Albert Camus’ Mediterranean Thought and Philosophy of History

2005

U referatu autorica izlaže načelne zadatke istraživanja hrvatske filozofske baštine kako ih je formulirane zatekla kad je 1970. godine dobila mjesto asistenta u Institutu za filozofiju. Tim se načelima autorica rukovodila u svojim istraživanjima, no ujedno upućuje i na to da neki osnovni ciljevi i zadaci kako su bili iskazani u poče¬cima Instituta za filozofiju i Priloga za istraživanje hrvatske filozofske baštine (ali i prije) nisu ni danas u cijelosti realizirani, te bi trebali i dalje ostati žarište oko kojeg će se organizirati i koji će usmjeravati rad na istraživanju povijesti hrvatske filozofije.In the paper the authoress expounds the principal tasks of the research into the Croatian philosophical heritage as she had found them formulated in 1970, when she got a job as an assistant at the Institute for Philosophy. These principles have been the authoress\u27 guidance in her research, yet she also points at the fact that some of the basic goals and tasks, as formulated in the e...

2013

Autor sustavno izdvaja i komentira povijesne, stručne i znanstvene radove suradnika Akademijina Instituta, odnosno Zavoda, u Rijeci koji tematski i kronološki obrađuju povijesne prilike 19. i 20. stoljeća na sjevernojadranskome prostoru. Isto tako uzima u obzir političke i gospodarske prilike u Jugoslaviji i Hrvatskoj te ih povezuje s projektima i povijesnom interpretacijom znanstvenika. Širenje polja znanstvenog interesa odgovara procesu širenja Instituta i njegovu jačanju. Tako je moguće pratiti, po godinama, tematske cjeline počevši od demografskih, društvenih, političkih i gospodarskih istraživanja. Stišavanjem napetih odnosa s Italijom, nakon rata, otkrivane su i druge povijesne teme, koje nisu imale za cilj političku argumentaciju. Autor utvrđuje važnost i vrijednost znanstvenog pregalaštva suradnika Instituta/Zavoda u okviru cjelokupne hrvatske historiografije. Produktivnost je djelatnika Jadranskog/Sjeverojadranskog instituta velika i historiografski vrlo važna, nezaobilazna za sve one koji su se mislili baviti ili se i danas bave znanstvenim proučavanjem jadranskog/sjevernojadranskog i zapadnohrvatskog prostora. Ključne riječi: Jadranski institut u Sušaku; Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; Zavod za povijesne i društvene znanosti; Rijeka; Pula. Darko Dukovski Povijest 19. i 20. stoljeća u djelu suradnika akademijina instituta/zavoda u rijeci i Puli

2009

This work gives us the translation of the part of Hadidi’s poetized Ottoman chronicle from the end of the 15th and beginning of the 16th century, which deals with waging war and the career of the great vezir Ahmed- pasha Hercegovic. Chronicler Hadid, in verses and in detail described even the wounding of Hercegovic, his captivity and his liberation, and then his successful career. Apart being an army commander and high government official, Ahmed-pasha was known also as a legator (waqif). His waqfname which is kept in America give us many details about the organization of his waqfs in the village Hersek and in Kesan. The shrine of the great vezir Ahmed-pasha Hercegovic is, unfortunately still in ruins. In this work we want to point out on the fact that the Great vezir Ahmed-pasha, son of Herceg Stjepan Kosaca, was a poet. Some of the verses from his poem (kaside) devoted to Sultan Selim Javuz were given.

Zbornik Matice srpske za drustvene nauke, 2006

SAŸETAK: Hajdegerova rasprava o povesnosti bazira se na odbacivawu pojma povesti, odnosno Hegelovog pojma svetske povesti. Opravdawe te korekcije pronaðeno je u neizbeÿnoj opoziciji izmeðu saznawa povesti i ispitivawa povesnog bitka åija vlastita struktura leÿi u egzistencijalno-vremenskoj moguãnosti dogaðawa. Pretpostavke tog opravdavawa granaju se u dva smera. Prvi se odnosi na razgradwu ontološke ravnopravnosti povesti i vremena koja je iskazana u stanovištu da tubitak nije vremenit zato što je centriran u povesti, nego je povesan zato što je temeq wegovog bitka vremenit. Drugi smer opravdawa ima za ciq pokazivawe apsurdnosti tradicionalnog povesnog mišqewa koje je poåivalo na neprihvatqivim modalitetima proÿimawa sadašwosti i prošlosti iz kojih je buduãnost ili iskquåena, ili poprima stigmu planirawa, odnosno neautentiåne anticipacije. Prema Hajdegeru, razlike u tradiranim odreðewima pojma povesti zapravo su fiktivne i filozofski irelevantne, jer svima wima u pozadini stoji ista neautentiånost linearnog vremenskog sleda koja ignoriše vremenitost tubitka i tako blokira pristup tubitku prikladne artikulacije povesnog bitka. Ålanak tematizuje unutrašwe granice takvog stanovišta.

