U relativno malobrojnom slikarskom opusu jednog od najznačajnijih svjetskih umjetnika riječke sli... more U relativno malobrojnom slikarskom opusu jednog od najznačajnijih svjetskih umjetnika riječke slike predstavljaju iznimnu vrijednost Napisala: dr. sc. Irena Kraševac Fotografije: Muzej grada Rijeke, Hrvatski restauratorski zavod Deborah Pustišek Antić ispred slika Franza Matscha Slika Ernsta Klimta za proscenij kazališta u Rijeci Ana Rušin Bulić i Goran Bulić pri restauraciji Klimtove slike Antonio i Kleopatra Gustav Klimt, Orfej i Euridika-alegorija poezije, 1885.
izložba se održava pod visoKim poKroviteljstvom predsjednice republiKe hrvatsKe Kolinde Grabar-Ki... more izložba se održava pod visoKim poKroviteljstvom predsjednice republiKe hrvatsKe Kolinde Grabar-Kitarović i predsjedniKa republiKe austrije alexandera van der bellena.
Članak se bavi počecima osnutka Moderne galerije u Zagrebu i stvaranja njenog fundusa. Preispituj... more Članak se bavi počecima osnutka Moderne galerije u Zagrebu i stvaranja njenog fundusa. Preispituju se uvriježeni podaci o prva tri djela za zbirku, slici Pred vratima smrti Mirka Račkoga, skulpturi Timor Dei Ivana Meštrovića i reljefu Isus i Marija Magdalena Františeka Bíleka, te se na osnovi arhivskoga gradiva i kataloga izložaba Društva umjetnosti predlaže preciznija kronologija i slijed okolnosti njihove nabave. Djela Meštrovića i Račkoga danas su u stalnom postavu Gliptoteke HAZU, odnosno Moderne galerije, dok je Bílekov drveni reljef u vlasništvu Moderne galerije, na temelju Ugovora između dviju ustanova, pohranjen u depou Gliptoteke HAZU.
Radovi Instituta za povijest umjetnosti 44/2, 2020
Glavna zgrada Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu građena je u različitim etapama od 1895. do... more Glavna zgrada Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu građena je u različitim etapama od 1895. do 1957. godine. U članku se prvi put detaljno analiziraju sve faze gradnje, počevši od Umjetničkih atelijera koje je 1895. projektirao Herman Bollé, dograđenih za potrebe Više škole za umjetnost i umjetni obrt po nacrtima Victora Grossa 1907. godine. Prema projektu Ćirila Metoda Ivekovića sklopu je 1921. prigrađena dvokatnica s visokom mansardom, a kao posljednja velika intervencija uslijedila je trokatna dogradnja 1957. godine prema projektu Ive Geršića. Sveukupno pet objekata različitih autora i razdoblja gradnje čini današnji jedinstveni arhitektonski sklop. Osim arhitekata projektanata, u članku se spominju i graditelji izvođači, Kuno Waidmann, Pilar, Mally i Bauda, Josip Dubski, Wutte i Mihok. Navode se i interpretiraju i nerealizirani planovi i nacrti koje su izradili arhitekti Viktor Kovačić i Hugo Ehrich (1908. atribucija), Rudolf Lubynski (1912.) te Srećko Florschütz (1914.).
Zbornik 4. kongresa hrvatskih povjesničara umjentosti, 2019
Po završetku prvog svjetskog rata Hrvatsko društvo umjetnosti dočekalo je burnu i radikalnu smjen... more Po završetku prvog svjetskog rata Hrvatsko društvo umjetnosti dočekalo je burnu i radikalnu smjenu vlasti. Nakon što je pedeset godina Ido Kršnjavi aktivno djelovao u Društvu, od 1868. godine kao njegov inicijator i osnivač, potom kao dugogodišnji tajnik i potpredsjednik, a od 1903. do 1918. predsjednik, smijenio ga je Dušan Plavšić. U članku je riječ o smjeni na čelu Društvu i njegovu djelovanju u vrijeme Plavšićeva mandata.
