Ivan Đurić (1947-1997)

2018

The book ”Images of Ivan (Giovanni)” authored by Nenad Fabijanić provides a glimpse into the persona of one of the most distinguished protagonists of Croatian 20th century architecture Ivan Vitić, who is brought to life in a dialogue of two authors, shedding a new light on both their work and the specific context in which they grew. Fabijanić continues a format he established in various forms, contextualizing the work of artists and architects in relation to his own. In these dialogues, the superposition of authorial figures and approaches creates a new value whilst retaining their recognizable individual language. In this book they are manifested through intimate observations and projects in which Fabijanić enters the work of Ivan Vitić, creating a unique and timeless authorial conversation

2003

Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

1992

2001

Hrvat Lujo Adamovic (1864-1935) je mladost i posljednje godine svojega života proveo u Dubrovniku. Nakon zavrsenog studija na beogradskom sveucilistu (1888), predavao je nekoliko godina jezike na gimnazijama u vise gradova u južnoj Srbiji. Godine 1898. obranio je u Berlinu doktorsku disertaciju pod naslovom Die Vegetationsverhaltnisse Ostserbiens. Od 1901. do 1905. obavljao je dužnost profesora botanike i upravitelja botanickog vrta Sveucilista u Beogradu. U razdoblju od 1906. do 1915. radio je kao privatni docent biljne geografije na Sveucilistu u Becu.. Nakon toga je ponovno imenovan upraviteljem Botanickog vrta u Beogradu (1915-1918). Dopisnim clanom Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti (Zagreb) izabran je 1907 godine. Sljedbenik je najpoznatijih europskih botanicara koji su istraživali “ ; ; ; biljne formacije” ; ; ; . Objavio je vise od 60 knjiga, znanstvenih radova i clanaka. Opisao je nekoliko novih biljnih vrsta i nižih svojti. Najvažnija djela Luja Adamovica Die Ve...

Vjesnik Istarskog arhiva, 2019

Jezik Casopis Za Kulturu Hrvatskoga Književnog Jezika, 2008

Anali Zavoda Za Povijesne Znanosti Hrvatske Akademije Znanosti I Umjetnosti U Dubrovniku, 2011

SAŽETAK: Na temelju zapisa Kaznenog suda, poslovnih knjiga Hospitala milo srđa i drugih izvora koji se čuvaju u Državnom arhivu u Dubrovniku rekonstru iraju se okolnosti života i smrti jednog štićenika dubrovačkog nahodišta. Na silna smrt i proces koji je uslijedio stavljaju se u kontekst obiteljskog nasilja i demografskih prilika u desetljeću neposredno nakon velikog potresa. Razmatra se odnos dojilja i povjerenih im nahoda te odnos vlasti prema zločinu počinjenu nad pripadnikom jedne marginalne skupine. Uvod Poniranje u prošlost izazovan je pothvat, osobito kada se radi o istraživanju djece koja se "rijetko vide i čuju u izvorima pa su za povjesničare najopskurnija društvena skupina". 1 Za Nikolu, dvije su tragične okolnosti učinile pisani trag njegova postojanja dubljim i trajnijim: prvo što je bio napušten i drugo što je svoj kratki život skončao nasilnom smrću. Matične knjige, koje su inače prvorazredni izvor za proučavanje povijesti stanovništva, osobito onih slojeva i pojedinaca koji svojim marginalnim društvenim položajem izmiču notarskim zapisima jer, primjerice, ništa nemaju i ništa ne nasljeđuju ili pak spadaju u onu većinu koja nikada nije zabilježena u spisima kriminalnih sudova, o dječačiću Rina Kralj-Brassard, asistentica u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Adresa: Zavod za povijesne znanosti HAZU,

1999

Peristil

Željka Kolveshi Muzej grada Zagreba Vanda Ladović (1929.-2017.) "Moj muzej" riječi su Vande Ladović koje je izgovarala uvijek kada bi govorila o Muzeju grada Zagreba, muzeju u kojem je provela cijeli radni vijek kao uvažena kustosica, viša kustosica i muzejska savjetnica. Iste riječi ponovila je i 2002. godine u intervjuu za Personalni arhiv zaslužnih muzealaca koji je sniman deset godina nakon njezina odlaska u mirovinu 1992. godine. Vanda Ladović rođena je u Zagrebu, u Zagrebu je umrla. Tu je završila gimnaziju, upisala studij arhitekture, promijenila izbor nakon dvije godine i upisala studij povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu. Diplomirala je 1957. godine. Već u jesen te godine, na fotografiji svečanog primanja kolektiva Muzeja grada Zagreba u povodu 50. obljetnice muzeja kod gradonačelnika Većeslava Holjevca u salonu gradske palače Dverce, u drugom redu slijeva, vidi se mlada, gotovo sramežljivog osmjeha, Vanda Brezinščak (28 godina), netom zaposlena kao honorarna službenica, buduća kustosica, u društvu tadašnje osmeročlane ekipe muzeja. Nakon deset godina, na fotografiji s otvorenja jedne izložbe kamera je zabilježila Vandu Ladović, sigurnu, apartnu kustosicu, iza koje je tada već bio zavidan broj izložbi koje je realizirala samostalno ili u suradnji s kolegama iz muzeja. Nakon dvadeset godina, 1977., Vanda je autorica muzeološke koncepcije i scenarija završenoga novog stalnog postava Muzeja grada Zagreba na što je bila najviše ponosna u svojem profesionalnom radu-interpretacijski i prezentacijski u potpunosti je odgovarao muzeološkom standardu tadašnjih suvremenih muzeja.