Recenzije i prikazi 619 Friedrich Nietzsche Ljudsko, odviše ljudsko Knjiga za slobodne duhove: sv... more Recenzije i prikazi 619 Friedrich Nietzsche Ljudsko, odviše ljudsko Knjiga za slobodne duhove: svezak drugi Demetra, Zagreb 2013.
U ovom članku nastojimo odrediti semantičku konstelaciju s jedne strane oživotvorenja, a s druge ... more U ovom članku nastojimo odrediti semantičku konstelaciju s jedne strane oživotvorenja, a s druge smrtonosivosti unutar odluke na čin pobačaja, te okolnosti koje ga uvjetuju. Pritom nastojimo odrediti što u toj složenoj situaciji osobi predstavlja život, a što smrt — u vidokrug evaluacije postavljajući sociološku, psihološku, filozofsku, teološku i bioetičku segmentaciju, s ciljem da tu višeslojnu, najzad tabuiziranu problematiku, nastojimo elaborirati na dostatno zasićen način, koristeći stavke pluriperspektivizma i transdisciplinarnosti kao metodičku orijentaciju.
A main aim of this paper is to critically turn to the cruciallity, and inevitability of the trans... more A main aim of this paper is to critically turn to the cruciallity, and inevitability of the transdisciplinary approach in the context of the contemporary psychopathological stances of the individuals. In this paper, transdisciplinarity will be observed as a kind of necessity in the broadly differentiated disciplinarity of the modern societies. A given disciplinarity of the particular exacts sciences, in its self-sufficiency and the distance (paralaxis) from the other particular disciplines is forfeiting from sight a consciousness (and the self-consciousness) regarding the necessity of the focusing to the research object universality. Authors will propose thesis that transdiciplinarity is the shift towards the consciousness regarding the research object as the fundamental segment of the science. Following the given context, contemporary disciplinary boarders should be set a side and approach a certain phenomena un-hierarhically, through all the available scientific methods. In the frame of such placed predispositions of science, contemporary issue of more and more frequently presence of the neurotic must inevitably include psychiatric and psychological knowledge as the base, but certainly the sociological and philosophical knowledge as well, in the context of understanding etiology, socio-genesis and psychogenesis of the certain issue in the most adequate way. Only when the excluding hierarchisation of the disciplines, in the context of understanding the neurotical disorders, is set aside, a true impacts of the science can come to the fore. A given certainly includes analysis of the sociocultural context, psychosocial development of the individual, ethical social norming, development of the ones spirit and self of its own beingness, as well as the various development issues of the physiological structures of the human brain. In the given context, in this paper we will discuss a transdisciplinary synthesis of the psycho-therapeutical approaches along with the original sociological-philosophical variants of the socio-therapy.
Petrićev argument o cjelovitosti u kontekstu suvremene psihologije Sažetak U radu razmatram Petri... more Petrićev argument o cjelovitosti u kontekstu suvremene psihologije Sažetak U radu razmatram Petrićev argument o cjelovitosti iznesen u »Pampsychiji«, najmanje istra živanoj od četiriju knjiga Nove sveopće filozofije (Nova de universis philosophia, 1591.), u usporedbi s konceptima, metodologijom i pragmatičkim dosezima suvremene znanosti o ljudskoj psihi. Nastojao sam odrediti može li taj argument korespondirati metodološkom instrumentariju suvremene psihologije ili se radi o disjunktivnom, dakle, animozitetnom odnosu. Naglasak je na Petrićevoj refleksiji glede »umocentričnosti« duše, pri čemu sam nastojao ukazati na dinamiku i dijalektičnost fenomena psihe kao temeljne odrednice Petrićeve psihoontologije te na važnost implementacije takve filozofijske refleksije u okvire sustava mentalnog zdravlja, kao pretpostavke cjelovitog integrativnog pristupa problematici.
