The basis of Neo-Štokavian accentuation Diachrony Western South Slavic dialects are generally con... more The basis of Neo-Štokavian accentuation Diachrony Western South Slavic dialects are generally conservative with respect to the inherited Slavic place of stress. By the 15th century, prior to the Neo-Štokavian accent (NŠA) system, Štokavian dialects had carried through the following changes from the inherited Proto-Slavic system: shortening of the old acute accent resulting in a short falling stress, e.g., *bratrъ, *bratra > brȁt, brȁta 'brother.. ,. '; the inherited falling tone on a short vowel lengthened in monosyllables before an elided jer in the following syllable, e.g., *bȍgъ, *bȍga > bȏg, bȍga 'God.. , God.. '. In the majority of Štokavian dialects (except in Slavonia), the Proto-Slavic neo-acute has merged with the falling tone, as a result of which the prosodic system lost pitch contrasts, e.g., *kljúčь > kljȗč 'key' , *kònjь > kȍnj 'horse' (cf. Čakavian k[l]júč, kónj, the latter with compensatory lengthening). The resulting system with stress-placement and quantity contrasts is often referred to as Old Štokavian accent (BCMS staroštokavski
Зборник на трудови од VII меѓународна научна конференција Mакедонскиот јазик – извор на научни истражувања, 2023
Sažetak: U radu se, sociolingvistički i historiografski, daju primjeri koji potvrđuju da se bosan... more Sažetak: U radu se, sociolingvistički i historiografski, daju primjeri koji potvrđuju da se bosanski i makedonski jezik mogu analizirati kroz teoriju jezičke pravde ali i kroz teoriju jezičkog imperijalizma. Teorija jezičke pravde, zasnovana na jezičkim pravima, važi za društveni kontekst u kojem jezik igra naročitu ulogu i u stvaranju društvenog konflikta, kao što je to bio slučaj među narodima u bivšoj Jugoslaviji. Odnosi se na koncept mogućnosti ostvarenja jezičkih prava i suprotna je pojmu jezičke dominacije. Teorija jezičkog imperijalizma veže se za borbu protiv kulturne i jezičke homogenizacije i dominacije, te afirmira jezička prava. Jezički kolonijalizam i jezička dominacija postaju sredstvo za potčinjavanje drugih. Ovo potčinjavanje može dovesti i do lingvicizma, lingvocida i jezičkog genocida. Primjeri jezičke asimilacije, kao posljedice diskriminacije na osnovu jezika, direktno su uzrokovani pojavom živog jezičkog kolonijalizma, imperijalizma i hegemonije. Iza ovakvih procesa stoji paternalistički odnos određene društvene zajednice prema jeziku i jezičkoj zajednici nad kojom se provodi imperijalizam. Tokovi prosvjetno-pedagoške prakse, kroz koju se kao u ogledalu prelama širi društveni kontekst, pokazuju da se sama organizacija obrazovanja, a samim tim i pitanje zvaničnog jezika u obrazovanju i širem društvu, postavlja kao slika ukupnih društveno-političkih odnosa. Jezički imperijalizam nerijetko je samo živi pokazatelj stvarnog političkog imperijalizma. Makedonski i bosanski jezik, historiografski gledano, pojavljuju se i u kolosijeku društvenih tokova koji dovode do jezičke pravde, ali nerijetko često bivaju podvrgnuti upravo jezičkom imperijalizmu, što su procesi koji se mogu pratiti u dijahroniji i sinhroniji ukupnih posmatranih društvenih odnosa.
Tragom teze da je činom osnivanja Instituta za jezik u Sarajevu
1972. godine postavljen temelj in... more Tragom teze da je činom osnivanja Instituta za jezik u Sarajevu 1972. godine postavljen temelj institucionalnom pristupu jezičkoj politici i novijim lingvističkim istraživanjima u Bosni i Hercegovini, i to s naglašenom bosanskom, a ne nužno jugoslavenskom orijentacijom, ovdje analiziramo neke bitne stavove izrečene u dokumentima o književnojezičkoj politici u Bosni i Hercegovini u vrijeme pred osnivanje Instituta za jezik u Sarajevu ali i nakon osnivanja Instituta, čime je Sarajevu nakon Beograda i Zagreba dodijeljen status posebnog jezičkog centra, što nije bilo u skladu s principima na kojima se zasnivao Novosadski dogovor o zajedničkom jeziku koji se razvija oko dva centra, Beograda i Zagreba. Dodatno, zastupanje koncepta blagog i neosjetnog ali ipak dovoljno konkretnog odmaka od Novosadskog dogovora, ovdje propitujemo kroz čin pojavljivanja Pravopisnog priručnika 1972. godine u Sarajevu, što je pravopis koji je u tadašnjem filološkom žargonu bio (pre)poznat kao bosanski.
Ogledi iz lingvistike i filologije, Hodžić , J (2014), 2014
Ovaj članak osvjetljava neka pitanja u oblasti sintakse, morfologije
i sociolingvistike, u slučaj... more Ovaj članak osvjetljava neka pitanja u oblasti sintakse, morfologije i sociolingvistike, u slučaju primjene tzv. „rodno osjetljivog“ jezika (Gender Sensitive Language) na jezik u BiH. Razmatraju se pitanja o prirodi i gramatici kategorije roda u BHS, kao i neki kriteriji za primjenu gramatičke ili pragmatičke kongruencije, što nas vodi do specifičnih zaključaka o korištenju GSL-a, posebno u sferi imenovanja ženskih poslova, profesija i zanimanja.
Based on the available archival material and additional literature, this paper approaches the ana... more Based on the available archival material and additional literature, this paper approaches the analysis of the textbooks of the Bosnian Franciscans Ambroža Matić and Augustin Miletić from the sociolinguistic aspect in the context of language naming and linguistic identity. The textbooks serve as examples from the corpus of our initial textbook literature referring to the early period or the very beginning of the contemporary (more modern) type of public schooling in Bosnia and Herzegovina, with the aim of looking at identitarian language issues closely related to the issue of national identity. The starting point is the curriculum of the state (Franciscan) primary school in Tolisa (Orašje) from 1823, on the basis of which we can speak of a significant jubilee that today marks two centuries of a particularly important tradition: the official Bosnian language at the beginning (in the early period) of modern public schooling in Bosnia and Herzegovina. Furthermore, the paper shall analyz...
