takoder je predlagao reformu latinice u slovenskomjeziku. Onje isao i dalje: naime , zelio je da ... more takoder je predlagao reformu latinice u slovenskomjeziku. Onje isao i dalje: naime , zelio je da bi se njegovom reformiranom latinicom mogli, uz Slovence i Slavene, sluziti i drugi narodi Europe. "(...) Mit meinem verbesserten lateinischen Alphabete konnen nicht nur aile Slavische und Wendische Mundarten, sondern aile noch bestehenden Sprachen von Europa dergestalt geschrieben werden (...)", XXIII. 1 Popovic je posebno opravdavao reformu digrama ch lei , (v.XXI-XX) koji je takoder s razlogom u kajkavaca 1640. Nikola Krajacevic zamijenio sacs (o tome ovdje). Istije problem bioi piscima dubrovackoga knjizevnog kruga. Zato Rajmund Dzamanjic objavljuje Nauk za dobro pisati !atinskijema s!ovima, Mleci 1639. Svi pokusaji reforme latinice u Hrvata uglavnom su se oslanjali na "nacin biljezenja slicnih glasova u geografski i kulturno najblizim stranim zemljama:
U povijesti hrvatske književnosti ranoga novovjekovlja, zadarski pjesnik Barne Karnarutić po svoj... more U povijesti hrvatske književnosti ranoga novovjekovlja, zadarski pjesnik Barne Karnarutić po svojem poetskom ostvarenju Vazetje Sigeta grada, objavljenom u Veneciji 1584., slovi kao autor najstarijega epa s povijesnom tematikom. Uz neke pojedinosti iz života Barne Karnarutića i Petra Fodrocija, izdavača trećega izdanja Karnarutićeva epa, rad se bavi usporedbom dosadašnjih izdanja Karnarutićeva epa i Fodrocijeva izdanja iz 1661. Priloženi su i Fodrocijev hrvatski prijevod posvete Nikoli VII. Zrinskomu te Forgačev opis opsade i obrane Sigeta iz 1566.In the history of early-modern Croatian literature, poet Barne Karnarutić from Zadar, thanks to his poem Vazetje Sigeta grada, published in Venice in 1584, is reputed as the author of the oldest historical epic. Along with some details from the lives of Barne Karnarutić and Petar Fodroci, publisher of the third edition of Karnarutić’s epic, this paper compares previous editions of Karnarutić’s epic and Fodroci’s edition from 1661. The pape...
Studenti iz sjeverne Hrvatske na bečkom sveučilištu u XIV. i XV. stoljeću Č injenica d a su Sveuč... more Studenti iz sjeverne Hrvatske na bečkom sveučilištu u XIV. i XV. stoljeću Č injenica d a su Sveučilišta u sred n jem vije ku najviše djelovala na razvitak političkog, kul turnog i književnog života, pozn ata je svim povjesničarim a. Stoga, povijest jednog Sveuči lišta ujedno je p o v ijest ta d a šn je k u ltu re kako zem lje u kojoj se ono nalazilo, tak o i zem lje iz koje su dolazili stud en ti. Želimo li nešto više saznati o pojedinom Sveučilištu i v rem enu u kojem se ono po tv rđ i valo, valja nam zaviriti u njegovu m atičnu k n ji gu (M atrikel), tj. kn jig u u kojoj se nalazi popis re k to ra Sveučilišta, dekana, p ro k u ra to ra , p ro fesora i stu d en ata, razn ih p rom ocija, itd. Ma tice Sveučilišta su p rije svega b o g ati izvor povi jesti duhovne k u ltu re , odgoja i znanosti te geneologije pojedinih ličnosti za čijom se izo brazbom traga. D rugim riječim a, M atice p red stav ljaju izuzetan spom enik svog vrem ena. Ono što su za m ladiće željne h u m anističke naobrazbe iz p rim o rsk ih k rajev a u 14. i 15. stoljeću bila sveučilišta u Bolonji, Padovi, N a pulju, Ferari, Sieni, a u 13. st. Parizu, to je Beč bio za one iz »Sclavoniae superior« (Gornje H rvatske, ili Civilne H rvatske). U vrijem e o sn u tk a Bečkog sveučilišta, u Evropi je već bilo u tem eljen o oko trid eset sve učilišta, pretežno u ro m an sk im zem ljam a. P raš ko sveučilište (osn. K arlo IV. 1347.) dalo je poticaj a u strijsk o m hercegu R udolfu IV. za u tem eljen je S veučilišta u Beču 1365. godine. Praškom i Bečkom sveučilištu p reth o d ilo je Pa riško (os. 1200.). A ntun V ram ec (1538-1587) bilježi u svojoj K ronici (1578.): »B e č k a or ša šk a šk o la ovo v r e m e (1365), se p o če od hercegov a u s tr ijs k ih ali B e č k ih , A lb e rta i R odolfa«.
