
Adnan Prekic
PhD
Professor (Assistant)
University of Montenegro - Department of History
Professor (Assistant)
University of Montenegro - Department of History
less
Related Authors
Tatjana Felberg
OsloMet—Oslo Metropolitan University
Marko Savic
University of Montenegro
Florian Bieber
University of Graz
Srdja Pavlovic
University of Alberta
Božena Miljić
University of Montenegro
Jelena Dzankic
European University Institute
Claudia Lastro
Ludwig-Maximilians-Universität München
Uploads
Books by Adnan Prekic
Crvena ideja Crne Gore nije zvaničan termin iz perioda komunističke vlasti, već se ovom sintagmom simbolički ukazuje na ideološki karakter jednog političkog sistema, koji je upravljao Crnom Gorom više od četrdeset godina. Totalitarni sistem, uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata, stvorio je sopstveni vrijednosni sistem, koji je bio u funkciji legitimizacije i afirmisanja njihovog koncepta vlasti i ciljeva koji se tim vladanjem žele postići. Kao svaka totalitarna vlast, i ova je željela da stvori "novo" društvo i "nove" ljude, a to se ne može učiniti bez novih vjerovanja i postojanog institucionalnog ubjeđivanja. Sva nova vjerovanja socijalističkih vlasti u Crnoj Gori, njihove političke ideje, simboli i rituali, obuhvaćeni su sintagmom Crvena ideja. Crvena ideja Crne Gore može se smatrati kao simbolički naziv za ideologiju Komunističke partije u Crnoj Gori poslije 1945. godine, kada ona postaje stožer nove vlasti. U ovoj knjizi ukazuje se na okolnosti u kojima su se pojavile i oblikovale političke ideje Komunističke partije, analiziraju se vrijednosni sadržaji tih ideja i objašnjavaju metode sakralizacije, odnosno njihovo pretvaranje u dogmu koja se nije mogla preispitivati i kritikovati. Ukazano je i na metode i institucije koje sprovode indoktrinaciju, kao i na rezultate koje su ove institucije ostvarile u indoktriniranju crnogorskog društva. Zadatak ove knjige je da objasni kako je Komunistička partija uporedo sa izgradnjom socijalističkog društva, kao konačnog cilja njenog političkog djelovanja, pokušala da izvrši jednu vrstu antropološke revolucije i tako dovede do formiranja novog socijalističkog čovjeka Crne Gore,. U crnogorskoj istoriografiji postoji veliki broj radova o periodu socijalističke vlasti, ali se predmet tih istraživanja uglavnom ograničavao na političko djelovanje Komunističke partije ili na neke aspekte ekonomskog života. Političke ideje i ideologija Komunističke partije u Crnoj Gori, bez obzira na značajan broj radova o političkom životu i prošlosti crnogorske države u 19. i 20. vijeku, ostale su u sjenci drugih tema. Istorijografiju socijalističke vlasti u Crnoj Gori zbog toga možemo tretirati kao tradicionalni oblik političke istoriografije, koji se bavio događajima, njihovim uzrocima i posljedicama. Istraživački fokus bio je usmjeren na formu i sadržaj socijalističke vlasti, dok su unutrašnji odnosi i fenomeni, na kojima je počivala vlast, bili u drugom planu. Ove okolnosti bile su jedan od polaznih motiva za istraživanje političkih ideja i ideologije komunističke vlasti u Crnoj Gori. Naučno utemeljenje i opravdanost istraživanja potvrđuju i trendovi savremene istoriografije. U radovima američkih i zapadnoevropskih istoričara, veoma su frekventne teme koje se bave proučavanjem političkih ideja i ideologija. Interesovanje za ova pitanja objašnjavaju stanovištem da bez adekvatnih analiza
Kulturno nasljeđe jedna je od temeljnih vrijednosti svakog kolektivnog identiteta, a formira se na određenom prostoru pod uticajem različitih političkih, civilizacijskih i kulturnih procesa. Kao takvo, ono ima funkciju povezivanja i identifikacije generacija koje su dijelile i dijele zajednički prostor. Tokom višemilenijumskog razvoja civilizacije na prostoru savremene Crne Gore, sačuvani su bogati i sadržajni ostaci kulturnog nasljeđa i oni predstavljaju jednu od najznačajnijih vrijednosti moderne Crne Gore. Različiti civilizacijski, religijski i kulturni uticaji koji su se na ovim prostorima smjenjivali i preplitali oblikovali su sadržaj materijalnog nasljeđa, kao jednog od najvažnijih izvora za razumijevanje savremenog crnogorskog državnog identiteta.