2011

Arhe

Rad razvija Hegelovu tezu o pisanju reflektujuće istorije kao pisanju o sadašnjosti kroz medijum prošlosti. Kroz čitanje Livijevog Praefatia, sa posebnim akcentom na praksu pisanja kao moralno-političkog čina koji podrazumeva artikulaciju odnosa između prošlog i sadašnjeg, ispituje se hipoteza o reflektujućem pisanju istorije kao narativnoj praksi. Čitanje je sprovedeno s obzirom na temeljne Hegelove stavove o istoriografiji, skrećući pažnju na problem uklopivosti Hegelove specifične karakterizacije Livija kao kompilatora i preglednog istoričara sa 1) stavom o među-uslovljenosti između političko-etičke zajednice i istoriografije i 2) stavom o reflektujućoj istoriografiji kao naraciji o sadašnjem u životu duha.

2007

In this short work we shall try, by using the autobiographical poetry of Dervis-pasha Bajazidagic, to point out on Dervis-pasha as a poet and Bosnian beglerbey. Further we will turn attention to one of Bajazidagic’s works, which is now unknown in bosnian-herzegovinia literary history. The work is entitled “Zubdetu’l-Es’ar’’ (manuscript: Topkapi Saray Muzesim Kpt. REVAN – No. 824), which was presented to the public by Karatay, in his Catalogue, wrongly attributed to Saddedin, while correction on this was given by Zehra Toska. She showed that it was instead, the work of Dervis-pasha Bajazidagic from town of Mostar, who was in 1582 at the time of writing this work, a scholar at the Court, and fifteen years later become a bosnian beglerbey.

2011

Socijalna Ekologija Casopis Za Ekolosku Misao I Sociologijska Istraživanja Okoline, 2012

Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu Odsjek za sociologiju Zajčeva bb, 21 000 Split sstanic@ff st.hr Sažetak Odbacivanje koncepta vremena u korist koncepta prostora čini Foucaulta jednim od predstavnika tzv. "spacijalnog zaokreta" u društvenim i humanističkim znanostima. Prostoru diskursa, kao središnjem pojmu i konceptualnoj shemi, Foucault pristupa kritički. Koncept diskurzivnog prostora podrazumijeva prostore u kojima diskursi o prostoru dolaze u interakciju s fi zičkim prostorom u svojim arhitekturalnim, urbanim i institucionalnim oblicima. Foucaultovi veliki primjeri umobolnice, bolnice i zatvora ukazuju kako se Foucaultov statični model diskurzivnog prostora razvija u dinamički model socijalnog prostora, u kojem je ono što je rečeno ili mišljeno regulirano odnosima moći, prostora i znanja. Utopije i heterotopije pojavljuju se kod Foucaulta kao mjesta koja su povezana i u odnosu sa svim drugim mjestima, ali su im istodobno kontradiktorna jer obrću skupove odnosa u kojima se događaju. Foucaultova analiza moći utemeljena je na pojmu dispositifa kao sustava odnosa, heterogenog skupa mehanizama koji podupiru i omogućuju moć. Uobičajenom prikazu dispositifa sačinjenog od simbioze dviju instanci, znanja i moći, pridružuje se dimenzija prostora, ukazujući na konstrukciju svojevrsne trijalektike znanja, moći i prostora. U zaključku se ukazuje na značaj kategorije prostora u misli Foucaulta, kao temeljne u svim oblicima socijalnog života, prakticiranju moći i konstrukciji znanja. Prostor je istodobno produktivna instanca i produkt. Foucaultov pokušaj rehabilitacije koncepta prostora ključan je za buduće pristupe istraživanju društvene stvarnosti.

2005

Sveučilište u Dubrovniku nakladnik je knjige Antuna Ničetića Nove spoznaje o postanku Dubrovnika, o njegovu brodarstvu i plovidbi svetog Pavla. Djelo je rezultat višegodišnjeg bavljenja poviješću dubrovačke luke i fenomenom Dubrovnika kao važnoga sredozemnoga pomorskog središta. Svojim predanim radom autor je iznova potvrdio činjenicu da je more bilo i jest temelj razvitka Dubrovnika, što je danas zapostavljeno u povijesnim istraživanjima dubrovačke prošlosti. Knjiga Antuna Ničetića sadržava 440 stranica, bogato opremljenih ilustracijama i s 33 fotografije u boji u posebnom kolor-bloku, što je prijeko potrebno poradi što boljega shvaćanja ovoga multidisciplinarnog djela koje zahvaća povijesni raspon od pretpovijesti do suvremenog doba. Autor je određene teme sistematizirao u osam cjelina. U prvom poglavlju, „Dubrovačka luka u sustavu antičkih pomorskih i kopnenih komunikacija“, s jedanaest potpoglavlja, koncizno se i na zanimljiv način iznose nove spoznaje o dubrovačkoj luci – nukle...