4 kvartal XVI-1 | 4-2019 no zbrinjavanje. Veliki stanovi u donjograd-skim stambenim palačama preg... more 4 kvartal XVI-1 | 4-2019 no zbrinjavanje. Veliki stanovi u donjograd-skim stambenim palačama pregrađuju se i nadograđuju, najčešće proizvoljno i pre-ma potrebama trenutne situacije. Socija-listički sustav u središte postavlja kritiku buržoaskog, građanskog društva pretho-dnog razdoblja, pa se na svoj način obraču-nava i s materijalnim nasljeđem puštajući da simboli toga vremena propadnu. Stano-vi i čitave zgrade se nacionaliziraju i neri-/ Katastrofalan potres koji je zadesio Za-greb i okolicu u nedjelju, 22. ožujka 2020. u 06:24, nakon prvobitnog šoka koji je izazvao u stanovništvu istodobno ugroženom koronavirusom, ostavio je teške posljedice na arhitektonskoj baštini. Ponaj-prije smo dobili uvid u iznimno loše stanje stambenih zgrada izgrađenih krajem 19. i početkom 20. stoljeća i probleme ljudi koji su ostali doslovno bez krova nad glavom u zgradama koje su postale nesigurne, da bi ubrzo počele kružiti informacije i o štetama na kulturnim dobrima. U jeku rasprava o kontroverznom GUP-u, grad je suočen s no-vim problemima koji su dijelom rezultira-li iz dugogodišnje nebrige i nedjelotvornosti nadležnih službi i pojedinih stanara. Stati-ka mnogih zgrada bila je ozbiljno narušena otprije, a potres je to samo ubrzao. U ovom ćemo članku razmotriti situa-ciju duž Zelene potkove, koja je u cijelom svojem potezu zaštićeno kulturno dobro. Povijesni ambijent Donjega grada postao je 1962. godine zaštićena urbanistička cjelina upisana u nacionalni Registar spomenika kulture, a do toga vremena već je bio ozbilj-no ugrožen. Većina građevina na tom je području nastala upravo nakon razornog po-tresa 9. studenoga 1880., zahvaljujući pro-mišljenom urbanističkom planiranju i viziji gradskih čelnika. Uslijedila su dva rata, koja su pogodovala radikalnim društvenim promjenama. Poslijeratna su razdoblja po-taknula migracije stanovništva iz ruralnih krajeva, koje u gradu traži posao i stambe-Irena Kraševac Zagreb na prekretnici
Sažetak Članak se bavi počecima osnutka Moderne galerije u Zagrebu i stvara-nja njenog fundusa. P... more Sažetak Članak se bavi počecima osnutka Moderne galerije u Zagrebu i stvara-nja njenog fundusa. Preispituju se uvriježeni podaci o prva tri djela za zbirku, slici Pred vratima smrti Mirka Račkoga, skulpturi Timor Dei Ivana Meštrovića i reljefu Isus i Marija Magdalena Františeka Bíleka, te se na osnovi arhivskoga gradiva i kataloga izložaba Društva umjetnosti predlaže preciznija kronologija i slijed okolnosti njihove nabave. Djela Meštrovića i Račkoga danas su u stalnom postavu Gliptoteke HAZU, odnosno Moderne galerije, dok je Bílekov drveni reljef u vlasništvu Mo-derne galerije, na temelju Ugovora između dviju ustanova, pohranjen u depou Gliptoteke HAZU. Ključne riječi: Društvo umjetnosti, Moderna galerija, Zagreb, izložbe, Iso Kršnjavi, Mirko Rački, Ivan Meštrović, František Bílek Začetak promišljanja o osnutku Moderne galerije u Zagrebu datira u vrijeme izložbe Prvi hrvatski salon održane u Umjet-ničkom paviljonu od 15. prosinca 1898. do kraja veljače 1899. godine. U svojim kritičkim osvrtima na izložbu Iso Kršnjavi prvi je javno iznio hipotetski prijedlog da se Umjetnički pavi-ljon prenamijeni u Modernu galeriju, s obrazloženjem: »... pra-va namjena zgrade bila bi: da se u njoj osnuje gradska galerija modernih slika. Za takovu svrhu ne bi zgrada bila ni preveć lijepa ni preveć skupa, jer se tu radi o trajnom namirenju jedne duševne potrebe naroda, kojoj akademijska galerija sama ne može da udovolji.« 1 Kršnjavijevu zamisao stvaranja budućeg fundusa potkrepljuje i podatak da je Društvo umjetnosti na toj izložbi kupilo 14 djela, 2 s nakanom da će »kupljene umjetnine davat dijelom akademijskoj ili gradskoj galeriji modernih slikâ, ako se taka po vremenu osnuje«. 3 Na tragu te ideje organizator izložbe Društvo hrvatskih umjetnika zatražilo je 28. travnja 1901. godine promjenu svog Pravila za izložbe u Umjetničkom paviljonu pod točkom 10a, prema kojem bi se eventualni višak od poslovne godi-ne namijenio za otkup izloženih djela koja bi činila temelj moderne galerije u paviljonu. 4 Na izložbi Društva umjetnosti 1902. godine, održanoj tako-đer u Umjetničkom paviljonu u sekciji arhitekture, Ivan Kos izložio je skice za adaptaciju paviljona u galeriju. 5 Kršnjavi je u svom kritičkom ogledu na tu izložbu zapisao: »... Ivan Kos načinio je crtež za hrvatsku galeriju umjetnina. Po tom tlorisu bi se dobro zamisliti moglo proširenje Umjetničkog paviljona u gradsku galeriju slika.« 6 Upravo su te početne godine važne za osvještavanje značaja pokretanja osnutka Moderne galerije u Zagrebu, a krenule su gotovo istodobno iz secesioniranog Društva hrvatskih umjetnika i Kršnjavijeva Društva umjetnosti. Ta se dva društva 1903. godine kom-promisno spajaju u Hrvatsko društvo umjetnosti, a koje će u konačnici biti osnivač Moderne galerije. 