Bosnevijski rukopis naslovljen kao Insansko stanje u času smrtnoga nastupanja ustupio nam je Must... more Bosnevijski rukopis naslovljen kao Insansko stanje u času smrtnoga nastupanja ustupio nam je Mustafa Maglajlija, sin Abdulaha ef. Maglajlije iz Rudog. Abdulah ef. Maglajlija poznat je po službovanju u Foči i Rudom, a svojim tekstovima javljao se kao dopisnik Glasnika Islamske zajednice i Preporoda. Sredinom prošlog stoljeća, tokom svog službovanja u Foči, Abdulah efendija je Gazijinoj biblioteci u Sarajevu (1953. godine) ustupio rukopis divana Abrurrahmana Džamija, a među našom novijom ulemom bio je od onih koji su napisali jedan od prvih radova (već 1957. u Glasniku) o Muhammedu a.s. Bosnevijski rukopis Insansko stanje u času smrtnoga nastupanja je stihovani tekst od petnaest stranica, u približnom formatu A5, pisan u jedanaestercu, reformiranom arebicom, dostupan u formi kopije (s) nepoznatog izvornika. Sadrži i podnaslove, kao: Dušini povici nakon izlaska iz tijela (str. 5), Stanje zemlje đe će se insan ukopati govori (str. 13), ili Stanje kabura govori (str. 15), pa čak i minijaturne ilustracije prije svakog podnaslova (1: Mjesto opremanja mejta, s istaknutim ibrikom, str. 5; 2: Mejt umotan u ćefine, str. 12; 3: Kabur s nišanima, str. 14). Karakteristične su jezičke odlike rukopisa koje ga moguće preciznije po autorstvu/lokalizaciji određuju: najdoh (nađoh), izajde (izađe), izide (iziđe), unide (uniđe), postavit (postavljen), vaske (vas), itd. Završni stihovi zato v’jek viči la ilahe illallah / sastavio Abdulah pokreću dodatna promišljanja o mogućem autorstvu ovog spjeva te sklapanju (sastavljanju, upjevavanju u prijevodu i sl.) i/ili pak prijepisu neke veće integralne tekstualne forme čiji je “Insansko stanje” samo jedan mogući dio.
U radu se razmatra jezički identitet u Bosni i Hercegovini
na osnovu rezultata posljednja dva pop... more U radu se razmatra jezički identitet u Bosni i Hercegovini na osnovu rezultata posljednja dva popisa stanovništva. Cilj je sagledati identitarna i proanalizirati statusna pitanja bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika u bosanskohercegovačkom društvu s početka devedesetih i danas. Jezik se dovodi u vezu s narodnim i nacionalnim identitetom te užim i širim konceptom uređenja društva i države. Poseban fokus ovdje je posvećen jezičkom identitetu na području tzv. HZ/HR Herceg-Bosne i na području tzv. Srpske republike Bosne i Hercegovine (danas područje entiteta Republika Srpska). Naročita pažnja bit će posvećena specifičnim pitanjima jezika i školstva.
Kulturno-historijski tokovi u Bosni 15–19. stoljeća, 2022
U radu se na osnovu arhivske građe i obrade naznačene literature o jeziku i školstvu, historiogra... more U radu se na osnovu arhivske građe i obrade naznačene literature o jeziku i školstvu, historiografski, analitički i kritički obrađuje sociolingvistički aspekt ključnih pitanja statusa maternjeg jezika i domaćeg školstva u društvenom poretku izgrađenom u vrijeme Bosanskog vilajeta. Školstvo u periodu Bosanskog vilajeta posebno je značajno proučavati u domeni cjelokupne historije bh. školstva, naročito u kontekstu otvaranja Vilajetske štamparije i tadašnjeg intenziviranja bosanske pisane riječi uopće, a posebno s obzirom na to da je u to vrijeme provođena i sistemska obrazovna reforma u okviru osmanske administracije. Također, upravo se već sredinom stoljeća u vrijeme Bosanskog vilajeta javljaju i živi procesi srpske i hrvatske nacionalizacije na bosanskom tlu, što će dati dodatnu važnost proučavanju jezika i školstva sa sociolingvističkog stanovišta.
ATTITUDES OF SERBIAN POLITICIANS
ABOUT THE LANGUAGE IN BOSNIA AND HERZEGOVINA 1991–1995:
The topi... more ATTITUDES OF SERBIAN POLITICIANS ABOUT THE LANGUAGE IN BOSNIA AND HERZEGOVINA 1991–1995: The topic of this article does not cover the views of all Serbian politicians on the language in Bosnia and Herzegovina from the beginning of the 1990s, at least not those who remained in the convocation of the Assembly of the Republic of Bosnia and Herzegovina and who were opponents of the policy of the Serbian Democratic Party, that is, they did not agree with it. In this paper, we analyze shorthand notes from the so-called Assembly of the Serbian people in Bosnia and Herzegovina from 1991 to 1995 (from January 1992, the so-called Republic of the Serbian People of Bosnia and Herzegovina; and from March 1992, the so-called Serbian Republic of Bosnia and Herzegovina, and from September 1992, the Republic of Srpska). The aim of this paper is twofold. One is analyzing the nationalist attitudes of Serbian politicians about the language in Bosnian society from the beginning of the 1990s, while the other is pointing out the presence of some open and tolerant attitudes. Topic wise, we follow the narrative about the use of the alphabet or the discussion about the relationship between the Latin and Cyrillic alphabets. Moreover, particular focus is on the discourse about the name of the language and the mutual relationship between the linguistic identities of Serbs, Croats and Bosniak Muslims. Lastly, we will pay special attention to the issue of Ekavica (ekavian speech) and the model of political partialness and imposition of the Ekavian language of identity in the dialect space to which it does not originally belong. As the use of Ekavica was the biggest point of contention in the debates of Serbian politicians, in this paper we will additionally refer to a brief historical overview of the status of Ekavica in the Bosnian society, especially in education. Documents about the usage of Ekavica in special circumstances will also be presented in this paper. As the documents show, however, Ekavica is a means of spreading Serbian national interests in Bosnia and Herzegovina. Following some ideas of proposed or adopted legislative acts on language from the beginning of the 1990s, we will analyze the transcripts from a total of thirteen parliamentary sessions where language was discussed, along with about twenty individually expressed views during parliamentary procedures. As a thorough presentation or analysis of all of the above would exceed the usual article length, we will present only some parliamentary positions directly as sources. Other views will be systematized and analyzed as a group through the discussion and conclusions. Views that directly concern the current organization of our society and state will be particularly dealt with. In that regard, significant data on how Serbian is positioned in relation to the Bosnian and Croatian languages through the directly stated views of Serbian political representatives on several occasions and at separate parliamentary sessions can also be observed. Two opposing models were found – tolerance in language views, on one hand, and open discrimination and linguistic imperialism in the misuse of language for political purposes on the other hand. The starting motive for research of this type is a contextualized relationship to the current situation in connection with official negative attitudes towards language rights in the Bosnian entity the Republic of Srpska, with a special contextual connection with the latest legislative acts – the so-called unity of the Serbian cultural space, the guidelines for the unified cultural and educational policy of the Serbian people (from 2019), and the Declaration on the borders of the Serbian language (from 2022) – without directly entering into the content elements thereof.
