Sokoli, prva nogometna utakmica u Puli 1894., Antonio Vojak, Pula, 19.11.1904. – Varese 1977., Ma... more Sokoli, prva nogometna utakmica u Puli 1894., Antonio Vojak, Pula, 19.11.1904. – Varese 1977., Martin Dolenc
Karakter mediteranskog ribolova ne može se shvatiti ni protumačiti ne vodi li se računa o sredoze... more Karakter mediteranskog ribolova ne može se shvatiti ni protumačiti ne vodi li se računa o sredozemnim premisama njegova formiranja. Ribarstvo je od antike bilo obalno. Nitko nije ciljano ribario na otvorenom moru. Rimljani su prvi počeli graditi ribnjake za čuvanje ulovljene ribe i kad su vidjeli da se ribe u tim ribnjacima razmnožavaju započinje uzgoj. Tijekom srednjeg vijeka ribolov se odvijao tamo gdje su se nalazila prikladna prirodna zakloništa riba, u plitkim uvalama i zaljevima uz obalu. Na takvim su lokalitetima vrlo rano svjetovni gospodari ili biskupije i samostani osnivali privatna lovišta riba, na kojima su imali isključivo pravo ribolova. Ta su lovišta davali u zakup na određeno vrijeme i primali velik dio ulova, ili bi ta lovišta iskorištavali preko svojih ribara
rijeme koje je prethodilo samoinicijativnim, organiziranim, pojedinačnim i grupnim migracijama u ... more rijeme koje je prethodilo samoinicijativnim, organiziranim, pojedinačnim i grupnim migracijama u Istru tijekom 16. i 17. stoljeća nosi u sebi rukopis ratova, nedaća, kužnih epidemija i propadanja gospodarstava. Samo tijekom 16. stoljeća u Istri su zabilježena četiri zemljotresa unutar 15 godina (1504., 1510., 1511., 1517.) te je u periodu od 1505. do 1577. godine registrirano 40 slučajeva kuge. 1 Depopulacijom je najteže bilo pogođeno južnoistarsko područje. Do godine 1530. od petnaest sela ostala su samo četiri Ližnjan, Medulin, Pomer i Šišan. 2 No, i ta su mjesta pretrpjela krajnje smanjivanje ukupnoga broja stanovnika. Iz građe o žiteljstvu koju je proučavao istarski povjesničar Camillo De Franceschi i obuhvaćaju vremenski period od 1370. do 1521. godine, evidentno je da su početkom 16. stoljeća Azan i Aran bili napušteni, dok je Pomer na temelju priloženih prezimena drakonski depopuliran (budući da se sva osim jednog u 17. stoljeću ne pojavljuju).
m u z e j s k o -g a l e r i j s k i p r o s t o r s v e ta s r c a spa zio espositivo-muse ale d... more m u z e j s k o -g a l e r i j s k i p r o s t o r s v e ta s r c a spa zio espositivo-muse ale dei sacri cuori pul a-pol a Fotografiju «Nove cipele» snimio je 1946. godine u dječjem sirotištu «Am Himmel» austrijski fotograf Gerald Waller. Dječak je ratno siroče, zove se Werfel i star je šest godina. Snimljen je dok grli cipele koje je dobio od američkog Crvenog križa. La foto «Scarpe nuove» fu scattata dal fotografo austriaco Gerald Waller nell'orfanotrofio «Am Himmel» nel 1946. Il bambino è un orfano di guerra, si chiama Werfel ed ha sei anni. Fu fotografato mentre abbracciava un paio di scarpe donategli dalla Croce Rossa americana.
U Puli je 1867. pronađen natpis koji je jedino svjedočanstvo da je puni
naziv rimske kolonije Pol... more U Puli je 1867. pronađen natpis koji je jedino svjedočanstvo da je puni naziv rimske kolonije Pole bio Colonia Iulia Pola Pollentia Herculanea (CIL V, 8139). To je otkriće pobudilo veliko oduševljenje onovremene stručne javnosti, do te mjere da su dvije pulske ulice i jedan trg ponijeli ime božice Minerve koja se spominje u natpisu. Uskoro je pronađen i ulomak druge ploče istovjetna sadržaja (CIL V, 8140). U ovom radu potanko opisujemo događaje vezane uz pronalaženje spomenutih natpisa i precizno ubiciramo njihovo nalazište. Ističemo da CIL sadrži krivi podatak o mjestu pronalaska. Predstavljamo do sada samo djelomično objavljenu prepisku koju je potaklo pronalaženje natpisa, u koju su bili uključeni Pietro Kandler, Tomaso Luciani, Carlo De Franceschi, Theodor Mommsen, pronalazač natpisa Hermann Schram te pulski podestat i kasnije konzervator Nicolò Rizzi. Predlažemo novu dataciju za izvjesno Kandlerovo pismo Lucianiju. Predstavljamo pronalazača natpisa, žandarmerijskog zapovjednika Hermanna Schrama i opisujemo kako se pronalaženje natpisa odrazilo na urbanu toponimiju Pule. Najzad, ukazujemo na najstariji poznati naziv neke pulske ulice čije je mjesto moguće točno utvrditi.
