Duhovnost bez Boga

Journal of Applied Health Sciences, 2016

Autori rada najtoplije zahvaljuju p. A. bobašu, svećeniku dominikancu na svesrdnoj i stručnoj pomoći u izradi rada. Uvod Duhovnost kao složeni i multidimenzionalni dio ljudskog iskustva usko je povezana s fenomenom zdravlja, bolesti, liječenja i izlječenja. brojna su znanstvena istraživanja kroz povijest potvrdila povezanost duhovnosti i poboljšanja zdravlja. Prva istraživanja na području Duhovna strana izlječenjanadnaravno čudo ili spontana remisija

Ljetopis Socijalnog Rada, 2013

The paper presents the qualitative research aimed to obtain an insight into the experience and contemplation on implementing spirituality in social work by social workers as professional employees. Thirty-seven professionally employed social workers have taken part in the research. The data have been collected using the method of semi-structured interviews, followed by the qualitative data analysis procedure. The analysis of the results has revealed social workers' comprehension of religiousness and spirituality, their perception of implementing spirituality in social work, together with the possibility of improving spirituality in social work. The results have shown that social workers make a distinction between religiousness and spirituality. Social workers believe that the implementation of spirituality in social work is extremely important since it makes their work easier, while at the same time it is a source of encouragement for social work service users in facing their problems.

Sveučilište u Splitu. Filozofski fakultet. Odsjek za filozofiju., 2020

Religija i tolerancija, 2022

Rezime: U postmodernom, postsekularnom svetu u kome se religija ponovo javlja kao bitan društveno-politički faktor, optužbe za svetogrđe se na velika vrata vraćaju kao oružje u simboličkim borbama identitetskih grupa. Ovaj rad će stoga težiti da pruži opšti teorijsko-istorijski uvod u problematiku optužbi za svetogrđe, bogohuljenje, blasfemiju ili skrnavljenje svetinja. Nakon definicije pojmova, uslediće istorijski pregled pristupa blasfemiji u tradicionalnom judaizmu, hrišćanstvu i islamu, nakon čega će dat prikaz razvoja problematike u postsekularnom svetu. Zatim će se razmotriti funkcije koje optužbe za svetogrđe mogu obavljati u društvu, a posebno kako se njihovom proučavanju može pristupiti u kontekstu Srbije XXI veka.

Bogoslovska Smotra, 1979

Poučak : časopis za metodiku i nastavu matematike, 2016

Početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća u nas je provedena ambiciozna reforma nastavnog programa matematike za osnovnu i srednju školu. Reforma je slijedila tadašnje relevantne svjetske trendove motivirane stavom da je suvremena matematika uvelike zasnovana na pojmovima teorije skupova i algebarskih struktura. Upravo se navršava 40 godina otkako je u 5. razred osnovne škole krenula generacija učenika koja je tamo po prvi put učila o skupovima, relacijama i funkcijama. Intencija je bila da pojmovi i koncepti naivne teorije skupova posluže kao osnova za izlaganje gradiva u daljnjem školovanju. Uz manje korekcije, ovaj je pristup zadržan narednih dvadesetak godina. Od devedesetih godina naovamo svjedočimo donekle obrnutom procesu. S ciljem rasterećenja nastavnog programa došlo je do praktičnog izbacivanja skupova i funkcija iz gradiva matematike u osnovnim školama, što je 2006. godine formalizirano donošenjem HNOS-a. Najavljuju se i nove promjene kurikuluma u tom smjeru. Bez namjere da u pitanje dovodi opravdanost i svrhu rasterećenja, ovaj rad prati neke od posljedica toga procesa donoseći iskustva iz nastave matematike na tehničkim fakultetima i višim školama.

