The media and propaganda in NDH

Nova prisutnost, 2021

Cilj istraživanja bio je ispitati povezanost između količine vremena provedenog u korištenju medija djece predškolske dobi i nekih osobnih i okolinskih čimbenika. U istraživanju je sudjelovalo 391 dijete u dobi od 5 do 7 godina. Roditelji su procijenili korištenje medija, temperament i regulaciju emocija kod djece, roditeljska ponašanja prema djetetu i roditeljsku kompetentnost. Odgojiteljice su procijenile socioemocionalnu dobrobit i otpornost djece, a procjene o samopoimanju prikupile su kroz intervjue s djecom. Dobiveni rezultati pokazuju da je količina vremena koju djeca predškolske dobi provode u korištenju medija slabo, ali statistički značajno povezana s osobnim i okolinskim čimbenicima. Spol djeteta, negativan afekt, regulacija emocija, obrazovanje roditelja, popustljivost, informatička pismenost i stav prema dječjem korištenju medija povezani su s djetetovim ukupnim vremenom provedenim u korištenju medija. Korelati vremena provedenog u korištenju medija razlikuju se i ovise o vrsti medija. Rezultati istraživanja ukazuju na potrebu daljnjeg istraživanja uloge medija između varijabli antecedenti i razvojnih ishoda.

Filozofska istraživanja

Indijski vladar Aśoka (273/269.-232. pr. Khr.) ostavio je znatan korpus natpisa na širokome prostoru svojega carstva o načelima svoje vladavine. Njegovi su pretci osvojili gotovo čitavu Indiju i područja današnjega Afghanistana i dijela Irana. On je vodio samo jedan rat u Kaliṅgi za istočnu obalu Indije. Strašne posljedice toga rata jasno je opisao na vlastitim natpisima. Potom je obustavio ratovanje i odlučio osvajati svijet načelima (buddhističke) pravednosti. Održavao je diplomatske odnose sa susjednim državama i imao poklisare u svim helenističkim kraljevstvima. Četrdesetak godina gradio je drugačiju Indiju i slao misionare da grade drugačiji svijet. Njegove su misli o ratu, miru, pravednosti i brizi za sva bića jedinstvene u povijesti politike. Loza je Aśokina vladala još pedesetak godina poslije njega, otprilike do 185. g. pr. Khr. Potom je na vlast u dijelu carstva došla brahmanistička loza Śunga (185.-73. pr. Khr.), a sjeverozapad su stali osvajati grčki vladari iz Baktrije, a zatim i neki iranski i drugi narodi. Śunge su vjerojatno zaslužni za neku vrst brahmanističkoga preporoda i vjerojatno je da je za njihova vladanja zaokružen narativni dio velikoga ratničkoga epa Mahābhārata. Možda je u to vrijeme ispjevan i bitan dio misaonoga spjeva Bhagavadgītā u okviru toga epa. U njem se raspravlja koliko je rat grijeh, i u kojem slučaju je dužnost, a nije grijeh ratovati. Tu se brahmanistički nazor prepoznatljivo upušta u polemiku s buddhističkim (ne spominjući ga imenom). U kontekstu takve polemike između buddhizma i brahmanizma (a i jinizma) formulirale su se neke od najznatnijih ljudskih dilema u odnosu na rat, nasilje, pravdu i nenasilnost, i stvorili su se obrisi etičkih pogleda na ljudsko djelovanje i život uopće, koji nas i danas jednako mogu potaći na razmišljanje i zauzimanje stava prema životu i drugim ljudima i živim bićima. I buddhizam i brahmanizam razvili su svoje temeljne pojmove o ljudskoj obvezi da se djeluje iz dužnosti bez obzira na vlastitu korist, s krajnjom svrhom da se ostvari opće dobro i održi svijet. Na taj su način izrazili svojevrstan kategorički imperativ da se djeluje u skladu s idealnim općim zakonodavstvom (dharmom, bilo u buddhističkome ili brahmanisičkome smislu), a indijski su ga mislioci izrazili na takav način dvije tisuće godina prije Kanta. Razlika između brahmanističkoga i buddhističkoga shvaćanja ipak je u tome što po brahmanističkome shvaćanju treba toj svrsi težiti djelujući samozatajno iz dužnosti, bez obzira na moguće nanošenje patnje drugima, dok po buddhističkome shvaćanju tu svrhu treba ozbiljiti upravo iz milosrđa koje nas navodi na najveće napore da bismo ljude i druga osjećajuća bića spasili od patnje i tjelesne i duševne propasti. Mnogi buddhistički i jinistički nazori i vrijednosti bili su ipak s vremenom prihvaćeni i u hinduizmu.