An inscription was found in Pula in 1867 that is our only witness to the full name of the Roman colony: Colonia Iulia Pola Pollentia Herculanea (CIL V, 8139). The discovery was received with enthusiasm among contemporary experts, so much so that two of Pula’s streets and one of its squares were named in honor of Minerva, the deity referred to in the inscription. The find was soon followed by another, that of a fragment of another plaque with a matching inscription (CIL V, 8140). This paper presents an exhaustive description of the events associated with these finds and the precise location of the site. We note that the CIL contains an erroneous datum concerning the find site. We present the previously partially published correspondence associated with the find of the inscription, involving Pietro Kandler, Tomaso Luciani, Carlo De Franceschi, Theodor Mommsen, the discoverer of the inscription Hermann Schram, and Nicolò Rizzi, the podesta of Pula and, later, a conservator. We propose a new date for a letter of Kandler to Luciani. We present the finder of the inscription, gendarmerie commander Hermann Schram, and describe how the discovery of the inscription was reflected in Pula’s urban toponymy. Lastly, we note the oldest known name of a street in Pula for which a precise location can be ascertained.
Zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa Istarsko gospodarstvo jučer i sutra, 2015
U drugoj polovici 19. stoljeća, ekonomska je kriza nemilosrdno zahvatila ruralno stanovništvo Sre... more U drugoj polovici 19. stoljeća, ekonomska je kriza nemilosrdno zahvatila ruralno stanovništvo Srednje Europe. Seljaštvo u prijelaznom razdoblju iz naturalne u novčanu privredu primitivnom obradom zemlje, razmjerno slabom i skupom proizvodnjom, u nezavidnom je položaju za dobivanje kredita i nabavku najnužnijih gospodarskih potrepština. Neizbježna je posljedica zaduživanje istarskog seljaka uz lihvarske kamate. U tom kritičnom razdoblju devedesetih godina 19. stoljeća započinje ekonomsko uzdizanje sela putem vlastitih zadružnih organizacija. Kreditne zadruge poznatije kao «posujilnice» čine okosnicu gospodarskog oporavka sela. «Medulinsko društvo za štednju i zajmove» osnovano je u 1898. godine. Predsjednik i utemeljitelj društva bio je don Luka Kirac. Djelokrug posujilnice protezao se na sela današnjih općina Medulin, Ližnjan i Šišan. Glavni ciljevi društva bili su oslobađanje seljaštva od lihvarskih dugova i upućivanje u tehnološki napredno vođenje gospodarstva.
Histria archaeologica : Časopis Arheološkog muzeja Istre, 2015
With a detailed analysis and a critical review of former perceptions regarding the secondary use ... more With a detailed analysis and a critical review of former perceptions regarding the secondary use of the Temple of Augustus in Pula through the centuries, and the presentation of previously unreleased documents, we follow the social, actual and architectural transformation of the temple from an Early Christian church, dwelling house, town granary, lapidarium, to a museum. At the same time certain observations or historical interpretations from the past have been corrected. In the middle of the 18 th century Pula's ancient monuments became an unavoidable object of interest to many researchers of antiquity: architects, archaeologists and painters. Thus, in addition to written materials, historical sources from the field of fine arts also figure prominently in the study of the Temple of Augustus.
Uz detaljnu analizu i kritičko preispitivanje dosadašnjih spoznaja o sekundarnoj namjeni Augustovog hrama u Puli kroz stoljeća, kao i uz prezentiranje dosad neobjavljenih dokumenata, prati se društvena, namjenska i arhitektonska preobrazba hrama od ranokršćanske crkve preko stambene zgrade, gradskog fontika pa lapidarija do muzeja. Pritom se ispravljaju pojedina dosadašnja opažanja ili povijesna tumačenja. Sredinom 18. stoljeća pulski antički spomenici postaju nezaobilazan predmet interesa mnogih proučavatelja antike: arhitekata, arheologa i slikara. Samim time su nezaobilazno povijesno vrelo za proučavanje Augustovog hrama-osim pisanih-i likovni povijesni izvori.
Knjiga Titov specijalni savjetnik prati vojno-političko djelovanje general-pukovnika Ivana Miškov... more Knjiga Titov specijalni savjetnik prati vojno-političko djelovanje general-pukovnika Ivana Miškovića od svibnja 1971. do 1985. godine. Kao i u knjizi Iz tajnog arhiva (2020.) čitateljima su dani na uvid originalni dokumenti i dnevna izvješća Titu iz perioda od 1971. do 1973. godine. Analizira se uloga specijalnog savjetnika. Slom Hrvatskog proljeća. Komitet pedesetorice. Sukobi s Jovankom. Te čitav niz drugih zbivanja iz spomenutog perioda. Knjigu Titov specijalni savjetnik potpisuju sam Ivan Mišković i povjesničar Andrej Bader, ujedno i urednik sve tri knjige, u nakladi Općine Medulin.
