U prvom se dijelu rada preispituju postojece definicije prijedloga koje tu vrstu rijeci opisuju n... more U prvom se dijelu rada preispituju postojece definicije prijedloga koje tu vrstu rijeci opisuju na razini recenice. Potvrđuje se postojanje skupine prijedloga cija se uloga povezivanja dijelova teksta potvrđuje ne samo na recenicnoj, nego i na (ili: samo na) nadrecenicnoj razini. Prijedložni su izrazi s takvim prijedlozima ustaljeni i dijelom frazeologizirani (k tomu, prema tomu, u (s)vezi s tim, zbog toga...), a znacenje se odnosa kao osnovno (kategorijsko) prijedložno znacenje ostvaruje samo na razini vecoj od recenicne. U drugom se, sredisnjem, dijelu rada raspravlja o pripadnosti prijedloga prema dativu i/ili lokativu. Pri tom se opisi i određenja suvremenih gramaticara uspoređuju sa starijim normativnim opisima i propisima, osobito s određenjem A. Vebera Tkalcevica, koji prema smatra dativnim prijedlogom, te Tome Maretica, koji taj prijedlog opisuje kao lokativni. Za razliku od Vebera, koji se pri opisu rukovodi formalnim kriterijima (razlikom koja se u dativu i lokativu množin...
U predgovoru se Pripovijestima Josipa Mirkovica analiziraju temeljne vrijednosti toga slavonskoga... more U predgovoru se Pripovijestima Josipa Mirkovica analiziraju temeljne vrijednosti toga slavonskoga pisca.
U radu se opisuju jezicni savjetnici te istražuju shvacanja o jezicnom purizmu u razdoblju od sto... more U radu se opisuju jezicni savjetnici te istražuju shvacanja o jezicnom purizmu u razdoblju od stotinu godina prosloga stoljeca. Iako nije pravi jezicni savjetnik, Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika Tome Maretica, uzima se, zbog svoga Dodatka stilistici i ondje prisutnoga stokavskoga purizma, pocetkom jezicnoga savjetnistva koji je odredio smjer kretanja hrvatskoga jezika ne samo na gramatickom, nego i na polju jezicnoga savjetnistva. Uz Mareticev, istražuje se i stokavski purizam V. Rožica i N. Andrica. U razdoblju od 1940. do 1944. godine kao najznacajniji se opisuje savjetnik P. Guberine i K. Krstica, a u svjetlu institucijske skrbi za cistocu hrvatskoga jezika promatra se razdoblje jezicnoga purizma u doba NDH, Trece razdoblje jezicnoga savjetnistva obilježuje knjiga Lj. Jonkea Književni jezik u teoriji i praksi objavljena 1964. godine, a to razdoblje traje do 1989. godine. Pocetak posljednjega, savjetnicima najbogatijega razdoblja, poklapa se s izlaskom savjetnika S. Težaka i S. Babica (1990), a posljednji je savjetnik koji se u radu prikazuje Hrvatski jezicni savjetnik Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
FLUMINENSIA : časopis za filološka istraživanja, Jun 28, 1995
This article describes the relation of the relative conector ča/čь/š'to/č'to and the clau... more This article describes the relation of the relative conector ča/čь/š'to/č'to and the clauses in which it appears. Relative clauses with the universal indefinites š'to ako/ča are also being considered and the aforesaid conectors are explained with respect to their (un)changeability, their pronominal and conjunctional nature. The subject of the description are also the extraposed and postposed appositive relative clauses with a proper name or a noun of its level as antecendent. These clauses are described as relative clauses in which the function of the antecedent is performed by a word without subject referenc, and the relative connector can be replaced with the deictic connector to. In the text which is being described (Sanktoral Hrvojeva misala) the autor also considers the correlation of the lexemes ča and čto and exemplifies the thesis about the presence of the expression ča in relative and čto in non-relative clauses.
U prvom se dijelu rada uspoređuje Frangesovo shvacanje stila, a u drugom njegov prinos pretisku D... more U prvom se dijelu rada uspoređuje Frangesovo shvacanje stila, a u drugom njegov prinos pretisku Danice te ostali radovi vezani uz ilirizam i hrvatski narodni preporod. Za pojam se stila kod Ive Frangesa vezuju strukturalisticke dihotomije jezik i govor, uopceno (drustveno uvjetovano) i pojedinacno, te se raspravlja o pojmu izbora i položaja književnoga jezika prema normi. U drugom se dijelu podatci i navodi iz djela ilirskih i preporodnih pisaca koje Ivo Franges donosi uspoređuju s izvornim jezikom navedenih autora.