7 Premda se 25. obljetnica kontinuiranog rada nakon ponov-nog aktiviranja 1879. navršavala 1904. godine, Jubilarna izložba organizirana je u proljeće 1905. godine, 8 a uspjeh koji je postigla ponovno je aktualizirao pitanje osnutka Moderne galerije. Na godišnjoj skupštini Hrvatskog društva umjetno-sti, održanoj 17. prosinca 1905. godine, tajnik Artur Schnei-der izvijestio je da se: »Pitanje osnutka jedne nove moderne galerije umjetnina na način mletačke, bečke i praške počešće javljalo u radu našeg društva. Tako je najzad u proljeću ove godine naše društvo zaključilo, da po mogućnosti i prema svojim skromnim raspoloživim sredstvima doprinese svoj dio do osnutka ovakove moderne galerije. Kako je ostvarenje toga pitanja u daljoj, ali nadamo se u doglednoj budućnosti, tako se i detalji nisu točnije ispitivali i pretresivali. Društvo je naše za ovu modernu galeriju odredilo već tri umjetnine. Od ovih je jednu nabavilo svojim sredstvima. Meštrović je svoju veliku grupu 'Timor Dei' , koja je proljetos u Beču veoma pohvalno primljena, poklonio društvu umjetnosti, a
Sažetak Prostorno planiranje Dubrovnika krajem 19. i početkom 20. stoljeća uključilo je širenje g... more Sažetak Prostorno planiranje Dubrovnika krajem 19. i početkom 20. stoljeća uključilo je širenje grada prema zapadnoj strani i bolje prometno povezivanje Gruža sa starim gradom. Trasiranje ceste kojom je prošla i tramvajska pruga na predjelu Boninovo, uključilo je postavljanje zaštitne ograde na samom rubu ceste i strme litice prema moru. Na temelju arhivskoga gradiva sačuvanog u Državnom arhivu u Dubrovni-ku, članak rekonstruira projekt uvođenja tramvaja u Dubrovnik i s tim povezane urbanističke zahvate na Boninovu te dopremu i postavljanje kovane ograde izrađene u bečkoj tvornici »IG. Gridl« prema nacrtima arhitekta Otta Wagnera za bečku gradsku željeznicu. Ograda predstav-lja zanimljiv primjer bečke secesijske urbane opreme vješto uklopljene u dubrovačke vizure. Ključne riječi: Dubrovnik, urbanističko planiranje, urbana oprema, Otto Wagner, kovana ograda Urbana oprema Otta Wagnera za bečku gradsku željeznicu Urbanistički razvoj gradova u 19. stoljeću uvjetovan je snaž-nim razvojem cjelokupne gradske infrastrukture. Polazeći od arhitekture kao primarne sastavnice gradogradnje, 19. stoljeće u nastojanju obuhvaćanja cjelokupnog fenomena 'gradnje' zahvaća široki lûk prostornog planiranja, trasiranja cesta, željezničkih i tramvajskih pruga s ciljem povezivanja i urbaniziranja postojećih i novih dijelova grada, pri čemu je snažan zamašnjak bio tehnički i tehnološki razvoj te njegova primjena u svim dijelovima gradskog života. Jedna od bitnih značajki gradova na prijelazu 19. u 20. stoljeće njihova je urbana oprema rađena uglavnom prema nacrtima arhitekata i inženjera, stilski iznimno dotjerana i kvalitetno uklopljena u gradske prostore. Među ponajboljim primjerima identificiranja grada s njegovim arhitektom je suodnos Beča i Otta Wagnera, koji je obilježio jednu važnu epohu razvoja i snažno utjecao na vizualni identitet grada. Osim znamenitih arhitektonskih izvedaba koje su generirale razvoj moderne arhitekture, Otto Wagner bio je uključen i u projekt izgradnje bečke gradske željeznice (Stadtbahnpro-jekt), što je, između ostalog, podrazumijevalo projektiranje nadvožnjaka, mostova, tunela i željezničkih postaja. Godine 1892. utemeljena je Comission für Verkehrsanlagen, a u travnju 1894. Otto Wagner postaje umjetnički savjetnik te komisije zadužen za planiranje gradske željeznice i regula-ciju dunavskog kanala. Kako bi se radovi izveli na vrijeme, osnovan je atelijer u kojem je zaposlio 70 suradnika; voditelj atelijera i glavni crtač bio je Joseph Maria Olbrich, a ostali suradnici bili su tada vrlo mladi arhitekti na početku kari-jere Josef Hoffmann, Max Fabiani i Jože Plečnik. 1 Wagner je osobno nadzirao planiranje i izvedbu svakog detalja, te je upravo urbana oprema koju je kreirao za bečku gradsku željeznicu bitna i neizostavna karakteristika njegova cjelo-kupnog djela (sl. 1). Otto Wagner je iznimnu pažnju pridavao arhitektonskom crtežu kao primarnom mediju arhitekta i skicama iz kojih se razvija primarna ideja, što je naročito naglašavao polazni
Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti (0553-6707) 56 (2013); 263-274, 2013
U samom središtu Zagrebačke zelene potkove u bloku zgrada omeđenih s južne strane Žerjavićevom ul... more U samom središtu Zagrebačke zelene potkove u bloku zgrada omeđenih s južne strane Žerjavićevom ulicom, arhitekt Herman Bollé podigao je prema vlastitim nacrtima reprezentativnu stambenu najamnu zgradu u kojoj je s obitelji živio od 1899. do kraja života, 1926. godine. Pročelje koje je izdvaja od ostalih kuća Donjega grada čine četiri duboke lože s neorenesansnim triforama te bogata arhitektonska dekoracija s alegorijskim prikazima umjetnosti i umjetničkog obrta kao simbolima vlasnikove profesije. Kuća je opremljena brojnim obrtničkim radovima posebice u kovanom željezu, te vegetabilnim dekorativnim oslicima u stubišnom dijelu, radovima majstora i učenika Obrne škole kojoj je Bollé jedan od utemeljitelja i dugogodišnji ravnatelj. Na temelju sačuvanih nacrta koji se prvi put objavljuju, te fotografijama iz vremena, radi se o vrlo kvalitetnom primjeru zagrebačkog reprezentativnog građanskoga stanovanja u razdoblju kasnog 19. stoljeća.