Knjiga na 600 stranica obrađuje političko i vojno djelovanje general-pukovnika Ivana Miškovića, u... more Knjiga na 600 stranica obrađuje političko i vojno djelovanje general-pukovnika Ivana Miškovića, u periodu od srpnja 1966. do svibnja 1971. godine, ekskluzivno i integralno predstavljajući dnevna ili tjedna Miškovićeva izvješća predsjedniku SFR Jugoslavije, Josipu Brozu Titu. Originalni dokumenti korišteni isključivo u internoj komunikaciji Mišković-Tito, vezani su uz djelovanje kontraobavještajne službe prema vojsci i građanima pod nadzorom tadašnje Službe državne bezbjednosti. Knjiga „Iz tajnog arhiva“ nadovezuje se i kronološki na knjigu „General iz Premanture“, (2019.)
I prvu i drugu knjigu potpisuju sam Ivan Mišković i povjesničar Andrej Bader, ujedno i urednik obje knjige, u nakladi Općine Medulin.
Riječ je o autobiografskom djelu rođenog Premanturca general-pukovnika Ivana Miškovića, načelnika... more Riječ je o autobiografskom djelu rođenog Premanturca general-pukovnika Ivana Miškovića, načelnika Službe bezbjednosti i jedinog Titovog specijalnog savjetnika. Knjiga, u izdanju Općine Medulin, kronološki je podijeljena u petnaest poglavlja te prati razdoblje od 1905., kada je u Premanturi otvorena prva hrvatska čitaonica, do 1966. godine, kada je održan IV plenum i smijenjen Aleksandar Ranković.
Ivan Mišković, rođen 24. listopada 1920. u Premanturi. Istarski prognanik. Kao 15-godišnjak postao je član Saveza komunističke omladine (SKOJ). Tijekom Drugog svjetskog rata bio je član štaba VI. Slavonskog korpusa. Nakon završene vojne akademije premješten je za pomoćnika načelnika Generalštaba. Od 1963. do 1972. na čelu je službe sigurnosti Ministarstva narodne obrane SFRJ-a, a od 1972. do 1973. prvi i jedini specijalni Titov savjetnik za pitanja sigurnosti.
Kaleidoscope of Premantura
was conceived as a modern atypical historical
guide where the guiding ... more Kaleidoscope of Premantura was conceived as a modern atypical historical guide where the guiding theme would be all aspects of militaria throughout the centuries. However, the final content within these pages is not related only to the military past of Premantura. The author reconstructs and sheds light on some so far unknown and unexplored parts of the history of the southernmost Istrian village, providing us with a mental kaleidoscope of new insights and knowledge.
Kaleidoskop von Premantura wurde als ein moderner untypischer historischer Führer, wo der Leitfaden das Militär durch Jahrhunderte ist, gedacht. Dennoch ist der endgültige Inhalt zwischen diesen Buchdeckeln nicht nur mit der militärischen Vergangenheit von Premantura verbunden, sondern es wurden uns vom Autor die bisher unbekannten und unerforschten Teile der Geschichte des südlichsten istrischen Ortes exponiert und rekonstruiert, womit wir ein Gedankens-Kaleidoskop, das sich in neuen Erkenntnissen widerspiegelt, bekommen haben.
Sokoli, prva nogometna utakmica u Puli 1894., Antonio Vojak, Pula, 19.11.1904. – Varese 1977., Ma... more Sokoli, prva nogometna utakmica u Puli 1894., Antonio Vojak, Pula, 19.11.1904. – Varese 1977., Martin Dolenc
Karakter mediteranskog ribolova ne može se shvatiti ni protumačiti ne vodi li se računa o sredoze... more Karakter mediteranskog ribolova ne može se shvatiti ni protumačiti ne vodi li se računa o sredozemnim premisama njegova formiranja. Ribarstvo je od antike bilo obalno. Nitko nije ciljano ribario na otvorenom moru. Rimljani su prvi počeli graditi ribnjake za čuvanje ulovljene ribe i kad su vidjeli da se ribe u tim ribnjacima razmnožavaju započinje uzgoj. Tijekom srednjeg vijeka ribolov se odvijao tamo gdje su se nalazila prikladna prirodna zakloništa riba, u plitkim uvalama i zaljevima uz obalu. Na takvim su lokalitetima vrlo rano svjetovni gospodari ili biskupije i samostani osnivali privatna lovišta riba, na kojima su imali isključivo pravo ribolova. Ta su lovišta davali u zakup na određeno vrijeme i primali velik dio ulova, ili bi ta lovišta iskorištavali preko svojih ribara
rijeme koje je prethodilo samoinicijativnim, organiziranim, pojedinačnim i grupnim migracijama u ... more rijeme koje je prethodilo samoinicijativnim, organiziranim, pojedinačnim i grupnim migracijama u Istru tijekom 16. i 17. stoljeća nosi u sebi rukopis ratova, nedaća, kužnih epidemija i propadanja gospodarstava. Samo tijekom 16. stoljeća u Istri su zabilježena četiri zemljotresa unutar 15 godina (1504., 1510., 1511., 1517.) te je u periodu od 1505. do 1577. godine registrirano 40 slučajeva kuge. 1 Depopulacijom je najteže bilo pogođeno južnoistarsko područje. Do godine 1530. od petnaest sela ostala su samo četiri Ližnjan, Medulin, Pomer i Šišan. 2 No, i ta su mjesta pretrpjela krajnje smanjivanje ukupnoga broja stanovnika. Iz građe o žiteljstvu koju je proučavao istarski povjesničar Camillo De Franceschi i obuhvaćaju vremenski period od 1370. do 1521. godine, evidentno je da su početkom 16. stoljeća Azan i Aran bili napušteni, dok je Pomer na temelju priloženih prezimena drakonski depopuliran (budući da se sva osim jednog u 17. stoljeću ne pojavljuju).