V prispevku so analizirana vprašanja statusa bosanskega jezika sredi 20. stoletja in danes, predv... more V prispevku so analizirana vprašanja statusa bosanskega jezika sredi 20. stoletja in danes, predvsem glede na vzgojno‑izobraževalno prakso in širši koncept jezikovne politike, ki je neredko neposredno povezan z vprašanji maternega jezika v šoli. Prikazani so različni koncepti in možnosti ohranjanja posameznih posebnosti glede na načela enotnosti.
This article provides an overview of the numerous identifiable accent variations in modern Bosnia... more This article provides an overview of the numerous identifiable accent variations in modern Bosnian, specifically, we give examples of accentual doublets and variations of Bosnian antroponimes, i. e. personal names. The focus of research will be on the principle that verifies dialectical specifics into standard verified norms, and which forms are finally present in resources of Bosnian orthoepic norm. Special attention will be given to the theoretical aspect of contemporary accentology focusing on the analysis of the causes of present accentual variations in pronunciation of personal names in Bosnian, from a perspective which is set as the contemporary orthoepic norm. The aim of it all being viewing the big picture of accentuation of personal names in Bosnian standard orthoepy.
U radu se putem primjene znanja o etimolonkom znaĦenju rijeĦi daju odreħene smjernice za interpre... more U radu se putem primjene znanja o etimolonkom znaĦenju rijeĦi daju odreħene smjernice za interpretaciju divanske poezije u nastavi bosanskog jezika i knjiņevnosti. Dekodiranju hermetĦke poetike islamskog simbolizma pristupa se interdisciplinarno; etimologija je polazinte koje nas upuĤuje na suntinu odreħenih pojmova koji su kontekstualno vezani za ovu vrstu poezije, pri Ħemu se uzima u obzir i lingvostilistiĦki, semantiĦki, pragmatiĦki i sociolonki pristup u interpretaciji pojedinih simbola, pojmova i termina, a tako i ove poetike u cjelosti.
Rasprave: Časopis Instituta za Hrvatski Jezik i Jezikoslovlje, 2014
U bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, s fleksibilnim (gotovo slobodnim) redom rijeci, prijedlo... more U bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, s fleksibilnim (gotovo slobodnim) redom rijeci, prijedložno-padežni izrazi s mjesnim znacenjem popunjavaju funkciju mjesnog adverbijala (kada se odnose na predikat), ali stoje i kao dopuna imenskoj rijeci (kada se u atributskoj funkciji odnose na supstantiv), sto može dovesti do mogucih dvosmislenih izraza, i/ili potpuno gramaticki nepravilnih kombinacija, zavisno od reda rijeci, odnosno zavisno od pozicije takvih konstrukcija u recenici. U ovom radu daju se neki primjeri nepravilnog rasporeda rijeci, odnosno primjeri s pogresnom pozicijom recenicnih elemenata, konkretno mjesnog adverbijala, sto rezultira ambigvitetnim (dvosmislenim) konstrukcijama s prijedložno-padežnim izrazima. Vidjecemo da je u bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku ova pojava cesto prisutna, a narocito zapažena u govornom jeziku i kolokvijalnom diskursu, ili na primjerima žurnalistickog stila (diskursa). Moguce rjesenje kojim bi se izbjegao ambigvitet vezan za prijedložno...
Ovaj rad ispituje konceptualnu metafgoru „LJUDI SU ŽIVOTINJE“ u poeziji Muhameda Elezovica, ne ta... more Ovaj rad ispituje konceptualnu metafgoru „LJUDI SU ŽIVOTINJE“ u poeziji Muhameda Elezovica, ne tako poznatog pjesmika iz Bosne, ali usko povezanog s datom temom. Kroz teorijski okvir koji su postavili Lejkof i Džonson (1980) poznat kao Kognitivna tteorija metafore, pokazano je sta nam poezija govori o životu ljudskih bica, kroz povezivanje dvije date domene, tj. „LJUDI“ i „ŽIVOTINJE“. Daje nam se na znanje nesto sto nismo ni znali ili smo samo djelimicno znali o sebi. Kljucne rijeci: ljudi, životinje, poezija, konceptualna metafora, Muhamed Elezovic
The basis of Neo-Štokavian accentuation Diachrony Western South Slavic dialects are generally con... more The basis of Neo-Štokavian accentuation Diachrony Western South Slavic dialects are generally conservative with respect to the inherited Slavic place of stress. By the 15th century, prior to the Neo-Štokavian accent (NŠA) system, Štokavian dialects had carried through the following changes from the inherited Proto-Slavic system: shortening of the old acute accent resulting in a short falling stress, e.g., *bratrъ, *bratra > brȁt, brȁta 'brother.. ,. '; the inherited falling tone on a short vowel lengthened in monosyllables before an elided jer in the following syllable, e.g., *bȍgъ, *bȍga > bȏg, bȍga 'God.. , God.. '. In the majority of Štokavian dialects (except in Slavonia), the Proto-Slavic neo-acute has merged with the falling tone, as a result of which the prosodic system lost pitch contrasts, e.g., *kljúčь > kljȗč 'key' , *kònjь > kȍnj 'horse' (cf. Čakavian k[l]júč, kónj, the latter with compensatory lengthening). The resulting system with stress-placement and quantity contrasts is often referred to as Old Štokavian accent (BCMS staroštokavski