Sažetak U riječkom kazalištu, podignutom 1884./1885. po projektu bečkog arhitektonskog atelijera ... more Sažetak U riječkom kazalištu, podignutom 1884./1885. po projektu bečkog arhitektonskog atelijera Fellnera i Helmera, postavljeno je devet slika u tehnici ulja na platnu koje su izradili tada mladi bečki slikari Gustav i Ernst Klimt i Franz Matsch, okupljeni u tzv. Künstler-Compagnie. U članku je posebna pozornost posvećena slikama Gustava Klimta s alegorijskim prikazima glazbene i kazališne umjetnosti, koje su predmet iscrpnije ikonografske i stilske analize i kontekstualizacije unutar njegova ranog opusa.
U članku je riječ o austrijskom slikaru Franzu Matschu (1861-1942) koji je zajedno s danas puno p... more U članku je riječ o austrijskom slikaru Franzu Matschu (1861-1942) koji je zajedno s danas puno poznatijim Gustavom Klimtom radio na dekorativnom opremanju kazališta u Rijeci.
Ivan Me{trovi} -rano razdoblje Prilog istra'ivanju kiparevog {kolovanja u Be~u Izvorni znanstveni... more Ivan Me{trovi} -rano razdoblje Prilog istra'ivanju kiparevog {kolovanja u Be~u Izvorni znanstveni rad -Original scientific paper predan 22. 10. 1999. Sa'etak Novija ista'ivanja u Arhivu Secesije i Arhivu Akademije likovnih umjetnosti u Be~u doprinijela su novim spoznajama o Me{trovi}evim »be~kim godinama«. Pogre{ni navodi koji se pojavljuju u dosada{njim monografijama i katalozima, u kojima se navodi kipareva biografija, ispravljeni su i nadopunjeni. Dosada{nja pisanja o umjetniku koji »nasilno napu{ta Akademiju jer je znao vi{e nego {to su mu tamo pru'ali« te radi »neslaganja s konzervativnim profesorima«, bitno se mijenjaju, jer ~injenice dokazuju da je Ivan Me{trovi} apsolvirao tri propisane godine kiparstva, a potom i dvije godine arhitekture na be~koj Akademiji, te da je kontinuirano bio upisan od 1901. do 1906. godine. Nazna~ena je i mogu}nost pozitivnog djelovanja profesora Edmunda Hellmera na mladog studenta, kroz njegovo anga'iranje kao likovnog pedagoga i reformatora odsjeka kiparstva u skladu s novim tendencijama. Me{trovi} je arhitekturu poha|ao kod Friedricha Ohmanna i to u prvoj generaciji njegovih studenata na be~koj Akademiji, a samo indirektno je mogao biti |akom Otta Wagnera, jer ne postoji nikakva zabilje{ka o upisu u njegovu {kolu. Problem ranih radova Ivana Me{trovi}a i njihova istra'ivanja Obrada ranih radova Ivana Me{trovi}a u dosada{njim stru~nim publikacijama 1 prili~no je {tura. Ograni~uju}i ga iskljuivo pod utjecaj Rodina i secesije, rano razdoblje kipareva umjetni~kog stvarala{tva ostaje u sjeni kasnijih faza, monumentalno-simboli~ke i religiozno-ekspresivne, ve} zbog same ~injenice {to su djela iz tih kasnijih razdoblja mnogobrojnija, sa~uvana i najve}im dijelom pristupa~na. Rani radovi, koji se odnose na umjetnikov 'ivot i stvarala{tvo u Be~u tijekom prvog desetlje}a XX. stolje}a, nasuprot tome, dosada nisu u cijelosti istra'eni, atribuirani i popisani, niti su s povijesno-umjetni~kog stajali{ta obra|ene njihove formalne i stilske karakteristike. Sa'imaju}i dosada{nja pisanja o ranim radovima, mo'e se zaklju~iti da se neprestano nagla{ava da je Me{trovi} ponajprije autodidakt, koji stoji pod izravnim utjecajem Rodina, zanemaruju}i brojna stilska strujanja vremena s prijelaza sto-lje}a, prema kojima Me{trovi} stoji otvoren, kao i svu kompleksnost problema razvoja skulpture s kojom se susre}e. U Be~u na prijelomu stolje}a djeluje vrlo velik broj umjetnika, ali na temelju literature objavljene do sredine osamdesetih godina bilo je te{ko stvoriti potpunu predod'bu o cjelokupnoj likovnoj situaciji. Objelodanjivanje manje poznatih ili zanemarenih autora, preko izlo'bi i monografija, i op}enito u stru~nim publikacijama posljednjih desetak godina, znatno je doprinijelo rekonstrukciji toga doba, koje djeluje od-lu~uju}e na formiranje kiparskog opusa Ivana Me{trovi}a.