Pod kulturnim nasljeđem Crne Gore podrazumijevaju se svi relevantni ostaci materijalne kulture nastali na prostoru današnje Crne Gore koji imaju trajnu kulturnu vrijednost. To su, prije svega, ostaci urbane arhitekture, sakralnog i svjetovnog graditeljstva, slikarstva, skulpture, pisanih i epigrafskih tekstova, ali i drugi tragovi materijalnog nasljeđa od posebnog značaja za savremenu crnogorsku državu i zajednicu. U ovoj knjizi izdvojeni su najreprezentativniji ostaci materijalne kulture koji hronološki dokumentuju proces formiranja kulturnog nasljeđa Crne Gore od praistorije do dvadesetog vijeka. Oni su predstavljeni kroz dvadeset pet tematskih cjelina koje prate određene istorijske periode i umjetničke pravce, ili pak kao pojedinačni primjeri orginalnih, specifičnih oblika materijalne kulture Crne Gore.
Valja naglasiti da ovaj rukopis nije nastao kao rezultat nekog novog istraživanja, već je zasnovan na sintezi postojećih istorijskih izvora, stručnih analiza i ostale relevantne literature. Na tim saznanjima smo utemeljili i u dvadeset pet poglavlja ove knjige izložili prvu periodizaciju i tematsko određenje kulturnog nasljeđa Crne Gore. Uprkos značajnim ograničenjima s kojima smo se u tom radu suočavali, vjerujemo da ponuđeni koncept može biti dobra osnova za dalja istraživanja. Jedno od takvih ograničenja predstavlja postojeća literatura, koja je uglavnom zasnovana na istraživanjima sprovedenim između šezdesetih i osamdesetih godina 20. vijeka. Novija istraživanja su malobrojna, a sva ona koja su nam bila dostupna uključena su u sadržaj rukopisa. Poseban problem bili su nepotpuni i netačni podaci s kojima smo se u raspoloživoj literaturi susretali, pa je bilo neophodno izvršiti selekciju i u tekstu koristiti samo one za koje vjerujemo da najviše odgovaraju istini. Jedan od značajnih problema postojeće literature predstavlja i njena fokusiranost na specifične segmente kulturnog nasljeđa, što podrazumijeva upotrebu stručnih termina koji široj čitalačkoj javnosti nijesu uvijek poznati.
Uvjereni smo da će ponuđeni rukopis, i pored ozbiljnih ograničenja koja su pratila njegovu pripremu, biti koristan svima koji žele da saznaju više o kulturnom nasljeđu Crne Gore. Treba istaći da je ovo prvi put da se prezentuje cjelovita periodizacija materijalne kulture Crne Gore od najstarijih vremena do 20. vijeka i prvi pokušaj određenja užih tematskih cjelina kulturnog nasljeđa. Veliku zahvalnost dugujemo recenzentima knjige i izdavaču, koji su nam korisnim savjetima i sugestijama ukazali na nedostatke i pomogli u njihovom ispravljanju. Zahvaljujemo se i svim ostalim saradnicima koji su pomogli radu na ovom rukopisu.
Zato riječi zahvalnosti idu Husniji Kamberoviću, predsjedniku Udruženja za modernu historiju (UMHIS), čijih je programskih sadržaja ovaj projekt jedan dio, Marion Kraske i Ameli Sejmenović Burić iz Fondacije Heinrich Bӧll u Sarajevu, jer se raduju našem radu i uspjehu, te svim mojim dragim kolegicama i kolegama koji su svojim radom omogućili nastanak i ove knjige. To su autori tekstova Branimir Janković, Adnan Prekić, Milivoj Bešlin, Ruža Fotiadis, Petar Todorov i Husnija Kamberović, koji su svojim autorskim prilozima omogućili realizaciju ideje koju sam nekoliko posljednjih godina razvijao u razgovorima s kolegom i prijateljem čiji je doprinos realizaciji projekta u cjelini zaista veliki, a to je Enes Omerović, koji je zajedno s Verom Katz također doprinio okončanju i ovog projekta. Potpunosti pripreme i realizacije ove knjige svoj doprinos dali su Mirela Omerović profesionalnom lekturom, kao i kolega Halid Bulić – onda kada je zaista trebalo, Selma Đuliman prijevodima rezimea na engleski jezik, Melisa Forić podrškom u završnoj fazi pripreme knjige za štampu. Asim Bilić je i ovu knjigu pripremao jednako vrijedno kao i prethodne, iako smo u ovoj godini, slijedeći odnose u jugoistočnoj Evropi, aplicirali novi logo Fondacije Heinrich Bӧll, jer je (Bivša Jugoslavenska) Republika Makedonija postala Republika Sjeverna Makedonija, a i to je pitanje tretirano sadržajem ove knjige.
