Razvoj filozofije u Rijeci

2005

U referatu autorica izlaže načelne zadatke istraživanja hrvatske filozofske baštine kako ih je formulirane zatekla kad je 1970. godine dobila mjesto asistenta u Institutu za filozofiju. Tim se načelima autorica rukovodila u svojim istraživanjima, no ujedno upućuje i na to da neki osnovni ciljevi i zadaci kako su bili iskazani u poče¬cima Instituta za filozofiju i Priloga za istraživanje hrvatske filozofske baštine (ali i prije) nisu ni danas u cijelosti realizirani, te bi trebali i dalje ostati žarište oko kojeg će se organizirati i koji će usmjeravati rad na istraživanju povijesti hrvatske filozofije.In the paper the authoress expounds the principal tasks of the research into the Croatian philosophical heritage as she had found them formulated in 1970, when she got a job as an assistant at the Institute for Philosophy. These principles have been the authoress\u27 guidance in her research, yet she also points at the fact that some of the basic goals and tasks, as formulated in the e...

Filozofija i drustvo, 2004

Obnovljeni Život, 1995

Dijete Vrtic Obitelj, 2010

dvo ok.indd 16 5/10/10 5:51:49 PM istražujemo i stvaramo dijete vrtić obitelj 17 broj 59 proljeće 2010.

Ljetopis Socijalnog Rada, 2019

Sveučilište u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Odsjek za poremećaje u ponašanju Laboratorij za prevencijska istraživanja Ključne riječi: adolescenti, pozitivan razvoj adolescenata, otpornost, razvojne prednosti. KONCEPTUALNI PRISTUPI POZITIVNOM RAZVOJU ADOLESCENATA SAŽETAK Sveobuhvatne, interdisciplinarne studije dobrobiti djece i mladih koje bi poslužile kao polazište za planiranje znanstveno utemeljenih politika i intervencija u Hrvatskoj još uvijek su rijetke. Pomak u fokusu domaćih istraživanja prema snagama djece i mladih je vidljiv, no najčešće se istražuju tek pojedini aspekti razvoja djece i mladih i/ili pojedinačni problemi. Nedostatak nacionalnih istraživanja onemogućuje temeljito poznavanje etiologije i epidemiologije problema djece i mladih na nacionalnoj, regionalnoj i/ili lokalnoj razini. U skladu s navedenim, cilj ovog rada je pojasniti konceptualne pristupe pozitivnom razvoju adolescenata koji mogu poslužiti kao polazišta budućih sveobuhvatnijih istraživanja. U radu se prikazuju pristupi pozitivnog razvoja adolescenata, razvojnih prednosti te otpornosti, s posebnim naglaskom na razlike i sličnosti među njima. Također su izdvojeni metodološki izazovi u istraživanju razvojnih putanja adolescenata, problemi upitničkih mjera te teškoće dizajna istraživačkih studija. Rad naglašava važnost promatranja potencijala adolescencije kao polazišta za strategijska ulaganja te ističe nužnost proširivanja perspektive od individualne k mikrorazini, socijalnoj politici, zajednici te širem kulturalnom okruženju.

Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju eBooks, 2018

Kako je mogućno uspostaviti vezu između Holokausta i filozofije? Čini se da Holokaust može da se tumači i kao antifilozofski događaj, u smislu da predstavlja jedan povesni izuzetak koji izmiče svakoj konceptualizaciji i svakom pokušaju da se supsumira pod neku opštost. Holokaust stoga nije bio shvaćen samo kao "crna rupa", "vakuum" ili -da upotrebimo Liotarovu (Lyotard) formulaciju -"zemljotres koji je uništio svaku seizmografsku mašinu", već i kao izvan-redni događaj koji se suprotstavlja izvesnim filozofskim praznoverjima i opovrgava ih, koji provocira možda i čitavo filozofsko nastojanje pojmovnog zahvatanja i razumevanja stvarnosti. Tako se sugerisalo da je posle Holokausta svaki teleološko-melioristički pogled na povest izgubio značaj, da je ta, činilo se, realna manifestacija koncepta radikalnog Zla, u najboljem slučaju učinila zastarelom, a u verovatnijem, neumesnom, ikakvu optimističku antropologiju. Izazov Holokausta, međutim, nije vodio samo rezigniranim uvidima u paralizu diskurzivnih operatora. Moglo bi se reći da je, s druge strane ili u sledećem koraku, podstakao filozofiju na kreativnu samotransformaciju, na uvođenje novih pojmova i koncepcija koji bi mogli biti osetljivi na njegove povesne, etičke, političke i druge posledice. U svakom slučaju, čini se da se ne može zaobići, niti pripisati slučaju, činjenica da je "Aušvic" imao suštinsku ulogu u refleksijama mnogih mislilaca, od Teodora Adorna (Theodor Adorno) do Žorža Didija-Ibermana (Georges Didi-Huberman); od Emanuela brought to you by CORE View metadata, citation and similar papers at core.ac.uk