CM: Communication and Media

Sažetak: Cilj rada je da istraži ekonomski položaj lokalnih medija Nišavskog okruga i kapacitete lokalnog medijskog tržišta. U radu su korišćeni rezultati istraživanja koji su dobijeni dubinskim intervjuima sa urednicima 20 lokalnih medija. Neki od sagovornika su urednici izdanja ili programa. Rezultati istraživanja potvrđuju loš ekonomski položaj istraživanih medija. Većina lokalnih medija ima probleme u poslovanju, najčešće ezistencijalne i kadrovske, a lokalno medijsko tržište je malo i siromašno. Rezultati istraživanja pokazuju da polovina medija ima kadrovske probleme, stalno ili povremeno. Lokalnim medijima Nišavskog okruga nedostaju novinari, snimatelji i montažeri. Velikih oglašivača skoro da nema u lokalnim medijima. Ipak, više od polovine medija iz uzorka ima pozitivne rezultate poslovanja, dok ostali ,,opstaju". Većina medija zaposlenima isplaćuje minimalac ili plate ispod republičkog proseka. Svi lokalni komercijalni mediji koriste sredstva namenjena projektnom sufinansiranju javnog interesa iz gradskih, opštinskih i republičkog budžeta, ali većina njih nije zadovoljna dobijenim sredstvima.Slično kao u svetu, preseljenje publike na internet, gde se građani informišu zahvaljujući onlajn medijima, smanjuje tiraže, rejting i prihode lokalnih medija u Nišavskom okrugu, ali većina sagovornika u našem istraživanju istakla je da je najveći problem siromašno lokalno medijsko tržište. Ključne reči: lokalni mediji, ekonomija medija, novinarstvo, medijsko tržište, projektno sufinansiranje. 1 Rad je realizovan u okviru projekta "Lokalni mediji Nišavskog okruga u digitalnom dobu" broj 183/1-16-7-01 koji je deo internog projekta Filozofskog fakulteta Univerziteta u Nišu.

DOAJ (DOAJ: Directory of Open Access Journals), 2016

Razmatranje odnosa između muzike i kolektivnog identiteta iz ugla kulturne psihologije muzike * Apstrakt: Cilj predstojećeg rada sadrži se u pokušaju približavanja antropološkog, etnomuzikološkog i psihološkog pristupa odnosu između muzike i kolektivnog identiteta. Muzika je razmatrana kao socio-kulturni artefakt, koji posreduje procese konstrukcije kolektivnog identiteta i čija funkcija u takvom posredovanju može biti višestruka. Da bismo razumeli načine na koje je ona utkana u formalne i neformalne strategije kolektivnog (samo)identifikovanja, u radu se kao rešenje predlaže istovremeno uzimanje u obzir različitih dimenzija: kulturnih, društvenih, političkih, psiholoških. Iako već postoje interdisciplinarna istraživanja fenomena identiteta i uloge muzike u njegovom nastajanju, zalažemo se da takva razmatranja budu upotpunjena uvidima iz psihološke nauke, prilagođena potrebama etno-antropološke analize. Kao najobuhvatniji teorijski okvir predložili smo kulturnu psihologiju muzike. Analiza specifičnih praksi posredovanja identiteta, kao psihološkog procesa, muzikom, kao kulturnim artefaktom, u budućim empirijskim istraživanjima trebalo bi da obuhvati ukrštajuće lokalne i globalne društvene trendove, aspekte muzikološke analize, specifičnosti psihološkog razvoja identiteta, ulogu društveno-političkih strategija formiranja identiteta, i, ne najmanje važnu, kulturnu specifičnost etničke zajednice koja se istražuje. Nalazimo da je kompleksnost fenomena koji je u fokusu obavezujuća za kompleksnost teorijsko-metodološkog pristupa istom. Ključne reči: muzika, kolektivni identitet, antropologija, etnomuzikologija, kulturna psihologija muzike * Ovaj članak je rezultat rada na projektu br. 179049 koji finansira Ministarstvо prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije.