U relativno malobrojnom slikarskom opusu jednog od najznačajnijih svjetskih umjetnika riječke sli... more U relativno malobrojnom slikarskom opusu jednog od najznačajnijih svjetskih umjetnika riječke slike predstavljaju iznimnu vrijednost Napisala: dr. sc. Irena Kraševac Fotografije: Muzej grada Rijeke, Hrvatski restauratorski zavod Deborah Pustišek Antić ispred slika Franza Matscha Slika Ernsta Klimta za proscenij kazališta u Rijeci Ana Rušin Bulić i Goran Bulić pri restauraciji Klimtove slike Antonio i Kleopatra Gustav Klimt, Orfej i Euridika-alegorija poezije, 1885.
izložba se održava pod visoKim poKroviteljstvom predsjednice republiKe hrvatsKe Kolinde Grabar-Ki... more izložba se održava pod visoKim poKroviteljstvom predsjednice republiKe hrvatsKe Kolinde Grabar-Kitarović i predsjedniKa republiKe austrije alexandera van der bellena.
Članak se bavi počecima osnutka Moderne galerije u Zagrebu i stvaranja njenog fundusa. Preispituj... more Članak se bavi počecima osnutka Moderne galerije u Zagrebu i stvaranja njenog fundusa. Preispituju se uvriježeni podaci o prva tri djela za zbirku, slici Pred vratima smrti Mirka Račkoga, skulpturi Timor Dei Ivana Meštrovića i reljefu Isus i Marija Magdalena Františeka Bíleka, te se na osnovi arhivskoga gradiva i kataloga izložaba Društva umjetnosti predlaže preciznija kronologija i slijed okolnosti njihove nabave. Djela Meštrovića i Račkoga danas su u stalnom postavu Gliptoteke HAZU, odnosno Moderne galerije, dok je Bílekov drveni reljef u vlasništvu Moderne galerije, na temelju Ugovora između dviju ustanova, pohranjen u depou Gliptoteke HAZU.
Radovi Instituta za povijest umjetnosti 44/2, 2020
Glavna zgrada Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu građena je u različitim etapama od 1895. do... more Glavna zgrada Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu građena je u različitim etapama od 1895. do 1957. godine. U članku se prvi put detaljno analiziraju sve faze gradnje, počevši od Umjetničkih atelijera koje je 1895. projektirao Herman Bollé, dograđenih za potrebe Više škole za umjetnost i umjetni obrt po nacrtima Victora Grossa 1907. godine. Prema projektu Ćirila Metoda Ivekovića sklopu je 1921. prigrađena dvokatnica s visokom mansardom, a kao posljednja velika intervencija uslijedila je trokatna dogradnja 1957. godine prema projektu Ive Geršića. Sveukupno pet objekata različitih autora i razdoblja gradnje čini današnji jedinstveni arhitektonski sklop. Osim arhitekata projektanata, u članku se spominju i graditelji izvođači, Kuno Waidmann, Pilar, Mally i Bauda, Josip Dubski, Wutte i Mihok. Navode se i interpretiraju i nerealizirani planovi i nacrti koje su izradili arhitekti Viktor Kovačić i Hugo Ehrich (1908. atribucija), Rudolf Lubynski (1912.) te Srećko Florschütz (1914.).
Zbornik 4. kongresa hrvatskih povjesničara umjentosti, 2019
Po završetku prvog svjetskog rata Hrvatsko društvo umjetnosti dočekalo je burnu i radikalnu smjen... more Po završetku prvog svjetskog rata Hrvatsko društvo umjetnosti dočekalo je burnu i radikalnu smjenu vlasti. Nakon što je pedeset godina Ido Kršnjavi aktivno djelovao u Društvu, od 1868. godine kao njegov inicijator i osnivač, potom kao dugogodišnji tajnik i potpredsjednik, a od 1903. do 1918. predsjednik, smijenio ga je Dušan Plavšić. U članku je riječ o smjeni na čelu Društvu i njegovu djelovanju u vrijeme Plavšićeva mandata.