m u z e j s k o -g a l e r i j s k i p r o s t o r s v e ta s r c a spa zio espositivo-muse ale d... more m u z e j s k o -g a l e r i j s k i p r o s t o r s v e ta s r c a spa zio espositivo-muse ale dei sacri cuori pul a-pol a Fotografiju «Nove cipele» snimio je 1946. godine u dječjem sirotištu «Am Himmel» austrijski fotograf Gerald Waller. Dječak je ratno siroče, zove se Werfel i star je šest godina. Snimljen je dok grli cipele koje je dobio od američkog Crvenog križa. La foto «Scarpe nuove» fu scattata dal fotografo austriaco Gerald Waller nell'orfanotrofio «Am Himmel» nel 1946. Il bambino è un orfano di guerra, si chiama Werfel ed ha sei anni. Fu fotografato mentre abbracciava un paio di scarpe donategli dalla Croce Rossa americana.
U Puli je 1867. pronađen natpis koji je jedino svjedočanstvo da je puni
naziv rimske kolonije Pol... more U Puli je 1867. pronađen natpis koji je jedino svjedočanstvo da je puni naziv rimske kolonije Pole bio Colonia Iulia Pola Pollentia Herculanea (CIL V, 8139). To je otkriće pobudilo veliko oduševljenje onovremene stručne javnosti, do te mjere da su dvije pulske ulice i jedan trg ponijeli ime božice Minerve koja se spominje u natpisu. Uskoro je pronađen i ulomak druge ploče istovjetna sadržaja (CIL V, 8140). U ovom radu potanko opisujemo događaje vezane uz pronalaženje spomenutih natpisa i precizno ubiciramo njihovo nalazište. Ističemo da CIL sadrži krivi podatak o mjestu pronalaska. Predstavljamo do sada samo djelomično objavljenu prepisku koju je potaklo pronalaženje natpisa, u koju su bili uključeni Pietro Kandler, Tomaso Luciani, Carlo De Franceschi, Theodor Mommsen, pronalazač natpisa Hermann Schram te pulski podestat i kasnije konzervator Nicolò Rizzi. Predlažemo novu dataciju za izvjesno Kandlerovo pismo Lucianiju. Predstavljamo pronalazača natpisa, žandarmerijskog zapovjednika Hermanna Schrama i opisujemo kako se pronalaženje natpisa odrazilo na urbanu toponimiju Pule. Najzad, ukazujemo na najstariji poznati naziv neke pulske ulice čije je mjesto moguće točno utvrditi.
An inscription was found in Pula in 1867 that is our only witness to the full name of the Roman colony: Colonia Iulia Pola Pollentia Herculanea (CIL V, 8139). The discovery was received with enthusiasm among contemporary experts, so much so that two of Pula’s streets and one of its squares were named in honor of Minerva, the deity referred to in the inscription. The find was soon followed by another, that of a fragment of another plaque with a matching inscription (CIL V, 8140). This paper presents an exhaustive description of the events associated with these finds and the precise location of the site. We note that the CIL contains an erroneous datum concerning the find site. We present the previously partially published correspondence associated with the find of the inscription, involving Pietro Kandler, Tomaso Luciani, Carlo De Franceschi, Theodor Mommsen, the discoverer of the inscription Hermann Schram, and Nicolò Rizzi, the podesta of Pula and, later, a conservator. We propose a new date for a letter of Kandler to Luciani. We present the finder of the inscription, gendarmerie commander Hermann Schram, and describe how the discovery of the inscription was reflected in Pula’s urban toponymy. Lastly, we note the oldest known name of a street in Pula for which a precise location can be ascertained.
Zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa Istarsko gospodarstvo jučer i sutra, 2015
U drugoj polovici 19. stoljeća, ekonomska je kriza nemilosrdno zahvatila ruralno stanovništvo Sre... more U drugoj polovici 19. stoljeća, ekonomska je kriza nemilosrdno zahvatila ruralno stanovništvo Srednje Europe. Seljaštvo u prijelaznom razdoblju iz naturalne u novčanu privredu primitivnom obradom zemlje, razmjerno slabom i skupom proizvodnjom, u nezavidnom je položaju za dobivanje kredita i nabavku najnužnijih gospodarskih potrepština. Neizbježna je posljedica zaduživanje istarskog seljaka uz lihvarske kamate. U tom kritičnom razdoblju devedesetih godina 19. stoljeća započinje ekonomsko uzdizanje sela putem vlastitih zadružnih organizacija. Kreditne zadruge poznatije kao «posujilnice» čine okosnicu gospodarskog oporavka sela. «Medulinsko društvo za štednju i zajmove» osnovano je u 1898. godine. Predsjednik i utemeljitelj društva bio je don Luka Kirac. Djelokrug posujilnice protezao se na sela današnjih općina Medulin, Ližnjan i Šišan. Glavni ciljevi društva bili su oslobađanje seljaštva od lihvarskih dugova i upućivanje u tehnološki napredno vođenje gospodarstva.
