Removable Prosthodontics

Upotreba dentalnih artikulatora u svakodnevnoj stomatološkoj praksi, posebno u protetici, neizbježna je i standardna ako se žele ispitati i/ili obnoviti morfološki i funkcionalni aspekti okluzije unutar žvačnog sustava. Zato je nužno da svaki kliničar koji se koristi dentalnim artikulatorima zna koje parametre (vrijednosti nagiba kondilne staze i Bennettov kut) treba namjestiti (programirati) na toj napravi kako bi se mogla simulirati kinetika žvačnog organa. Može se reći da je ustaljena praksa spomenute parametre namještati na prilagodljivim dentalnim artikulatorima na temelju prosječnih vrijednosti. No postoji i tzv. individualizirano mjerenje koje svojim nazivom upućuje na točnije mjerenje parametara koji su preduvjet za reprodukciju i simulaciju položaja i kretnji donje čeljusti u dentalnom artikulatoru. Za individualizirano mjerenje parametara mogu se koristiti kliničke metode cen-ACTA STOMATOLOGICA CROATICA www.ascro.hr

Sažetak Svrha: Ovom studijom željela se odrediti ponovljivost kliničkih tehnika centrične relacije (bimanualna manipulacija, vođenje bradom i Rothova metoda) s pomoću analize položaja čeljusnih zglobnih glavica (kondila). Ispitanici i postupci: Trideset dva potpuno ozubljena asimptomatska ispitanika (16 žena i 16 muškaraca) s normalnim okluzijskim odnosom (Angleova klasa I) sudjelovala su u ovoj studiji. Njihova prosječna dob bila je 22,6 ± 4,7 godina. Indikator položaja mandibule (MPI) bio je korišten za analizu trodimenzionalnog [anteroposteriorni (ΔX), superoinferiorni (ΔZ), mediolateralni (ΔY)] pomaka kondila čeljusnih zglobova izazvanog razlikom između položaja centrične relacije (CR) i maksimalne interkuspidacije (MI) na razini zubnih lukova. Rezultati: Prosječna vrijednost i standardna devijacija trodimenzionalnog pomaka kondila testiranih kliničkih tehnika za određivanje CR-a iznosila je 0,19 ± 0,34 milimetra. Značajne razlike unutar njih zabilježene su za anteroposteriorni pomak kondila na desnoj strani straga (Δ Xdn/st; P ≤ 0,012) i za superoinferiorni pomak na lijevoj strani dolje (Δ Zld; P ≤ 0,011); značajne razlike između testiranih tehnika bile su uočene za anteroposteriorni pomak kondila na desnoj strani straga (Δ Xdn/st, P ≤ 0,037), superoinferiorni pomak kondila na desnoj strani dolje (ΔZdd, P ≤ 0,004), na lijevoj strani dolje (Δ Zld, P ≤ 0,005) i na lijevoj strani gore (Δ Zlg, P ≤ 0,007). Zaključak: Bimanualna manipulacija, vođenje bradom i Rothova metoda kliničke su tehnike za određivanje CR-a jednake točnosti i ponovljivosti kod asimptomatskih ispitanika s normalnim okluzijskim odnosom.