In medias res : časopis filozofije medija, Sep 18, 2018
Medijska istinosna crvotočina Sažetak Naslovna metafora semantički upućuje na fenomen puknuća ist... more Medijska istinosna crvotočina Sažetak Naslovna metafora semantički upućuje na fenomen puknuća istinosnih mreža pri procesu odašiljanja informacija putem medija, te na zabrinjavajuću potenciju razvoja doksastične matrice privida u odnosu na bitkovnu aletheiu koju mediji projiciraju spram jave bivstvujućih. Naime, tvrdim da se antroposna vrsta nalazi sred ere apriorno obilježene posvemašnjom relativnošću nužnosti zborenja istine. U makro-socijalnom kontekstu kao najevidentniju fenomenološku platformu i opravdavalačko prihvatilište navedene zabrinjavajuće etozacije primjećujem upravo masovne medije. Pitanja koja će biti pod temeljnim fokusom su: je li u sušti medijske igre raskrivanje istine ili pak, lapurlartističko širenje gomila informacija, te je li nam istina uopće potrebna za održavanje vrste? Kao analogon navedenome, uvodim primjer prijenosa neuronskih "atoma", čija telosna jezgra putuje mozgom bez obzira na sadržinu kojom je ispunjena.
Objective of this paper is to indicate inadequate general theoretical approach to the percep tion... more Objective of this paper is to indicate inadequate general theoretical approach to the percep tion of evil, which in return contributes to the permanence of "evil in the world". Analysis will focus on the logially imprecisely adopted and observed anthropocentric and romantic relation between good and evil through debatable pairs of notions such as virtue-sin, hea ven-hell, white-black et cetera. I will lay out concepts that interpret evil as a priori psychic and epistemic phenomenon producing moral issues by the transmutation via mentioned pairs. It appears in the framework of social (political) community as the ratio of the energy of "openness" and "closeness". With this pair I replace all the traditional pairs, and I further describe it on the grounds of the analysis of narcissism. I understand narcissism as being one of the results of the lack of knowledge potentiated by fury and fear in the relation to the self. It prevents us from knowing All-Oneness, a mereological principle that takes into consideration the entire biotic community. Expected contribution consists of pointing at the methods for the reduction of evil in the world.
Nekrofilija spada među najtabuiziranije segmente psihopatoloških, ali također i pravnih kategorij... more Nekrofilija spada među najtabuiziranije segmente psihopatoloških, ali također i pravnih kategorija, pri čemu se u prvi plan rasprave nameću pitanja djela protiv (preminulog) ljudskog tijela i njegova oskvrnuća, ali i fenomena života i smrti osobe per se. Ovim radom nastoji se pridonijeti na planu evaluacije određenih problematičnih pravnih i (bio)etičkih segmenata vezanih uz zapodjenuto, koristeći, u prvom redu, case law metodu, formalno-logičku pravnu metodu te metodu jezičnog tumačenja prava, kao argumentacijsku ispomoć za analizu kaznenopravne regulacije nekrofilije. U navedeni diskurs bit će implementiran i bioetički senzibilitet-predmetno intencionalno svojstvo integrativne bioetike 1 , a u svrhu orijentacije i naglašavanja odgovornosti prema životu osobe kao temeljne deontološke paradigme određenih pravnih postupaka. Ključne reči: nekrofilija, kazneno djelo povrede mira pokojnika, oskvrnuće tijela, poremećaj ličnosti, bioetički senzibilitet, Körper/Leib * Rad je primljen 23. 5. 2020, a prihvaćen je za objavljivanje 1. 7. 2020. godine.
In medias res : časopis filozofije medija, May 23, 2019
The essay discusses a dialectical constellation of life and death phenomena in relation to the me... more The essay discusses a dialectical constellation of life and death phenomena in relation to the medium of beingness, in the context of the existential anxiety, which is commonly imposed as a “normal” state of the average inhabitant of the “globalistic circus”. In addition to the dialectical categorical complexity of the phenomena of life and death on the cosmological plane, the focus will be on the issues of a “mechanical”, technically heterogenous form of human life for which will be claimed that not presupposes living, but rather the surviving, and in the line with the given I will argument in the direction of “pro-vitalisation” through the philosophy. Also, there will be a few words on the eros for the death and the “simulacrofilia” that fills a big part of the current world pores, and I will maintain to offer the (bio)ethical key to the evaluation and illumination of the given aporias. The problems of the dialectical relationship between the phenomena of life and death will be laid out in the plan of spatiality of the psychic field, and I will endeavour to elaborate it in an original, critical and coherent manner through the issues of consciousness and narcissism, using the reflections of Thomas Fuchs and Alfred North Whithead.
