Kiš I Albahari – Jedna Poetička Razlika

2019

Clanak se bavi nekim univerzalnim odrednicama opisa Mehmed-pase Sokolovica u divanskoj poeziji, a na primjeru kaside Mahmuda Arsija Novopazarca. Veliki broj pjesnika Bosnjaka u Sokolovicevo vrijeme ukazuje na vec razvijenu tradiciju pisanja divanske poezije Bosnjaka u XVI stoljecu. Divanska poezija slijedi matricu opce ideje univerzalnosti osmanskog drustva i principa na kojem ono pociva. Regionalni identiteti ne dolaze toliko do izražaja u XVI stoljecu u kasidama u kojima se opisuju istaknuti osmanski velikodostojnici. Kao i ostale kaside posvecene Mehmed-pasi Sokolovicu, i kasida Arsija Novopazarca ukazuje na poetsku univerzalnost identiteta Mehmed-pase Sokolovica. Drukcija usmjerenost u pojedinim kasidama u kasnijem periodu samo potvrđuje vec navedeno opce pravilo. Kasida Arsija Novopazaca odraz je vremena i konteksta u kojem je nastala unutar drustvenih i divanskih poetskih krugova u XVI stoljecu. ------------------------------------------------- Universal poetic identity of Meh...

2017

Rima u poetici divanske književnosti ima svoje mjesto, osobito u strukturalnoj poetici, ali nju ne treba promatrati izolirano, vec kao sastavni dio cjeline poetskoga djela. U ovom radu nastojali smo predstaviti fenomen bogatstva i raznolikosti rime u divanskoj književnosti Bosnjaka na primjeru poezije Sabita Alaudina Užicanina, tragajuci za sto sirim jedinstvenim modelom analize rime sa razlicitih jezickostilistickih aspekata. U taj model analize uvrstili smo i grafostilisticki pristup analizi i klasifikaciji rime koji je dominantan u klasicnoj osmanskoj stilistici. Razlog za takav pristup je jednostavan: rima u divanskoj poeziji ne ispoljava se samo na grafostilistickoj razini analize teksta bilo koje poeme, nego predstavlja fenomen koji se odražava na ukupnu strukturu svake poeme pojedinacno na gotovo svakoj jezicnostilistickoj razini analize. U ovom radu skrenuli smo pažnju na preko stotinu vrsta rime samo u poeziji Sabita Užicanina. Model za klasifikaciju rime u divanskoj poezij...

Islam i muzułmanie w kulturze, literaturze i językach Słowian Południowych, 2016

Pojam liminalnog u književnohistorijskim i kulturološkim studijama sve je češći i u analizi djela u starijoj literarnoj tradiciji/tradicijama na Zapadnom Balkanu. Kada se spomenuti pojam pokušava analizirati na primjeru starije bošnjačke književnosti, a u kontekstu heterogene poetike brojnih djela nastalih i na orijentalnim jezicima, ali i na maternjem, bosanskom jeziku, uočava se posebna vrsta ciklične liminalnosti svojstvene za književnosti nastale u višestoljetnom kontaktu različitih i jezičkih i kulturološko-civilizacijskih svjetova, pri čemu se fenomen kulturološke polifonije preslikava iz sfere identitarnog u sferu poetskog literarnog teksta. Pritom se raznolikost tradicija pretvara više u višeslojni složeni mozaik s brojnim sličnostima i razlikama, a manje u pojednostavljenu crnobijelu nacionalno-romantičarsku viziju literarno-kulturološkog jednoglasja, kako u definiranju pojma nacionalnog tako i u (re)afirmiranju pojma nadnacionalnog u književnosti(ma), prilikom svake kulturološke analize tekstova nastalih u kulturološko-polifonijskom ambijentu literarnog stvaralaštva na Balkanu u osmanskom periodu. U bošnjačkoj književnosti 20. stoljeća samo donekle je prisutan utjecaj spomenute ideje u književnom stvaralaštvu pojedinih autora uglavnom kroz mimetički šablonizirane forme preuzete ili iz klasične ili moderne poetike književnih djela iz različitih jezičko-kulturoloških literarnih tradicija koja se imitiraju ili iz razloga kulturološko-povijesne naravi, pokušaja reafirmiranja ranije tradicije ili iz čisto "praktičnih" motiva određenih bosanskih autora slavenskog porijekla koji su pisali na nekom od orijentalnih jezika.

