
Andrej Bader
Related Authors
Milena Joksimovic
Filozofski fakultet Beograd
Bartul Šiljeg
Institute of Archaeology, Zagreb, Croatia
Ivana Ožanić Roguljić
Institute of Archaeology, Zagreb, Croatia
Mirna Cvetko
University of Zagreb, Faculty of Humanities and Social Sciences [Filozofski fakultet]
Iva Kaić
University of Zagreb, Faculty of Humanities and Social Sciences [Filozofski fakultet]
Ana Konestra
Institute of Archaeology, Zagreb, Croatia
Uploads
Papers by Andrej Bader
naziv rimske kolonije Pole bio Colonia Iulia Pola Pollentia Herculanea
(CIL V, 8139). To je otkriće pobudilo veliko oduševljenje onovremene stručne
javnosti, do te mjere da su dvije pulske ulice i jedan trg ponijeli ime božice Minerve koja se spominje u natpisu. Uskoro je pronađen i ulomak druge ploče istovjetna sadržaja (CIL V, 8140).
U ovom radu potanko opisujemo događaje vezane uz pronalaženje spomenutih natpisa i precizno ubiciramo njihovo nalazište. Ističemo da CIL sadrži krivi podatak o mjestu pronalaska. Predstavljamo do sada samo djelomično objavljenu prepisku koju je potaklo pronalaženje natpisa, u koju su bili uključeni Pietro Kandler, Tomaso Luciani, Carlo De Franceschi, Theodor Mommsen, pronalazač natpisa Hermann Schram te pulski podestat i kasnije konzervator Nicolò Rizzi. Predlažemo novu dataciju za izvjesno Kandlerovo pismo Lucianiju. Predstavljamo pronalazača natpisa, žandarmerijskog zapovjednika Hermanna Schrama i opisujemo kako se pronalaženje natpisa odrazilo na urbanu toponimiju Pule. Najzad, ukazujemo na najstariji poznati naziv neke pulske ulice čije je mjesto moguće točno utvrditi.
An inscription was found in Pula in 1867 that is our only witness to the full name of the Roman colony: Colonia Iulia Pola Pollentia Herculanea (CIL V, 8139). The discovery was received with enthusiasm among contemporary experts, so much so that two of Pula’s streets and one of its squares were named in honor of Minerva, the deity referred to in the inscription. The find was soon followed by another, that of a fragment of another plaque with a matching inscription (CIL V, 8140).
This paper presents an exhaustive description of the events associated with these finds and the precise location of the site. We note that the CIL contains an erroneous datum concerning the find site. We present the previously partially published correspondence associated with the find of the inscription, involving Pietro Kandler, Tomaso Luciani, Carlo De Franceschi, Theodor Mommsen, the discoverer of the inscription Hermann Schram, and Nicolò Rizzi, the podesta of Pula and, later, a conservator. We propose a new date for a letter of Kandler to Luciani. We present the finder of the inscription, gendarmerie commander Hermann Schram, and describe how the discovery of the inscription was reflected in Pula’s urban toponymy. Lastly, we note the oldest known name of a street in Pula for which a precise location can be ascertained.
Uz detaljnu analizu i kritičko preispitivanje dosadašnjih spoznaja o sekundarnoj namjeni Augustovog hrama u Puli kroz stoljeća, kao i uz prezentiranje dosad neobjavljenih dokumenata, prati se društvena, namjenska i arhitektonska preobrazba hrama od ranokršćanske crkve preko stambene zgrade, gradskog fontika pa lapidarija do muzeja. Pritom se ispravljaju pojedina dosadašnja opažanja ili povijesna tumačenja. Sredinom 18. stoljeća pulski antički spomenici postaju nezaobilazan predmet interesa mnogih proučavatelja antike: arhitekata, arheologa i slikara. Samim time su nezaobilazno povijesno vrelo za proučavanje Augustovog hrama-osim pisanih-i likovni povijesni izvori.
Books by Andrej Bader
I prvu i drugu knjigu potpisuju sam Ivan Mišković i povjesničar Andrej Bader, ujedno i urednik obje knjige, u nakladi Općine Medulin.
Ivan Mišković, rođen 24. listopada 1920. u Premanturi. Istarski prognanik. Kao 15-godišnjak postao je član Saveza komunističke omladine (SKOJ). Tijekom Drugog svjetskog rata bio je član štaba VI. Slavonskog korpusa. Nakon završene vojne akademije premješten je za pomoćnika načelnika Generalštaba. Od 1963. do 1972. na čelu je službe sigurnosti Ministarstva narodne obrane SFRJ-a, a od 1972. do 1973. prvi i jedini specijalni Titov savjetnik za pitanja sigurnosti.
was conceived as a modern atypical historical
guide where the guiding theme would be all
aspects of militaria throughout the centuries.
However, the final content within these pages
is not related only to the military past of
Premantura. The author reconstructs and sheds
light on some so far unknown and unexplored
parts of the history of the southernmost Istrian
village, providing us with a mental kaleidoscope
of new insights and knowledge.