In medias res : časopis filozofije medija, May 23, 2019
Život kao medij smrti? Sažetak U eseju se raspravlja o dijalektičkoj konstelaciji fenomena života... more Život kao medij smrti? Sažetak U eseju se raspravlja o dijalektičkoj konstelaciji fenomena života i smrti u odnosu na medij bivstvovanja, a u kontekstu egzistencijalne tjeskobe što se uobičajeno nameće kao »normalno« stanje prosječnog stanovnika »globalističkog cirkusa«. Osim dijalektičke kategoričke sljubljenosti fenomena života i smrti na kozmološkom planu, fokus će biti i na problematici »mehaničkog«, tehniciziranog heteronomnog oblika ljudskog života za kojeg će se tvrditi da ne pretpostavlja življenje nego preživljavanje, te će se u skladu s navedenim argumentirati u smjeru »raz-življavanja« putem filozofije. Također, bit će riječi i o erosu spram smrti i »simulakrofiliji« koja ispunjava dobar dio pora aktualnog svijeta, te će se ponuditi (bio)etički ključ za evaluaciju i rasvjetljavanje zadanih aporija. Postavljena problematika dijalektičkog odnosa fenomena života i smrti položit će se na plan prostornosti psihičkog polja, te će se kroz pitanje svijesti i narcizma, a koristeći refleksije Thomasa Fuchsa i Alfreda Northa Whitheada, nastojati elaborirati na originalan, kritičan i koherentan način.
Budućnost filozofije psihe u Hrvatskoj Sažetak U radu se raspravlja o prisutnosti i aktualnosti f... more Budućnost filozofije psihe u Hrvatskoj Sažetak U radu se raspravlja o prisutnosti i aktualnosti filozofskog, dakle kritičkog promišljaja fenomena psihe i psihijatrije na geo-povijesnom tlu Republike Hrvatske, s metodološkim fokusom na: reprezentativne autore, spise i inicijative relevantne za navedeni diskurs, prisutnost sistematskog provođenja obrazovanja u sklopu fakultetskih kurikuluma, te izdavačku aktivnost tematski usmjerenu na problematiku psihe. Usmjerit će se i na domenu odnosa filozofije i psihe/psihijatrije u povijesnoj mereološkoj konstelaciji, njezin značaj za filozofiju psihe, kao i kategorički neodvojivi odnos filozofije i izučavanja psihe per se. Autor uvodi tezu da je filozofija psihe idealan misaoni poligon na kojem se isprepliću rudimentarni filozofijski disciplinarni smjerovi u rasponu od hermeneutike, fenomenologije, ontologije, epistemologije, logike, pa do socijalne i političke filozofije, filozofije egzistencije i etike. Kao idealni znanstveno-filozofski meritor predlaže se orijentacijska disciplina integrativne bioetike kao teleološki most za sjedinjavanje navedenih filozofskih disciplina. Pritom je naglasak na predmetu fenomena života, koji je evaluiran u analogiji sa semantikom predsokratovskog pojma Ψυχή (psukhe).