Зборник на трудови од VII меѓународна научна конференција Mакедонскиот јазик – извор на научни истражувања, 2023
Sažetak: U radu se, sociolingvistički i historiografski, daju primjeri koji potvrđuju da se bosan... more Sažetak: U radu se, sociolingvistički i historiografski, daju primjeri koji potvrđuju da se bosanski i makedonski jezik mogu analizirati kroz teoriju jezičke pravde ali i kroz teoriju jezičkog imperijalizma. Teorija jezičke pravde, zasnovana na jezičkim pravima, važi za društveni kontekst u kojem jezik igra naročitu ulogu i u stvaranju društvenog konflikta, kao što je to bio slučaj među narodima u bivšoj Jugoslaviji. Odnosi se na koncept mogućnosti ostvarenja jezičkih prava i suprotna je pojmu jezičke dominacije. Teorija jezičkog imperijalizma veže se za borbu protiv kulturne i jezičke homogenizacije i dominacije, te afirmira jezička prava. Jezički kolonijalizam i jezička dominacija postaju sredstvo za potčinjavanje drugih. Ovo potčinjavanje može dovesti i do lingvicizma, lingvocida i jezičkog genocida. Primjeri jezičke asimilacije, kao posljedice diskriminacije na osnovu jezika, direktno su uzrokovani pojavom živog jezičkog kolonijalizma, imperijalizma i hegemonije. Iza ovakvih procesa stoji paternalistički odnos određene društvene zajednice prema jeziku i jezičkoj zajednici nad kojom se provodi imperijalizam. Tokovi prosvjetno-pedagoške prakse, kroz koju se kao u ogledalu prelama širi društveni kontekst, pokazuju da se sama organizacija obrazovanja, a samim tim i pitanje zvaničnog jezika u obrazovanju i širem društvu, postavlja kao slika ukupnih društveno-političkih odnosa. Jezički imperijalizam nerijetko je samo živi pokazatelj stvarnog političkog imperijalizma. Makedonski i bosanski jezik, historiografski gledano, pojavljuju se i u kolosijeku društvenih tokova koji dovode do jezičke pravde, ali nerijetko često bivaju podvrgnuti upravo jezičkom imperijalizmu, što su procesi koji se mogu pratiti u dijahroniji i sinhroniji ukupnih posmatranih društvenih odnosa.
Tragom teze da je činom osnivanja Instituta za jezik u Sarajevu
1972. godine postavljen temelj in... more Tragom teze da je činom osnivanja Instituta za jezik u Sarajevu 1972. godine postavljen temelj institucionalnom pristupu jezičkoj politici i novijim lingvističkim istraživanjima u Bosni i Hercegovini, i to s naglašenom bosanskom, a ne nužno jugoslavenskom orijentacijom, ovdje analiziramo neke bitne stavove izrečene u dokumentima o književnojezičkoj politici u Bosni i Hercegovini u vrijeme pred osnivanje Instituta za jezik u Sarajevu ali i nakon osnivanja Instituta, čime je Sarajevu nakon Beograda i Zagreba dodijeljen status posebnog jezičkog centra, što nije bilo u skladu s principima na kojima se zasnivao Novosadski dogovor o zajedničkom jeziku koji se razvija oko dva centra, Beograda i Zagreba. Dodatno, zastupanje koncepta blagog i neosjetnog ali ipak dovoljno konkretnog odmaka od Novosadskog dogovora, ovdje propitujemo kroz čin pojavljivanja Pravopisnog priručnika 1972. godine u Sarajevu, što je pravopis koji je u tadašnjem filološkom žargonu bio (pre)poznat kao bosanski.
Ogledi iz lingvistike i filologije, Hodžić , J (2014), 2014
Ovaj članak osvjetljava neka pitanja u oblasti sintakse, morfologije
i sociolingvistike, u slučaj... more Ovaj članak osvjetljava neka pitanja u oblasti sintakse, morfologije i sociolingvistike, u slučaju primjene tzv. „rodno osjetljivog“ jezika (Gender Sensitive Language) na jezik u BiH. Razmatraju se pitanja o prirodi i gramatici kategorije roda u BHS, kao i neki kriteriji za primjenu gramatičke ili pragmatičke kongruencije, što nas vodi do specifičnih zaključaka o korištenju GSL-a, posebno u sferi imenovanja ženskih poslova, profesija i zanimanja.
Based on the available archival material and additional literature, this paper approaches the ana... more Based on the available archival material and additional literature, this paper approaches the analysis of the textbooks of the Bosnian Franciscans Ambroža Matić and Augustin Miletić from the sociolinguistic aspect in the context of language naming and linguistic identity. The textbooks serve as examples from the corpus of our initial textbook literature referring to the early period or the very beginning of the contemporary (more modern) type of public schooling in Bosnia and Herzegovina, with the aim of looking at identitarian language issues closely related to the issue of national identity. The starting point is the curriculum of the state (Franciscan) primary school in Tolisa (Orašje) from 1823, on the basis of which we can speak of a significant jubilee that today marks two centuries of a particularly important tradition: the official Bosnian language at the beginning (in the early period) of modern public schooling in Bosnia and Herzegovina. Furthermore, the paper shall analyz...