Studia Slavica Savariensia, 2016

In this paper we research the scope of the lexical group specific to the poetical substyle of literary-artistic functional style in one-language general lexic Croatian dictionaries. We analyse stylistic reference points assigned to that part of the stratified lexis while using specific dictionary entries to problematise the division of the poetical lexis from the expressive lexis, then from the outdated lexis and the lexis of the more expansive literary language. The goal of the paper is to list poetic words in all researched dictionaries and analyse them, as well as point out lexicographic difficulties connected with multi-type stylistic denotation of a lexis with limited use.

2007

In this short work we shall try, by using the autobiographical poetry of Dervis-pasha Bajazidagic, to point out on Dervis-pasha as a poet and Bosnian beglerbey. Further we will turn attention to one of Bajazidagic’s works, which is now unknown in bosnian-herzegovinia literary history. The work is entitled “Zubdetu’l-Es’ar’’ (manuscript: Topkapi Saray Muzesim Kpt. REVAN – No. 824), which was presented to the public by Karatay, in his Catalogue, wrongly attributed to Saddedin, while correction on this was given by Zehra Toska. She showed that it was instead, the work of Dervis-pasha Bajazidagic from town of Mostar, who was in 1582 at the time of writing this work, a scholar at the Court, and fifteen years later become a bosnian beglerbey.

2017

U radu se predstavlja dosad neobrađeni Divan pjesama Mahira Abdullaha Bosnjaka, bosanskog pjesnika s kraja 17. i pocetka 18. stoljeca. U Divanu privlaci pažnju raznolikost poetskih formi. U kasidama Mahir preferira panegiricki stil, u tarihima deskriptivni faktografsko-uzviseni ekspresivni stil, u museddesima i gazelima lirika dominira u svoj svojoj tematskoj razuđenosti, u rubaijama je stil jednostavan, a u mufredima se jedinstvo znacenja u pravom smislu ogranicava na distihon (bejt). S obzirom na sadržaj i broj određenih poetskih vrsta, Mahira možemo opisati i kao ”pjesnika museddesa”, posto se ubraja u pjesnike sa najvecim brojem museddesa u divanskoj književnosti. U poglavlju ”Gazeliyyat” unutar Mahirova Divana nalaze se gazeli pisani sa rimom na svaki grafem (harf) arapskoga alfabeta, sto ga uvrstavau red pjesnika koji su u pisanju gazela ispunili sve formalne zahtjeve divanske poetike. Osim toga, Mahirovi gazeli pokazuju i veliku tematsko-stilsku raznolikost. Ukratko, radi se ...

2017

The paper attempts to explain authorial poetics in feature films of director David Lynch. The term authorial poetics implies characteristics and scope of Lynch's work which include filmic and historical context, artistic intertext, technical and thematic aspect of his authorial style. In this paper Lynch is considered the principal author of his films. His creative freedom is evidenced by the production conditions of his films. The contextualisaton of Lynch's work highlights possible ties with New Hollywood and sketches the development of his career from the study of fine arts to his affirmation as a film author. The intertextuality of Lynch's films is explored in relation to surrealism, film genres (melodrama, crime film, horror), his painting

