Fantastično ili visoko metaforično kao autorska orijentacija u književnosti mahom se ponaša kao d... more Fantastično ili visoko metaforično kao autorska orijentacija u književnosti mahom se ponaša kao deregulator, odnosno eksplicitni ili implicitni polemičar s konvencijama pripovijedanja, kako na razini žanrova, tako i na razini stila, teme, jezika. Fantastično može i ne mora biti politički subverzivno (alternativni poredak uvijek može biti i konzervativniji i anarhičniji od postojećih), ali definitivno nas uvodi u zonu kolebanja između standardiziranog i nestandardiziranog opisa nekog poretka. S obzirom na to da je fantastično po Kathryn Hume (2017: 1000) "svaki otklon od dogovorne stvarnosti, autohtona književna pobuda koja se iskazuje u bezbroj varijacija, od čudovišta do metafore", mogli bismo reći i da je fantastično ili prema Marivauxovoj treminologiji "domena imaginarnog", shvaćena i kao Ricouerova "živa" ili radikalna metafora, neizostavni i dapače konstitutivni element poetskog diskursa. No, ovdje nas zanima kako poezija kao slušanje slika ili poezija koja stalno proširuje i neprekidno stvara vlastitu domenu imaginarnog, odnosno na koji je način viz-akustički eksperiment povezan s nekom vrstom transformativne geste, onoga što T. S. Eliot (govoreći o Baudelaireu) naziva "prvim intenzitetom" poezije odnosno s mogućnošću da vidimo, čujemo ili osjetimo još neisprobane, eksperimentalne poretke
Dani Hvarskoga kazališta : Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu, May 8, 2017
Tko su naši suvremeni pučki tribuni? Kakva je njihova zastupnička namjera? U čije točno ime govor... more Tko su naši suvremeni pučki tribuni? Kakva je njihova zastupnička namjera? U čije točno ime govore zastupnici naroda? I kakav ih odaziv zajednice prati? Zastupaju li u istoj mjeri »elitne«, »svenarodske« i vlastite interese unutar šire interpretativne zajednice? Stvara li svako uzimanje zastupničkog ili reprezentacijskog prava ujedno i osobit socijalni otpor (neuključenih ili prozvanih glasova), baš kao i s njime povezane političke progone? Tekst tumači javnu sferu kao dinamičko polje ideologijskih i estetičkih sučeljavanja, s posebnim naglaskom na umjetničko stvaralaštvo Olivera Frljića i Mate Matišića kao aktualnih pučkih tribuna. Obojicu prati licemjerna optužnica za »manjak patriotizma«, premda upravo napor navedenih umjetnika za uvažavanjem socijalno najranjivijih skupina i pojedinaca svjedoči u prilog osobite etike skrbi, samim time i povišene brižnosti prema zajednici kojoj se obraćaju. Tekst također sadrži i kratke razgovore s obojicom umjetnika na temu umjetnosti kao javnog zastupništva i njegovih kriza. Ključne riječi: Oliver Frljić; Mate Matišić; progon javnih intelektualaca; zastupništvo; javna sfera; povijesna i narativna trauma; odgovornost za političke zločine brought to you by CORE View metadata, citation and similar papers at core.ac.uk
Uz trajanje, traganje i istrajnost pulskog festivala PUF, lokacije umjetničkog eksperimenta i rit... more Uz trajanje, traganje i istrajnost pulskog festivala PUF, lokacije umjetničkog eksperimenta i ritualnog istraživanja bolne sadašnjosti Novo stvaramo samo pod uvjetom stalnog ponavljanja. Gilles Deleuze
It would seem to us that perhaps it was really not literature but painting for which he was desti... more It would seem to us that perhaps it was really not literature but painting for which he was destined from childhood… Vladimir Nabokov, The Gift After all we should keep in mind that literature is not a pattern of i d e a s but a pattern of i m a g e s. Vladimir Nabokov, Lectures on Russian Literature Sight is both image and word; the gaze possible both because of the enunciations of articulate eyes a n d because the subject finds a position to see within the optics and grammar of language.