Bosnevijski rukopis naslovljen kao Insansko stanje u času smrtnoga nastupanja ustupio nam je Must... more Bosnevijski rukopis naslovljen kao Insansko stanje u času smrtnoga nastupanja ustupio nam je Mustafa Maglajlija, sin Abdulaha ef. Maglajlije iz Rudog. Abdulah ef. Maglajlija poznat je po službovanju u Foči i Rudom, a svojim tekstovima javljao se kao dopisnik Glasnika Islamske zajednice i Preporoda. Sredinom prošlog stoljeća, tokom svog službovanja u Foči, Abdulah efendija je Gazijinoj biblioteci u Sarajevu (1953. godine) ustupio rukopis divana Abrurrahmana Džamija, a među našom novijom ulemom bio je od onih koji su napisali jedan od prvih radova (već 1957. u Glasniku) o Muhammedu a.s. Bosnevijski rukopis Insansko stanje u času smrtnoga nastupanja je stihovani tekst od petnaest stranica, u približnom formatu A5, pisan u jedanaestercu, reformiranom arebicom, dostupan u formi kopije (s) nepoznatog izvornika. Sadrži i podnaslove, kao: Dušini povici nakon izlaska iz tijela (str. 5), Stanje zemlje đe će se insan ukopati govori (str. 13), ili Stanje kabura govori (str. 15), pa čak i minijaturne ilustracije prije svakog podnaslova (1: Mjesto opremanja mejta, s istaknutim ibrikom, str. 5; 2: Mejt umotan u ćefine, str. 12; 3: Kabur s nišanima, str. 14). Karakteristične su jezičke odlike rukopisa koje ga moguće preciznije po autorstvu/lokalizaciji određuju: najdoh (nađoh), izajde (izađe), izide (iziđe), unide (uniđe), postavit (postavljen), vaske (vas), itd. Završni stihovi zato v’jek viči la ilahe illallah / sastavio Abdulah pokreću dodatna promišljanja o mogućem autorstvu ovog spjeva te sklapanju (sastavljanju, upjevavanju u prijevodu i sl.) i/ili pak prijepisu neke veće integralne tekstualne forme čiji je “Insansko stanje” samo jedan mogući dio.
U radu se razmatra jezički identitet u Bosni i Hercegovini
na osnovu rezultata posljednja dva pop... more U radu se razmatra jezički identitet u Bosni i Hercegovini na osnovu rezultata posljednja dva popisa stanovništva. Cilj je sagledati identitarna i proanalizirati statusna pitanja bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika u bosanskohercegovačkom društvu s početka devedesetih i danas. Jezik se dovodi u vezu s narodnim i nacionalnim identitetom te užim i širim konceptom uređenja društva i države. Poseban fokus ovdje je posvećen jezičkom identitetu na području tzv. HZ/HR Herceg-Bosne i na području tzv. Srpske republike Bosne i Hercegovine (danas područje entiteta Republika Srpska). Naročita pažnja bit će posvećena specifičnim pitanjima jezika i školstva.
Kulturno-historijski tokovi u Bosni 15–19. stoljeća, 2022
U radu se na osnovu arhivske građe i obrade naznačene literature o jeziku i školstvu, historiogra... more U radu se na osnovu arhivske građe i obrade naznačene literature o jeziku i školstvu, historiografski, analitički i kritički obrađuje sociolingvistički aspekt ključnih pitanja statusa maternjeg jezika i domaćeg školstva u društvenom poretku izgrađenom u vrijeme Bosanskog vilajeta. Školstvo u periodu Bosanskog vilajeta posebno je značajno proučavati u domeni cjelokupne historije bh. školstva, naročito u kontekstu otvaranja Vilajetske štamparije i tadašnjeg intenziviranja bosanske pisane riječi uopće, a posebno s obzirom na to da je u to vrijeme provođena i sistemska obrazovna reforma u okviru osmanske administracije. Također, upravo se već sredinom stoljeća u vrijeme Bosanskog vilajeta javljaju i živi procesi srpske i hrvatske nacionalizacije na bosanskom tlu, što će dati dodatnu važnost proučavanju jezika i školstva sa sociolingvističkog stanovišta.
ATTITUDES OF SERBIAN POLITICIANS
ABOUT THE LANGUAGE IN BOSNIA AND HERZEGOVINA 1991–1995:
The topi... more ATTITUDES OF SERBIAN POLITICIANS ABOUT THE LANGUAGE IN BOSNIA AND HERZEGOVINA 1991–1995: The topic of this article does not cover the views of all Serbian politicians on the language in Bosnia and Herzegovina from the beginning of the 1990s, at least not those who remained in the convocation of the Assembly of the Republic of Bosnia and Herzegovina and who were opponents of the policy of the Serbian Democratic Party, that is, they did not agree with it. In this paper, we analyze shorthand notes from the so-called Assembly of the Serbian people in Bosnia and Herzegovina from 1991 to 1995 (from January 1992, the so-called Republic of the Serbian People of Bosnia and Herzegovina; and from March 1992, the so-called Serbian Republic of Bosnia and Herzegovina, and from September 1992, the Republic of Srpska). The aim of this paper is twofold. One is analyzing the nationalist attitudes of Serbian politicians about the language in Bosnian society from the beginning of the 1990s, while the other is pointing out the presence of some open and tolerant attitudes. Topic wise, we follow the narrative about the use of the alphabet or the discussion about the relationship between the Latin and Cyrillic alphabets. Moreover, particular focus is on the discourse about the name of the language and the mutual relationship between the linguistic identities of Serbs, Croats and Bosniak Muslims. Lastly, we will pay special attention to the issue of Ekavica (ekavian speech) and the model of political partialness and imposition of the Ekavian language of identity in the dialect space to which it does not originally belong. As the use of Ekavica was the biggest point of contention in the debates of Serbian politicians, in this paper we will additionally refer to a brief historical overview of the status of Ekavica in the Bosnian society, especially in education. Documents about the usage of Ekavica in special circumstances will also be presented in this paper. As the documents show, however, Ekavica is a means of spreading Serbian national interests in Bosnia and Herzegovina. Following some ideas of proposed or adopted legislative acts on language from the beginning of the 1990s, we will analyze the transcripts from a total of thirteen parliamentary sessions where language was discussed, along with about twenty individually expressed views during parliamentary procedures. As a thorough presentation or analysis of all of the above would exceed the usual article length, we will present only some parliamentary positions directly as sources. Other views will be systematized and analyzed as a group through the discussion and conclusions. Views that directly concern the current organization of our society and state will be particularly dealt with. In that regard, significant data on how Serbian is positioned in relation to the Bosnian and Croatian languages through the directly stated views of Serbian political representatives on several occasions and at separate parliamentary sessions can also be observed. Two opposing models were found – tolerance in language views, on one hand, and open discrimination and linguistic imperialism in the misuse of language for political purposes on the other hand. The starting motive for research of this type is a contextualized relationship to the current situation in connection with official negative attitudes towards language rights in the Bosnian entity the Republic of Srpska, with a special contextual connection with the latest legislative acts – the so-called unity of the Serbian cultural space, the guidelines for the unified cultural and educational policy of the Serbian people (from 2019), and the Declaration on the borders of the Serbian language (from 2022) – without directly entering into the content elements thereof.
