
Emina Hadzic
Related Authors
Halid Bulić
University of Sarajevo, Faculty of Philosophy
Milica Mihaljevic
Institute of Croatian Language and Linguistics
Ismail Palić
University of Sarajevo
Kerima Filan
University of Sarajevo
Jasmin Hodžić
University of Sarajevo
Midhat Riđanović
University of Sarajevo
Jelena M Vojinović-Kostić
Panevropski Univerzitet Apeiron
Sanda Lucija Udier
University of Zagreb, Faculty of Humanities and Social Sciences [Filozofski fakultet]
Uploads
Papers by Emina Hadzic
U jezičkoj se praksi koriste konstrukcije kao što su pravi grešku umjesto griješi, donosim odluku umjesto odlučujuem, mišljenja smo umjesto mislimo, drži govor umjesto govori, vodi raspravu umjesto raspravlja, postavljaju pitanja umjesto pitaju...
Ova je pojava, u pravilu, karakteristična za administrativni stil (gdje su uobičajene konstrukcije poput vršiti izmjene, podnijeti izvještaj, izraziti zadovoljstvo i sl.), a sve je više zastupljena u novinarskom, odakle pomalo agresivno prodire i u razgovorni stil, gdje po jezičkoj prirodi nije svojstvena.
Tako ova pojava uzima maha i u kontekstima gdje je zaista suvišna – često čujemo da automehaničar vrši popravku, a ne popravlja automobil, zubar vrši vađnje, a ne vadi zub, sportista izvodi šut a ne šutira, na fakultetima vrše upis, a ne upisuju studente, osiguravajuće kuće obavljaju posredovanje, a ne posreduju...
Za dekompozicijom se, u pravilu, poseže i kada se želi izbjeći davanje informacije o vršiocu radnje, odnosno naglasiti anonimnost. Upotreba nominaliziranih iskaza vezuje se za situacije i sfere komuniciranja u kojima se iskazuju statične, impersonalne, apstraktne informacije, dok su radnja, konkretni vršilac radnje, uvjeti pod kojima se radnja odvija manje bitni.
Iako nominalizacija i dekomponiranje predikata nisu jezičke pojave koje imaju predznak negativnog i pogrešnog, ipak trebamo biti pažljivi prilikom upotrebe nominaliziranih konstrukcija, a ja preporučujem da se, kad god je to moguće, prednost da punoznačnom glagolu u odnosu na konstrukciju nepunoznačni glagol + glagolska imenica.
Ključne riječi: dekompozicija, nominalizacija, rečnična kondenzacija, glagol,glagolska imenica, predikat…
Nominalisation and decomposition of predicates in contemporary Bosnian language
Nominalisation ( turning verbs -actions or events- into nouns -things, concepts or people) in language is the occurrence that nominal / noun constructions occur in a sentence instead of verbs. So, where we expect a verb predicate, the speaker uses some of the phrasal verbs or the verb noun (gerund) instead of transitive verb.
In linguistic practice, constructions such as make mistake are used instead of mistake, make a decision instead of decide, give speech instead of it speak, lead debate instead of debate, ask questions instead of question ...
This phenomenon is, as a rule, characteristic of the administrative style (constructions such as making changes, submitting a report, expressing pleasure, etc.), and it is increasingly represented in journalism, but it is also more and more presented in the conversational style, where it is not natural to use such constructions. So this phenomenon is also taking place in contexts where it is really excessive. - we often hear a car mechanic repairing, not repairing a car, a dentist does a tooth extraction, does not extract a tooth, an athlete performs a shot and does not kick...
As a rule, decomposition is mainly used when we want to avoid giving information about the doer of the action, or to emphasize anonymity. The use of nominated statements relates to situations and spheres of communication in which static, impersonal, abstract information is presented, while the action, the specific doer of the action, the conditions under which the action takes place are less relevant.
Although nominalising and decomposing of predicates are not linguistic phenomena that are negative and wrong , we should still be careful using nominalised constructions, and I recommend when it is possible to use transitive verbs insted of phrasal verbs or gerund.
Keywords: decomposition, nominalisation, sentence condensation, verb, verb noun, predicate…
Drugi se dio rada odnosi na iskustva u radu sa učenicima petih razreda osnovne škole. Za uzorak je uzet po jedan peti razred jedne gradske, jedne prigradske i jedne seoske škole u Goraždu, ukupno šezdeset učenika. Analizirane su njihove domaće i školske sveske, te zadaćnice sa pismenim vježbama i pismenim zadaćama za bosanski jezik i književnost iz prvog polugodišta petog razreda.
