonaventure. Prema tome, mučeništvo sv. Nikole i drugova postaje jasno tek u kršćanskom načinu promatranja stvarnosti, a analizirajući franjevačku teologiju i duhovnost, dolazi se do zaključka da mučeništvo uopće predstavlja vrhunac nasljedovanja Krista i dokazuje veličinu predanosti Gospodinu. Jednako kao što je zadnji dio Govora posvećen govoru o trajnoj aktualnosti mučeničkoga svjedočenja, tako se u zadnjem poglavlju problematizira upravo veliko značenje mučeničke smrti, ne samo u nekim prošlim vremenima, nego i u svijetu (post)moderne. Glavni naglasak cijeloga rada jest važnost svojevoljnosti pojedinca za mučeništvo - svojevoljnost pripada bitnim oznakama pravoga mučeništva, koje uvijek pokazuje veličinu kršćanske hrabrosti za istinom i potpunu predanost Bogu, koje su zasigurno resile prvoga hrvatskog proglašenog sveca - sv. Nikolu iz Šibenika.
Ničeova Filozofija I Iskustvo Stranog : Dionis I Trubadur
Годишњак Филозофског факултета у Новом Саду, 1970
Ničeovo iskustvo stranog počiva na oslobađenju od vlastite individualnosti, omogućeno posredstvom samo-potonuća u neku predstavu. U njegovoj filozofiji kontakt sa stranim je izričito poistovećen sa umetničkim uživanjem, koje podrazumeva sjedinjenje s prividom. Pored Zaratustre, prividi koji potiču iz stranog sveta, a sa kojima se Niče po svojoj prilici najčešće sjedinjavao, bez sumnje su dioniski, tragički čovek i provansalski trubadur. Dionis je utoliko specifični pojmovni lik koji je pomogao Ničeu da, gotovo pozorišnim jezikom, inscenira neprekidnu savremenu potrebu za transgresijom, za napuštanjem ustanovljenog i stabilnog radi traganja za-još-ne-ustanovljenim i nestabilnim. Jednu od nezaobilaznih začudnih terapija ponuđenu radi sučeljavanja sa »evropskim nihilizmom« nudi nam Ničeov pojam radosti. Paradoksalno, jedan od najvećih kritičara optimizma uvodi radost kao presudno obeležje onog naučenog. Kada srednjovekovni trubadur postane slobodan duh, nasleđe prošlosti spaja se sa on...
Sociolog Religije I Čovek Dijaloga, Ivan Cvitković
2020
Akademik dr Ivan Cvitković, 1 profesor emeritus, objavio je 34 knjige, što svedoči o bogatoj naučnoj delatnosti, koja je naučnoj javnosti dobro poznata. Radeći na istom poslu profesora sociologije religije u Novom Sadu, godinama sam studente upućivala na udžbenike profesora Cvitkovića i rado smo čitali i pozivali se u svojim radovima na tekstove koje je napisao. Takođe, slušala sam brojna izlaganja profesora Cvitkovića na konferencijama i svedočim o čoveku koji zna svoj posao, o čoveku koji celim bićem zrači kulturom dostojanstva i kulturom dijaloga. Za ovu priliku izdvajam jednu knjigu -Moj susjed musliman (Cvitković 2011a) -kojom nam odnose između hrišćana i muslimana dodatno osvetljava. Osim naučnog diskursa, koji mu omogućava da bude objektivan posmatrač i pošten u imenovanju pojmova koji proizlaze iz konteksta posmatrane pojave, Ivan Cvitković poseduje i lično iskustvo života i rada u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu, u ratu i miru, u dobru i zlu. Odgovore na brojna pitanja koja u knjizi postavlja Ivan Cvitković pronalazi u bogatoj literaturi, u istorijskim činjenicama, u empirijskim istraživanjima i porodičnom vaspitanju. Jedno od značajnih pitanja postavljenih u ovome delu jeste da li muslimani i hrišćani veruju u istog Boga. Odgovarajući na ovo pitanje Ivan Cvitković najpre kaže: "Moja majka, danas devedesetogodišnja starica, katolkinja, uvijek mi je govorila: Bog je jedan, samo su se vjere podijelile" (Cvitković 2011a: 74). Zatim navodi da se ovo pitanje ne prepoznaje kao problem među muslimanima i hrišćanima koji žive na arapskom govornom području: i jedni i drugi Boga nazivaju istom rečju "Alah" (Cvitković 2011a: 73). Sam naslov ove knjige -Moj susjed musliman -upućuje nas na pitanje religijskog identiteta drugog. Izvori za upoznavanje druge religije mogu biti svete knjige, učenja i pravila o životu -što čini teorijsku ravan pro-
Srpska teologija u savremenom društvu
Edinost in dialog, 2019
U ovom radu se razmatra mesto i uloga teologije u savremenom srpskom društvu. Posebna pažnja je posvećena izazovima sa kojima se teologija poslednjih decenija suočava pri delovanju u javnoj sferi kao i perspektivama za dalje određenje kompleksnog odnosa između Crkve odnosno teologije i društva.
Loading Preview
Sorry, preview is currently unavailable. You can download the paper by clicking the button above.