4 kvartal XVI-1 | 4-2019 no zbrinjavanje. Veliki stanovi u donjograd-skim stambenim palačama preg... more 4 kvartal XVI-1 | 4-2019 no zbrinjavanje. Veliki stanovi u donjograd-skim stambenim palačama pregrađuju se i nadograđuju, najčešće proizvoljno i pre-ma potrebama trenutne situacije. Socija-listički sustav u središte postavlja kritiku buržoaskog, građanskog društva pretho-dnog razdoblja, pa se na svoj način obraču-nava i s materijalnim nasljeđem puštajući da simboli toga vremena propadnu. Stano-vi i čitave zgrade se nacionaliziraju i neri-/ Katastrofalan potres koji je zadesio Za-greb i okolicu u nedjelju, 22. ožujka 2020. u 06:24, nakon prvobitnog šoka koji je izazvao u stanovništvu istodobno ugroženom koronavirusom, ostavio je teške posljedice na arhitektonskoj baštini. Ponaj-prije smo dobili uvid u iznimno loše stanje stambenih zgrada izgrađenih krajem 19. i početkom 20. stoljeća i probleme ljudi koji su ostali doslovno bez krova nad glavom u zgradama koje su postale nesigurne, da bi ubrzo počele kružiti informacije i o štetama na kulturnim dobrima. U jeku rasprava o kontroverznom GUP-u, grad je suočen s no-vim problemima koji su dijelom rezultira-li iz dugogodišnje nebrige i nedjelotvornosti nadležnih službi i pojedinih stanara. Stati-ka mnogih zgrada bila je ozbiljno narušena otprije, a potres je to samo ubrzao. U ovom ćemo članku razmotriti situa-ciju duž Zelene potkove, koja je u cijelom svojem potezu zaštićeno kulturno dobro. Povijesni ambijent Donjega grada postao je 1962. godine zaštićena urbanistička cjelina upisana u nacionalni Registar spomenika kulture, a do toga vremena već je bio ozbilj-no ugrožen. Većina građevina na tom je području nastala upravo nakon razornog po-tresa 9. studenoga 1880., zahvaljujući pro-mišljenom urbanističkom planiranju i viziji gradskih čelnika. Uslijedila su dva rata, koja su pogodovala radikalnim društvenim promjenama. Poslijeratna su razdoblja po-taknula migracije stanovništva iz ruralnih krajeva, koje u gradu traži posao i stambe-Irena Kraševac Zagreb na prekretnici
Sažetak Članak se bavi počecima osnutka Moderne galerije u Zagrebu i stvara-nja njenog fundusa. P... more Sažetak Članak se bavi počecima osnutka Moderne galerije u Zagrebu i stvara-nja njenog fundusa. Preispituju se uvriježeni podaci o prva tri djela za zbirku, slici Pred vratima smrti Mirka Račkoga, skulpturi Timor Dei Ivana Meštrovića i reljefu Isus i Marija Magdalena Františeka Bíleka, te se na osnovi arhivskoga gradiva i kataloga izložaba Društva umjetnosti predlaže preciznija kronologija i slijed okolnosti njihove nabave. Djela Meštrovića i Račkoga danas su u stalnom postavu Gliptoteke HAZU, odnosno Moderne galerije, dok je Bílekov drveni reljef u vlasništvu Mo-derne galerije, na temelju Ugovora između dviju ustanova, pohranjen u depou Gliptoteke HAZU. Ključne riječi: Društvo umjetnosti, Moderna galerija, Zagreb, izložbe, Iso Kršnjavi, Mirko Rački, Ivan Meštrović, František Bílek Začetak promišljanja o osnutku Moderne galerije u Zagrebu datira u vrijeme izložbe Prvi hrvatski salon održane u Umjet-ničkom paviljonu od 15. prosinca 1898. do kraja veljače 1899. godine. U svojim kritičkim osvrtima na izložbu Iso Kršnjavi prvi je javno iznio hipotetski prijedlog da se Umjetnički pavi-ljon prenamijeni u Modernu galeriju, s obrazloženjem: »... pra-va namjena zgrade bila bi: da se u njoj osnuje gradska galerija modernih slika. Za takovu svrhu ne bi zgrada bila ni preveć lijepa ni preveć skupa, jer se tu radi o trajnom namirenju jedne duševne potrebe naroda, kojoj akademijska galerija sama ne može da udovolji.« 1 Kršnjavijevu zamisao stvaranja budućeg fundusa potkrepljuje i podatak da je Društvo umjetnosti na toj izložbi kupilo 14 djela, 2 s nakanom da će »kupljene umjetnine davat dijelom akademijskoj ili gradskoj galeriji modernih slikâ, ako se taka po vremenu osnuje«. 3 Na tragu te ideje organizator izložbe Društvo hrvatskih umjetnika zatražilo je 28. travnja 1901. godine promjenu svog Pravila za izložbe u Umjetničkom paviljonu pod točkom 10a, prema kojem bi se eventualni višak od poslovne godi-ne namijenio za otkup izloženih djela koja bi činila temelj moderne galerije u paviljonu. 4 Na izložbi Društva umjetnosti 1902. godine, održanoj tako-đer u Umjetničkom paviljonu u sekciji arhitekture, Ivan Kos izložio je skice za adaptaciju paviljona u galeriju. 5 Kršnjavi je u svom kritičkom ogledu na tu izložbu zapisao: »... Ivan Kos načinio je crtež za hrvatsku galeriju umjetnina. Po tom tlorisu bi se dobro zamisliti moglo proširenje Umjetničkog paviljona u gradsku galeriju slika.« 6 Upravo su te početne godine važne za osvještavanje značaja pokretanja osnutka Moderne galerije u Zagrebu, a krenule su gotovo istodobno iz secesioniranog Društva hrvatskih umjetnika i Kršnjavijeva Društva umjetnosti. Ta se dva društva 1903. godine kom-promisno spajaju u Hrvatsko društvo umjetnosti, a koje će u konačnici biti osnivač Moderne galerije. 