Rod, etnicitet i religija

Rad po~inje opisom dru{tveno-religijske situacije na prijelazu ti-su}lje}a u zapadnoj i isto~noj Europi. Premda je u zapadnoj Europi dominantan trend sekularizacije, a u isto~noj revitalizacije religije, ovi trendovi ne mogu objasniti niz drugih individualnih i dru{tvenih promjena, posebice onih koji se odnose na javnu ulogu religije. Suvremena europska dru{tva te{ko se nose, izme|u ostaloga, sa zahtjevima za javnom religijskom ekspresijom, posebice manjinskih, netradicionalnih, religija. Neadekvatnost kla-si~nih koncepata sekularizacije, odnosa privatne i javne sfere te liberalno shva}enih ljudskih prava demonstrira se prikazom radova Joséa Casanove i Davida Herberta. Iako dijelom na razli-~ite na~ine, oba pose`u za konceptom civilnoga dru{tva koji omogu}uje opis javnoga djelovanja i javne uloge religije u modernom i kasnomodernom dru{tvu. Koncept civilnoga dru{tva nudi i analiti~ko razumijevanje socijalne funkcije religije -kako one na razini klasi~nih socijalnih intervencija, tako i one na razini socijalnoga zagovaranja, odnosno kriti~ke dru{tvene uloge. Na kraju rada analiziraju se rezultati istra`ivanja op}e populacije te istra`ivanja eklezijalnih pokreta o javnom i socijalnom djelovanju Crkve u hrvatskom dru{tvu. I oni govore o proturje~noj stvarnosti, novim socijalnim potrebama te mogu}nostima i ograni~enjima crkvenoga djelovanja. Time ponovno demonstriraju interpretativnu, premda ne i normativnu, analiti~ku korisnost redefinicije javnoga i privatnoga unutar suvremenih dru{tvenih okolnosti.

Nova prisutnost, 2022

Posljednjih desetljeća u brojnim crkvenim dokumentima, izjavama papa, biskupskih konferencija i pojedinih biskupa dekonstrukcija rodnih stereotipa tumači se kao destrukcija kršćanske antropologije. Za razliku od toga, postoje dokumenti i izjave u kojima se crkveno učiteljstvo ograđuje od biološkog determinizma te dopušta dekonstrukciju rodnih stereotipa, ali bez dovođenja u pitanje muško-ženske prirode na kojoj se temelje. U drugom dijelu članka prikazat ćemo da se (de)konstrukcija katoličke antropologije trajno događa i da ne vodi do razaranja i negiranja ljudske prirode već do shvaćanja procesa koji su utjecali na način na koji se muško-ženska priroda definirala. Na taj način se otvaraju mogućnosti za daljnji razvoj teološke antropologije u interdisciplinarnom znanstvenom pristupu. Koliko se sa stereotipnim izjavama o ženama i muškarcima slažu religiozni katolici koji pohađaju vjerske obrede analiziramo na temelju podataka prikupljenih u istraživanju provedenom u Hrvatskoj 2018. g...

Društvena istraživanja : časopis za opća društvena pitanja, 1996

Филолог – часопис за језик књижевност и културу, 2020

Rad se bavi analizom srpskih i španskih poslovica i izreka o braku iz sociolingvističke perspektive, a korpus koji analiziramo prikupljen je iz zbirki poslovica i onlajn baza. Sociolingvistička analiza paremija koje se bave temom stupanja u brak i odlučivanja o adekvatnom bračnom partneru/partnerki, kao i poželjnim okolnostima i ljudskim osobinama, pruža sliku muško-ženskih i bračnih odnosa u srpskom i španskom društvu. Paremije su odabrane kao predmet analize imajući u vidu da oslikavaju društvene i kulturne ideje naroda koji ih koristi i sadrže informacije o ponašanju i načinima razmišljanja određene zajednice, što omogućava da uvidimo kulturne modele formirane oko različitih tema. Analiza paremija o poželjnim osobinama i vrlinama žena prilikom stupanja u brak, kao i o ulogama muških članova porodice zaslužnih za donošenje odluka o braku, potvrđuje postojanje patrijarhalnog kulturnog modela i tradicionalan karakter srpskog i španskog društva i kulture, koji se zasniva na hijerarhijskoj muško-ženskoj društvenoj organizaciji. Žene su ograničene na privatni domen, ostaju u okviru kuće i porodice, poželjno je da budu vredne, štedljive, poslušne i da nose miraz. Cilj ovog rada je da osvesti kulturno i jezičko nasleđe u vidu poslovica i izreka na srpskom i španskom jeziku jer ono predstavlja jedan od načina legitimizacije i održavanja – na hijerarhiji moći zasnovanih – rodnih odnosa.