V prispevku so analizirana vprašanja statusa bosanskega jezika sredi 20. stoletja in danes, predv... more V prispevku so analizirana vprašanja statusa bosanskega jezika sredi 20. stoletja in danes, predvsem glede na vzgojno‑izobraževalno prakso in širši koncept jezikovne politike, ki je neredko neposredno povezan z vprašanji maternega jezika v šoli. Prikazani so različni koncepti in možnosti ohranjanja posameznih posebnosti glede na načela enotnosti.
This article provides an overview of the numerous identifiable accent variations in modern Bosnia... more This article provides an overview of the numerous identifiable accent variations in modern Bosnian, specifically, we give examples of accentual doublets and variations of Bosnian antroponimes, i. e. personal names. The focus of research will be on the principle that verifies dialectical specifics into standard verified norms, and which forms are finally present in resources of Bosnian orthoepic norm. Special attention will be given to the theoretical aspect of contemporary accentology focusing on the analysis of the causes of present accentual variations in pronunciation of personal names in Bosnian, from a perspective which is set as the contemporary orthoepic norm. The aim of it all being viewing the big picture of accentuation of personal names in Bosnian standard orthoepy.
U radu se putem primjene znanja o etimolonkom znaĦenju rijeĦi daju odreħene smjernice za interpre... more U radu se putem primjene znanja o etimolonkom znaĦenju rijeĦi daju odreħene smjernice za interpretaciju divanske poezije u nastavi bosanskog jezika i knjiņevnosti. Dekodiranju hermetĦke poetike islamskog simbolizma pristupa se interdisciplinarno; etimologija je polazinte koje nas upuĤuje na suntinu odreħenih pojmova koji su kontekstualno vezani za ovu vrstu poezije, pri Ħemu se uzima u obzir i lingvostilistiĦki, semantiĦki, pragmatiĦki i sociolonki pristup u interpretaciji pojedinih simbola, pojmova i termina, a tako i ove poetike u cjelosti.
Rasprave: Časopis Instituta za Hrvatski Jezik i Jezikoslovlje, 2014
U bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, s fleksibilnim (gotovo slobodnim) redom rijeci, prijedlo... more U bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, s fleksibilnim (gotovo slobodnim) redom rijeci, prijedložno-padežni izrazi s mjesnim znacenjem popunjavaju funkciju mjesnog adverbijala (kada se odnose na predikat), ali stoje i kao dopuna imenskoj rijeci (kada se u atributskoj funkciji odnose na supstantiv), sto može dovesti do mogucih dvosmislenih izraza, i/ili potpuno gramaticki nepravilnih kombinacija, zavisno od reda rijeci, odnosno zavisno od pozicije takvih konstrukcija u recenici. U ovom radu daju se neki primjeri nepravilnog rasporeda rijeci, odnosno primjeri s pogresnom pozicijom recenicnih elemenata, konkretno mjesnog adverbijala, sto rezultira ambigvitetnim (dvosmislenim) konstrukcijama s prijedložno-padežnim izrazima. Vidjecemo da je u bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku ova pojava cesto prisutna, a narocito zapažena u govornom jeziku i kolokvijalnom diskursu, ili na primjerima žurnalistickog stila (diskursa). Moguce rjesenje kojim bi se izbjegao ambigvitet vezan za prijedložno...
Ovaj rad ispituje konceptualnu metafgoru „LJUDI SU ŽIVOTINJE“ u poeziji Muhameda Elezovica, ne ta... more Ovaj rad ispituje konceptualnu metafgoru „LJUDI SU ŽIVOTINJE“ u poeziji Muhameda Elezovica, ne tako poznatog pjesmika iz Bosne, ali usko povezanog s datom temom. Kroz teorijski okvir koji su postavili Lejkof i Džonson (1980) poznat kao Kognitivna tteorija metafore, pokazano je sta nam poezija govori o životu ljudskih bica, kroz povezivanje dvije date domene, tj. „LJUDI“ i „ŽIVOTINJE“. Daje nam se na znanje nesto sto nismo ni znali ili smo samo djelimicno znali o sebi. Kljucne rijeci: ljudi, životinje, poezija, konceptualna metafora, Muhamed Elezovic
Prostor bosanskohercegovačkog juga izrazito je važan za jezik, književnost i kulturu te historiju... more Prostor bosanskohercegovačkog juga izrazito je važan za jezik, književnost i kulturu te historiju i tradiciju Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Zato je ovom prostoru nužno prilaziti s odgovarajućom sviješću, pažnjom i posvećenošću. Imajući ovo u vidu, a svjesni aktuelnog stanja u našem širem društvenom kontekstu, Bosanska lingvistička akademija u Stocu, Matični odbor Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ u Sarajevu i Odsjek za bosanski jezik i književnost Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru donose javni proglas: Neretvanska deklaracija o bosanskom jeziku.
Knjiga priča iz ratnog djetinjstva Telegrami za Angela Palmerasa predstavlja autentična sjećanja ... more Knjiga priča iz ratnog djetinjstva Telegrami za Angela Palmerasa predstavlja autentična sjećanja dječaka koji već na početku svog osnovnoškolskog obrazovanja polazi kroz strahote rata na jugu Bosne i Hercegovine, u sendviču između vojske koja dolazi s istočne strane bosanske granice, i vojske koja dolazi sa zapadne strane. Poetikom svjedočenja, u formi dokumentarne proze, ispričana je jedna porodična priča kojoj su svjedoci i učesnici na hiljade drugih porodica i pojedinaca koji potvrđuju priče ispričane u Telegramima. Knjiga se bavi fenomenom preživljavanja i borbom s glađu u ratnim okolnostima, a najviše ukazuje na patnje u logorima za civile i u koncentracionim logorima za vojno sposobne muškarce. Uprkos svim strahotama, ova priča završava sretno.