Nova Prisutnost Casopis Za Intelektualna I Duhovna Pitanja, 2014

Arhe, 2020

Ničeovu knjigu Fröhliche Wissenschaft iz 1882. preveo je na srpski jezik 1984. Milan Tabaković pod naslovom Vesela nauka. Možda i iznenađujuće, to prevodilačko rešenje bilo je široko prihvaćeno, nisu usledili gotovo nikakvi protiv-argumenti, niti drugačija prevodilačka rešenja. Umesto predloženog prideva vesela čini se da je daleko prikladnije i preciznije reći da je za Ničea izvesna vrsta „nauke“ radosna. Ovaj članak će se prevashodno baviti pojmovnom distinkcijom između veselosti i radosti, ali i idejnim rešenjima koje nalazimo kod Vinkelmana i Šilera, u nameri da pokušamo pojmovno da protumačimo provansalski trubadurski izraz gay saber. U zaključnom delu rada nastojaćemo da pokažemo u kojoj meri je bilo moguće da duh Ničeove filozofije asimiluje duh trubadurske poezije.

2012

Magnetska rezonancija (MRI) dijagnosti~ka je metoda izbora u oslikavanju ve}ine poreme}aja koji zahva}aju dje~ji mozak. Poreme}aji razvoja mozga odgovorni su za zna~ajan dio smrtnosti i pobola u preterminske i terminske novoro|en~adi. Razvoj mozga karakteriziraju morfolo{ke promjene, histogeneza i mijelinizacija. Oslikavanje ima va`nu ulogu u odre|ivanju vremena nastanka intrauterinih o{te}enja sredi{njega `iv~anog sustava. Intrauterini ili postnatalni nalazi magnetske rezonacije mozga u razvoju imaju zna~ajan utjecaj na odre-|ivanje prognoze i usmjeravanje lije~enja s ciljem prevencije ili smanjenja nepovratnih posljedica fetalne ili perinatalne lezije mozga. Zbog svoje osjetljivosti za tkivne promjene, MRI je metoda izbora u procjeni sazrijevanja mozga. Mogu}nost skeniranja u bilo kojoj ravnini, izvrsna kontrastna razolucija izme|u sive i bijele tvari i izostanak ioniziraju}eg zra~enja tek su neke od prednosti MR-oslikavanja.

2020

Akademik dr Ivan Cvitković, 1 profesor emeritus, objavio je 34 knjige, što svedoči o bogatoj naučnoj delatnosti, koja je naučnoj javnosti dobro poznata. Radeći na istom poslu profesora sociologije religije u Novom Sadu, godinama sam studente upućivala na udžbenike profesora Cvitkovića i rado smo čitali i pozivali se u svojim radovima na tekstove koje je napisao. Takođe, slušala sam brojna izlaganja profesora Cvitkovića na konferencijama i svedočim o čoveku koji zna svoj posao, o čoveku koji celim bićem zrači kulturom dostojanstva i kulturom dijaloga. Za ovu priliku izdvajam jednu knjigu -Moj susjed musliman (Cvitković 2011a) -kojom nam odnose između hrišćana i muslimana dodatno osvetljava. Osim naučnog diskursa, koji mu omogućava da bude objektivan posmatrač i pošten u imenovanju pojmova koji proizlaze iz konteksta posmatrane pojave, Ivan Cvitković poseduje i lično iskustvo života i rada u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu, u ratu i miru, u dobru i zlu. Odgovore na brojna pitanja koja u knjizi postavlja Ivan Cvitković pronalazi u bogatoj literaturi, u istorijskim činjenicama, u empirijskim istraživanjima i porodičnom vaspitanju. Jedno od značajnih pitanja postavljenih u ovome delu jeste da li muslimani i hrišćani veruju u istog Boga. Odgovarajući na ovo pitanje Ivan Cvitković najpre kaže: "Moja majka, danas devedesetogodišnja starica, katolkinja, uvijek mi je govorila: Bog je jedan, samo su se vjere podijelile" (Cvitković 2011a: 74). Zatim navodi da se ovo pitanje ne prepoznaje kao problem među muslimanima i hrišćanima koji žive na arapskom govornom području: i jedni i drugi Boga nazivaju istom rečju "Alah" (Cvitković 2011a: 73). Sam naslov ove knjige -Moj susjed musliman -upućuje nas na pitanje religijskog identiteta drugog. Izvori za upoznavanje druge religije mogu biti svete knjige, učenja i pravila o životu -što čini teorijsku ravan pro-