VATROSLAV JAGIC IM KORRESPONDENZLICHT Der Briefwechsel zwischen Vatroslav Jagic (1838—1923} und D... more VATROSLAV JAGIC IM KORRESPONDENZLICHT Der Briefwechsel zwischen Vatroslav Jagic (1838—1923} und Direktor der Laibacher Iyzealbibliothek Lukas Pi
Nakon studija u Becu, Valjavec je prvo zaposlenje nasao u Varaždinu (1855.) kao profesor na tamos... more Nakon studija u Becu, Valjavec je prvo zaposlenje nasao u Varaždinu (1855.) kao profesor na tamosnjoj gimnaziji gdje ostaje do jeseni 1876. Potom
U prilogu autor otkriva široj javnosti, dosad neprimijećen, rukopisni prijevod Novoga zavjeta na ... more U prilogu autor otkriva široj javnosti, dosad neprimijećen, rukopisni prijevod Novoga zavjeta na kajkavskom književnom jeziku. Prijevod je nastao u doba zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca i Tomaša Mikloušića (u prvoj polovici 19. stoljeća). Doduše, na rukopis su već ukazali Rudolf Strohal (1910.) i Vatroslav Jagić (1913.). Obojica spominju i ime prevoditelja. Budući da je riječ o prijevodu Novoga zavjeta na kajkavskome književnom jeziku, kroatiste i hrvatske bibliciste on nije zanimao, jer oni su ipak više bili okrenuti prijevodu Biblije na štokavštini, stoga je do danas taj horvatski (kajkavski) prijevod gotovo široj javnosti (mnogim stručnjacima) nepoznat. U slavistici se uvriježila pretpostavka da je autor spomenuta prijevoda zagrebački kanonik Stjepan Korolija, Vrhovčev savjetnik. No, kako se iz predočena rada razabire, autor je svećenik jaskanskoga kraja, rođen u Vivodini, Ivan Gusić, kojemu je redovničko ime Rupert (bivši benediktinac). Ovim se radom želi aktualizirati spomenuti prijevod Novoga zavjeta, jer to je plod rada Vrhovčeva »Biblijskoga društva« koje je trebalo prevesti čitavu Bibliju na horvatski (kajkavski) književni jezik. Prema tome, imamo razloga reći, da je rukopis, o kojemu je ovdje riječ, »Vrhovčeva Biblija« kojoj se iznova u trag ušlo. Uvod Hrvatski kajkavski književni jezik u Zagrebačkoj biskupiji bio je od 16. stoljeća u duhovno-pastoralnoj službi, međutim u toj Biskupiji kroz tri i pol stoljeća na tome jeziku nije bilo tiskane cjelovite Biblije, već samo Evangeliumi/Evanđelistari za sve nedjelje i blagdane kroz crkvenu godinu i druge priručne knjige za vjersko poučavanje. Ideja da se najprevođenija knjiga na svijetu-Biblija prevede i na hrvatski kajkavski jezik, pote
Od 13.553 pisma koliko ih je upućeno Vatroslavu Jagiću a koja su pohranjena u NSK u Zagrebu, u Od... more Od 13.553 pisma koliko ih je upućeno Vatroslavu Jagiću a koja su pohranjena u NSK u Zagrebu, u Odjelu rukopisa i rijetkih starih knjiga, deset je pisama Jagiću uputio senjski biskup, kasnije zagrebački nadbiskup Josip Juraj Posilović. Ta su pisma zanimljiva za slaviste i kroatiste zbog toga što biskup ne piše Jagiću o teološkim temama, već o glagoljici i glagoljskim spomenicima. Osim toga iz pisama se razabire kolika je bila biskupova zauzetost oko očuvanja glagoljice u njegovoj Senjsko-modruškoj biskupiji i o njegovim zaslugama kod osnutka katedre za staroslavenski jezik u senjskom sjemeništu, odnosno nastojanjima da i svećenici njegove biskupije, prigodom župničkoga ispita, pokažu poznavanje glagoljice. Za što bolje razumijevanje niza pojedinosti u pismima, ona su popraćena bilješkama a u prilogu članka je predočena i Poslanica upućena drugim biskupijama o očuvanju glagoljice.