Uploads
Papers by Jasmin Hodžić
1972. godine postavljen temelj institucionalnom pristupu
jezičkoj politici i novijim lingvističkim istraživanjima u Bosni
i Hercegovini, i to s naglašenom bosanskom, a ne nužno jugoslavenskom
orijentacijom, ovdje analiziramo neke bitne stavove
izrečene u dokumentima o književnojezičkoj politici u Bosni i
Hercegovini u vrijeme pred osnivanje Instituta za jezik u Sarajevu
ali i nakon osnivanja Instituta, čime je Sarajevu nakon
Beograda i Zagreba dodijeljen status posebnog jezičkog centra,
što nije bilo u skladu s principima na kojima se zasnivao
Novosadski dogovor o zajedničkom jeziku koji se razvija oko
dva centra, Beograda i Zagreba. Dodatno, zastupanje koncepta
blagog i neosjetnog ali ipak dovoljno konkretnog odmaka od
Novosadskog dogovora, ovdje propitujemo kroz čin pojavljivanja
Pravopisnog priručnika 1972. godine u Sarajevu, što je
pravopis koji je u tadašnjem filološkom žargonu bio (pre)poznat
kao bosanski.
i sociolingvistike, u slučaju primjene tzv. „rodno osjetljivog“
jezika (Gender Sensitive Language) na jezik u BiH. Razmatraju
se pitanja o prirodi i gramatici kategorije roda u BHS,
kao i neki kriteriji za primjenu gramatičke ili pragmatičke
kongruencije, što nas vodi do specifičnih zaključaka o korištenju
GSL-a, posebno u sferi imenovanja ženskih poslova,
profesija i zanimanja.
nastupanja je stihovani tekst od petnaest stranica, u približnom formatu A5, pisan u jedanaestercu, reformiranom arebicom, dostupan u formi kopije (s) nepoznatog izvornika. Sadrži i podnaslove, kao: Dušini povici nakon izlaska iz tijela (str. 5), Stanje zemlje đe će se insan ukopati govori (str. 13), ili Stanje kabura govori (str. 15), pa čak i minijaturne ilustracije prije svakog podnaslova (1: Mjesto opremanja mejta, s istaknutim ibrikom, str. 5; 2: Mejt umotan u ćefine, str. 12; 3: Kabur s nišanima, str. 14). Karakteristične su jezičke odlike rukopisa koje ga moguće preciznije po autorstvu/lokalizaciji određuju: najdoh (nađoh), izajde (izađe), izide (iziđe), unide (uniđe), postavit (postavljen), vaske (vas), itd. Završni stihovi zato v’jek viči la ilahe illallah / sastavio Abdulah pokreću dodatna promišljanja o mogućem autorstvu ovog spjeva te sklapanju (sastavljanju, upjevavanju u prijevodu i sl.) i/ili pak prijepisu neke veće integralne tekstualne forme čiji je “Insansko stanje” samo jedan mogući dio.
na osnovu rezultata posljednja dva popisa stanovništva. Cilj je
sagledati identitarna i proanalizirati statusna pitanja bosanskog,
hrvatskog i srpskog jezika u bosanskohercegovačkom društvu s
početka devedesetih i danas. Jezik se dovodi u vezu s narodnim
i nacionalnim identitetom te užim i širim konceptom uređenja
društva i države. Poseban fokus ovdje je posvećen jezičkom
identitetu na području tzv. HZ/HR Herceg-Bosne i na području
tzv. Srpske republike Bosne i Hercegovine (danas područje entiteta
Republika Srpska). Naročita pažnja bit će posvećena specifičnim
pitanjima jezika i školstva.
ABOUT THE LANGUAGE IN BOSNIA AND HERZEGOVINA 1991–1995:
The topic of this article does not cover the views of all Serbian politicians on the language in Bosnia and Herzegovina from the beginning of the 1990s, at least not those who remained in the convocation of the Assembly of the Republic of Bosnia and Herzegovina and who were opponents of the policy of the Serbian Democratic Party, that is, they did not agree with it. In this paper, we analyze shorthand notes from the so-called Assembly of the Serbian people in Bosnia and Herzegovina from 1991 to 1995 (from January 1992, the so-called Republic of the Serbian People of Bosnia and Herzegovina; and from March 1992, the so-called Serbian Republic of Bosnia and Herzegovina, and from September 1992, the Republic of Srpska). The aim of this paper is twofold. One is analyzing the nationalist attitudes of Serbian politicians about the language in Bosnian society from the beginning of the 1990s, while the other is pointing out the presence of some open and tolerant attitudes. Topic wise, we follow the narrative about the use of the alphabet or the discussion about the relationship between the Latin and Cyrillic alphabets. Moreover, particular focus is on the discourse about the name of the language and the mutual relationship between the linguistic identities of Serbs, Croats and Bosniak Muslims. Lastly, we will pay special attention to the issue of Ekavica (ekavian speech) and the model of political partialness and imposition of the Ekavian language of identity in the dialect space to which it does not originally belong. As the use of Ekavica was the biggest point of contention in the debates of Serbian politicians, in this paper we will additionally refer to a brief historical overview of the status of Ekavica in the Bosnian society, especially in education. Documents about the usage of Ekavica in special circumstances will also be presented in this paper. As the documents show, however, Ekavica is a means of spreading Serbian national interests in Bosnia and Herzegovina. Following some ideas of proposed or adopted legislative acts on language from the beginning of the 1990s, we will analyze the transcripts from a total of thirteen parliamentary sessions where language was discussed, along with about twenty individually expressed views during parliamentary procedures. As a thorough presentation or analysis of all of the above would exceed the usual article length, we will present only some parliamentary positions directly as sources. Other views will be systematized and analyzed as a group through the discussion and conclusions. Views that directly concern the current organization of our society and state will be particularly dealt with. In that regard, significant data on how Serbian is positioned in relation to the Bosnian and Croatian languages through the directly stated views of Serbian political representatives on several occasions and at separate parliamentary sessions can also be observed. Two opposing models were found – tolerance in language views, on one hand, and open discrimination and linguistic imperialism in the misuse of language for political purposes on the other hand. The starting motive for research of this type is a contextualized relationship to the current situation in connection with official negative attitudes towards language rights in the Bosnian entity the Republic of Srpska, with a special contextual connection with the latest legislative acts – the so-called unity of the Serbian cultural space, the guidelines for the unified cultural and educational policy of the Serbian people (from 2019), and the Declaration on the borders of the Serbian language (from 2022) – without directly entering into the content elements thereof.
