O uporabi prijedloga k

Jezik časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika

U prilog dvotočju i trotočju (2022.), da spomenemo samo neke. Zajedno sa svojim kolegama filolozima drugih usmjerenja nisu imali sreće da se u miru posve posvete znanstvenim i stručnim pitanjima koja su ih zanimala, nego su se neprekidno uključivali, ovako ili onako, u obranu imena i društvenoga položaja hrvatskoga jezika pokazujući da je on poseban jezični sustav, od svih drugih odvojen posebnim osobinama i posebnom poviješću.

U radu se analiziraju novosti koje u odnosu na predlaganje i odlučivanje o izvođenju dokaza uvodi Zakon o kaznenom postupku. Značajne promjene proizlaze iz novog uređenja kaznenog progona i istrage koju sada provodi državni odvjetnik, ali i iz novog pravila o prekluziji prava na izvođenje dokaza za koje su stranke znale na pri-premnom ročištu, ali ih bez opravdanog razloga nisu predložile. Dos-ljedna primjena ovog pravila strankama nameće obvezu kvalitetne pri-preme za raspravljanje pred sudom i čini ih odgovornima ne samo za ishod nego i za efi kasnost i brže okončanje kaznenih postupaka. 1. NOVI ZKP I PREKLUZIJA PRAVA NA PREDLAGANJE DOKAZA Najznačajniji sadržaj reforme kaznenog postupka provedene novim Zako-nom o kaznenom postupku 1 uvođenje je državnoodvjetničke istrage koju više ne vodi sud, već jedna stranka u postupku. 2 Takvo određenje istrage ima važne posljedice na mogućnost druge stranke-okrivljenika-da utječe na priba-vljanje dokaza u tom stadiju prethodnog postupka, ali ...

Građevinar, 2005

Propisi o uporabljivosti građevnih proizvoda U članku se polazi od toga da se građevni proizvod smije ugraditi u građevinu ako ima dokazanu uporabljivost. Opisuju se, komentiraju i citiraju odgovarajuće odredbe Zakona o gradnji. Obuhvaćeno je: sukladnost građevnih proizvoda, tehnička dopuštenja te nadzor prometa i ugradnje građevnih proizvoda. Navedeni su i ostali propisi i istaknuta obveza donošenja određenih tehničkih propisa. Na kraju je dana osnovna informacija o Tehničkom propisu za cement za betonske konstrukcije.

Filozofska Istraživanja, 2008

Aristotelov nauk o aktu Sažetak Aristotelov nauk o aktu nastao je u okviru njegovih metafizičkih istraživanja o biću i njegova rješenja velikog filozofskog problema njegovih prethodnika-promjene ili kretanja. Ovome je rješenju prethodilo njegovo otkriće analogije bića, koje će on dosljedno prenijeti i na pojam akta. Naime, Aristotel je za pojam akta koristio dva grčka izraza: općenito prihvaćeni pojam <Xk(g4 i izraz koji je on sam skovao <Jg8XPg4. Njegovo je shvaćanje pojma akta neodvojivo od njegova pojma potencije (*b<:4H), budući su njemu akt i potencija dva osnovna značenja bića. Naša je nakana istražiti Aristotelovo cjelovito naučavanje o aktu, kroz kritičku analizu trostrukog shvaćanja akta, tj. akta kao: promjene, postojanja i djelovanja. Ova bi analiza, također, trebala pokazati i adekvatnu primjenu pojmova <Xk(g4 i <Jg8XPg4 u odnosu na njegove ostale temeljne metafizičke pojmove, poput forme i materije, te supstancije i akcidenata. Posebno ćemo naglasiti dinamičku komponentu Aristotelova shvaćanja akta, te njegovo prvenstvo u odnosu na potenciju. Ključne riječi Aristotel, akt, <Xk(g4, <Jg8XPg4, *b<:4H, svrha Uvod Ako se hoćemo baviti Aristotelovom filozofskom mišlju, onda nam je sasvim sigurno potrebno poznavati njegove izvorne metafizičke doktrine i pojmove. Premda o njima možemo čitati po raznim njegovim djelima, ipak smatramo da je njegova Metafizika ono privilegirano mjesto gdje oni dobivaju svoje puno značenje. No, čime se bavi metafizika? Možemo se složiti s Brentanom da Aristotel u svojoj metafizici, ili prvoj filozofiji, praktički istražuje odgovor na jedno bitno pitanje: što je biće? 1 Zato će je Aristotel prvenstveno označiti kao znanost koja istražuje biće kao biće. Aristotel će u nastojanju da bude što jasniji nuditi i druge oznake ove svoje nove znanosti koju on naziva prvom filozofijom. Također je označuje kao znanost, točnije mudrost (F@n\), koja istražuje prve uzroke i počela (A. 1). Ujedinjujući ove dvije definicije, možemo zajedno s Brentanom reći da metafizika istražuje biće općenito, krećući od njegovih prvih počela i uzroka. 2 Aristotel na početku knjige Γ. Metafizike ističe da se biće kaže na mnoge načine, a tu istu tvrdnju ponavlja u šestoj i sedmoj knjizi, kao i na mnogim dru-1