7 Premda se 25. obljetnica kontinuiranog rada nakon ponov-nog aktiviranja 1879. navršavala 1904. godine, Jubilarna izložba organizirana je u proljeće 1905. godine, 8 a uspjeh koji je postigla ponovno je aktualizirao pitanje osnutka Moderne galerije. Na godišnjoj skupštini Hrvatskog društva umjetno-sti, održanoj 17. prosinca 1905. godine, tajnik Artur Schnei-der izvijestio je da se: »Pitanje osnutka jedne nove moderne galerije umjetnina na način mletačke, bečke i praške počešće javljalo u radu našeg društva. Tako je najzad u proljeću ove godine naše društvo zaključilo, da po mogućnosti i prema svojim skromnim raspoloživim sredstvima doprinese svoj dio do osnutka ovakove moderne galerije. Kako je ostvarenje toga pitanja u daljoj, ali nadamo se u doglednoj budućnosti, tako se i detalji nisu točnije ispitivali i pretresivali. Društvo je naše za ovu modernu galeriju odredilo već tri umjetnine. Od ovih je jednu nabavilo svojim sredstvima. Meštrović je svoju veliku grupu 'Timor Dei' , koja je proljetos u Beču veoma pohvalno primljena, poklonio društvu umjetnosti, a
Sažetak Prostorno planiranje Dubrovnika krajem 19. i početkom 20. stoljeća uključilo je širenje g... more Sažetak Prostorno planiranje Dubrovnika krajem 19. i početkom 20. stoljeća uključilo je širenje grada prema zapadnoj strani i bolje prometno povezivanje Gruža sa starim gradom. Trasiranje ceste kojom je prošla i tramvajska pruga na predjelu Boninovo, uključilo je postavljanje zaštitne ograde na samom rubu ceste i strme litice prema moru. Na temelju arhivskoga gradiva sačuvanog u Državnom arhivu u Dubrovni-ku, članak rekonstruira projekt uvođenja tramvaja u Dubrovnik i s tim povezane urbanističke zahvate na Boninovu te dopremu i postavljanje kovane ograde izrađene u bečkoj tvornici »IG. Gridl« prema nacrtima arhitekta Otta Wagnera za bečku gradsku željeznicu. Ograda predstav-lja zanimljiv primjer bečke secesijske urbane opreme vješto uklopljene u dubrovačke vizure. Ključne riječi: Dubrovnik, urbanističko planiranje, urbana oprema, Otto Wagner, kovana ograda Urbana oprema Otta Wagnera za bečku gradsku željeznicu Urbanistički razvoj gradova u 19. stoljeću uvjetovan je snaž-nim razvojem cjelokupne gradske infrastrukture. Polazeći od arhitekture kao primarne sastavnice gradogradnje, 19. stoljeće u nastojanju obuhvaćanja cjelokupnog fenomena 'gradnje' zahvaća široki lûk prostornog planiranja, trasiranja cesta, željezničkih i tramvajskih pruga s ciljem povezivanja i urbaniziranja postojećih i novih dijelova grada, pri čemu je snažan zamašnjak bio tehnički i tehnološki razvoj te njegova primjena u svim dijelovima gradskog života. Jedna od bitnih značajki gradova na prijelazu 19. u 20. stoljeće njihova je urbana oprema rađena uglavnom prema nacrtima arhitekata i inženjera, stilski iznimno dotjerana i kvalitetno uklopljena u gradske prostore. Među ponajboljim primjerima identificiranja grada s njegovim arhitektom je suodnos Beča i Otta Wagnera, koji je obilježio jednu važnu epohu razvoja i snažno utjecao na vizualni identitet grada. Osim znamenitih arhitektonskih izvedaba koje su generirale razvoj moderne arhitekture, Otto Wagner bio je uključen i u projekt izgradnje bečke gradske željeznice (Stadtbahnpro-jekt), što je, između ostalog, podrazumijevalo projektiranje nadvožnjaka, mostova, tunela i željezničkih postaja. Godine 1892. utemeljena je Comission für Verkehrsanlagen, a u travnju 1894. Otto Wagner postaje umjetnički savjetnik te komisije zadužen za planiranje gradske željeznice i regula-ciju dunavskog kanala. Kako bi se radovi izveli na vrijeme, osnovan je atelijer u kojem je zaposlio 70 suradnika; voditelj atelijera i glavni crtač bio je Joseph Maria Olbrich, a ostali suradnici bili su tada vrlo mladi arhitekti na početku kari-jere Josef Hoffmann, Max Fabiani i Jože Plečnik. 1 Wagner je osobno nadzirao planiranje i izvedbu svakog detalja, te je upravo urbana oprema koju je kreirao za bečku gradsku željeznicu bitna i neizostavna karakteristika njegova cjelo-kupnog djela (sl. 1). Otto Wagner je iznimnu pažnju pridavao arhitektonskom crtežu kao primarnom mediju arhitekta i skicama iz kojih se razvija primarna ideja, što je naročito naglašavao polazni
Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti (0553-6707) 56 (2013); 263-274, 2013
U samom središtu Zagrebačke zelene potkove u bloku zgrada omeđenih s južne strane Žerjavićevom ul... more U samom središtu Zagrebačke zelene potkove u bloku zgrada omeđenih s južne strane Žerjavićevom ulicom, arhitekt Herman Bollé podigao je prema vlastitim nacrtima reprezentativnu stambenu najamnu zgradu u kojoj je s obitelji živio od 1899. do kraja života, 1926. godine. Pročelje koje je izdvaja od ostalih kuća Donjega grada čine četiri duboke lože s neorenesansnim triforama te bogata arhitektonska dekoracija s alegorijskim prikazima umjetnosti i umjetničkog obrta kao simbolima vlasnikove profesije. Kuća je opremljena brojnim obrtničkim radovima posebice u kovanom željezu, te vegetabilnim dekorativnim oslicima u stubišnom dijelu, radovima majstora i učenika Obrne škole kojoj je Bollé jedan od utemeljitelja i dugogodišnji ravnatelj. Na temelju sačuvanih nacrta koji se prvi put objavljuju, te fotografijama iz vremena, radi se o vrlo kvalitetnom primjeru zagrebačkog reprezentativnog građanskoga stanovanja u razdoblju kasnog 19. stoljeća.