Uz već iskazane riječi zahvalnosti, posebnu zahvalnost svi mi zajedno dugujemo onima čija se imena uglavnom ne nalaze u ovoj knjizi, ali koji su strpljenjem i razumijevanjem omogućavali mir da bi preuzete obaveze bile dovedene do kraja. Zato u ime svih nas, aktivnih učesnika u realizaciji projekta, posebno zahvaljujem članovima naših porodica. Bez njih bi sve ovo bilo drugačije i teže, ali samo uz njihovu podršku ima smisla.
Papers by Adnan Prekic
ABSTRACT
The paper analyses the attitude of communist authorities in Montenegro towards the Montenegrin metropolitan and one of the most important South Slavic writers of the 19th century, Petar II Petrović Njegoš. His work, primarily the book Gorski vijenac, is said to be the cornerstone of Montenegrin spirituality. Unlike other writers of that period, the Communist Party could not dismiss Njegoš’s work. On the contrary, the work of the poet was interpreted in a new way by the Party, which used it in its efforts to build a new socialist society. Through the analysis of archival material, periodicals, and other sources, the author explains the new relationship of communist authorities towards the works of Petar II Petrović Njegoš. A special focus is placed on two events, the centenary of the publication of Gorski vijenac in 1947, and the centenary of Njegoš’s death in 1951, when the intentions of the Communist authorities to recognize and point out that the literary opus of Njegoš fits into a new, ideological context of a socialist state became clear.
Crvena ideja Crne Gore nije zvaničan termin iz perioda komunističke vlasti, već se ovom sintagmom simbolički ukazuje na ideološki karakter jednog političkog sistema, koji je upravljao Crnom Gorom više od četrdeset godina. Totalitarni sistem, uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata, stvorio je sopstveni vrijednosni sistem, koji je bio u funkciji legitimizacije i afirmisanja njihovog koncepta vlasti i ciljeva koji se tim vladanjem žele postići. Kao svaka totalitarna vlast, i ova je željela da stvori "novo" društvo i "nove" ljude, a to se ne može učiniti bez novih vjerovanja i postojanog institucionalnog ubjeđivanja. Sva nova vjerovanja socijalističkih vlasti u Crnoj Gori, njihove političke ideje, simboli i rituali, obuhvaćeni su sintagmom Crvena ideja. Crvena ideja Crne Gore može se smatrati kao simbolički naziv za ideologiju Komunističke partije u Crnoj Gori poslije 1945. godine, kada ona postaje stožer nove vlasti. U ovoj knjizi ukazuje se na okolnosti u kojima su se pojavile i oblikovale političke ideje Komunističke partije, analiziraju se vrijednosni sadržaji tih ideja i objašnjavaju metode sakralizacije, odnosno njihovo pretvaranje u dogmu koja se nije mogla preispitivati i kritikovati. Ukazano je i na metode i institucije koje sprovode indoktrinaciju, kao i na rezultate koje su ove institucije ostvarile u indoktriniranju crnogorskog društva. Zadatak ove knjige je da objasni kako je Komunistička partija uporedo sa izgradnjom socijalističkog društva, kao konačnog cilja njenog političkog djelovanja, pokušala da izvrši jednu vrstu antropološke revolucije i tako dovede do formiranja novog socijalističkog čovjeka Crne Gore,. U crnogorskoj istoriografiji postoji veliki broj radova o periodu socijalističke vlasti, ali se predmet tih istraživanja uglavnom ograničavao na političko djelovanje Komunističke partije ili na neke aspekte ekonomskog života. Političke ideje i ideologija Komunističke partije u Crnoj Gori, bez obzira na značajan broj radova o političkom životu i prošlosti crnogorske države u 19. i 20. vijeku, ostale su u sjenci drugih tema. Istorijografiju socijalističke vlasti u Crnoj Gori zbog toga možemo tretirati kao tradicionalni oblik političke istoriografije, koji se bavio događajima, njihovim uzrocima i posljedicama. Istraživački fokus bio je usmjeren na formu i sadržaj socijalističke vlasti, dok su unutrašnji odnosi i fenomeni, na kojima je počivala vlast, bili u drugom planu. Ove okolnosti bile su jedan od polaznih motiva za istraživanje političkih ideja i ideologije komunističke vlasti u Crnoj Gori. Naučno utemeljenje i opravdanost istraživanja potvrđuju i trendovi savremene istoriografije. U radovima američkih i zapadnoevropskih istoričara, veoma su frekventne teme koje se bave proučavanjem političkih ideja i ideologija. Interesovanje za ova pitanja objašnjavaju stanovištem da bez adekvatnih analiza
Kulturno nasljeđe jedna je od temeljnih vrijednosti svakog kolektivnog identiteta, a formira se na određenom prostoru pod uticajem različitih političkih, civilizacijskih i kulturnih procesa. Kao takvo, ono ima funkciju povezivanja i identifikacije generacija koje su dijelile i dijele zajednički prostor. Tokom višemilenijumskog razvoja civilizacije na prostoru savremene Crne Gore, sačuvani su bogati i sadržajni ostaci kulturnog nasljeđa i oni predstavljaju jednu od najznačajnijih vrijednosti moderne Crne Gore. Različiti civilizacijski, religijski i kulturni uticaji koji su se na ovim prostorima smjenjivali i preplitali oblikovali su sadržaj materijalnog nasljeđa, kao jednog od najvažnijih izvora za razumijevanje savremenog crnogorskog državnog identiteta.
