Josip Lovretić otac je hrvatske etnologije, pišući monografiju o Otoku napravio je najreprezentat... more Josip Lovretić otac je hrvatske etnologije, pišući monografiju o Otoku napravio je najreprezentativniji pregled narodnih običaja i narodne nošnje grada Otoka. Može se reći kako je slučajno postao književnik jer je opisivajući i zapisivajući običaje dodavao likove i tako postupno stvarao svoje pripovijesti. Upravo jedna od takvih pripovijesti jest Marica, u njoj tematizira običaj krstara, nadovezujući na taj događaj razvija kasniju radnju same pripovijesti
Ovim radom pokušava se prikazati povijest Vukovske županije počevši od opisa geografsko-političko... more Ovim radom pokušava se prikazati povijest Vukovske županije počevši od opisa geografsko-političkog smještaja i teritorijalnog opsega županije te se dolazi do pitanja administrativne pripadnosti grada Osijeka, koji se prema sačuvanim podacima smješta i u Vukovsku, i u Baranjsku županiju. Zatim naseljavanja Slavena i Mađara na njene prostore. Nakon toga objašnjen je postupak uspostave i organizacije županija za vrijeme ugarskog kralja Stjepana I. Veliki dio rada odnosi se na naselja i velikaške rodove Vukovske županije. Od naselja treba izdvojiti: Vukovar, kao središte Vukovske županije; Osijek kao primjer gradskog naselja na povoljnom trgovačkom putu s razvijenim sofisticiranim obrtima poput zlatarstva; Gorjane, sjedište najmoćnije velikaške obitelji Vukovske županije i onodobno jedan od najvećih gradova; Ilok, kao najrazvijenije gradsko naselje na području donjeg međurječja; Đakovo, sjedište biskupije; Eng, najveće i najrazvijenije naselje na prostoru donjeg međurječja koje je potpu...
Ovim radom pokušava se prikazati povijest Vukovske županije počevši od opisa geografsko-političko... more Ovim radom pokušava se prikazati povijest Vukovske županije počevši od opisa geografsko-političkog smještaja i teritorijalnog opsega županije te se dolazi do pitanja administrativne pripadnosti grada Osijeka, koji se prema sačuvanim podacima smješta i u Vukovsku, i u Baranjsku županiju. Zatim naseljavanja Slavena i Mađara na njene prostore. Nakon toga objašnjen je postupak uspostave i organizacije županija za vrijeme ugarskog kralja Stjepana I. Veliki dio rada odnosi se na naselja i velikaške rodove Vukovske županije. Od naselja treba izdvojiti: Vukovar, kao središte Vukovske županije; Osijek kao primjer gradskog naselja na povoljnom trgovačkom putu s razvijenim sofisticiranim obrtima poput zlatarstva; Gorjane, sjedište najmoćnije velikaške obitelji Vukovske županije i onodobno jedan od najvećih gradova; Ilok, kao najrazvijenije gradsko naselje na području donjeg međurječja; Đakovo, sjedište biskupije; Eng, najveće i najrazvijenije naselje na prostoru donjeg međurječja koje je potpuno nestalo; Šarengrad, gradskom naselju u kojem se nalazio franjevački samostan i koje opstaje i tijekom osmanske vlasti kao selo; te o posjedu i naselje Hrvati, koje se nalazilo u vlasništvu ivanovaca, a kasnije i obitelji Horvata i Gorjanskih. Od velikaških rodova treba istaknuti, Gorjanske i Iločke, ali ne treba izostaviti ni ostale, a to su: Morovićki, Korođski i Alšanski. Uz područje Vukovske županije vežu se i dvije biskupije, a to su Pečuška i Bosanska biskupija. Morovićki i Vukovski arhiđakonati Pečuške biskupije cijelim svojim teritorijem spadaju pod Vukovsku županiju, a Osuvački arhiđakonat Pečuške biskupije samo dijelom zalazi na područje Vukovske županije. Bosanska biskupija s druge strane tijekom 13. stoljeća dobiva posjede Đakovo i Bleznu u Vukovskoj županiji te s vremenom biskupi premještaju svoje sjedište u Đakovo. Na prostoru Vukovske županije nalazile su se i redovničke zajednice benediktinaca, cistercita, ivanovaca, pustinjake sv. Augustina, regularnih duhovnika vođenih po kanonu sv. Augustina, dominikanaca te na kraju i franjevaca.