2009

Sloboda govora sastavni je dio Opce deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda iz 1948. godine, kao i mnogih nacionalnih zakonodavstava. Pravo stupa na scenu kad se prekrse prava drugih u tolikoj mjeri da nastupe stetne posljedice, a novinarska etika ima zadatak sprijeciti da do njih uopce dođe. Vise nije dovoljno da samo novinari znaju eticka nacela jer su novi mediji omogucili svima koji ih znaju koristiti sudjelovanje u javnim objavama. Buduci da u suvremenim medijima svi mogu sudjelovati u javnome komuniciranju, bilo bi nužno da se svi sudionici komunikacijskih postupaka posredstvom masovnih medija upoznaju s osnovnim etickim pravilima. Nikomu ne treba braniti javne objave, ali medijski i eticki obrazovani primatelji poruka tražit ce one medije kojima mogu vjerovati, one koji postuju osnovna eticka nacela novinarstva i koji vlastitu granicu slobode ne sire iza granice ugrožavanja prava drugih ljudi.

Politička misao : časopis za politologiju, 2016

2021

U ovom diplomskom radu istražit će se značenje i funkcija reklamne slike u suvremenoj modi polazeći od obrata Barthesove retorike slike izvedene u njegovoj semiologiji koja je bila temelj za shvaćanje mode druge polovine 20. stoljeća. Odnos mode i reklamne modne fotografije iziskuje spoznajno teoretski pomak spram onih paradigmi slike koji su nužni za razumijevanje medijske konstrukcije stvarnosti (Flusserova tehnička slika i Boehmova „ikonička razlika”). Pritom će se pokazati kako se od tradicionalnog pristupa reklamnoj slici u modnim časopisima težište preusmjerava na platforme društvenih mreža, na kojima se ne samo nastavlja vizualno komuniciranje kao reklamna strategija „brandova”, već se uvelike mijenja način reprezentacije mode na taj način da sama slika modi daje novo značenje u interakciji s korisnicima i subjektima/akterima čitavog modnog procesa kao kulturalnoga događaja kojim se uspostavljaju novi identiteti

Medianali Znanstveni Casopis Za Medije Novinarstvo Masovno Komuniciranje Odnose S Javnostima I Kulturu Drustva, 2012

The new media by their features in today's (virtual) culture, offer two options in the communicating of traditional messages. These are either the virtual identity (virtuality) or simulation. The terms "digitality", "multimedia", "interactivity" and "hypermediality" are recognized through analysis of literature as the dominant features of computer-mediated media which are different from other electronic media and therefore deserve the guideline 'New Media' at the turn of the twentieth to the twentyfirst century. The article defines the features of virtual reality in order to show what the medium of virtual museums should look like. The author uses formal content analysis on a sample of fifteen community virtual museums to discover which of them communicate virtual identity, and which are just simulating it. After processing the material on the internet it was observed that a number of museums are not eligible to be called virtual, but are rather at the level of electronic newsletters and digital museums.