Fantastično ili visoko metaforično kao autorska orijentacija u književnosti mahom se ponaša kao d... more Fantastično ili visoko metaforično kao autorska orijentacija u književnosti mahom se ponaša kao deregulator, odnosno eksplicitni ili implicitni polemičar s konvencijama pripovijedanja, kako na razini žanrova, tako i na razini stila, teme, jezika. Fantastično može i ne mora biti politički subverzivno (alternativni poredak uvijek može biti i konzervativniji i anarhičniji od postojećih), ali definitivno nas uvodi u zonu kolebanja između standardiziranog i nestandardiziranog opisa nekog poretka. S obzirom na to da je fantastično po Kathryn Hume (2017: 1000) "svaki otklon od dogovorne stvarnosti, autohtona književna pobuda koja se iskazuje u bezbroj varijacija, od čudovišta do metafore", mogli bismo reći i da je fantastično ili prema Marivauxovoj treminologiji "domena imaginarnog", shvaćena i kao Ricouerova "živa" ili radikalna metafora, neizostavni i dapače konstitutivni element poetskog diskursa. No, ovdje nas zanima kako poezija kao slušanje slika ili poezija koja stalno proširuje i neprekidno stvara vlastitu domenu imaginarnog, odnosno na koji je način viz-akustički eksperiment povezan s nekom vrstom transformativne geste, onoga što T. S. Eliot (govoreći o Baudelaireu) naziva "prvim intenzitetom" poezije odnosno s mogućnošću da vidimo, čujemo ili osjetimo još neisprobane, eksperimentalne poretke
Dani Hvarskoga kazališta : Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu, May 8, 2017
Tko su naši suvremeni pučki tribuni? Kakva je njihova zastupnička namjera? U čije točno ime govor... more Tko su naši suvremeni pučki tribuni? Kakva je njihova zastupnička namjera? U čije točno ime govore zastupnici naroda? I kakav ih odaziv zajednice prati? Zastupaju li u istoj mjeri »elitne«, »svenarodske« i vlastite interese unutar šire interpretativne zajednice? Stvara li svako uzimanje zastupničkog ili reprezentacijskog prava ujedno i osobit socijalni otpor (neuključenih ili prozvanih glasova), baš kao i s njime povezane političke progone? Tekst tumači javnu sferu kao dinamičko polje ideologijskih i estetičkih sučeljavanja, s posebnim naglaskom na umjetničko stvaralaštvo Olivera Frljića i Mate Matišića kao aktualnih pučkih tribuna. Obojicu prati licemjerna optužnica za »manjak patriotizma«, premda upravo napor navedenih umjetnika za uvažavanjem socijalno najranjivijih skupina i pojedinaca svjedoči u prilog osobite etike skrbi, samim time i povišene brižnosti prema zajednici kojoj se obraćaju. Tekst također sadrži i kratke razgovore s obojicom umjetnika na temu umjetnosti kao javnog zastupništva i njegovih kriza. Ključne riječi: Oliver Frljić; Mate Matišić; progon javnih intelektualaca; zastupništvo; javna sfera; povijesna i narativna trauma; odgovornost za političke zločine brought to you by CORE View metadata, citation and similar papers at core.ac.uk
Uz trajanje, traganje i istrajnost pulskog festivala PUF, lokacije umjetničkog eksperimenta i rit... more Uz trajanje, traganje i istrajnost pulskog festivala PUF, lokacije umjetničkog eksperimenta i ritualnog istraživanja bolne sadašnjosti Novo stvaramo samo pod uvjetom stalnog ponavljanja. Gilles Deleuze
It would seem to us that perhaps it was really not literature but painting for which he was desti... more It would seem to us that perhaps it was really not literature but painting for which he was destined from childhood… Vladimir Nabokov, The Gift After all we should keep in mind that literature is not a pattern of i d e a s but a pattern of i m a g e s. Vladimir Nabokov, Lectures on Russian Literature Sight is both image and word; the gaze possible both because of the enunciations of articulate eyes a n d because the subject finds a position to see within the optics and grammar of language.
Uploads
Papers by Natasa Govedic