Pod kulturnim nasljeđem Crne Gore podrazumijevaju se svi relevantni ostaci materijalne kulture nastali na prostoru današnje Crne Gore koji imaju trajnu kulturnu vrijednost. To su, prije svega, ostaci urbane arhitekture, sakralnog i svjetovnog graditeljstva, slikarstva, skulpture, pisanih i epigrafskih tekstova, ali i drugi tragovi materijalnog nasljeđa od posebnog značaja za savremenu crnogorsku državu i zajednicu. U ovoj knjizi izdvojeni su najreprezentativniji ostaci materijalne kulture koji hronološki dokumentuju proces formiranja kulturnog nasljeđa Crne Gore od praistorije do dvadesetog vijeka. Oni su predstavljeni kroz dvadeset pet tematskih cjelina koje prate određene istorijske periode i umjetničke pravce, ili pak kao pojedinačni primjeri orginalnih, specifičnih oblika materijalne kulture Crne Gore.
Valja naglasiti da ovaj rukopis nije nastao kao rezultat nekog novog istraživanja, već je zasnovan na sintezi postojećih istorijskih izvora, stručnih analiza i ostale relevantne literature. Na tim saznanjima smo utemeljili i u dvadeset pet poglavlja ove knjige izložili prvu periodizaciju i tematsko određenje kulturnog nasljeđa Crne Gore. Uprkos značajnim ograničenjima s kojima smo se u tom radu suočavali, vjerujemo da ponuđeni koncept može biti dobra osnova za dalja istraživanja. Jedno od takvih ograničenja predstavlja postojeća literatura, koja je uglavnom zasnovana na istraživanjima sprovedenim između šezdesetih i osamdesetih godina 20. vijeka. Novija istraživanja su malobrojna, a sva ona koja su nam bila dostupna uključena su u sadržaj rukopisa. Poseban problem bili su nepotpuni i netačni podaci s kojima smo se u raspoloživoj literaturi susretali, pa je bilo neophodno izvršiti selekciju i u tekstu koristiti samo one za koje vjerujemo da najviše odgovaraju istini. Jedan od značajnih problema postojeće literature predstavlja i njena fokusiranost na specifične segmente kulturnog nasljeđa, što podrazumijeva upotrebu stručnih termina koji široj čitalačkoj javnosti nijesu uvijek poznati.
Uvjereni smo da će ponuđeni rukopis, i pored ozbiljnih ograničenja koja su pratila njegovu pripremu, biti koristan svima koji žele da saznaju više o kulturnom nasljeđu Crne Gore. Treba istaći da je ovo prvi put da se prezentuje cjelovita periodizacija materijalne kulture Crne Gore od najstarijih vremena do 20. vijeka i prvi pokušaj određenja užih tematskih cjelina kulturnog nasljeđa. Veliku zahvalnost dugujemo recenzentima knjige i izdavaču, koji su nam korisnim savjetima i sugestijama ukazali na nedostatke i pomogli u njihovom ispravljanju. Zahvaljujemo se i svim ostalim saradnicima koji su pomogli radu na ovom rukopisu.
