Department of Archaeology

Rana prapovijest, prije svega paleolitička razdoblja, na prostoru Velog Rata poznata su u literaturi već više od 50 godina, a svako novo istraživanje proširuje spoznaje. Cilj posljednjega u nizu terenskih pregleda bio je prvenstveno utvrditi postojanje novih nalazišta, ali i dokumentirati već postojeća koja nisu dobro dokumentirana. Sveukupno je pregledano 10 većih prostornih zona, od kojih je otkriveno šest dosad nepoznatih pozicija s paleolitičkim artefaktima. Prvenstveno litički nalazi fino se uklapaju u dosadašnje spoznaje. Većina prikupljenih predmeta pokazuje karakteristike musterijenske kulture, dok manji dio, prema tipološkim i tehnološkim karakteristikama, može pripadati i mlađim razdobljima. Otkrivene pozicije se u radu promatraju ne samo u sklopu prijašnjih istraživanja Velog rata, nego u sklopu širega prostora Zadra, od Velebita do zadarskih otoka, gdje je do sada poznato preko 30 pozicija s nalazima iz vremena paleolitika.

U službenu evidenciju hrvatske podmorske arheološke baštine već su dugi niz godina upisana dva nalazišta kojima donedavno nije bila posvećena osobita pozornost. Riječ je o brodolomima s teretom keramičkoga građevinskog materijala u vodama otoka Lošinja i Suska. Na osnovi revizije nalaza pohranjenih u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci pretpostavljena je mogućnost njihova podrijetla iz radionice Seksta Metilija Maksima koja se nalazila na području današnje Crikvenice. Brodolomi s teretom građevinskoga materijala pronađeni su i na drugim mjestima duž hrvatske obale, ali niti u jednom slučaju nisu detaljnije istraženi. Podmorski nalazi tzv. crikveničkih amfora, koje prema dosadašnjim spoznajama možemo opisati kao inačicu jadranskih amfora ravnoga dna, za sada su rijetki. Oni nas, međutim, upućuju na mogućnost postojanja brodoloma čije bi nam otkriće moglo pomoći u preciznijem defi niranju oblika amfora karakterističnih za crikveničku radionicu.

T ajanstveni svijet koji skrivaju morske dubine oduvijek je hranio ljudsku maštu, ulijevao strahopoštovanje, budio znatiželju i poticao želju za otkrivanjem. U 5. stoljeću prije Krista grčki povjesničar Herodot zapisao nam je kako su se o pothvatima ronioca Skilije u Grčkoj njegova vremena pričale nevjerojatne priče, a legendarni je junak Tezej tražeći po morskom dnu odbačeni prsten kralja Minosa dokazao svoje božansko podrijetlo. Ronjenje je odavno preraslo legende i priče, a u novije vrijeme podmorski je svijet postao dostupan gotovo svima. Stoga uzbuđenje i užitak pri otkrivanju podmorja danas više nije privilegija male skupine profesionalnih ronilaca, već ih mogu dijeliti mnogi koji to požele. Svaki je uron poseban doživljaj koji nam dopušta da na kratko vrijeme temeljito iskočimo iz svakodnevice, prepušteni isključivo vlastitim osjećajima i mislima. Svijet koji nas čeka drugačiji je, neobičan, zanimljiv i privlačan, ponekad zastrašujući pa čak i opasan, no uvijek dostojan naše pozornosti i truda. Ponekad je sam odmak od stvarnosti koji nam ronjenje nudi dovoljan poticaj za opuštanje i užitak. Pridodamo li k tome prirodne i kulturne podmorske zanimljivosti i ljepote, još ćemo više u njemu uživati, a aktivnim sudjelovanjem u njihovom istraživanju, zaštiti i očuvanju pridonijeti kako vlastitom zadovoljstvu tako i dobrobiti društvene zajednice. Otkriti na dnu mora tragove naših prethodnika ne znači samo roneći do njih stići, već i uroniti u prošlost u potrazi za davno

U rimsko se vrijeme na sjevernom dijelu otoka Paga nalazilo naselje zvano Cissa Portunata po kojemu se do 14. stoljeća nazivao i čitav otok. Lingvistička su istraživanja potvrdila kako se naziv Cissa održao u današnjem nazivu uvale Caske u samome dnu Paškoga zaljeva, koja obiluje brojnim tragovima antičkoga života. Ime Cissa naslijeđeno je iz prapovijesnih vremena, a pridjev portunata vjerojatno je označavao naselje prirodno obdareno lukama. Uzmemo li u obzir činjenicu da se oko Novaljskoga polja uistinu koncentriraju mnoge zaštićene luke poput Stare Novalje na sjeveru, Novalje na zapadu te Paškoga zaljeva s uvalama Zrće i Caska na jugu, možemo pretpostaviti kako je čitavo područje funkcioniralo ustvari kao jedinstvena cjelina.

Clay tobacco pipes from the collection of the Archaeological Department of the Varaždin City Museum were found during archaeological research, with one exception, in the wider area of  Varaždin County. So, there is a pipe from the city of Lepoglava and two from the cave Vindija. Nevertheless, most of them were found in the area of  the historic nucleus of the city Varaždin (27), in the wet ditch of the varaždin fortress colled Stari grad. Also, more of them are a result of the archaeological surveillance in the city itself; In the streets of Branko Vodnik and Petar Preradović, and from the surroundings of the church of St. Florian. All of these pipes belong to the eastern or Mediterranean group, with one exception that we attribute to the west, that is found in the ditch of the Old Town (cat. 1). The east is represented by two main types; Austro-Hungarian and Turkish. Most of the findings belong to the Austro-Hungarian type (cat. 7-30), and within them there is a larger group of Schemnitza pipe from Ban Štiavnica or their imitations (Grades 7-16), with the stamps of the workshops M. Hönig Schemnitz, Bodnar Schemnitz, Leop. Gross Schemnitz, Selmecz. They are to be traced to the 19th century of the pipe group (cat. 18-23) and can be attributed to Austrian workshops, and to the workshop of Josepha Partscha in Theresienfeld due to the stamp of the pipe (cat. 18). The examples (cat. 17) with the stamp LSLESINGER are attributed to the Hungarian workshop in the town of Papa, and the postal code PODRECS (cat. 24) are attributed to the production at the slovak workshop in Podrečany. There is also a group of so called café tobacco pipe (cat. 25-30), which we attribute to the production in Meidling, Vienna (cat. 25), then in the german city Cologne (cat. 26) and slovak Kolin (cat. 27-30). This production in Kolin can be recognized by the typical net decorations, which all date to the half of the 19th century. Turkish type is represented by 5 samples (cat. 2-6). It is a group of pipes that can be attributed to the so-called Borderland-type pipes. They belong to the group of the oldest found pipes of Croatia in the second half of the 17th century, and were used in borderland areas colled Vojna krajina or Militärgrenze, the area under militar rule of Habsburg monarchy, bordering the Ottoman Empire. Chronologically, this whole group of pipes from the Varaždin City Museum with 30 samples covers the period from the very beginnings of smoking in the 17th century, until the end of mass production and production at the end of the 19th century.