Colloquia Maruliana, 2001

2019

Sandorf biblioteka Zirone Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000998896. ISBN 978-953-351-115-3 SADRŽAJ Predgovor 7 Uvod 9 1. PRESKRIPTIVIZAM I IDEOLOGIJA STANDARDNOG JEZIKA 17 Čime se lingvistika ne bavi i što lingvistika nije 19 Preskripcija i preskriptivizam 23 Jezična politika i jezično planiranje 28 Mjesto standardnog dijalekta u društvu 30 Kakva nam norma treba? 37 Kako se određuje što je pravilno? 40 Kojim se "nepravilnostima" bave preskriptivisti? 43 Arbitrarnost jezičnog znaka -jeziku je svejedno 56 Kritička lingvistika i kritički pristupi jezičnoj politici 58 Kritička analiza diskursa i ideologija 59 Jezični aktivizam 67 Kontrola javnog diskursa i manipulacija 71 Brisanje 73 M ono-ideologije preskriptivizma -jedan oblik, jedno značenje, jedan kôd 75 Ideologija standardnog jezika i ideologija monoglosije 79 Društveno isključivanje 83 Standard i sporazumijevanje kroz vjekove 91 S tandard -artificijelnost i učenje, učenje i samo učenje? 99 Poruka nije (samo) u riječima 105 "Neutralnost" standarda 109 Svi govorimo pravilno 115 "Suvremeno lice preskriptivizma" 119 Preskriptivistička priča bez kraja 122 Što, kako i koliko normirati 125 Društvene i jezične norme 128 Jezik i konzervativizam 132 Uzrujani slušatelj 138 Standardni dijalekt u javnoj upotrebi 148 "Jezična kultura" i pristojnost 152 Jezično nasilje, jezična nesigurnost i šizoglosija 155 Francuski preskriptivizam kao uzor 164 Praška škola 173 Gipka stabilnost i konsenzus oko jezične upotrebe 176 Standard kao "najprecizniji" i "najkompleksniji" kôd 178 Načela "jezične kulture" 181 Autonomija, stabilnost i konkretnost standarda 183 Jezična pravila 190 Preskriptivizam stranaca radi? 195 Problem terminologije i stručnog jezika 196 Riječi, simboli, termini i ideologemi 200 Kritika preskriptivizma 206 Preskriptivizam kao strukturna pojava 211 Anatomija preskriptivizma 213 2. ANATOMIJA HRVATSKOG PRESKRIPTIVIZMA 217 Ideologija tradicije i statičnosti 221 Ideologija standardnog jezika i formalnog stila 253 Ideologija doslovnog značenja 266 Ideologija logike i simetričnosti 284 Ideologija antiredundancije 312 Ideologija purizma (monoglosije i monooriginije) 320 Ideologija izvornog jezika 351 Prije zaključka 366 Zaključak: Treba li nam uopće standard ili -što uopće želimo i što nam je činiti? 368 Izvori 377 Bibliografija 379 Bilješka o autorima 394

Novi Muallim, 2017

Sažetak: Istinski procvat i pravi razvoj, naša književnost, i u prozi u i poeziji, doživljava sa dolaskom islama. Uključivanjem u islamski kulturno -civilizacijski krug, naši autori po ugledu na orijentalno književno naslijeđe, naročito kada je riječ o divanskom pjesništvu, ispisuju stihove koji su nerijtko, zahvaljujući bogatstvu svoga izraza, svojoj sadržajnosti i dubokoj duhovnoj poruci, te izuzetnom majstorstvu bosanskih autora, nadmašivali i stihove svojih prethodnika na koje su se ugledali. Mnoštvo je tema i motiva koji su probudili inspiraciju naših pjesnika da o njima na svoj način progovore. Tesavvuf je najinspirativnija i najprisutnija tema u poeziji i djelima naših pjesnika. Sufijsko učenje o svijetu i životu, i sistem življenje koji su nerijetko i sami praktikovali, ostvario je veliki uticaj na njih. Naročito je značajan uticaj ovog stvaralaštva u prikazu tog duhovno -spoznajnog apekta svijesti naših ljudi. Tačnije, primijetna je tendencija naših pjesnika, da svojim stihovima u našem čovjeku pobude istinski osjećaj privrženosti Bogu i želju za usklađivanjem životnog puta u skladu sa Njegovim htijenjem i odredbom. Posmtrajući njihova djela, možemo primjetiti da u njima dominiraju tri osnovna motiva: ljubav, vino i ljepota.