U tekstu se opisuju jezi~na obilje'ja dvaju molitvenika; Primoguchih i sardce nadvladajucih uzrok... more U tekstu se opisuju jezi~na obilje'ja dvaju molitvenika; Primoguchih i sardce nadvladajucih uzroka Antuna Kani'ili}a iz 1760. godine i njegove prerade, Va'nih uzroka Vinka Basilea iz 1864. godine. Usporedbom tekstova tih molitvenika pokazuje se da autor novijega molitvenika ispu{ta obavijesno zali{ne dijelove-u potpunosti ili djelomice; izbacivanjem imenica {iroka i ispra'njena zna~enja (vrime, !tvar, nac!in...). Daje se i usporedba prijedlo'nih izraza s k i pram/prama te pokazuje da su sro~ni atributi iz Kani'li}eva teksta u novijem, pre-ra|enom tekstu, zamijenjeni nesro~nima-imenski se izrazi zamjenjuju prijedlo'nim izrazima s pram/prama, {to je povezano s ~e{}om uporabom toga prijedloga u tekstu iz 19. sto-lje}a. Opisuje se i odnos prijedlo'nih i besprijedlo'nih genitivnih i instrumentalnih ustrojstava u dvama molitvenicima.
U članku se opisuju odnosne zamjenice u Sanktoralu Hrvojeva misala. Hrvojev se misal uzima jer je... more U članku se opisuju odnosne zamjenice u Sanktoralu Hrvojeva misala. Hrvojev se misal uzima jer je u njegovu tekstu moguće pratiti prodiranje elemenata jednog sustava u drugi na više razina; fonološkoj, morfološkoj i leksičkoj. Supostojanje elemenata crkvenoslavenskog i dijalekatnog čakavskog sustava koji pokazuju izrazi odnosnih zamjenica opisuje se na razini rečenice, ali i diskursa. Jedino je takav opis ovog teksta moguć; rečenice se ne mogu promatrati izdvojene jer se nižu prema asocijacijama u govornikovoj svijesti. Zbog toga se u opisu ovog teksta izdvajaju konektori - pokazuje se kojim se formalnim sredstvima rečenice uključuju u kontekst. Hrvojev se misal uzima i zbog njegove kritičke priređenosti - uspoređenosti s trima drugim misalima: Vatikanskim Borg. Illiricom 4, Misalom kneza Novaka i Ročkim misalom, što omogućuje promatranje odnosa jezika Hrvojeva misala i ostalih, spomenutih misala, prema konzervativnosti i podmladenosti.This article describes the relation of the rela...
U radu se prikazuju neki od savjeta Ljudevita Jonkea, i to u odnosu prema starijoj i suvremenoj n... more U radu se prikazuju neki od savjeta Ljudevita Jonkea, i to u odnosu prema starijoj i suvremenoj normativnoj literaturi. Posebno se raspravlja o pravilnosti uporabe rečenica s čestičnim predikatom i izravnim objektom (Čita se Krležu) te o širenju imenskih umjesto glagolskih riječi (nominalizaciji). Potvrđuje se životnost Jonkeova zapažanja o širenju uporabe prijedloga za ispred infinitiva.The author reviews some of Ljudevit Jonke\u27s language advice in relation to older and contemporary normative literature. Special attention is paid to the regularity in the usage of sentences containing a predicate with a particle and a direct object (Čita se Krležu), and to the growing usage of nominal words in stead of verbs (nominalization). The author also confirms the relevance of Jonke’s observations about the spreading of the use of the preposition za before the infinitive
Rasprave: Časopis Instituta za Hrvatski Jezik i Jezikoslovlje, 2011
The paper discusses the examples of more frequent usage of accusative without prepositions in con... more The paper discusses the examples of more frequent usage of accusative without prepositions in contemporary Croatian media and in spoken language. Examples of such usage are classified into several groups: 1. syntagms with a defective verb and prepositionless accusative; 2. verb + *nominal word (A) + nominal word (A) < verb + od + nominal word (G) + nominal word (A); 3. intransitive verb → transitive verb. Among the syntagms with the accusative case changes can also be observed in the following group, 4. verb + cognate object → verb + hyponimic object (marginal direct object?). The description confirms that the accusative as full, central case, by which an object is fully comprised, imposes itself upon the marginality of other peripheral cases, e.g. instrumental (with the verb kontaktirati). In spite of the norm that does not recommend the usage of two accusatives without prepositions with verbs of searching but suggests the usage of one prepositionless accusative (or partitive ge...