MEGAHR podaci

2018

Arhe, 2020

Ničeovu knjigu Fröhliche Wissenschaft iz 1882. preveo je na srpski jezik 1984. Milan Tabaković pod naslovom Vesela nauka. Možda i iznenađujuće, to prevodilačko rešenje bilo je široko prihvaćeno, nisu usledili gotovo nikakvi protiv-argumenti, niti drugačija prevodilačka rešenja. Umesto predloženog prideva vesela čini se da je daleko prikladnije i preciznije reći da je za Ničea izvesna vrsta „nauke“ radosna. Ovaj članak će se prevashodno baviti pojmovnom distinkcijom između veselosti i radosti, ali i idejnim rešenjima koje nalazimo kod Vinkelmana i Šilera, u nameri da pokušamo pojmovno da protumačimo provansalski trubadurski izraz gay saber. U zaključnom delu rada nastojaćemo da pokažemo u kojoj meri je bilo moguće da duh Ničeove filozofije asimiluje duh trubadurske poezije.

2014

Izraz "stil" (stylos, stilus) ima porijeklo u grĉkome i latinskom jeziku a znaĉi drţalo, pisaljka, tj. alat kojim se nekada pisalo na voštanim tablicama. Moţe ukazivati kako na idejni sadrţaj djela, pogled na svijet umjetnika, obiĉaj, naviku i ponašanje, tako i na oblik izraţaja neke mislene, osjećajne, voljne ili opaţajne situacije, profinjenost, otmjenost, pokret . Rekli bismo, stil je način ljudskoga otiskivanja u svjetovima (univerzumu) života. Pojam "stil" u psiholgiju je prema Sternbergu i Zhangovoj (2005), prvi uveo Gordon V. Alllport 1937. godine u svome djelu "Liĉnost: psihološka interpretacija". U traganju za odgovorima na pitanja što, zašto i kako jesmo, Allport i kasnije, u svojoj briljantnoj studiji "Sklop i razvoj liĉnosti" (1961) upućuje kako odgovori na ova pitanja neizostavno ukazuju i na postojanje psihološog konstrukta 1 -stila, kojega ne iscrpljuju koncepti, dimenzije, domeni i karakteristike ljudskih sposobnosti i liĉnosti. Prema priznanju samoga Allporta (1961) koncept "stil" je teško definirati, što svakako potkrepljuje ĉinjenica raznolikosti temeljnih pojmova kojima razliĉiti autori 2 nastoje definirati i operacionalizirati ovaj psihološki konstrukt. Tako je stil (a) ustaljen, individualni, razliĉit, dosljedan, trajan ili relativno trajan, svojstven, karakteristiĉan; (b) naĉin, osobitost, svojstvo, preferencija, sloţaj, pravac, pristup; (c) saznavanja, opaţanja, mišljenja, uĉenja i školskoga uĉenja, rješavanja problema, ţivljenja, funkcionisanja, spoznavanja, pojmovnoga organiziranja, postupanja, percipiranja, primanja i pohranjivanja (informacija), sistematiziranja, ispoljavanja (sebe) reprezentiranja i interpretiranja (svijeta). Allport (1991) odreĊuje stil kao način kako ljudi žive u svijetu, što je svakako semantiĉki široko ali i psihološko-psihometrijski intrigantno i inspirativno: Ako ţelimo da stvarno upoznamo neko lice nije dovoljno da znamo rezultate njegovog uspeha u testovima liĉnosti, niti da znamo istoriju njegove prošlosti, ni ono što bi to lice moglo da kaţe u jednom intervjuu. Razumevanje zahteva da ga obuhvatimo celo kao jedno jedinstveno biće u njegovom svetu. To je velika istina kojoj nas uĉi egzistencijalizam. U tome je i umetnost dramatiĉara, romanopisca i biografa. UporeĊen sa ovim umetnicima psiholog se loše snalazi pokušavajući da nam kaţe kako ĉovek gleda na svoj svet i pruţa nam sliku njegovih proceptivnih upućenosti. Pa ipak, svi mi, ukljuĉujući i psihologa, razvijamo izvesnu veštinu razumevanja kognitivnih stilova drugih ljudi. Mi znamo kako naši prijatelji misle i kako će njihove glavne vrednosti i orijentacije obojiti njihove sudove i njihovo ponašanje. Njihovi kognitivni stilovi su njihov odreĊeni naĉin kako oni ţive u svetu.(str.189) 1 U psihologiji (hipotetiĉki) konstrukti predstavljaju srednji ĉlan S -O -R formule. Više u: .