Više od šezdeset proljeća nakon pada Hitlera i Mussolinija, pedesetak nakon smrti Lenjinova ponos... more Više od šezdeset proljeća nakon pada Hitlera i Mussolinija, pedesetak nakon smrti Lenjinova ponositog nasljednika Staljina (te popratnog velikoratnog trijumfa "antifaštičkih" slobodarskih amerikansko-zapadnjačkih trupa), tvrdim da je "fašizam" (pri fašizmom ne pojmim famozni talijanski politički pokret, nego kategoriju prisile, nasilja, tiranije i nametanja protivne volji pojedinca/naroda) još uvijek miljama udaljen od istrebljenja, dok je simbolika fašističke/ nacističke ikonografije jeftino, ali veoma efikasno instrumentalizirana kao dogma namijenjena zakrivanju sviju ostalih tendencija kategorijalno-fundamentalnog fašiziranja, obojanih neslobodom, prisilom i nasilnim nametanjem ideologija raznih vrsta, kalupa i oblika. Navedeno je, reklo bi se, samo još jedna od natruha ljudskog odviše ljudskog. Pa tako, suvremenom javom naizgled nevidljivo marširaju: "fašizam" promidžbene industrije šarenih boja što psihu mami; "fašizam" policijskog nasilja (koje je po "ljepoti" fenomenološkog izričaja u rangu doba Drugog svjetskog rata, ali koje high-tech medijskim instrumentarijem biva zataškivano do beskraja); klerikalni "fašizam" opsesije somom upakirane u duhovnost; "fašizam" marxističkog odbijanja sviju drugih etosa onkraj materijalističkog "transklasnog" birokratizma upakiranog u nišu "ljevičarstva"; birokratskog "fašizma" koji nas polako ali sigurno nahodi ka kiborškoj ontici; flašizam dostupnosti alkoholnih napitaka koji život znače, dok istodobno smrtni predstavljaju otrov; medijski lobotomizirajući "fašizam", kapitalistička bešćutna bankarsko-financijska fašizarija, ili pak "Faceizam" društvenih mreža koji nas pod krinkom smanjivanja globalnih dimenzija i svakotrenog povezivanja sve dalje odvode i u beskonačna prostranstva alijenacije. Ili pak akademski referencijalni fahizammediokritetizam čije se lampice alarma aktiviraju pri izboju svake
Within a dialogue with various authors, it seems that there can’t be just one universal reflectio... more Within a dialogue with various authors, it seems that there can’t be just one universal reflection that allows us to comprehend the rising dynamism of new media. For example, Baudrillard declared the end of the traditional way of thinking about contemporary media and showed their role in the process of the endless simulation of truth. It has been shown that the contemporary world of media can be considered in dialogue with the philosophical tradition, and be evaluated in the phenomenological psychopathology (Fuchs) evaluation horizon. In this consideration, the notion of variation (Manovich), plays a key role in replacing the traditionally understood notion of mimesis. Artistic practice is precisely the main exemplar that shows the influence of new media on identity construction (simulated versions of personal identity), as well as the relationship between the artistic original and the copy. Although new digital media allows maintenance of desired (identity) simulations, its great p...
Recenzije i prikazi 619 Friedrich Nietzsche Ljudsko, odviše ljudsko Knjiga za slobodne duhove: sv... more Recenzije i prikazi 619 Friedrich Nietzsche Ljudsko, odviše ljudsko Knjiga za slobodne duhove: svezak drugi Demetra, Zagreb 2013.
U ovom članku nastojimo odrediti semantičku konstelaciju s jedne strane oživotvorenja, a s druge ... more U ovom članku nastojimo odrediti semantičku konstelaciju s jedne strane oživotvorenja, a s druge smrtonosivosti unutar odluke na čin pobačaja, te okolnosti koje ga uvjetuju. Pritom nastojimo odrediti što u toj složenoj situaciji osobi predstavlja život, a što smrt — u vidokrug evaluacije postavljajući sociološku, psihološku, filozofsku, teološku i bioetičku segmentaciju, s ciljem da tu višeslojnu, najzad tabuiziranu problematiku, nastojimo elaborirati na dostatno zasićen način, koristeći stavke pluriperspektivizma i transdisciplinarnosti kao metodičku orijentaciju.
A main aim of this paper is to critically turn to the cruciallity, and inevitability of the trans... more A main aim of this paper is to critically turn to the cruciallity, and inevitability of the transdisciplinary approach in the context of the contemporary psychopathological stances of the individuals. In this paper, transdisciplinarity will be observed as a kind of necessity in the broadly differentiated disciplinarity of the modern societies. A given disciplinarity of the particular exacts sciences, in its self-sufficiency and the distance (paralaxis) from the other particular disciplines is forfeiting from sight a consciousness (and the self-consciousness) regarding the necessity of the focusing to the research object universality. Authors will propose thesis that transdiciplinarity is the shift towards the consciousness regarding the research object as the fundamental segment of the science. Following the given context, contemporary disciplinary boarders should be set a side and approach a certain phenomena un-hierarhically, through all the available scientific methods. In the frame of such placed predispositions of science, contemporary issue of more and more frequently presence of the neurotic must inevitably include psychiatric and psychological knowledge as the base, but certainly the sociological and philosophical knowledge as well, in the context of understanding etiology, socio-genesis and psychogenesis of the certain issue in the most adequate way. Only when the excluding hierarchisation of the disciplines, in the context of understanding the neurotical disorders, is set aside, a true impacts of the science can come to the fore. A given certainly includes analysis of the sociocultural context, psychosocial development of the individual, ethical social norming, development of the ones spirit and self of its own beingness, as well as the various development issues of the physiological structures of the human brain. In the given context, in this paper we will discuss a transdisciplinary synthesis of the psycho-therapeutical approaches along with the original sociological-philosophical variants of the socio-therapy.