U prvom se dijelu rada preispituju postojece definicije prijedloga koje tu vrstu rijeci opisuju n... more U prvom se dijelu rada preispituju postojece definicije prijedloga koje tu vrstu rijeci opisuju na razini recenice. Potvrđuje se postojanje skupine prijedloga cija se uloga povezivanja dijelova teksta potvrđuje ne samo na recenicnoj, nego i na (ili: samo na) nadrecenicnoj razini. Prijedložni su izrazi s takvim prijedlozima ustaljeni i dijelom frazeologizirani (k tomu, prema tomu, u (s)vezi s tim, zbog toga...), a znacenje se odnosa kao osnovno (kategorijsko) prijedložno znacenje ostvaruje samo na razini vecoj od recenicne. U drugom se, sredisnjem, dijelu rada raspravlja o pripadnosti prijedloga prema dativu i/ili lokativu. Pri tom se opisi i određenja suvremenih gramaticara uspoređuju sa starijim normativnim opisima i propisima, osobito s određenjem A. Vebera Tkalcevica, koji prema smatra dativnim prijedlogom, te Tome Maretica, koji taj prijedlog opisuje kao lokativni. Za razliku od Vebera, koji se pri opisu rukovodi formalnim kriterijima (razlikom koja se u dativu i lokativu množin...
U predgovoru se Pripovijestima Josipa Mirkovica analiziraju temeljne vrijednosti toga slavonskoga... more U predgovoru se Pripovijestima Josipa Mirkovica analiziraju temeljne vrijednosti toga slavonskoga pisca.
U radu se opisuju jezicni savjetnici te istražuju shvacanja o jezicnom purizmu u razdoblju od sto... more U radu se opisuju jezicni savjetnici te istražuju shvacanja o jezicnom purizmu u razdoblju od stotinu godina prosloga stoljeca. Iako nije pravi jezicni savjetnik, Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika Tome Maretica, uzima se, zbog svoga Dodatka stilistici i ondje prisutnoga stokavskoga purizma, pocetkom jezicnoga savjetnistva koji je odredio smjer kretanja hrvatskoga jezika ne samo na gramatickom, nego i na polju jezicnoga savjetnistva. Uz Mareticev, istražuje se i stokavski purizam V. Rožica i N. Andrica. U razdoblju od 1940. do 1944. godine kao najznacajniji se opisuje savjetnik P. Guberine i K. Krstica, a u svjetlu institucijske skrbi za cistocu hrvatskoga jezika promatra se razdoblje jezicnoga purizma u doba NDH, Trece razdoblje jezicnoga savjetnistva obilježuje knjiga Lj. Jonkea Književni jezik u teoriji i praksi objavljena 1964. godine, a to razdoblje traje do 1989. godine. Pocetak posljednjega, savjetnicima najbogatijega razdoblja, poklapa se s izlaskom savjetnika S. Težaka i S. Babica (1990), a posljednji je savjetnik koji se u radu prikazuje Hrvatski jezicni savjetnik Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
FLUMINENSIA : časopis za filološka istraživanja, Jun 28, 1995
This article describes the relation of the relative conector ča/čь/š'to/č'to and the clau... more This article describes the relation of the relative conector ča/čь/š'to/č'to and the clauses in which it appears. Relative clauses with the universal indefinites š'to ako/ča are also being considered and the aforesaid conectors are explained with respect to their (un)changeability, their pronominal and conjunctional nature. The subject of the description are also the extraposed and postposed appositive relative clauses with a proper name or a noun of its level as antecendent. These clauses are described as relative clauses in which the function of the antecedent is performed by a word without subject referenc, and the relative connector can be replaced with the deictic connector to. In the text which is being described (Sanktoral Hrvojeva misala) the autor also considers the correlation of the lexemes ča and čto and exemplifies the thesis about the presence of the expression ča in relative and čto in non-relative clauses.
U prvom se dijelu rada uspoređuje Frangesovo shvacanje stila, a u drugom njegov prinos pretisku D... more U prvom se dijelu rada uspoređuje Frangesovo shvacanje stila, a u drugom njegov prinos pretisku Danice te ostali radovi vezani uz ilirizam i hrvatski narodni preporod. Za pojam se stila kod Ive Frangesa vezuju strukturalisticke dihotomije jezik i govor, uopceno (drustveno uvjetovano) i pojedinacno, te se raspravlja o pojmu izbora i položaja književnoga jezika prema normi. U drugom se dijelu podatci i navodi iz djela ilirskih i preporodnih pisaca koje Ivo Franges donosi uspoređuju s izvornim jezikom navedenih autora.