Kaleidoskop von Premantura wurde als ein
moderner untypischer historischer Führer, wo
der Leitfaden das Militär durch Jahrhunderte
ist, gedacht. Dennoch ist der endgültige Inhalt
zwischen diesen Buchdeckeln nicht nur mit der
militärischen Vergangenheit von Premantura
verbunden, sondern es wurden uns vom Autor
die bisher unbekannten und unerforschten
Teile der Geschichte des südlichsten istrischen
Ortes exponiert und rekonstruiert, womit wir
ein Gedankens-Kaleidoskop, das sich in neuen
Erkenntnissen widerspiegelt, bekommen haben.
naziv rimske kolonije Pole bio Colonia Iulia Pola Pollentia Herculanea
(CIL V, 8139). To je otkriće pobudilo veliko oduševljenje onovremene stručne
javnosti, do te mjere da su dvije pulske ulice i jedan trg ponijeli ime božice Minerve koja se spominje u natpisu. Uskoro je pronađen i ulomak druge ploče istovjetna sadržaja (CIL V, 8140).
U ovom radu potanko opisujemo događaje vezane uz pronalaženje spomenutih natpisa i precizno ubiciramo njihovo nalazište. Ističemo da CIL sadrži krivi podatak o mjestu pronalaska. Predstavljamo do sada samo djelomično objavljenu prepisku koju je potaklo pronalaženje natpisa, u koju su bili uključeni Pietro Kandler, Tomaso Luciani, Carlo De Franceschi, Theodor Mommsen, pronalazač natpisa Hermann Schram te pulski podestat i kasnije konzervator Nicolò Rizzi. Predlažemo novu dataciju za izvjesno Kandlerovo pismo Lucianiju. Predstavljamo pronalazača natpisa, žandarmerijskog zapovjednika Hermanna Schrama i opisujemo kako se pronalaženje natpisa odrazilo na urbanu toponimiju Pule. Najzad, ukazujemo na najstariji poznati naziv neke pulske ulice čije je mjesto moguće točno utvrditi.
An inscription was found in Pula in 1867 that is our only witness to the full name of the Roman colony: Colonia Iulia Pola Pollentia Herculanea (CIL V, 8139). The discovery was received with enthusiasm among contemporary experts, so much so that two of Pula’s streets and one of its squares were named in honor of Minerva, the deity referred to in the inscription. The find was soon followed by another, that of a fragment of another plaque with a matching inscription (CIL V, 8140).
This paper presents an exhaustive description of the events associated with these finds and the precise location of the site. We note that the CIL contains an erroneous datum concerning the find site. We present the previously partially published correspondence associated with the find of the inscription, involving Pietro Kandler, Tomaso Luciani, Carlo De Franceschi, Theodor Mommsen, the discoverer of the inscription Hermann Schram, and Nicolò Rizzi, the podesta of Pula and, later, a conservator. We propose a new date for a letter of Kandler to Luciani. We present the finder of the inscription, gendarmerie commander Hermann Schram, and describe how the discovery of the inscription was reflected in Pula’s urban toponymy. Lastly, we note the oldest known name of a street in Pula for which a precise location can be ascertained.
Uz detaljnu analizu i kritičko preispitivanje dosadašnjih spoznaja o sekundarnoj namjeni Augustovog hrama u Puli kroz stoljeća, kao i uz prezentiranje dosad neobjavljenih dokumenata, prati se društvena, namjenska i arhitektonska preobrazba hrama od ranokršćanske crkve preko stambene zgrade, gradskog fontika pa lapidarija do muzeja. Pritom se ispravljaju pojedina dosadašnja opažanja ili povijesna tumačenja. Sredinom 18. stoljeća pulski antički spomenici postaju nezaobilazan predmet interesa mnogih proučavatelja antike: arhitekata, arheologa i slikara. Samim time su nezaobilazno povijesno vrelo za proučavanje Augustovog hrama-osim pisanih-i likovni povijesni izvori.
I prvu i drugu knjigu potpisuju sam Ivan Mišković i povjesničar Andrej Bader, ujedno i urednik obje knjige, u nakladi Općine Medulin.
Ivan Mišković, rođen 24. listopada 1920. u Premanturi. Istarski prognanik. Kao 15-godišnjak postao je član Saveza komunističke omladine (SKOJ). Tijekom Drugog svjetskog rata bio je član štaba VI. Slavonskog korpusa. Nakon završene vojne akademije premješten je za pomoćnika načelnika Generalštaba. Od 1963. do 1972. na čelu je službe sigurnosti Ministarstva narodne obrane SFRJ-a, a od 1972. do 1973. prvi i jedini specijalni Titov savjetnik za pitanja sigurnosti.
was conceived as a modern atypical historical
guide where the guiding theme would be all
aspects of militaria throughout the centuries.
However, the final content within these pages
is not related only to the military past of
Premantura. The author reconstructs and sheds
light on some so far unknown and unexplored
parts of the history of the southernmost Istrian
village, providing us with a mental kaleidoscope
of new insights and knowledge.
Kaleidoskop von Premantura wurde als ein
moderner untypischer historischer Führer, wo
der Leitfaden das Militär durch Jahrhunderte
ist, gedacht. Dennoch ist der endgültige Inhalt
zwischen diesen Buchdeckeln nicht nur mit der
militärischen Vergangenheit von Premantura
verbunden, sondern es wurden uns vom Autor
die bisher unbekannten und unerforschten
Teile der Geschichte des südlichsten istrischen
Ortes exponiert und rekonstruiert, womit wir
ein Gedankens-Kaleidoskop, das sich in neuen
Erkenntnissen widerspiegelt, bekommen haben.