Histria archaeologica : Časopis Arheološkog muzeja Istre, 2015
With a detailed analysis and a critical review of former perceptions regarding the secondary use ... more With a detailed analysis and a critical review of former perceptions regarding the secondary use of the Temple of Augustus in Pula through the centuries, and the presentation of previously unreleased documents, we follow the social, actual and architectural transformation of the temple from an Early Christian church, dwelling house, town granary, lapidarium, to a museum. At the same time certain observations or historical interpretations from the past have been corrected. In the middle of the 18 th century Pula's ancient monuments became an unavoidable object of interest to many researchers of antiquity: architects, archaeologists and painters. Thus, in addition to written materials, historical sources from the field of fine arts also figure prominently in the study of the Temple of Augustus.
Uz detaljnu analizu i kritičko preispitivanje dosadašnjih spoznaja o sekundarnoj namjeni Augustovog hrama u Puli kroz stoljeća, kao i uz prezentiranje dosad neobjavljenih dokumenata, prati se društvena, namjenska i arhitektonska preobrazba hrama od ranokršćanske crkve preko stambene zgrade, gradskog fontika pa lapidarija do muzeja. Pritom se ispravljaju pojedina dosadašnja opažanja ili povijesna tumačenja. Sredinom 18. stoljeća pulski antički spomenici postaju nezaobilazan predmet interesa mnogih proučavatelja antike: arhitekata, arheologa i slikara. Samim time su nezaobilazno povijesno vrelo za proučavanje Augustovog hrama-osim pisanih-i likovni povijesni izvori.
Knjiga Titov specijalni savjetnik prati vojno-političko djelovanje general-pukovnika Ivana Miškov... more Knjiga Titov specijalni savjetnik prati vojno-političko djelovanje general-pukovnika Ivana Miškovića od svibnja 1971. do 1985. godine. Kao i u knjizi Iz tajnog arhiva (2020.) čitateljima su dani na uvid originalni dokumenti i dnevna izvješća Titu iz perioda od 1971. do 1973. godine. Analizira se uloga specijalnog savjetnika. Slom Hrvatskog proljeća. Komitet pedesetorice. Sukobi s Jovankom. Te čitav niz drugih zbivanja iz spomenutog perioda. Knjigu Titov specijalni savjetnik potpisuju sam Ivan Mišković i povjesničar Andrej Bader, ujedno i urednik sve tri knjige, u nakladi Općine Medulin.
Knjiga na 600 stranica obrađuje političko i vojno djelovanje general-pukovnika Ivana Miškovića, u... more Knjiga na 600 stranica obrađuje političko i vojno djelovanje general-pukovnika Ivana Miškovića, u periodu od srpnja 1966. do svibnja 1971. godine, ekskluzivno i integralno predstavljajući dnevna ili tjedna Miškovićeva izvješća predsjedniku SFR Jugoslavije, Josipu Brozu Titu. Originalni dokumenti korišteni isključivo u internoj komunikaciji Mišković-Tito, vezani su uz djelovanje kontraobavještajne službe prema vojsci i građanima pod nadzorom tadašnje Službe državne bezbjednosti. Knjiga „Iz tajnog arhiva“ nadovezuje se i kronološki na knjigu „General iz Premanture“, (2019.)
I prvu i drugu knjigu potpisuju sam Ivan Mišković i povjesničar Andrej Bader, ujedno i urednik obje knjige, u nakladi Općine Medulin.
Riječ je o autobiografskom djelu rođenog Premanturca general-pukovnika Ivana Miškovića, načelnika... more Riječ je o autobiografskom djelu rođenog Premanturca general-pukovnika Ivana Miškovića, načelnika Službe bezbjednosti i jedinog Titovog specijalnog savjetnika. Knjiga, u izdanju Općine Medulin, kronološki je podijeljena u petnaest poglavlja te prati razdoblje od 1905., kada je u Premanturi otvorena prva hrvatska čitaonica, do 1966. godine, kada je održan IV plenum i smijenjen Aleksandar Ranković.
Ivan Mišković, rođen 24. listopada 1920. u Premanturi. Istarski prognanik. Kao 15-godišnjak postao je član Saveza komunističke omladine (SKOJ). Tijekom Drugog svjetskog rata bio je član štaba VI. Slavonskog korpusa. Nakon završene vojne akademije premješten je za pomoćnika načelnika Generalštaba. Od 1963. do 1972. na čelu je službe sigurnosti Ministarstva narodne obrane SFRJ-a, a od 1972. do 1973. prvi i jedini specijalni Titov savjetnik za pitanja sigurnosti.