Željelo se odrediti utječe li način registracije i prijenosa šarnirske osi (prijenos obraznim lukom spram prosječnog montiranja) s ispitanika u artikulator na trodimenzionalni pomak kondila između položaja centrične relacije (CR) i maksimalne interkuspidacije (MI). Materijal i metode: U istraživanju su sudjelovala 32 potpuno ozubljena ispitanika (16 muškaraca i 16 žena). Inkluzijski kriteriji studije obuhvatili su asimptomatske ispitanike s normalnim okluzijskim odnosima (Angleova klasa I) u dobi od 20 do 33 godine (prosječna dob 22,6 ± 4,7 godina). Trodimenzionalni pomak kondila (anteroposteriorni, superoinferiorni i mediolateralni) između položaja centrične relacije (CR) i maksimalne interkuspidacije (MI) bio je analiziran upotrebom indikatora položaja mandibule (MPI, SAM Prazisionstechnik GmbH, München, Njemačka). Rezultati: Prosječni trodimenzionalni pomak kondila iznosio je 0,13 ± 0,12 milimetara za prijenos obraznim lukom i 0,22 ± 0,23 milimetra za prosječno montiranje. Nisu zabilježene statistički značajne razlike između spolova. Rezultati Mann-Whitneyjeva testa pokazali su statistički značajne razlike za anteroposteriorni i superoinferiorni pomak kondila (P < 0,001). Razlika u mediolateralnom pomaku nije bila statistički značajna. Zaključak: S obzirom na odstupanja unutar trodimenzionalnog pomaka kondila, prijenos obraznim lukom pokazao se točnijim u odnosu prema prosječnom montiranju u poluprilagodljivi artikulator. No prosječne vrijednosti trodimenzionalnog pomaka kondila nisu odstupale od normalnih vrijednosti, pa nemaju kliničko značenje. Prema tome, pouzdanima se mogu smatrati oba načina prijenosa (prijenos obraznim lukom i prosječno montiranje) kod asimptomatskih ispitanika s normalnom okluzijom. Ključne riječi artikulatori; centrična relacija; zglobna osovina; prijenos obraznim lukom

Ključne riječi Poremećaji temporomandibularnog zgloba, depresija, poremećaji somatizacije. Sažetak Istraživanja upozoravaju na povišenu somatizaciju, stres, anksioznost i depresiju u pacijenata s temporomandibularnim poremećajima (TMP-om) te je pokazana čvrsta povezanost između anksioznosti, općih somatskih tegoba i bolova vezanih uz TMP. Svrha istraživanja bila je odrediti razlike u rezultatima depresije i somatizacije u pacijenata različitih dijagnostičkih skupina osi I DKI/TMP i istražiti ulogu psiholoških čimbenika (depresije i somatizacije) u TMP-u. Izabrana su 154 pacijenta (7 muškaraca i 117 žena; srednja dob 9.0 ± 14.5 godina) iz DKI/TMP kategorije s klinički ustanovljenim TMP-om. Pacijenti su na temelju različitih dijagnostičkih skupina pomoću DKI/TMP osi I klasificirani u 7 skupina. Razlike prosječnih SCL-90 rezultata depresije i somatizacije između dijagnostičkih skupina uspoređene su jednosmjernom analizom varijance i Scheffeovim post hoc testovima na razini značajnosti od 0,05. Učestalost različitih dijagnostičkih skupina bila je sljedeća: skupina 1 (mišićni poremećaj, MP)-5,7%; skupina 2 (pomak diska, PD)-18,2%; skupina (artralgija, artritis, artroza, AAA)-7,8%; skupina 4 (MP+PD)-9,1%; skupina 5 (MP+AAA)-1,0%; skupina 6 (PD+AAA)-9,1% i skupina 7 (MP+PD+AAA)-7,1%. Većina pacijenata imala je jednu dijagnozu (61,7%), a ostali dvije ili više njih (8,%). Oko 19,5% kliničkih pacijenata s TMP-om imalo je povišene rezultate depresije, a 27,% ih je iskusilo izražene razine nespecifičnih fizičkih simptoma. Samo 6 pacijenata (21,4%) imalo je visok stupanj nefunkcioniranja s umjerenom do teškom ograničenošću (pacijenti s psihosocijalnom disfunkcijom). Pacijenti kod kojih su dijagnosticirani miofacijalna bol i artralgija (skupina 5 i 7) imali su znatno više razine depresije i somatizacije u odnosu prema pacijentima kod kojih je dijagnosticiran pomak diska (skupina 2). Ti podaci pokazuju da screening i liječenje depresije i somatizacije trebaju biti sastavni dio ispitivanja i obrade pacijenata s TMP-om.