U tekstu se opisuju jezi~na obilje'ja dvaju molitvenika; Primoguchih i sardce nadvladajucih uzrok... more U tekstu se opisuju jezi~na obilje'ja dvaju molitvenika; Primoguchih i sardce nadvladajucih uzroka Antuna Kani'ili}a iz 1760. godine i njegove prerade, Va'nih uzroka Vinka Basilea iz 1864. godine. Usporedbom tekstova tih molitvenika pokazuje se da autor novijega molitvenika ispu{ta obavijesno zali{ne dijelove-u potpunosti ili djelomice; izbacivanjem imenica {iroka i ispra'njena zna~enja (vrime, !tvar, nac!in...). Daje se i usporedba prijedlo'nih izraza s k i pram/prama te pokazuje da su sro~ni atributi iz Kani'li}eva teksta u novijem, pre-ra|enom tekstu, zamijenjeni nesro~nima-imenski se izrazi zamjenjuju prijedlo'nim izrazima s pram/prama, {to je povezano s ~e{}om uporabom toga prijedloga u tekstu iz 19. sto-lje}a. Opisuje se i odnos prijedlo'nih i besprijedlo'nih genitivnih i instrumentalnih ustrojstava u dvama molitvenicima.
U članku se opisuju odnosne zamjenice u Sanktoralu Hrvojeva misala. Hrvojev se misal uzima jer je... more U članku se opisuju odnosne zamjenice u Sanktoralu Hrvojeva misala. Hrvojev se misal uzima jer je u njegovu tekstu moguće pratiti prodiranje elemenata jednog sustava u drugi na više razina; fonološkoj, morfološkoj i leksičkoj. Supostojanje elemenata crkvenoslavenskog i dijalekatnog čakavskog sustava koji pokazuju izrazi odnosnih zamjenica opisuje se na razini rečenice, ali i diskursa. Jedino je takav opis ovog teksta moguć; rečenice se ne mogu promatrati izdvojene jer se nižu prema asocijacijama u govornikovoj svijesti. Zbog toga se u opisu ovog teksta izdvajaju konektori - pokazuje se kojim se formalnim sredstvima rečenice uključuju u kontekst. Hrvojev se misal uzima i zbog njegove kritičke priređenosti - uspoređenosti s trima drugim misalima: Vatikanskim Borg. Illiricom 4, Misalom kneza Novaka i Ročkim misalom, što omogućuje promatranje odnosa jezika Hrvojeva misala i ostalih, spomenutih misala, prema konzervativnosti i podmladenosti.This article describes the relation of the rela...
U radu se prikazuju neki od savjeta Ljudevita Jonkea, i to u odnosu prema starijoj i suvremenoj n... more U radu se prikazuju neki od savjeta Ljudevita Jonkea, i to u odnosu prema starijoj i suvremenoj normativnoj literaturi. Posebno se raspravlja o pravilnosti uporabe rečenica s čestičnim predikatom i izravnim objektom (Čita se Krležu) te o širenju imenskih umjesto glagolskih riječi (nominalizaciji). Potvrđuje se životnost Jonkeova zapažanja o širenju uporabe prijedloga za ispred infinitiva.The author reviews some of Ljudevit Jonke\u27s language advice in relation to older and contemporary normative literature. Special attention is paid to the regularity in the usage of sentences containing a predicate with a particle and a direct object (Čita se Krležu), and to the growing usage of nominal words in stead of verbs (nominalization). The author also confirms the relevance of Jonke’s observations about the spreading of the use of the preposition za before the infinitive
Rasprave: Časopis Instituta za Hrvatski Jezik i Jezikoslovlje, 2011
The paper discusses the examples of more frequent usage of accusative without prepositions in con... more The paper discusses the examples of more frequent usage of accusative without prepositions in contemporary Croatian media and in spoken language. Examples of such usage are classified into several groups: 1. syntagms with a defective verb and prepositionless accusative; 2. verb + *nominal word (A) + nominal word (A) < verb + od + nominal word (G) + nominal word (A); 3. intransitive verb → transitive verb. Among the syntagms with the accusative case changes can also be observed in the following group, 4. verb + cognate object → verb + hyponimic object (marginal direct object?). The description confirms that the accusative as full, central case, by which an object is fully comprised, imposes itself upon the marginality of other peripheral cases, e.g. instrumental (with the verb kontaktirati). In spite of the norm that does not recommend the usage of two accusatives without prepositions with verbs of searching but suggests the usage of one prepositionless accusative (or partitive ge...
Uploads
Papers by Vlasta Rišner