Ključne riječi: složeni predikat, infinitiv, prezent, konstrukcija da+prezent, nepunoznačni glagol…
posmatran kroz prizmu međujezičkih uticaja. Engleski je jezik u savremenom
društvu nezaobilazan: on je prisutan u svim sferama ljudskog života i zbog toga
utiče na male jezike i svoje elemente integrira u te jezike. Anglizmi, odnosno
riječi koje su u bosanski jezik došle iz engleskog jezika, mnogobrojni su.
Prihvatanjem anglizma stvaraju se sinonimski parovi i sinonimski nizovi, a
postavlja se pitanje da li su u pitanju apsolutni sinonimi.
Navedena pojava će u ovom radu biti analizirana na korpusu dnevnih
novina, jer je novinarski stil najizloženiji navedenim uticajima.
sliku značenja i funkcija lokativa s prijedlozima u, na i po. Klasifikacije u
radu polaze od kategorije značenja, a poslije se datim konstrukcijama određuje
funkcija u rečeničnom ustrojstvu. U prvom je dijelu rada dat pregled lokativnih
konstrukcija s prijedlozima u, na i po kroz njihova značenja i funkcije,
a u drugom su dijelu analizirani međusobni odnosi i mogućnost međusobne
zamjene prijedloga u, na i po uz lokativ u određenim situacijama, kao i uticaj
tih zamjena na značenje.
Dvadeset prvo stoljeće je doba intenzivne digitalizacije u svim segmentima društva te je nužno da se ovome posveti što veća pažnja u obrazovnom sistemu. Prije svega, nužno je opremiti obrazovne ustanove adekvatnim digitalnim nastavnim sredstvima i pomagalima, ustanoviti koji nivo inicijalne naobrazbe iz oblasti korištenja digitalnih medija posjeduju nastavnici koji direktno realiziraju nastavni proces te osigurati dodatnu edukaciju za one nastavnike kojima je ista potrebna. Osim navedenog, nužno je i pristupiti jednom dosta kompleksnijem problemu: kako motivisati nastavnike koji su navikli na jedan posve drugačiji pristup obrazovanju koji se primijenjivao (i smatrao se izuzetno uspješnim) da naprave veliki zaokret u svome radu i daju priliku digitalnim medijima da obogate i unaprijede njihov rad?
U jezičkoj se praksi koriste konstrukcije kao što su pravi grešku umjesto griješi, donosim odluku umjesto odlučujuem, mišljenja smo umjesto mislimo, drži govor umjesto govori, vodi raspravu umjesto raspravlja, postavljaju pitanja umjesto pitaju...
Ova je pojava, u pravilu, karakteristična za administrativni stil (gdje su uobičajene konstrukcije poput vršiti izmjene, podnijeti izvještaj, izraziti zadovoljstvo i sl.), a sve je više zastupljena u novinarskom, odakle pomalo agresivno prodire i u razgovorni stil, gdje po jezičkoj prirodi nije svojstvena.
Tako ova pojava uzima maha i u kontekstima gdje je zaista suvišna – često čujemo da automehaničar vrši popravku, a ne popravlja automobil, zubar vrši vađnje, a ne vadi zub, sportista izvodi šut a ne šutira, na fakultetima vrše upis, a ne upisuju studente, osiguravajuće kuće obavljaju posredovanje, a ne posreduju...
Za dekompozicijom se, u pravilu, poseže i kada se želi izbjeći davanje informacije o vršiocu radnje, odnosno naglasiti anonimnost. Upotreba nominaliziranih iskaza vezuje se za situacije i sfere komuniciranja u kojima se iskazuju statične, impersonalne, apstraktne informacije, dok su radnja, konkretni vršilac radnje, uvjeti pod kojima se radnja odvija manje bitni.
Iako nominalizacija i dekomponiranje predikata nisu jezičke pojave koje imaju predznak negativnog i pogrešnog, ipak trebamo biti pažljivi prilikom upotrebe nominaliziranih konstrukcija, a ja preporučujem da se, kad god je to moguće, prednost da punoznačnom glagolu u odnosu na konstrukciju nepunoznačni glagol + glagolska imenica.