Aim This study evaluated whether the occlusal plane measurementson digital photographs were reliable for the reconstructionof occlusal plane.Methods Forty-two subjects (25 female and 17 male subjects,aged 19 to 30 years) with all teeth and Angle Class I participated.Irreversible hydrocolloid impressions were made and the castswere poured in dental stone (ISO Type I) and finally mounted inthe S.A.M. 2 “P”, articulator (S.A.M. Praezisiontechnik, GmbH,Munich, Germany) by a quick mount face-bow transfer. Lateraldigital photographs were taken from a distance of 1.5 m in a naturalhead position with a subject in erect posture. A Fox plane wasplaced over the maxillary dental arch. A quick-mounting face-bowwas positioned. The angles between the articulator horizontalplane and the occlusal plane (AHP-OP), as well as those betweenthe face bow and the Fox plane (FB-FP) were measured, and thesignificance of the difference between the means was tested by thet-test (p&lt;0.05).Results The mean val...

Mnogi dijagnosticki i rekonstruktivni procesi u stomatologiji traže da se osnovne kretnje donje celjusti, odnosi zubnih lukova i međusobni doticaji zuba vizualiziraju i analiziraju izvan paciejtnovih usta. Zbog toga se nametnula potreba za mehaniockom napravom koja bi oponasala pokrete donje celjusti i razlicite odnose unutar gornje i donje celjusti. Osnovna namjena artikulatora jest da se model gornje i donje celjusti ucvrsti u određenom odnosu i omoguce kontrolirane kretnje tih modela tako da se dijagnosticki i rekonstruktivni postupci mogu izvesti izvan pacijentovih usta.

Contradictions in the field of epidemiology, etiology, diagnosis and treatment of temporomandibular disorders continue, especially because such disorders rarely appear as individual entities, but as multiple problems with overlapping signs and symptoms. The purpose of this study was to establish the prevalence of temporomandibular disorders in a population of younger male subjects (nonpatients) in relation to interarch relationships in the intercuspal position, to establish a correlation between signs and symptoms and morphological occlusion (Angle classification) and to compare results with known clinical studies. The study comprised 230 male subjects aged from 19 to 28 years, who were examined based on a questionnaire (clinical functional analysis according to Gutowski). From the total number of subjects, 44.3% of subjects had at least one sign, and 38% of subjects had at least one symptom of a temporomandibular disorder. Analysing signs and symptoms of temporomandibular disorders...

Objectives Programming of joint mechanism/parameters (sagittal condylar inclination and Bennett angle) of adjustable dental articulators is a prerequisite for performing positions and movements of the mandible. The aim of the study was to test significant differences between the two methods (wax eccentric records and Arcus Digma device) of measuring these joint parameters by using three different dental articulators (SAM 3, Protar 7; and Artex CR). Materials and Methods Thirty asymptomatic younger (age 25.7 ± 2.9 years) subjects (dental medicine students) divided by gender, with normal occlusion (Angle class I) participated in the study. After taking anatomical impressions of both dental arches, master casts were made of hard dental plaster for each subject. The values of the left and right sagittal condylar inclination and Bennett angle by the two methods of wax eccentric protrusive and lateral records and Arcus Digma device were measured for the purpose of programming the mentione...

Gubitak kontinuiteta mandibule velik je problem u protetskoj rehabilitaciji potpuno bezubih pacijenata. Probleme koji nastaju kao posljedica resekcije mandibule cine otežano žvakanje i izvođenje ostalih kretnji mandibule zbog gubitka fizioloske funkcije i koordinacije žvacnih misica te smanjenje ležista donje proteze. U ovom radu prikazani su postupci izrade potpunih proteza kod pacijenta s jednostranom djelomicnom resekcijom mandibule. Pravilno otisnuto ležiste proteza i maksimalna ekstenzija rubova proteza postignuti su pomocu dva funkcijska otiska. Funkcija proteza u statickim i dinamickim uvjetima postignuta je pravilno određenim međuceljusnim odnosima, postavom prednjih zuba prema pravilima estetike, fonacije i funkcije te stražnjih zuba prema pravilima jezicnog prostora, interkuspidacije, staticke okluzije i artikulacije. Nakon predaje proteza pacijentu postupkom remontaže korigirana je staticka i dinamicka okluzija. Kontrolni pregled sest mjeseci nakon izrade proteza pokazao ...