Petrićev argument o cjelovitosti u kontekstu suvremene psihologije Sažetak U radu razmatram Petri... more Petrićev argument o cjelovitosti u kontekstu suvremene psihologije Sažetak U radu razmatram Petrićev argument o cjelovitosti iznesen u »Pampsychiji«, najmanje istra živanoj od četiriju knjiga Nove sveopće filozofije (Nova de universis philosophia, 1591.), u usporedbi s konceptima, metodologijom i pragmatičkim dosezima suvremene znanosti o ljudskoj psihi. Nastojao sam odrediti može li taj argument korespondirati metodološkom instrumentariju suvremene psihologije ili se radi o disjunktivnom, dakle, animozitetnom odnosu. Naglasak je na Petrićevoj refleksiji glede »umocentričnosti« duše, pri čemu sam nastojao ukazati na dinamiku i dijalektičnost fenomena psihe kao temeljne odrednice Petrićeve psihoontologije te na važnost implementacije takve filozofijske refleksije u okvire sustava mentalnog zdravlja, kao pretpostavke cjelovitog integrativnog pristupa problematici.
In medias res : časopis filozofije medija, Sep 18, 2018
Medijska istinosna crvotočina Sažetak Naslovna metafora semantički upućuje na fenomen puknuća ist... more Medijska istinosna crvotočina Sažetak Naslovna metafora semantički upućuje na fenomen puknuća istinosnih mreža pri procesu odašiljanja informacija putem medija, te na zabrinjavajuću potenciju razvoja doksastične matrice privida u odnosu na bitkovnu aletheiu koju mediji projiciraju spram jave bivstvujućih. Naime, tvrdim da se antroposna vrsta nalazi sred ere apriorno obilježene posvemašnjom relativnošću nužnosti zborenja istine. U makro-socijalnom kontekstu kao najevidentniju fenomenološku platformu i opravdavalačko prihvatilište navedene zabrinjavajuće etozacije primjećujem upravo masovne medije. Pitanja koja će biti pod temeljnim fokusom su: je li u sušti medijske igre raskrivanje istine ili pak, lapurlartističko širenje gomila informacija, te je li nam istina uopće potrebna za održavanje vrste? Kao analogon navedenome, uvodim primjer prijenosa neuronskih "atoma", čija telosna jezgra putuje mozgom bez obzira na sadržinu kojom je ispunjena.
Objective of this paper is to indicate inadequate general theoretical approach to the percep tion... more Objective of this paper is to indicate inadequate general theoretical approach to the percep tion of evil, which in return contributes to the permanence of "evil in the world". Analysis will focus on the logially imprecisely adopted and observed anthropocentric and romantic relation between good and evil through debatable pairs of notions such as virtue-sin, hea ven-hell, white-black et cetera. I will lay out concepts that interpret evil as a priori psychic and epistemic phenomenon producing moral issues by the transmutation via mentioned pairs. It appears in the framework of social (political) community as the ratio of the energy of "openness" and "closeness". With this pair I replace all the traditional pairs, and I further describe it on the grounds of the analysis of narcissism. I understand narcissism as being one of the results of the lack of knowledge potentiated by fury and fear in the relation to the self. It prevents us from knowing All-Oneness, a mereological principle that takes into consideration the entire biotic community. Expected contribution consists of pointing at the methods for the reduction of evil in the world.