The first Croatian books to be printed in the western part of the Kingdom of Hungary in the 17th ... more The first Croatian books to be printed in the western part of the Kingdom of Hungary in the 17th century were the Mekinić hymnals Duševne pesne ... in 1609 and 1611. These were followed in the 18th century by the first Croatian book printed in 1732 in Győr – the Horvaczko evangyelye. As the Evangyelye follows on from the Kajkavian Szveti evangeliumi (Trnava 1694) in terms of both content and language, this paper demonstrates the mutual dependence of the two works with regard to lexis, syntax and content. It is obvious that those who prepared the Horvaczko evangyelye had in mind the Croatian audience and readers in this particular area of the Croatian diaspora – the western part of the Kingdom of Hungary – in the 18th century. This served to reinforce the standard literary language, while at the same time a multitude of Kajkavian features were retained which are still present in the language Burgenland Croats use today. The creation of the standard language was brought about by litur...
U spomenutom krugu Ignacu Kristijanovicu pripada vodece mjesto hrvatskokajkavskoga pisca i narodn... more U spomenutom krugu Ignacu Kristijanovicu pripada vodece mjesto hrvatskokajkavskoga pisca i narodnog prosvjetitelja. Ugledavsi se u Tomasa Miklous
U prilogu se razmatraju okolnosti koje su pogodovale (prethodile) pripremama, prijevodu i tiskanj... more U prilogu se razmatraju okolnosti koje su pogodovale (prethodile) pripremama, prijevodu i tiskanju Novoga zavjeta glagoljicom u urasko-hrvatskoj tisk
U prilogu autor otkriva siroj javnosti, dosad neprimijecen, rukopisni prijevod ‘Novoga zavjeta’ n... more U prilogu autor otkriva siroj javnosti, dosad neprimijecen, rukopisni prijevod ‘Novoga zavjeta’ na kajkavskom književnom jeziku. Prijevod je na
Buduci da su kazalisni zivot Zagreba od 1780. do 1860. godine u svojim iscrpnim studijama prikaza... more Buduci da su kazalisni zivot Zagreba od 1780. do 1860. godine u svojim iscrpnim studijama prikazali Blanka Breyer 1 (1938) i Nikola Batusic2 (1968. i 1978), u ovom cu se izlaganju osvrnuti na kazalisni zivot Krapine u vrijeme ilirskog preporoda i poslije njega.
Od 13.553 pisma koliko ih je upuceno Vatroslavu Jagicu a koja su pohranjena u NSK u Zagrebu, u Od... more Od 13.553 pisma koliko ih je upuceno Vatroslavu Jagicu a koja su pohranjena u NSK u Zagrebu, u Odjelu rukopisa i rijetkih starih knjiga, deset je pi
Autor u prilogu prikazuje povijest recepcije Erazma Rotterdamskoga u sjevernozapadnoj Hrvatskoj u... more Autor u prilogu prikazuje povijest recepcije Erazma Rotterdamskoga u sjevernozapadnoj Hrvatskoj u 16. stoljecu. U tome kontekstu predocuje, ukratko,
It is still emphasised that the letters of notable Slavists are a valuable source for the history... more It is still emphasised that the letters of notable Slavists are a valuable source for the history of this scholarly discipline. They provide data for research into the living circumstances and relations among scholars, and they are also a source for their social, political, cultural and scholarly views on the philological issues in which they were interested. Good proof of the statement above may be found in fourteen letters of Ivan Kostrencic (1844-1924) addressed to Vatroslav Jagic (1838-1923). Among these letters, one was sent from Vienna (1875), eleven from Zagreb (1895, and one letter from 1896) and one from Crikvenica (1914). The majority of the letters were sent from Zagreb to Jagic in Vienna. The first letter belongs to the period when Kostrencic held the position of court librarian in Vienna, and those from Zagreb come from the period when he held the position of first librarian of the University Library in Zagreb (1875-1911) and was secretary and treasurer of the Matica hr...