Sociologija i prostor, 2013

Knjiga Josepha Turowa Mediji danas-Uvod u masovne komunikacije u SAD-u je u izdanju Routledgea doživjela svoje četvrto izdanje. Beogradska izdavačka kuća Clio 2012. godine prevela je i objavila treće izdanje ove knjige. Joseph Turow je profesor komunikacija na Annenberg školi za komunikacije Sveučilišta u Pennsylvaniji, urednik je i autor brojnih knjiga i znanstvenih članaka o industriji masovnih medija. Knjiga Mediji danas-Uvod u masovne komunikacije podijeljena je na tri dijela. Prvi dio, Kako razumjeti prirodu masovnih medija, daje uvid u osnovne pojmove i objašnjava načine djelovanja medijske industrije a obuhvaća četiri poglavlja: Kako razumjeti masovne medije, Što je medijsko poslovanje, Formalne i neformalne kontrole medijskih sadržaja: državna regulativa, samoregulativa i etika i Istraživanja medijskih učinaka i medijske kulture. Drugi dio, Medijski divovi i višemedijske aktivnosti, sadržajno je vezan uz velike medijske kompanije i sastoji se od dvaju poglavlja: Svijet nejasnih granica između medija i Strategije medijskih divova. Treći dio, Tiskani mediji, obuhvaća poglavlja Industrija knjiga, Industrija novina i Industrija časopisa i pobliže se bavi načinima funkcioniranja tiskanih medija. Na kraju knjige nalazi se popis pojmova po pojedinim poglavljima. Već je u predgovoru sam autor naznačio da je knjigu oblikovao kao udžbenik koji slijedi tijek jedinica osnovnog kolegija te da je namijenio prvenstveno studentima i nastavnicima medija (i to s područja SAD-a, sudeći prema određenim temama i primjerima kojima se bavi). Na početku svakog poglavlja naveden je neki citat koji bi trebao poslužiti kao poticaj za razmišljanje i raspravu o određenom problemu ili pojavi. Na kraju poglavlja nalaze se pitanja za diskusiju i kritičko razmišljanje te zadaci za izgradnju medijske pismenosti, a tekst je obogaćen brojnim prilozima o aktualnim pojavama vezanim uz medije, etičkim pitanjima, utjecajima na kulturu, primjerima iz svakodnevnog života, rezultatima znanstvenih istraživanja, medijskim ličnostima i sl. te slikama i tablicama koje prate sadržaj teksta. Četiri su osnovna koncepta na kojima je knjiga oblikovana: shvaćanje medija kao međusobno povezanih sustava industrija, uvid u temeljne pravce kretanja medija, naglasak na digitalnoj konvergenciji i medijsko opismenjavanje studenata kao osnovni cilj. U prvom poglavlju, Kako razumjeti prirodu masovnih medija, Turow se opredjeljuje za uporabu pojma masovne komunikacije, iako se neki teoretičari zalažu za

Sociologija

The paper deals with the (im)possibilities of justifying the discourse of ?post-truth?. Its first part is dedicated to detection and understanding what (at all) one talk about when they use newly coined term ?post-truth?, as well as to the efforts to locate where that talking comes from: what social state it intends to describe and what social change it diagnoses or advocates for. In the central part of the paper, with references to the works of Michel Foucault, Gilles Deleuze and Jayson Harsin, the conception according to which we moved from the ?truth regime? to the ?post-truth regime?, and thus from the ?disciplinary society? to the ?society of control?, is presented and problematized. The final part of the paper emphasizes the dimension of the social status of truth and science. Having them in mind, the author believes that one cannot speak of an epochal novelty that allegedly occurs with their withdrawal at the expense of post-truth and alternative science, but of raising aware...