Kaleidoscope of Premantura
was conceived as a modern atypical historical
guide where the guiding ... more Kaleidoscope of Premantura was conceived as a modern atypical historical guide where the guiding theme would be all aspects of militaria throughout the centuries. However, the final content within these pages is not related only to the military past of Premantura. The author reconstructs and sheds light on some so far unknown and unexplored parts of the history of the southernmost Istrian village, providing us with a mental kaleidoscope of new insights and knowledge.
Kaleidoskop von Premantura wurde als ein moderner untypischer historischer Führer, wo der Leitfaden das Militär durch Jahrhunderte ist, gedacht. Dennoch ist der endgültige Inhalt zwischen diesen Buchdeckeln nicht nur mit der militärischen Vergangenheit von Premantura verbunden, sondern es wurden uns vom Autor die bisher unbekannten und unerforschten Teile der Geschichte des südlichsten istrischen Ortes exponiert und rekonstruiert, womit wir ein Gedankens-Kaleidoskop, das sich in neuen Erkenntnissen widerspiegelt, bekommen haben.
Diese vielen unbekannte Tatsache erinnert uns noch einmal an die großen Traumen, die das kroatisc... more Diese vielen unbekannte Tatsache erinnert uns noch einmal an die großen Traumen, die das kroatische Volk in den Kriegen des vorigen Jahrhunderts erlebt hat, wovon aber auch die Angehörigen der Nationalminderheiten in unserem Land getro en wurden. Aus diesem Grund ist es von großer Bedeutung, historiographisch zu beleuchten und auf eine würdevolle Art und Weise das Leiden der Istrianer während des genannten Exodus zu kennzeichnen, der leider auch nicht der letzte war. Ich bin davon überzeugt, dass der Erfolg
m u z e j s k o -g a l e r i j s k i p r o s t o r s v e ta s r c a spa zio espositivo-muse ale d... more m u z e j s k o -g a l e r i j s k i p r o s t o r s v e ta s r c a spa zio espositivo-muse ale dei sacri cuori pul a-pol a Fotografiju «Nove cipele» snimio je 1946. godine u dječjem sirotištu «Am Himmel» austrijski fotograf Gerald Waller. Dječak je ratno siroče, zove se Werfel i star je šest godina. Snimljen je dok grli cipele koje je dobio od američkog Crvenog križa. La foto «Scarpe nuove» fu scattata dal fotografo austriaco Gerald Waller nell'orfanotrofio «Am Himmel» nel 1946. Il bambino è un orfano di guerra, si chiama Werfel ed ha sei anni. Fu fotografato mentre abbracciava un paio di scarpe donategli dalla Croce Rossa americana. I pensieri diventano parole, Le parole diventano azioni, Le azioni diventano abitudini, Le abitudini diventano carattere. Perciò prendetevi buona cura dei vostri pensieri, Fate in modo che nascano dall'amore Che sgorga dalla comprensione per tutto ciò che vive. -Louis Pasteur Helga Možé Glavan Direttrice
M edulinski malin na vitar nije samo spoj vjetra i žrvnja za žito. Ovaj višestoljetni čuvar medul... more M edulinski malin na vitar nije samo spoj vjetra i žrvnja za žito. Ovaj višestoljetni čuvar medulinskog porta je poveznica romantičarskih vremena u kojima su naši stari žuljevitim rukama stvarali kruh svoj svagdašnji i današnjih dana u kojima mi, nasljednici težaka i mlinara, lokomotivu turističkog razvoja skrećemo u smjeru očuvanja tradicije, ponosni i gordi na kulturni identitet i korijene koje nosimo u srcu.
Ponekad vam za gubitak identiteta nisu potrebna ratovi, prekrajanja granica, programi odnarođivan... more Ponekad vam za gubitak identiteta nisu potrebna ratovi, prekrajanja granica, programi odnarođivanja i kulturne asimilacije.
di nekloni duhom. Govorili su nam da ćemo u Istri naći hudi prosjačluk, ali mi prošavši svu Istri... more di nekloni duhom. Govorili su nam da ćemo u Istri naći hudi prosjačluk, ali mi prošavši svu Istriu, vidili smo jedva prosjaka ili bolje reći prosetje dete samo u Kopru, i to Talianče. Istriani pak nisu nam dali zahvaliti im se niti na hlebu niti vinu. Narečje istriansko pomešano je s talianskimi rečmi i izrazi, u obće pribrojit se može k tako nazvanomu čakavskomu. Bale (Valle). Varošica, četiri sata od Lovreča. Sasvim talianska, ali i isti Taliani govore istrianski: u večer smo čuli slavjanski pevati. Za dve ure išli smo otud po bregu Limo (Lemo): to je morski zaliv s visokimi, divljimi bregovi". Peroj, kolonia Carnogoracah
Politehnika Pula, Visoka tehničko-poslovna škola / Politecnico di Pola, Istituto Superiore Tecnico Commerciale / Polytechnic of Pula, Technical and Business School, 2017
Uploads
Papers by Andrej Bader
naziv rimske kolonije Pole bio Colonia Iulia Pola Pollentia Herculanea
(CIL V, 8139). To je otkriće pobudilo veliko oduševljenje onovremene stručne
javnosti, do te mjere da su dvije pulske ulice i jedan trg ponijeli ime božice Minerve koja se spominje u natpisu. Uskoro je pronađen i ulomak druge ploče istovjetna sadržaja (CIL V, 8140).