Zato riječi zahvalnosti idu Husniji Kamberoviću, predsjedniku Udruženja za modernu historiju (UMHIS), čijih je programskih sadržaja ovaj projekt jedan dio, Marion Kraske i Ameli Sejmenović Burić iz Fondacije Heinrich Bӧll u Sarajevu, jer se raduju našem radu i uspjehu, te svim mojim dragim kolegicama i kolegama koji su svojim radom omogućili nastanak i ove knjige. To su autori tekstova Branimir Janković, Adnan Prekić, Milivoj Bešlin, Ruža Fotiadis, Petar Todorov i Husnija Kamberović, koji su svojim autorskim prilozima omogućili realizaciju ideje koju sam nekoliko posljednjih godina razvijao u razgovorima s kolegom i prijateljem čiji je doprinos realizaciji projekta u cjelini zaista veliki, a to je Enes Omerović, koji je zajedno s Verom Katz također doprinio okončanju i ovog projekta. Potpunosti pripreme i realizacije ove knjige svoj doprinos dali su Mirela Omerović profesionalnom lekturom, kao i kolega Halid Bulić – onda kada je zaista trebalo, Selma Đuliman prijevodima rezimea na engleski jezik, Melisa Forić podrškom u završnoj fazi pripreme knjige za štampu. Asim Bilić je i ovu knjigu pripremao jednako vrijedno kao i prethodne, iako smo u ovoj godini, slijedeći odnose u jugoistočnoj Evropi, aplicirali novi logo Fondacije Heinrich Bӧll, jer je (Bivša Jugoslavenska) Republika Makedonija postala Republika Sjeverna Makedonija, a i to je pitanje tretirano sadržajem ove knjige.
Uz već iskazane riječi zahvalnosti, posebnu zahvalnost svi mi zajedno dugujemo onima čija se imena uglavnom ne nalaze u ovoj knjizi, ali koji su strpljenjem i razumijevanjem omogućavali mir da bi preuzete obaveze bile dovedene do kraja. Zato u ime svih nas, aktivnih učesnika u realizaciji projekta, posebno zahvaljujem članovima naših porodica. Bez njih bi sve ovo bilo drugačije i teže, ali samo uz njihovu podršku ima smisla.
ABSTRACT
The paper analyses the attitude of communist authorities in Montenegro towards the Montenegrin metropolitan and one of the most important South Slavic writers of the 19th century, Petar II Petrović Njegoš. His work, primarily the book Gorski vijenac, is said to be the cornerstone of Montenegrin spirituality. Unlike other writers of that period, the Communist Party could not dismiss Njegoš’s work. On the contrary, the work of the poet was interpreted in a new way by the Party, which used it in its efforts to build a new socialist society. Through the analysis of archival material, periodicals, and other sources, the author explains the new relationship of communist authorities towards the works of Petar II Petrović Njegoš. A special focus is placed on two events, the centenary of the publication of Gorski vijenac in 1947, and the centenary of Njegoš’s death in 1951, when the intentions of the Communist authorities to recognize and point out that the literary opus of Njegoš fits into a new, ideological context of a socialist state became clear.
Ključne riječi: Zar; Feredža; Muslimanke; Crna Gora; Komunistička partija;
The paper analyses the basic elements of the politics of brotherhood and unity in the first decade of communist rule in Montenegro. The ideal of fraternity and unity is one of the most important political ideas of the Communist Party, which has additional significance in Montenegro as
a specific multinational and multiconfessional community. The paper deals with the sources of religious and national intolerance in Montenegro and analyzes the role of the Communist Party, which through the activities of party organs, mass organization, education and culture, addresses these problems by the politics of fraternity and unity. The research is based on archival material related to the work of the Communist Party, literature as well as the daily and periodical press. The starting hypothesis of the research is based on the thesis that the Communist Party, through the politics of fraternity and unity, tried to pacify antagonisms from the past and through the socialist ideology and its elements solve the issue of violated religious and national tolerance in Montenegro.
Key words: Montenegro; Brotherhood and unity; Multiconfessionality; Communist Party
We estimated that it is very important to determine the effect of such campaigns on a portion of the student population in order to determine the perception of these categories of Montenegrin citizens. We analysed the perception and attitudes of young people through a questionnaire, which in the period from 1 to 15 May 2017, was filled in by 206 students of the University of Montenegro, mostly from the departments of Social Sciences. Of the total respondents, 19% of the students were from the Faculty of Law, 18% of the Political Sciences, 16% of the economy, 5% from the Faculty of Sciences, 14% from the Department of English, 13% of students of History, 9% Psychology and 6% of students from the Department of Teachers.
Mr Jadranka Selhanović istraživačima prezentuje četiri
dokumenta nastala u periodu između 1970. i 1985. godine i
ona predstavljaju zaokruženu cjelinu o odnosu vlasti prema
nacionalnom pitanju.