2015

U radu se pristupa sintaktostilističkoj analizi novinskih naslova iz kulturne rubrike koji su prikupljeni iz triju internetskih izdanja hrvatskih dnevnih novina: Jutarnjeg lista, Večernjeg lista i Novog lista. Ponajprije se donosi teorijski pristup sintaktostilistici kako bi se definiralo područje ovoga istraživanja, a potom se opisuje i publicistički funkcionalni stil kojemu prikupljena građa pripada. U istraživanju se polazi od nekoliko pretpostavki koje se odnose na vrstu rečenice, predikativnost, infinitivizaciju, elipsu, postupke nominalizacije i postupke ekspresivne sintakse. Naposljetku, ustvrđuje se koja se sve sintaktička sredstva koriste kako bi se postigla funkcionalno-stilska i ekspresivna markiranost i kako bi se ostvarile funkcije novinskih naslova.The work is based on syntactic-stylistic features approach of newspapers headlines in cultural sections, which were collected from three online publications of the Croatian daily newspapers Jutarnji List, Večernji List and N...

Rijecki Teoloski Casopis, 2012

Izvorni znanstveni rad Primljeno: 03.11.2011. Kaznena djela protiv spolne slobode i ćudoređa posljednjih su godina jedna od glavnih tema izvještavanja o Katoličkoj crkvi u medijima. Jedan od slučajeva koji je privukao najveću pozornost medija u Hrvatskoj su zlostavljanja u katoličkim odgojnim ustanovama u Irskoj, čemu je i posvećen ovaj rad. Naime, u radu se analizira izvještavanje dnevnih novina o tom problemu. Istraživanje je provedeno na sedam hrvatskih dnevnih novina -Jutarnjem listu, Večernjem listu, Novom listu, Slobodnoj Dalmaciji, Glasu Slavonije, 24 sata i Vjesniku. Analizirano je 111 priloga kojima se htjelo istražiti osnovne karakteristike takvih priloga, značajke izvora informacija, tematike i grafičke opreme priloga te karakteristike naslova priloga. Osobita je pozornost u radu posvećena medijskom prikazu zlostavljanja u katoličkim odgojnim ustanovama u Irskoj, povezanosti s takvim slučajevima u drugim državama, zaštićenosti identiteta osumnjičenih svećenika i žrtava zlostavljanja, generaliziranju pojedinačnih slučajeva te donošenju preuranjenih zaključaka i napada na papu i druge crkvene službenike. Ključne riječi: mediji, zlostavljanje, Katolička Crkva. Riječki teološki časopis, god. 19 (2011), br. 2 U svijetu djeluje preko 400.000 svećenika, više od milijun redovnika i redovnica te milijuni katoličkih laika koji se zauzimaju za siromašne i bolesne, potlačene i ugnjetene, marginalizirane i odbačene, jednostavno, za bolje društvo za koje su neki čak dali i život. Katolička crkva uzdržava oko 70.000 bolnica, zdravstvenih stanica, prihvatilišta za gubavce, invalide i oboljele od AIDS-a, prihvatilišta za siročad i dječje vrtiće. U svijetu oko 40.000.000 djece pohađa katoličke škole, a od toga na primjer u Njemačkoj oko 370.000 djece, pri čemu broj svake godine raste. Ta činjenica govori o sve većem povjerenju u Crkvu, pa i u Hrvatskoj. Prema istraživanju Gfk iz lipnja 2011. godine, Crkva je institucija kojoj u Hrvatskoj vjeruje najviše ljudi, a zanimljivo je istaknuti kako je u odnosu na 2007. godinu to povjerenje čak i poraslo. 1