O čika Tuni Garvanoviću nema puno podataka u stručnoj literaturu te se najviše može saznati i iz ... more O čika Tuni Garvanoviću nema puno podataka u stručnoj literaturu te se najviše može saznati i iz predgovora i pogovora njegovih zbirki pjesama. Iz Petričevićeva pogovora o piscu, u Garvanovićevoj knjizi Zagrli me, saznajemo ponešto o život čika Tune. Čika Tuna, Antun Garvanović rođen je 1. listopada 1907. godine u Đeletovcima u siromašnoj obitelji. Od ranog
Josip Lovretić otac je hrvatske etnologije, pišući monografiju o Otoku napravio je najreprezentat... more Josip Lovretić otac je hrvatske etnologije, pišući monografiju o Otoku napravio je najreprezentativniji pregled narodnih običaja i narodne nošnje grada Otoka. Može se reći kako je slučajno postao književnik jer je opisivajući i zapisivajući običaje dodavao likove i tako postupno stvarao svoje pripovijesti. Upravo jedna od takvih pripovijesti jest Marica, u njoj tematizira običaj krstara, nadovezujući na taj događaj razvija kasniju radnju same pripovijesti
Ovim radom pokušava se prikazati povijest Vukovske županije počevši od opisa geografsko-političko... more Ovim radom pokušava se prikazati povijest Vukovske županije počevši od opisa geografsko-političkog smještaja i teritorijalnog opsega županije te se dolazi do pitanja administrativne pripadnosti grada Osijeka, koji se prema sačuvanim podacima smješta i u Vukovsku, i u Baranjsku županiju. Zatim naseljavanja Slavena i Mađara na njene prostore. Nakon toga objašnjen je postupak uspostave i organizacije županija za vrijeme ugarskog kralja Stjepana I. Veliki dio rada odnosi se na naselja i velikaške rodove Vukovske županije. Od naselja treba izdvojiti: Vukovar, kao središte Vukovske županije; Osijek kao primjer gradskog naselja na povoljnom trgovačkom putu s razvijenim sofisticiranim obrtima poput zlatarstva; Gorjane, sjedište najmoćnije velikaške obitelji Vukovske županije i onodobno jedan od najvećih gradova; Ilok, kao najrazvijenije gradsko naselje na području donjeg međurječja; Đakovo, sjedište biskupije; Eng, najveće i najrazvijenije naselje na prostoru donjeg međurječja koje je potpu...
Ovim radom pokušava se prikazati povijest Vukovske županije počevši od opisa geografsko-političko... more Ovim radom pokušava se prikazati povijest Vukovske županije počevši od opisa geografsko-političkog smještaja i teritorijalnog opsega županije te se dolazi do pitanja administrativne pripadnosti grada Osijeka, koji se prema sačuvanim podacima smješta i u Vukovsku, i u Baranjsku županiju. Zatim naseljavanja Slavena i Mađara na njene prostore. Nakon toga objašnjen je postupak uspostave i organizacije županija za vrijeme ugarskog kralja Stjepana I. Veliki dio rada odnosi se na naselja i velikaške rodove Vukovske županije. Od naselja treba izdvojiti: Vukovar, kao središte Vukovske županije; Osijek kao primjer gradskog naselja na povoljnom trgovačkom putu s razvijenim sofisticiranim obrtima poput zlatarstva; Gorjane, sjedište najmoćnije velikaške obitelji Vukovske županije i onodobno jedan od najvećih gradova; Ilok, kao najrazvijenije gradsko naselje na području donjeg međurječja; Đakovo, sjedište biskupije; Eng, najveće i najrazvijenije naselje na prostoru donjeg međurječja koje je potpuno nestalo; Šarengrad, gradskom naselju u kojem se nalazio franjevački samostan i koje opstaje i tijekom osmanske vlasti kao selo; te o posjedu i naselje Hrvati, koje se nalazilo u vlasništvu ivanovaca, a kasnije i obitelji Horvata i Gorjanskih. Od velikaških rodova treba istaknuti, Gorjanske i Iločke, ali ne treba izostaviti ni ostale, a to su: Morovićki, Korođski i Alšanski. Uz područje Vukovske županije vežu se i dvije biskupije, a to su Pečuška i Bosanska biskupija. Morovićki i Vukovski arhiđakonati Pečuške biskupije cijelim svojim teritorijem spadaju pod Vukovsku županiju, a Osuvački arhiđakonat Pečuške biskupije samo dijelom zalazi na područje Vukovske županije. Bosanska biskupija s druge strane tijekom 13. stoljeća dobiva posjede Đakovo i Bleznu u Vukovskoj županiji te s vremenom biskupi premještaju svoje sjedište u Đakovo. Na prostoru Vukovske županije nalazile su se i redovničke zajednice benediktinaca, cistercita, ivanovaca, pustinjake sv. Augustina, regularnih duhovnika vođenih po kanonu sv. Augustina, dominikanaca te na kraju i franjevaca.
O čika Tuni Garvanoviću nema puno podataka u stručnoj literaturu te se najviše može saznati i iz ... more O čika Tuni Garvanoviću nema puno podataka u stručnoj literaturu te se najviše može saznati i iz predgovora i pogovora njegovih zbirki pjesama. Iz Petričevićeva pogovora o piscu, u Garvanovićevoj knjizi Zagrli me, saznajemo ponešto o život čika Tune. Čika Tuna, Antun Garvanović rođen je 1. listopada 1907. godine u Đeletovcima u siromašnoj obitelji. Od ranog
Uploads
Papers by Domagoj Lozić