1972. godine postavljen temelj institucionalnom pristupu
jezičkoj politici i novijim lingvističkim istraživanjima u Bosni
i Hercegovini, i to s naglašenom bosanskom, a ne nužno jugoslavenskom
orijentacijom, ovdje analiziramo neke bitne stavove
izrečene u dokumentima o književnojezičkoj politici u Bosni i
Hercegovini u vrijeme pred osnivanje Instituta za jezik u Sarajevu
ali i nakon osnivanja Instituta, čime je Sarajevu nakon
Beograda i Zagreba dodijeljen status posebnog jezičkog centra,
što nije bilo u skladu s principima na kojima se zasnivao
Novosadski dogovor o zajedničkom jeziku koji se razvija oko
dva centra, Beograda i Zagreba. Dodatno, zastupanje koncepta
blagog i neosjetnog ali ipak dovoljno konkretnog odmaka od
Novosadskog dogovora, ovdje propitujemo kroz čin pojavljivanja
Pravopisnog priručnika 1972. godine u Sarajevu, što je
pravopis koji je u tadašnjem filološkom žargonu bio (pre)poznat
kao bosanski.
i sociolingvistike, u slučaju primjene tzv. „rodno osjetljivog“
jezika (Gender Sensitive Language) na jezik u BiH. Razmatraju
se pitanja o prirodi i gramatici kategorije roda u BHS,
kao i neki kriteriji za primjenu gramatičke ili pragmatičke
kongruencije, što nas vodi do specifičnih zaključaka o korištenju
GSL-a, posebno u sferi imenovanja ženskih poslova,
profesija i zanimanja.
nastupanja je stihovani tekst od petnaest stranica, u približnom formatu A5, pisan u jedanaestercu, reformiranom arebicom, dostupan u formi kopije (s) nepoznatog izvornika. Sadrži i podnaslove, kao: Dušini povici nakon izlaska iz tijela (str. 5), Stanje zemlje đe će se insan ukopati govori (str. 13), ili Stanje kabura govori (str. 15), pa čak i minijaturne ilustracije prije svakog podnaslova (1: Mjesto opremanja mejta, s istaknutim ibrikom, str. 5; 2: Mejt umotan u ćefine, str. 12; 3: Kabur s nišanima, str. 14). Karakteristične su jezičke odlike rukopisa koje ga moguće preciznije po autorstvu/lokalizaciji određuju: najdoh (nađoh), izajde (izađe), izide (iziđe), unide (uniđe), postavit (postavljen), vaske (vas), itd. Završni stihovi zato v’jek viči la ilahe illallah / sastavio Abdulah pokreću dodatna promišljanja o mogućem autorstvu ovog spjeva te sklapanju (sastavljanju, upjevavanju u prijevodu i sl.) i/ili pak prijepisu neke veće integralne tekstualne forme čiji je “Insansko stanje” samo jedan mogući dio.
na osnovu rezultata posljednja dva popisa stanovništva. Cilj je
sagledati identitarna i proanalizirati statusna pitanja bosanskog,
hrvatskog i srpskog jezika u bosanskohercegovačkom društvu s
početka devedesetih i danas. Jezik se dovodi u vezu s narodnim
i nacionalnim identitetom te užim i širim konceptom uređenja
društva i države. Poseban fokus ovdje je posvećen jezičkom
identitetu na području tzv. HZ/HR Herceg-Bosne i na području
tzv. Srpske republike Bosne i Hercegovine (danas područje entiteta
Republika Srpska). Naročita pažnja bit će posvećena specifičnim
pitanjima jezika i školstva.
ABOUT THE LANGUAGE IN BOSNIA AND HERZEGOVINA 1991–1995:
The topic of this article does not cover the views of all Serbian politicians on the language in Bosnia and Herzegovina from the beginning of the 1990s, at least not those who remained in the convocation of the Assembly of the Republic of Bosnia and Herzegovina and who were opponents of the policy of the Serbian Democratic Party, that is, they did not agree with it. In this paper, we analyze shorthand notes from the so-called Assembly of the Serbian people in Bosnia and Herzegovina from 1991 to 1995 (from January 1992, the so-called Republic of the Serbian People of Bosnia and Herzegovina; and from March 1992, the so-called Serbian Republic of Bosnia and Herzegovina, and from September 1992, the Republic of Srpska). The aim of this paper is twofold. One is analyzing the nationalist attitudes of Serbian politicians about the language in Bosnian society from the beginning of the 1990s, while the other is pointing out the presence of some open and tolerant attitudes. Topic wise, we follow the narrative about the use of the alphabet or the discussion about the relationship between the Latin and Cyrillic alphabets. Moreover, particular focus is on the discourse about the name of the language and the mutual relationship between the linguistic identities of Serbs, Croats and Bosniak Muslims. Lastly, we will pay special attention to the issue of Ekavica (ekavian speech) and the model of political partialness and imposition of the Ekavian language of identity in the dialect space to which it does not originally belong. As the use of Ekavica was the biggest point of contention in the debates of Serbian politicians, in this paper we will additionally refer to a brief historical overview of the status of Ekavica in the Bosnian society, especially in education. Documents about the usage of Ekavica in special circumstances will also be presented in this paper. As the documents show, however, Ekavica is a means of spreading Serbian national interests in Bosnia and Herzegovina. Following some ideas of proposed or adopted legislative acts on language from the beginning of the 1990s, we will analyze the transcripts from a total of thirteen parliamentary sessions where language was discussed, along with about twenty individually expressed views during parliamentary procedures. As a thorough presentation or analysis of all of the above would exceed the usual article length, we will present only some parliamentary positions directly as sources. Other views will be systematized and analyzed as a group through the discussion and conclusions. Views that directly concern the current organization of our society and state will be particularly dealt with. In that regard, significant data on how Serbian is positioned in relation to the Bosnian and Croatian languages through the directly stated views of Serbian political representatives on several occasions and at separate parliamentary sessions can also be observed. Two opposing models were found – tolerance in language views, on one hand, and open discrimination and linguistic imperialism in the misuse of language for political purposes on the other hand. The starting motive for research of this type is a contextualized relationship to the current situation in connection with official negative attitudes towards language rights in the Bosnian entity the Republic of Srpska, with a special contextual connection with the latest legislative acts – the so-called unity of the Serbian cultural space, the guidelines for the unified cultural and educational policy of the Serbian people (from 2019), and the Declaration on the borders of the Serbian language (from 2022) – without directly entering into the content elements thereof.