Примењена лингвистика

Sažetak: Тeorijski pristupi analize deminutiva se razlikuju pre svega u odnosu na interpretaciju veze između semantičkih i pragmatičkih značenja. S obzirom na neslaganja oko primarne motivisanosti upotrebe deminutiva, radovi se grubo mogu podeliti na one koji primat daju pragmatici i one koji primat daju semantici. Osim toga, pristupi se razlikuju i u odnosu na svrstavanje deminutiva u okviru derivacione ili flektivne morfologije. Cilj ovog rada jeste prikaz i upoređivanje različitih pristupa analizi deminutiva koje pronalazimo u literaturi. Detaljan teorijski opis lingvističih pojava će nam poslužiti kao važna polazna tačka za studije koje se tiču automatske ekstrakcije deminutiva.

2017

U ovome clanku cemo pomocu heuristicke metode izvesti, a onda strogo dokazati sljedece formule: Heronova formula kao funkcija duljina stranica trokuta , Heronova formula kao funkcija duljina visina trokuta i Heronova formula kao funkcija duljina težisnica trokuta . Nakon toga cemo sve tri formule kumulirati u jednu, koja cemo zvati Kumulativna formula za povrsinu trokuta , i to bi bila generalizacija u prvom smjeru. Jos cemo izvesti i Heronovu formulu kao funkcija duljina polumjera trokutu pripisanih kružnica , koja je „slicna“ prethodnim Heronovim formulama, ali se s njima ne može kumulirati. Nadalje, generalizacijom u drugom smjeru cemo heuristicki izvesti Kumulativnu formulu za povrsinu tetivnoga poligona , i pokazat cemo, da ona opcenito vrijedi samo za trokut i tetivni cetverokut.

Zbornik Pravnog Fakulteta Sveucilista U Rijeci, 2006

Годишњак Филозофског факултета у Новом Саду, 1970

Članak najpre ispituje savremenu aktualizaciju »primitivnog« u istorijskom horizontu u kojem su evropske metropole osnivale institute za rasna istraživanja. Savremenost primitivnog odlukuje rastući politički naboj koji je doveden do vrhunca tokom nacističkog režima. Autor ističe da umetnost, koja je proglašena »degenerisanom umetnošću«, nije tako nazvana zbog toga što je navodno kvarila i korumpirala vrline Nemačkog naroda, nego zbog činjenice, da se iz avangardne perspektive celokupna nacistička ideologija nužno ispostavljala kao izvitoperena i degenerisana. Zbog toga je sklonost ka »primitivnog« dugo važila kao pouzdani znak sklonosti zapadnim, liberalno-demokratskim vrednostima. Drugi deo rada ukazuje na paradoks novog primitivizma. Kada se avangardni tretman »primitivnog« posmatra isključivo estetičkim kriterijumima, i kada se situira u savremeni hermeneutički milje, on nužno dobija sasvim drugačije značenje. Strategija avangardnog odnosa prema primitivnom nesumnjivo se uklapa u...

Polemos Casopis Za Interdisciplinarna Istraživanja Rata I Mira, 2009

rad je izrađen u okviru znanstvenog projekta «javnost, elite, mediji i komunikacijska strategija ulaska Hrvatske u eu» na Fakultetu političkih znanosti sveučilišta u Zagrebu. ** dr.sc. božo skoko ([email protected]) docent je na Fakultetu političkih znanosti sveučilišta u Zagrebu.

Jezik: časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika, 1988