2013

2020

Akademik dr Ivan Cvitković, 1 profesor emeritus, objavio je 34 knjige, što svedoči o bogatoj naučnoj delatnosti, koja je naučnoj javnosti dobro poznata. Radeći na istom poslu profesora sociologije religije u Novom Sadu, godinama sam studente upućivala na udžbenike profesora Cvitkovića i rado smo čitali i pozivali se u svojim radovima na tekstove koje je napisao. Takođe, slušala sam brojna izlaganja profesora Cvitkovića na konferencijama i svedočim o čoveku koji zna svoj posao, o čoveku koji celim bićem zrači kulturom dostojanstva i kulturom dijaloga. Za ovu priliku izdvajam jednu knjigu -Moj susjed musliman (Cvitković 2011a) -kojom nam odnose između hrišćana i muslimana dodatno osvetljava. Osim naučnog diskursa, koji mu omogućava da bude objektivan posmatrač i pošten u imenovanju pojmova koji proizlaze iz konteksta posmatrane pojave, Ivan Cvitković poseduje i lično iskustvo života i rada u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu, u ratu i miru, u dobru i zlu. Odgovore na brojna pitanja koja u knjizi postavlja Ivan Cvitković pronalazi u bogatoj literaturi, u istorijskim činjenicama, u empirijskim istraživanjima i porodičnom vaspitanju. Jedno od značajnih pitanja postavljenih u ovome delu jeste da li muslimani i hrišćani veruju u istog Boga. Odgovarajući na ovo pitanje Ivan Cvitković najpre kaže: "Moja majka, danas devedesetogodišnja starica, katolkinja, uvijek mi je govorila: Bog je jedan, samo su se vjere podijelile" (Cvitković 2011a: 74). Zatim navodi da se ovo pitanje ne prepoznaje kao problem među muslimanima i hrišćanima koji žive na arapskom govornom području: i jedni i drugi Boga nazivaju istom rečju "Alah" (Cvitković 2011a: 73). Sam naslov ove knjige -Moj susjed musliman -upućuje nas na pitanje religijskog identiteta drugog. Izvori za upoznavanje druge religije mogu biti svete knjige, učenja i pravila o životu -što čini teorijsku ravan pro-

2013

Adventističko teološko visoko učilište, Maruševec SAŽETAK Vjerska isključivost izazvana zlouporabom povijesti -glavna prepreka širenju evanđelja Povijest je kičma stvarnosti života jer nas štiti od zamišljenih, tajnovitih i hipotetskih rekonstrukcija. Iz toga razloga se je i Bog objavio u povijesti. Međutim, ovo važno mjesto povijesti u duhovnom iskustvu potkopano je vjerskom isključivosti. Iskrivljavaju se povijesni podatci i tako se stvaraju lažne pretpostavke koje hrane identitet odvajanja od drugih i drugačijih. U ovome radu ukratko ukazujemo na nekoliko primjera kršćanske vjerske isključivosti koja je osnovna prepreka širenju evanđelja. Na kraju zaključujemo: Povijesne činjenice uvijek ostaju sastavnicama identiteta, ali nikada ne smiju postati idolima. Osnovno obilježje uravnoteženog vjerskog identiteta i misije je teološke a ne povijesne naravi. U takvom misaonom okviru valja smatrati svako ljudsko biće članom ljudske obitelji koja ima jednog i zajedničkog Roditelja. Na ovakav način Evanđelje se uspješno pronosi svijetom.

2013

Predmet su rada aspekti kulturaliziranog straha razmotreni u semiotičkom ključu i s pozicije teorije o semiosferi. Osim na ispitivanje straha kao modelativnog aspekta kulture, naglasak je stavljen na istraživanje straha kao funkcije, recidiva kulture koji nastaju kao posljedica samoopisivanja referentne semiosferne jezgre. Posebna se pozornost posvećuje strahu od drugosti te kulturaliziranomu egzistencijalnom strahu i njegovoj korelaciji s vjerskim aspektima i seksualnom orijentacijom. U tu je svrhu razmotrena odgovarajuća literarna građa.

Nova Prisutnost Casopis Za Intelektualna I Duhovna Pitanja, 2014

Ephemerides theologicae Zagrabienses, 2001