Ključne riječi: dekompozicija, nominalizacija, rečnična kondenzacija, glagol,glagolska imenica, predikat…
Nominalisation and decomposition of predicates in contemporary Bosnian language
Nominalisation ( turning verbs -actions or events- into nouns -things, concepts or people) in language is the occurrence that nominal / noun constructions occur in a sentence instead of verbs. So, where we expect a verb predicate, the speaker uses some of the phrasal verbs or the verb noun (gerund) instead of transitive verb.
In linguistic practice, constructions such as make mistake are used instead of mistake, make a decision instead of decide, give speech instead of it speak, lead debate instead of debate, ask questions instead of question ...
This phenomenon is, as a rule, characteristic of the administrative style (constructions such as making changes, submitting a report, expressing pleasure, etc.), and it is increasingly represented in journalism, but it is also more and more presented in the conversational style, where it is not natural to use such constructions. So this phenomenon is also taking place in contexts where it is really excessive. - we often hear a car mechanic repairing, not repairing a car, a dentist does a tooth extraction, does not extract a tooth, an athlete performs a shot and does not kick...
As a rule, decomposition is mainly used when we want to avoid giving information about the doer of the action, or to emphasize anonymity. The use of nominated statements relates to situations and spheres of communication in which static, impersonal, abstract information is presented, while the action, the specific doer of the action, the conditions under which the action takes place are less relevant.
Although nominalising and decomposing of predicates are not linguistic phenomena that are negative and wrong , we should still be careful using nominalised constructions, and I recommend when it is possible to use transitive verbs insted of phrasal verbs or gerund.
Keywords: decomposition, nominalisation, sentence condensation, verb, verb noun, predicate…
Drugi se dio rada odnosi na iskustva u radu sa učenicima petih razreda osnovne škole. Za uzorak je uzet po jedan peti razred jedne gradske, jedne prigradske i jedne seoske škole u Goraždu, ukupno šezdeset učenika. Analizirane su njihove domaće i školske sveske, te zadaćnice sa pismenim vježbama i pismenim zadaćama za bosanski jezik i književnost iz prvog polugodišta petog razreda.
Ključne riječi: složeni predikat, infinitiv, prezent, konstrukcija da+prezent, nepunoznačni glagol…
posmatran kroz prizmu međujezičkih uticaja. Engleski je jezik u savremenom
društvu nezaobilazan: on je prisutan u svim sferama ljudskog života i zbog toga
utiče na male jezike i svoje elemente integrira u te jezike. Anglizmi, odnosno
riječi koje su u bosanski jezik došle iz engleskog jezika, mnogobrojni su.
Prihvatanjem anglizma stvaraju se sinonimski parovi i sinonimski nizovi, a
postavlja se pitanje da li su u pitanju apsolutni sinonimi.
Navedena pojava će u ovom radu biti analizirana na korpusu dnevnih
novina, jer je novinarski stil najizloženiji navedenim uticajima.
sliku značenja i funkcija lokativa s prijedlozima u, na i po. Klasifikacije u
radu polaze od kategorije značenja, a poslije se datim konstrukcijama određuje
funkcija u rečeničnom ustrojstvu. U prvom je dijelu rada dat pregled lokativnih
konstrukcija s prijedlozima u, na i po kroz njihova značenja i funkcije,
a u drugom su dijelu analizirani međusobni odnosi i mogućnost međusobne
zamjene prijedloga u, na i po uz lokativ u određenim situacijama, kao i uticaj
tih zamjena na značenje.
Dvadeset prvo stoljeće je doba intenzivne digitalizacije u svim segmentima društva te je nužno da se ovome posveti što veća pažnja u obrazovnom sistemu. Prije svega, nužno je opremiti obrazovne ustanove adekvatnim digitalnim nastavnim sredstvima i pomagalima, ustanoviti koji nivo inicijalne naobrazbe iz oblasti korištenja digitalnih medija posjeduju nastavnici koji direktno realiziraju nastavni proces te osigurati dodatnu edukaciju za one nastavnike kojima je ista potrebna. Osim navedenog, nužno je i pristupiti jednom dosta kompleksnijem problemu: kako motivisati nastavnike koji su navikli na jedan posve drugačiji pristup obrazovanju koji se primijenjivao (i smatrao se izuzetno uspješnim) da naprave veliki zaokret u svome radu i daju priliku digitalnim medijima da obogate i unaprijede njihov rad?