Nekrofilija spada među najtabuiziranije segmente psihopatoloških, ali također i pravnih kategorij... more Nekrofilija spada među najtabuiziranije segmente psihopatoloških, ali također i pravnih kategorija, pri čemu se u prvi plan rasprave nameću pitanja djela protiv (preminulog) ljudskog tijela i njegova oskvrnuća, ali i fenomena života i smrti osobe per se. Ovim radom nastoji se pridonijeti na planu evaluacije određenih problematičnih pravnih i (bio)etičkih segmenata vezanih uz zapodjenuto, koristeći, u prvom redu, case law metodu, formalno-logičku pravnu metodu te metodu jezičnog tumačenja prava, kao argumentacijsku ispomoć za analizu kaznenopravne regulacije nekrofilije. U navedeni diskurs bit će implementiran i bioetički senzibilitet-predmetno intencionalno svojstvo integrativne bioetike 1 , a u svrhu orijentacije i naglašavanja odgovornosti prema životu osobe kao temeljne deontološke paradigme određenih pravnih postupaka. Ključne reči: nekrofilija, kazneno djelo povrede mira pokojnika, oskvrnuće tijela, poremećaj ličnosti, bioetički senzibilitet, Körper/Leib * Rad je primljen 23. 5. 2020, a prihvaćen je za objavljivanje 1. 7. 2020. godine.
In medias res : časopis filozofije medija, May 23, 2019
The essay discusses a dialectical constellation of life and death phenomena in relation to the me... more The essay discusses a dialectical constellation of life and death phenomena in relation to the medium of beingness, in the context of the existential anxiety, which is commonly imposed as a “normal” state of the average inhabitant of the “globalistic circus”. In addition to the dialectical categorical complexity of the phenomena of life and death on the cosmological plane, the focus will be on the issues of a “mechanical”, technically heterogenous form of human life for which will be claimed that not presupposes living, but rather the surviving, and in the line with the given I will argument in the direction of “pro-vitalisation” through the philosophy. Also, there will be a few words on the eros for the death and the “simulacrofilia” that fills a big part of the current world pores, and I will maintain to offer the (bio)ethical key to the evaluation and illumination of the given aporias. The problems of the dialectical relationship between the phenomena of life and death will be laid out in the plan of spatiality of the psychic field, and I will endeavour to elaborate it in an original, critical and coherent manner through the issues of consciousness and narcissism, using the reflections of Thomas Fuchs and Alfred North Whithead.
In medias res : časopis filozofije medija, May 23, 2019
Život kao medij smrti? Sažetak U eseju se raspravlja o dijalektičkoj konstelaciji fenomena života... more Život kao medij smrti? Sažetak U eseju se raspravlja o dijalektičkoj konstelaciji fenomena života i smrti u odnosu na medij bivstvovanja, a u kontekstu egzistencijalne tjeskobe što se uobičajeno nameće kao »normalno« stanje prosječnog stanovnika »globalističkog cirkusa«. Osim dijalektičke kategoričke sljubljenosti fenomena života i smrti na kozmološkom planu, fokus će biti i na problematici »mehaničkog«, tehniciziranog heteronomnog oblika ljudskog života za kojeg će se tvrditi da ne pretpostavlja življenje nego preživljavanje, te će se u skladu s navedenim argumentirati u smjeru »raz-življavanja« putem filozofije. Također, bit će riječi i o erosu spram smrti i »simulakrofiliji« koja ispunjava dobar dio pora aktualnog svijeta, te će se ponuditi (bio)etički ključ za evaluaciju i rasvjetljavanje zadanih aporija. Postavljena problematika dijalektičkog odnosa fenomena života i smrti položit će se na plan prostornosti psihičkog polja, te će se kroz pitanje svijesti i narcizma, a koristeći refleksije Thomasa Fuchsa i Alfreda Northa Whitheada, nastojati elaborirati na originalan, kritičan i koherentan način.