The purpose of the study was to determine the prevalence of clinical signs and symptoms of temporomandibular disorders (TMD) in a young adult non-patient population and to investigate the possibility of an association between TMD and occlusal factors. A questionnaire including data from history and clinical functional examination was used in the study. All subjects (a total of 230) were male (army recruits), from 19 to 28 years of age (mean 21.3 ± 2.1). The study indicated that 38% of subjects had at least one symptom (subjects with slight, moderate and severe discomfort), while 45% of subjects had at least one sign of TMD. Spearman&#39;s rank correlation test showed weak but statistically significant correlation (p &lt; 0.05 and p &lt; 0.01) between occlusal factors and TMD in a young adult non-patient population. Clinical signs and symptoms of TMD were weakly correlated with some occlusal factors (malocclusion traits (Angle classes II/1, II/2, III, and crossbite), slide between RC...

Potpun gubitak zubi znači prekid fiziološkog, psihičkog i estetskog sklada stomatognatoga sustava. Protetska terapija nastoji potpunim protezama nadomjestiti nesposobnost funkcije. Osim obnove sposobnosti žvakanja, prirodnog izgleda i ispravnoga govora, tkiva stomatognatoga sustava nastoje se što duže sačuvati. Ujedno se žele stvoriti biološki i psihički preduvjeti za što bolje prihvaćanje potpunih proteza. Potpuna je proteza nadomjestak i ne omogućuje najbolju funkciju svih sastavnica. Hoće li pacijent prihvatiti protezu ovisi o njegovoj mogućnosti i želji prilagođavanja novim okolnostima. Uspješnost terapije potpunim protezama ovisi o obliku, izgledu i resorpciji alveolnoga grebena, mišićnoj akciji i njihovu utjecaju na mukoznu membranu koja je u izravnom odnosu s potpunom protezom.

PURPOSE The aim of this study was to determine the reproducibility of clinical centric relation (CR) registration techniques (bimanual manipulation, chin point guidance and Roth&#39;s method) by means of condyle position analysis. MATERIAL AND METHODS Thirty two fully dentate asymptomatic subjects (16 female and 16 male) with normal occlusal relations (Angle class I) participated in the study (mean age, 22.6 ± 4.7 years). The mandibular position indicator (MPI) was used to analyze the three-dimensional (anteroposterior (ΔX), superoinferior (ΔZ), mediolateral (ΔY)) condylar shift generated by the difference between the centric relation position (CR) and the maximal intercuspation position (MI) observed in dental arches. RESULTS The mean value and standard deviation of three-dimensional condylar shift of the tested clinical CR techniques was 0.19 ± 0.34 mm. Significant differences within the tested clinical CR registration techniques were found for anteroposterior condylar shift on th...

To examine whether psychological variables such as depression and non-specific physical symptoms (somatization) influence pain entity among acute and chronic TMD patients with one or more TMD diagnoses (muscle disorders, MD; disc displacements, DD; and arthralgia, arthritis, arthrosis, AAA). One hundred and fifty-four patients (37 male and 117 female; mean age, 39.0 +/- 14.5 years) with Research Diagnostic Criteria for Temporomandibular Disorders (RDC/ TMD) protocol were selected. Differences in mean depression and somatization scores between acute and chronic TMD patients, as well as TMD patients with one or multiple TMD diagnoses were compared by using the parametric T-test for independent samples. The majority of patients were acute TMD patients (81.8%), while the remaining 28 patients (18.2%) were chronic TMD patients. 62% of patients had only one TMD diagnosis (MD or DD or AAA), 31% of patients had two diagnoses (MD+DD, MD+AAA, DD+AAA) and, finally, 7% of patients had three dia...

