U spomen, Darko Deković

hrcak.srce.hr

kovića-filologa, književnika, dugogodišnjega predsjednika riječkoga ogranka Matice hrvatske, neumorna istraživača hrvatske glagoljaške baštine. U njegovu na više polja javnoga djelovanja još od rane mladosti izuzetno aktivnome životu neizostavnu sastavnicu čini znanstvena djelatnost, ponajprije usmjerena istraživanju hrvatske glagoljice i glagoljaštva. U ovome se prilogu iznosi opći pregled znanstvenoga rad mr. sc. Darka Dekovića, s posebnim naglaskom na rad u okviru Akademijina Zavoda za povijesne i društvene znanosti u Rijeci.

Peristil

Željka Kolveshi Muzej grada Zagreba Vanda Ladović (1929.-2017.) "Moj muzej" riječi su Vande Ladović koje je izgovarala uvijek kada bi govorila o Muzeju grada Zagreba, muzeju u kojem je provela cijeli radni vijek kao uvažena kustosica, viša kustosica i muzejska savjetnica. Iste riječi ponovila je i 2002. godine u intervjuu za Personalni arhiv zaslužnih muzealaca koji je sniman deset godina nakon njezina odlaska u mirovinu 1992. godine. Vanda Ladović rođena je u Zagrebu, u Zagrebu je umrla. Tu je završila gimnaziju, upisala studij arhitekture, promijenila izbor nakon dvije godine i upisala studij povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu. Diplomirala je 1957. godine. Već u jesen te godine, na fotografiji svečanog primanja kolektiva Muzeja grada Zagreba u povodu 50. obljetnice muzeja kod gradonačelnika Većeslava Holjevca u salonu gradske palače Dverce, u drugom redu slijeva, vidi se mlada, gotovo sramežljivog osmjeha, Vanda Brezinščak (28 godina), netom zaposlena kao honorarna službenica, buduća kustosica, u društvu tadašnje osmeročlane ekipe muzeja. Nakon deset godina, na fotografiji s otvorenja jedne izložbe kamera je zabilježila Vandu Ladović, sigurnu, apartnu kustosicu, iza koje je tada već bio zavidan broj izložbi koje je realizirala samostalno ili u suradnji s kolegama iz muzeja. Nakon dvadeset godina, 1977., Vanda je autorica muzeološke koncepcije i scenarija završenoga novog stalnog postava Muzeja grada Zagreba na što je bila najviše ponosna u svojem profesionalnom radu-interpretacijski i prezentacijski u potpunosti je odgovarao muzeološkom standardu tadašnjih suvremenih muzeja.

Croatica Christiana periodica, 2000

Anafora, 2017

This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License. Ovaj rad dostupan je za upotrebu pod međunarodnom licencom Creative Commons Attribution 4.0.

1999

2003

Prostor, 2016

Arhitektica Dragica (Daša) Crnković Očko u razdoblju od 1958. do 1974. godine u dva navrata boravi u Africi djelujući u Etiopiji, Zambiji, Svaziju i Sierra Leoneu. Ovaj tekst postavlja njezin afrički opus u kontekst djelovanja hrvatskih arhitekata u zemljama Trećega svijeta, nastojeći pritom odgovoriti na pitanja translacije sustava vrijednosti imanentnog tradiciji hrvatske moderne arhitekture i odraza neposrednih radnih okolnosti na aspekte projektantskog pristupa.

2001

Hrvat Lujo Adamovic (1864-1935) je mladost i posljednje godine svojega života proveo u Dubrovniku. Nakon zavrsenog studija na beogradskom sveucilistu (1888), predavao je nekoliko godina jezike na gimnazijama u vise gradova u južnoj Srbiji. Godine 1898. obranio je u Berlinu doktorsku disertaciju pod naslovom Die Vegetationsverhaltnisse Ostserbiens. Od 1901. do 1905. obavljao je dužnost profesora botanike i upravitelja botanickog vrta Sveucilista u Beogradu. U razdoblju od 1906. do 1915. radio je kao privatni docent biljne geografije na Sveucilistu u Becu.. Nakon toga je ponovno imenovan upraviteljem Botanickog vrta u Beogradu (1915-1918). Dopisnim clanom Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti (Zagreb) izabran je 1907 godine. Sljedbenik je najpoznatijih europskih botanicara koji su istraživali “ ; ; ; biljne formacije” ; ; ; . Objavio je vise od 60 knjiga, znanstvenih radova i clanaka. Opisao je nekoliko novih biljnih vrsta i nižih svojti. Najvažnija djela Luja Adamovica Die Ve...