2017

je izdana 2012. godine u Cambridge University Pressu i ima ukupno 273 stranice. Na početku knjige nalazi se Sadržaj (str. vii-xii), potom slijede Zahvala autora (str. xiii) i Uvod (str. xv-xvii), a nakon toga se nalazi središnji dio knjige koji se sastoji od 11 poglavlja podijeljenih u 4 cjeline (str. 1-236). Knjiga završava Epilogom (str. 237-256), dok se na samom kraju nalaze Popis literature (str. 257-263 i Kazalo pojmova (str. 265-273). Glavna tema ove knjige jest pravo objavljivanja rata, prvenstveno u političkoj praksi Sjedinjenih Američkih Država. Autor razmatra kakvo je rješenje ustava SAD-a u vezi s tim, ali i kako se ustavni akteri odnose prema tom pitanju u praksi. Zapravo, ova je knjiga, kako je već netko i napomenuo, podsjetnik na izreku Carla von Clausewitza da je rat zapravo politika, ali vođena drugim sredstvima. A kako su pravo i politika oduvijek usko povezani, tako je i rat, kao naročit oblik politike, u svim svojim stadijima zaogrnut pravnim normama, stoga postoje i pravila koja reguliraju njegov početak, a upravo je o tome i riječ u središnjem dijelu knjige prof. Halletta, što ćemo sada prikazati u kratkim crtama.

Studia ethnologica Croatica, 2015

U radu se iznosi teza da u Hrvatskoj supostoje konfliktne memorije ustaštva i komunizma te da sukobi oko režima memorije nastaju na svakodnevnoj razini, unatoč tomu što je 70 odnosno 25 godina proteklo od nestanka ustaškog i komunističkog poretka. Nadalje se tvrdi da su konfliktne memorije reproducirane od strane političara i politiziranih medija te da se upravo zbog toga označitelji "komunist" i "ustaša" osnažuju u svakodnevnom diskursu. U potkrijepu navedenih teza iznosi se kontroverza oko jednoga znanstveno-popularnog zbornika.

2019

2.-13. rujna 2019., New Delhi, Indija mr. sc. Ksenija Cindrić Kalin Marija Vihovanec, dipl. ing. agr prof. dr. sc. Danijel Jug Konvencija Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom, osobito u Africi (UNCCD), jedna je od tri UN-ove konvencije. Na snagu je stupila 1996. godine i do sada ju je ratificiralo 197 stranaka. Republika Hrvatska, kao i Europska unija, su stranke konvencije. Središnje teme konvencije su DLDD, odnosno, dezertifikacija, degradacija zemljišta i suše. Dezertifikacija je degradacija zemljišta u tzv. suhim područjima, a nastaje kao posljedica ljudskih aktivnosti i promjena klime, tj. velike osjetljivosti ekosustava u sušnim područjima na prekomjerno i neprimjereno korištenje zemljišta. Siromaštvo, politička nestabilnost, krčenje šuma, prekomjerna ispaša i loše prakse navodnjavanja neki su od čimbenika koji štetno utječu na produktivnost zemljišta. Mjere u okviru UNCCD-a za suzbijanje DLDD-a uključuju aktivnosti za promicanje održivog razvoja u aridnim, semiaridnim, suhim subhumidnim i drugim područjima, a kojima je cilj sprječavanje i/ili ublažavanje degradacije zemljišta, obnavljanje djelomično degradiranih zemljišta, melioracija zemljišta zahvaćenih dezertifikacijom, cjelovito rješenje pitanja suša i dr. Neutralna degradiranost zemljišta (engl. LDN) je stanje obnovljenosti zemljišta i njegovo zadržavanje, koje se želi postići i uspostaviti kod svih stranaka konvencije, a ujedno je ugrađeno i u ciljeve održivog razvoja-SDG 15., konkretnije cilj 15.3.-"Do 2030. suzbijati dezertifikaciju, obnavljati degradirano zemljište i tlo, uključujući i zemljište zahvaćeno dezertifikacijom, sušom i poplavama i nastojati postići svijet koji bi bio bez degradacija zemljišta". Od 2. do 13. rujna 2019. održana je redovna 14. konferencija stranaka (COP) UNCCD. Tema ovogodišnjeg COP-a bila je "Obnovite zemljište, održite budućnost" ("Restore land, sustain future"). Predstavnici hrvatske Slika 1: Hrvatski predstavnici na konferenciji (s lijeva na desno