U istraživanju je sudjelovalo 154 pacijenata (117 žena i 37 muskaraca), prosjecne dobi 39 godina. Poremecaj I skupine (misici) nađen je u 64, 9% pacijenata, Poremecaj II skupine (pomak diska) nađen je u 31, 8% pacijenata, poremecaj skupine III (artralgija, artritis, artrooza) nađen je u 21, 4% pacijenata. Od toga 19, 5% pacijenata pokazuje znakove depresije, a 27% somatizaciju, a 21% pacijenata sa kronicnom boli pokazuje psihosocijalnu disfunkciju. Nalazi u Hrvatskoj slicni su u postocima nalazima u svedskim, americkim i azijskim populacijama. DKI/TMP protokol omogucuje međukulturalnu usporedbu klinickih nalaza između razlicitih klinickih centara

Loss of mandibular continuity creates great problems in prosthetic rehabilitation of edentulous patients. The problems resulting from resection of the mandible comprise difficulty in mastication on other mandibular movements due to loss of physiological funcion and coordination of masticatory muscles, as well as decrease in the lower denture foundation. This report presents fabrication procedures of complete dentures in a patient with unilateral partial resection of the mandible. Two functional impressions secured correct impression of the denture foundation and maximum extension of the denture borders. The function of prostheses in static and dynamic conditions was achieved by correctly defined interarch relationships, arrangement of anterior teeth in accordance with aesthetics, phonation and function and arrangment of posterior teeth in accordance with the ligual area, intercuspidation, static occlusion and articulation. After handing in the dentures to the patient, both static an...

To practice in an evidence-based dentistry manner, practitioners must be able to formulate a clear question, find the best available evidence efficiently, evaluate the evidence systematically and, if it is relevant and credible, apply the results of the appraisal to their practice. Materials, instruments, techniques, and therapies change so fast that most of us have difficulty keeping up with their names, much less the details of their use. As electronic technology (Internet, CD-ROM, and DVD) expands, information retrieval is increasingly easy. Patients have access to the same data that doctors do in many cases, and as their knowledge levels increase, so do their expectations and demands. Evidence-based dentistry closes the gap between clinical research and real world dental practice and provides dentists with powerful tools to interpret and apply research findings. Evidence-based dentistry process is not a rigid methodological evaluation of scientific evidence that dictates what pr...

Istraživanjem se nastojalo procijeniti utjecaj razine kliničkog iskustva na točnost u procjeni boje u različitim stomatološkim profesionalnim skupinama. Materijali i postupci: U istraživanju je ukupno sudjelovalo 80 ispitanika te su, ovisno o razini njihova kliničkog iskustva u određivanju boje, raspoređeni u četiri skupine: dentalni tehničari (DT), specijalizanti stomatološke protetike (RP), specijalisti stomatološke protetike (SP) i studenti dentalne medicine-dentalni studenti (DS). Ispitanici su se koristili Toothguide Training Boxom (TTB) i odredili 15 standardnih boja iz ključa VITA 3D-Master. U završnom testu zabilježen je broj pogrešaka svakog ispitanika te je izračunata njegova točnost. Razlika u procjeni (ΔE) za svaku odabranu boju izračunata je s pomoću L*, a* i b* vrijednosti. Ispitane su razlike u točnosti srednjih ΔE vrijednosti i srednjih vrijednosti pogreške ΔE-a u četirima skupinama. Rezultati: Statistički značajna razlika u točnosti i srednjim ΔE vrijednostima unutar četiriju skupina nije pronađena (p > 0,05). Točnost u njima iznosila je 0,51 ± 0,20 (DT), 0,54 ± 0,18 (RP), 0,49 ± 0,16 (SP) i 0,55 ±0,14 (DS). Srednje ΔE vrijednosti iznosile su 2,10 ± 0,98 (DT), 2,18 ± 0,97 (RP), 2,51 ± 0,97 (SP) i 2,08 ± 0,86 (DS). S obzirom na srednje vrijednosti pogreške ΔE-a, pronađena je statistički značajna razlika s DT skupinom koja je imala znatno manja odstupanja u usporedbi s ostalima (p < 0,05). Zaključci: Rezultati ovog istraživanja dokazali su da kliničko iskustvo nije značajan čimbenik točnosti u određivanju boje. No ispitujući srednje vrijednosti pogreške ΔE-a ustanovljeno je da su DT-i uspješniji u određivanju od ostalih ispitanika.