Budućnost filozofije psihe u Hrvatskoj Sažetak U radu se raspravlja o prisutnosti i aktualnosti f... more Budućnost filozofije psihe u Hrvatskoj Sažetak U radu se raspravlja o prisutnosti i aktualnosti filozofskog, dakle kritičkog promišljaja fenomena psihe i psihijatrije na geo-povijesnom tlu Republike Hrvatske, s metodološkim fokusom na: reprezentativne autore, spise i inicijative relevantne za navedeni diskurs, prisutnost sistematskog provođenja obrazovanja u sklopu fakultetskih kurikuluma, te izdavačku aktivnost tematski usmjerenu na problematiku psihe. Usmjerit će se i na domenu odnosa filozofije i psihe/psihijatrije u povijesnoj mereološkoj konstelaciji, njezin značaj za filozofiju psihe, kao i kategorički neodvojivi odnos filozofije i izučavanja psihe per se. Autor uvodi tezu da je filozofija psihe idealan misaoni poligon na kojem se isprepliću rudimentarni filozofijski disciplinarni smjerovi u rasponu od hermeneutike, fenomenologije, ontologije, epistemologije, logike, pa do socijalne i političke filozofije, filozofije egzistencije i etike. Kao idealni znanstveno-filozofski meritor predlaže se orijentacijska disciplina integrativne bioetike kao teleološki most za sjedinjavanje navedenih filozofskih disciplina. Pritom je naglasak na predmetu fenomena života, koji je evaluiran u analogiji sa semantikom predsokratovskog pojma Ψυχή (psukhe).
Više od šezdeset proljeća nakon pada Hitlera i Mussolinija, pedesetak nakon smrti Lenjinova ponos... more Više od šezdeset proljeća nakon pada Hitlera i Mussolinija, pedesetak nakon smrti Lenjinova ponositog nasljednika Staljina (te popratnog velikoratnog trijumfa "antifaštičkih" slobodarskih amerikansko-zapadnjačkih trupa), tvrdim da je "fašizam" (pri fašizmom ne pojmim famozni talijanski politički pokret, nego kategoriju prisile, nasilja, tiranije i nametanja protivne volji pojedinca/naroda) još uvijek miljama udaljen od istrebljenja, dok je simbolika fašističke/ nacističke ikonografije jeftino, ali veoma efikasno instrumentalizirana kao dogma namijenjena zakrivanju sviju ostalih tendencija kategorijalno-fundamentalnog fašiziranja, obojanih neslobodom, prisilom i nasilnim nametanjem ideologija raznih vrsta, kalupa i oblika. Navedeno je, reklo bi se, samo još jedna od natruha ljudskog odviše ljudskog. Pa tako, suvremenom javom naizgled nevidljivo marširaju: "fašizam" promidžbene industrije šarenih boja što psihu mami; "fašizam" policijskog nasilja (koje je po "ljepoti" fenomenološkog izričaja u rangu doba Drugog svjetskog rata, ali koje high-tech medijskim instrumentarijem biva zataškivano do beskraja); klerikalni "fašizam" opsesije somom upakirane u duhovnost; "fašizam" marxističkog odbijanja sviju drugih etosa onkraj materijalističkog "transklasnog" birokratizma upakiranog u nišu "ljevičarstva"; birokratskog "fašizma" koji nas polako ali sigurno nahodi ka kiborškoj ontici; flašizam dostupnosti alkoholnih napitaka koji život znače, dok istodobno smrtni predstavljaju otrov; medijski lobotomizirajući "fašizam", kapitalistička bešćutna bankarsko-financijska fašizarija, ili pak "Faceizam" društvenih mreža koji nas pod krinkom smanjivanja globalnih dimenzija i svakotrenog povezivanja sve dalje odvode i u beskonačna prostranstva alijenacije. Ili pak akademski referencijalni fahizammediokritetizam čije se lampice alarma aktiviraju pri izboju svake
Within a dialogue with various authors, it seems that there can’t be just one universal reflectio... more Within a dialogue with various authors, it seems that there can’t be just one universal reflection that allows us to comprehend the rising dynamism of new media. For example, Baudrillard declared the end of the traditional way of thinking about contemporary media and showed their role in the process of the endless simulation of truth. It has been shown that the contemporary world of media can be considered in dialogue with the philosophical tradition, and be evaluated in the phenomenological psychopathology (Fuchs) evaluation horizon. In this consideration, the notion of variation (Manovich), plays a key role in replacing the traditionally understood notion of mimesis. Artistic practice is precisely the main exemplar that shows the influence of new media on identity construction (simulated versions of personal identity), as well as the relationship between the artistic original and the copy. Although new digital media allows maintenance of desired (identity) simulations, its great p...
Uploads
Papers by Luka Janeš