U ovom radu potanko opisujemo događaje vezane uz pronalaženje spomenutih natpisa i precizno ubiciramo njihovo nalazište. Ističemo da CIL sadrži krivi podatak o mjestu pronalaska. Predstavljamo do sada samo djelomično objavljenu prepisku koju je potaklo pronalaženje natpisa, u koju su bili uključeni Pietro Kandler, Tomaso Luciani, Carlo De Franceschi, Theodor Mommsen, pronalazač natpisa Hermann Schram te pulski podestat i kasnije konzervator Nicolò Rizzi. Predlažemo novu dataciju za izvjesno Kandlerovo pismo Lucianiju. Predstavljamo pronalazača natpisa, žandarmerijskog zapovjednika Hermanna Schrama i opisujemo kako se pronalaženje natpisa odrazilo na urbanu toponimiju Pule. Najzad, ukazujemo na najstariji poznati naziv neke pulske ulice čije je mjesto moguće točno utvrditi.
An inscription was found in Pula in 1867 that is our only witness to the full name of the Roman colony: Colonia Iulia Pola Pollentia Herculanea (CIL V, 8139). The discovery was received with enthusiasm among contemporary experts, so much so that two of Pula’s streets and one of its squares were named in honor of Minerva, the deity referred to in the inscription. The find was soon followed by another, that of a fragment of another plaque with a matching inscription (CIL V, 8140).
This paper presents an exhaustive description of the events associated with these finds and the precise location of the site. We note that the CIL contains an erroneous datum concerning the find site. We present the previously partially published correspondence associated with the find of the inscription, involving Pietro Kandler, Tomaso Luciani, Carlo De Franceschi, Theodor Mommsen, the discoverer of the inscription Hermann Schram, and Nicolò Rizzi, the podesta of Pula and, later, a conservator. We propose a new date for a letter of Kandler to Luciani. We present the finder of the inscription, gendarmerie commander Hermann Schram, and describe how the discovery of the inscription was reflected in Pula’s urban toponymy. Lastly, we note the oldest known name of a street in Pula for which a precise location can be ascertained.
Uz detaljnu analizu i kritičko preispitivanje dosadašnjih spoznaja o sekundarnoj namjeni Augustovog hrama u Puli kroz stoljeća, kao i uz prezentiranje dosad neobjavljenih dokumenata, prati se društvena, namjenska i arhitektonska preobrazba hrama od ranokršćanske crkve preko stambene zgrade, gradskog fontika pa lapidarija do muzeja. Pritom se ispravljaju pojedina dosadašnja opažanja ili povijesna tumačenja. Sredinom 18. stoljeća pulski antički spomenici postaju nezaobilazan predmet interesa mnogih proučavatelja antike: arhitekata, arheologa i slikara. Samim time su nezaobilazno povijesno vrelo za proučavanje Augustovog hrama-osim pisanih-i likovni povijesni izvori.
Books by Andrej Bader
I prvu i drugu knjigu potpisuju sam Ivan Mišković i povjesničar Andrej Bader, ujedno i urednik obje knjige, u nakladi Općine Medulin.
Ivan Mišković, rođen 24. listopada 1920. u Premanturi. Istarski prognanik. Kao 15-godišnjak postao je član Saveza komunističke omladine (SKOJ). Tijekom Drugog svjetskog rata bio je član štaba VI. Slavonskog korpusa. Nakon završene vojne akademije premješten je za pomoćnika načelnika Generalštaba. Od 1963. do 1972. na čelu je službe sigurnosti Ministarstva narodne obrane SFRJ-a, a od 1972. do 1973. prvi i jedini specijalni Titov savjetnik za pitanja sigurnosti.
was conceived as a modern atypical historical
guide where the guiding theme would be all
aspects of militaria throughout the centuries.
However, the final content within these pages
is not related only to the military past of
Premantura. The author reconstructs and sheds
light on some so far unknown and unexplored
parts of the history of the southernmost Istrian
village, providing us with a mental kaleidoscope
of new insights and knowledge.
Kaleidoskop von Premantura wurde als ein
moderner untypischer historischer Führer, wo
der Leitfaden das Militär durch Jahrhunderte
ist, gedacht. Dennoch ist der endgültige Inhalt
zwischen diesen Buchdeckeln nicht nur mit der
militärischen Vergangenheit von Premantura
verbunden, sondern es wurden uns vom Autor
die bisher unbekannten und unerforschten
Teile der Geschichte des südlichsten istrischen
Ortes exponiert und rekonstruiert, womit wir
ein Gedankens-Kaleidoskop, das sich in neuen
Erkenntnissen widerspiegelt, bekommen haben.
naziv rimske kolonije Pole bio Colonia Iulia Pola Pollentia Herculanea
(CIL V, 8139). To je otkriće pobudilo veliko oduševljenje onovremene stručne
javnosti, do te mjere da su dvije pulske ulice i jedan trg ponijeli ime božice Minerve koja se spominje u natpisu. Uskoro je pronađen i ulomak druge ploče istovjetna sadržaja (CIL V, 8140).