Sažetak U riječkom kazalištu, podignutom 1884./1885. po projektu bečkog arhitektonskog atelijera ... more Sažetak U riječkom kazalištu, podignutom 1884./1885. po projektu bečkog arhitektonskog atelijera Fellnera i Helmera, postavljeno je devet slika u tehnici ulja na platnu koje su izradili tada mladi bečki slikari Gustav i Ernst Klimt i Franz Matsch, okupljeni u tzv. Künstler-Compagnie. U članku je posebna pozornost posvećena slikama Gustava Klimta s alegorijskim prikazima glazbene i kazališne umjetnosti, koje su predmet iscrpnije ikonografske i stilske analize i kontekstualizacije unutar njegova ranog opusa.
U članku je riječ o austrijskom slikaru Franzu Matschu (1861-1942) koji je zajedno s danas puno p... more U članku je riječ o austrijskom slikaru Franzu Matschu (1861-1942) koji je zajedno s danas puno poznatijim Gustavom Klimtom radio na dekorativnom opremanju kazališta u Rijeci.
Ivan Me{trovi} -rano razdoblje Prilog istra'ivanju kiparevog {kolovanja u Be~u Izvorni znanstveni... more Ivan Me{trovi} -rano razdoblje Prilog istra'ivanju kiparevog {kolovanja u Be~u Izvorni znanstveni rad -Original scientific paper predan 22. 10. 1999. Sa'etak Novija ista'ivanja u Arhivu Secesije i Arhivu Akademije likovnih umjetnosti u Be~u doprinijela su novim spoznajama o Me{trovi}evim »be~kim godinama«. Pogre{ni navodi koji se pojavljuju u dosada{njim monografijama i katalozima, u kojima se navodi kipareva biografija, ispravljeni su i nadopunjeni. Dosada{nja pisanja o umjetniku koji »nasilno napu{ta Akademiju jer je znao vi{e nego {to su mu tamo pru'ali« te radi »neslaganja s konzervativnim profesorima«, bitno se mijenjaju, jer ~injenice dokazuju da je Ivan Me{trovi} apsolvirao tri propisane godine kiparstva, a potom i dvije godine arhitekture na be~koj Akademiji, te da je kontinuirano bio upisan od 1901. do 1906. godine. Nazna~ena je i mogu}nost pozitivnog djelovanja profesora Edmunda Hellmera na mladog studenta, kroz njegovo anga'iranje kao likovnog pedagoga i reformatora odsjeka kiparstva u skladu s novim tendencijama. Me{trovi} je arhitekturu poha|ao kod Friedricha Ohmanna i to u prvoj generaciji njegovih studenata na be~koj Akademiji, a samo indirektno je mogao biti |akom Otta Wagnera, jer ne postoji nikakva zabilje{ka o upisu u njegovu {kolu. Problem ranih radova Ivana Me{trovi}a i njihova istra'ivanja Obrada ranih radova Ivana Me{trovi}a u dosada{njim stru~nim publikacijama 1 prili~no je {tura. Ograni~uju}i ga iskljuivo pod utjecaj Rodina i secesije, rano razdoblje kipareva umjetni~kog stvarala{tva ostaje u sjeni kasnijih faza, monumentalno-simboli~ke i religiozno-ekspresivne, ve} zbog same ~injenice {to su djela iz tih kasnijih razdoblja mnogobrojnija, sa~uvana i najve}im dijelom pristupa~na. Rani radovi, koji se odnose na umjetnikov 'ivot i stvarala{tvo u Be~u tijekom prvog desetlje}a XX. stolje}a, nasuprot tome, dosada nisu u cijelosti istra'eni, atribuirani i popisani, niti su s povijesno-umjetni~kog stajali{ta obra|ene njihove formalne i stilske karakteristike. Sa'imaju}i dosada{nja pisanja o ranim radovima, mo'e se zaklju~iti da se neprestano nagla{ava da je Me{trovi} ponajprije autodidakt, koji stoji pod izravnim utjecajem Rodina, zanemaruju}i brojna stilska strujanja vremena s prijelaza sto-lje}a, prema kojima Me{trovi} stoji otvoren, kao i svu kompleksnost problema razvoja skulpture s kojom se susre}e. U Be~u na prijelomu stolje}a djeluje vrlo velik broj umjetnika, ali na temelju literature objavljene do sredine osamdesetih godina bilo je te{ko stvoriti potpunu predod'bu o cjelokupnoj likovnoj situaciji. Objelodanjivanje manje poznatih ili zanemarenih autora, preko izlo'bi i monografija, i op}enito u stru~nim publikacijama posljednjih desetak godina, znatno je doprinijelo rekonstrukciji toga doba, koje djeluje od-lu~uju}e na formiranje kiparskog opusa Ivana Me{trovi}a.
Uploads
Papers by Irena Kraševac
Books by Irena Kraševac