Zbornik Pravnog Fakulteta U Zagrebu, 2013

Mihajlo Dika obilježio je svojim radom i djelovanjem teoriju i praksu građanskog procesnog prava druge polovice dvadesetog i početka dvadeset i prvog stoljeća. Kako svjedoče i radovi okupljeni u ovoj zbirci, doseg njegova djelovanja bitno nadilazi nacionalne granice. U doba postojanja zajedničke države profesor Dika bio je cijenjen i uvažavan kao jedan od najutjecajnijih jugoslavenskih procesualista, a njegov se rad nastavio pratiti, citirati i koristiti u lokalnom kontekstu i nakon raspada Jugoslavije na području svih država sljednica. Kao nastavljač velike procesualističke tradicije nastavnika Katedre za građansko procesno pravo Mihajlo Dika preuzeo je mjesto koje su prije njega imali Srećko Zuglia i Siniša Triva, idejne postavke i teorijska dostignuća kojih je dijelio i uvažavao, ali ih i kreativno transformirao i nadograđivao. Danas je, slobodno se može reći, Mihajlo Dika vodeći postjugoslavenski građanski procesualist. Njegov rad ostavio je trajan biljeg u mnogim pravnim disciplinama (posebice u parničnom, izvanparničnom, stečajnom, ovršnom, javnobilježničkom i arbitražnom pravu). No, povrh toga, širina njegova djelovanja, interdisciplinarnost njegova rada, ali i osebujna osobnost, suptilna inteligencija i rafinirana duhovitost priskrbili su mu velik broj onih koji ga poštuju, uvažavaju i cijene, što zorno ocrtavaju tekstovi autora koji su se odazvali pozivu da daju svoj obol za ovo izdanje koje obilježava njegov sedamdeseti rođendan i odlazak u mirovinu.

Anali Zavoda Za Povijesne Znanosti Hrvatske Akademije Znanosti I Umjetnosti U Dubrovniku, 2011

SAŽETAK: Na temelju zapisa Kaznenog suda, poslovnih knjiga Hospitala milo srđa i drugih izvora koji se čuvaju u Državnom arhivu u Dubrovniku rekonstru iraju se okolnosti života i smrti jednog štićenika dubrovačkog nahodišta. Na silna smrt i proces koji je uslijedio stavljaju se u kontekst obiteljskog nasilja i demografskih prilika u desetljeću neposredno nakon velikog potresa. Razmatra se odnos dojilja i povjerenih im nahoda te odnos vlasti prema zločinu počinjenu nad pripadnikom jedne marginalne skupine. Uvod Poniranje u prošlost izazovan je pothvat, osobito kada se radi o istraživanju djece koja se "rijetko vide i čuju u izvorima pa su za povjesničare najopskurnija društvena skupina". 1 Za Nikolu, dvije su tragične okolnosti učinile pisani trag njegova postojanja dubljim i trajnijim: prvo što je bio napušten i drugo što je svoj kratki život skončao nasilnom smrću. Matične knjige, koje su inače prvorazredni izvor za proučavanje povijesti stanovništva, osobito onih slojeva i pojedinaca koji svojim marginalnim društvenim položajem izmiču notarskim zapisima jer, primjerice, ništa nemaju i ništa ne nasljeđuju ili pak spadaju u onu većinu koja nikada nije zabilježena u spisima kriminalnih sudova, o dječačiću Rina Kralj-Brassard, asistentica u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Adresa: Zavod za povijesne znanosti HAZU,