U ovom radu potanko opisujemo događaje vezane uz pronalaženje spomenutih natpisa i precizno ubiciramo njihovo nalazište. Ističemo da CIL sadrži krivi podatak o mjestu pronalaska. Predstavljamo do sada samo djelomično objavljenu prepisku koju je potaklo pronalaženje natpisa, u koju su bili uključeni Pietro Kandler, Tomaso Luciani, Carlo De Franceschi, Theodor Mommsen, pronalazač natpisa Hermann Schram te pulski podestat i kasnije konzervator Nicolò Rizzi. Predlažemo novu dataciju za izvjesno Kandlerovo pismo Lucianiju. Predstavljamo pronalazača natpisa, žandarmerijskog zapovjednika Hermanna Schrama i opisujemo kako se pronalaženje natpisa odrazilo na urbanu toponimiju Pule. Najzad, ukazujemo na najstariji poznati naziv neke pulske ulice čije je mjesto moguće točno utvrditi.
An inscription was found in Pula in 1867 that is our only witness to the full name of the Roman colony: Colonia Iulia Pola Pollentia Herculanea (CIL V, 8139). The discovery was received with enthusiasm among contemporary experts, so much so that two of Pula’s streets and one of its squares were named in honor of Minerva, the deity referred to in the inscription. The find was soon followed by another, that of a fragment of another plaque with a matching inscription (CIL V, 8140).
This paper presents an exhaustive description of the events associated with these finds and the precise location of the site. We note that the CIL contains an erroneous datum concerning the find site. We present the previously partially published correspondence associated with the find of the inscription, involving Pietro Kandler, Tomaso Luciani, Carlo De Franceschi, Theodor Mommsen, the discoverer of the inscription Hermann Schram, and Nicolò Rizzi, the podesta of Pula and, later, a conservator. We propose a new date for a letter of Kandler to Luciani. We present the finder of the inscription, gendarmerie commander Hermann Schram, and describe how the discovery of the inscription was reflected in Pula’s urban toponymy. Lastly, we note the oldest known name of a street in Pula for which a precise location can be ascertained.
Uz detaljnu analizu i kritičko preispitivanje dosadašnjih spoznaja o sekundarnoj namjeni Augustovog hrama u Puli kroz stoljeća, kao i uz prezentiranje dosad neobjavljenih dokumenata, prati se društvena, namjenska i arhitektonska preobrazba hrama od ranokršćanske crkve preko stambene zgrade, gradskog fontika pa lapidarija do muzeja. Pritom se ispravljaju pojedina dosadašnja opažanja ili povijesna tumačenja. Sredinom 18. stoljeća pulski antički spomenici postaju nezaobilazan predmet interesa mnogih proučavatelja antike: arhitekata, arheologa i slikara. Samim time su nezaobilazno povijesno vrelo za proučavanje Augustovog hrama-osim pisanih-i likovni povijesni izvori.
I prvu i drugu knjigu potpisuju sam Ivan Mišković i povjesničar Andrej Bader, ujedno i urednik obje knjige, u nakladi Općine Medulin.
Ivan Mišković, rođen 24. listopada 1920. u Premanturi. Istarski prognanik. Kao 15-godišnjak postao je član Saveza komunističke omladine (SKOJ). Tijekom Drugog svjetskog rata bio je član štaba VI. Slavonskog korpusa. Nakon završene vojne akademije premješten je za pomoćnika načelnika Generalštaba. Od 1963. do 1972. na čelu je službe sigurnosti Ministarstva narodne obrane SFRJ-a, a od 1972. do 1973. prvi i jedini specijalni Titov savjetnik za pitanja sigurnosti.
was conceived as a modern atypical historical
guide where the guiding theme would be all
aspects of militaria throughout the centuries.
However, the final content within these pages
is not related only to the military past of
Premantura. The author reconstructs and sheds
light on some so far unknown and unexplored
parts of the history of the southernmost Istrian
village, providing us with a mental kaleidoscope
of new insights and knowledge.
Kaleidoskop von Premantura wurde als ein
moderner untypischer historischer Führer, wo
der Leitfaden das Militär durch Jahrhunderte
ist, gedacht. Dennoch ist der endgültige Inhalt
zwischen diesen Buchdeckeln nicht nur mit der
militärischen Vergangenheit von Premantura
verbunden, sondern es wurden uns vom Autor
die bisher unbekannten und unerforschten
Teile der Geschichte des südlichsten istrischen
Ortes exponiert und rekonstruiert, womit wir
ein Gedankens-Kaleidoskop, das sich in neuen
Erkenntnissen widerspiegelt, bekommen haben.