Uz kratki osvrt o životu i djelu te skrbi za horvatski jezik Tomaša Mikloušića (1767. – 1833.), a... more Uz kratki osvrt o životu i djelu te skrbi za horvatski jezik Tomaša Mikloušića (1767. – 1833.), autor u ovome radu, s leksičkoga motrišta predočuje Mikloušićev školski priručnik Syllabus vocabulorum Gramaticae Emmanuelis Alvari, in croaticam linguam conversorum. Budae typis regiae Universitatis Anno M.DCCCXVII. (1817). Kao što je iz predočenih primjera u prilogu razvidno, Mikloušić je u tom svom priručniku pretočio latinsko gramatičko nazivlje u kajkavsko nazivlje i tako obogatio kajkavski jezikoslovni korpus istog književnog jezika. Budući da je riječ o knjizi iz koje su zagrebački đaci i drugi učili latinski jezik prema tradicionalnoj Alvaresovoj gramatici, o tom je autoru, također, u ovom radu riječ. Mikloušić je sve riječi koje je našao u Syllabusu (1817.) preveo na kajkavski jezik, potvrdivši još jednom svoju prijašnju opravdanu tezu, da se kajkavski (horvatski) može dičiti plodnošću riječi, tj. bogatstvom izraza i značenja. Da je to doista tako, pokazuje ovaj rad.
takoder je predlagao reformu latinice u slovenskomjeziku. Onje isao i dalje: naime , zelio je da ... more takoder je predlagao reformu latinice u slovenskomjeziku. Onje isao i dalje: naime , zelio je da bi se njegovom reformiranom latinicom mogli, uz Slovence i Slavene, sluziti i drugi narodi Europe. "(...) Mit meinem verbesserten lateinischen Alphabete konnen nicht nur aile Slavische und Wendische Mundarten, sondern aile noch bestehenden Sprachen von Europa dergestalt geschrieben werden (...)", XXIII. 1 Popovic je posebno opravdavao reformu digrama ch lei , (v.XXI-XX) koji je takoder s razlogom u kajkavaca 1640. Nikola Krajacevic zamijenio sacs (o tome ovdje). Istije problem bioi piscima dubrovackoga knjizevnog kruga. Zato Rajmund Dzamanjic objavljuje Nauk za dobro pisati !atinskijema s!ovima, Mleci 1639. Svi pokusaji reforme latinice u Hrvata uglavnom su se oslanjali na "nacin biljezenja slicnih glasova u geografski i kulturno najblizim stranim zemljama:
U povijesti hrvatske književnosti ranoga novovjekovlja, zadarski pjesnik Barne Karnarutić po svoj... more U povijesti hrvatske književnosti ranoga novovjekovlja, zadarski pjesnik Barne Karnarutić po svojem poetskom ostvarenju Vazetje Sigeta grada, objavljenom u Veneciji 1584., slovi kao autor najstarijega epa s povijesnom tematikom. Uz neke pojedinosti iz života Barne Karnarutića i Petra Fodrocija, izdavača trećega izdanja Karnarutićeva epa, rad se bavi usporedbom dosadašnjih izdanja Karnarutićeva epa i Fodrocijeva izdanja iz 1661. Priloženi su i Fodrocijev hrvatski prijevod posvete Nikoli VII. Zrinskomu te Forgačev opis opsade i obrane Sigeta iz 1566.In the history of early-modern Croatian literature, poet Barne Karnarutić from Zadar, thanks to his poem Vazetje Sigeta grada, published in Venice in 1584, is reputed as the author of the oldest historical epic. Along with some details from the lives of Barne Karnarutić and Petar Fodroci, publisher of the third edition of Karnarutić’s epic, this paper compares previous editions of Karnarutić’s epic and Fodroci’s edition from 1661. The pape...
Studenti iz sjeverne Hrvatske na bečkom sveučilištu u XIV. i XV. stoljeću Č injenica d a su Sveuč... more Studenti iz sjeverne Hrvatske na bečkom sveučilištu u XIV. i XV. stoljeću Č injenica d a su Sveučilišta u sred n jem vije ku najviše djelovala na razvitak političkog, kul turnog i književnog života, pozn ata je svim povjesničarim a. Stoga, povijest jednog Sveuči lišta ujedno je p o v ijest ta d a šn je k u ltu re kako zem lje u kojoj se ono nalazilo, tak o i zem lje iz koje su dolazili stud en ti. Želimo li nešto više saznati o pojedinom Sveučilištu i v rem enu u kojem se ono po tv rđ i valo, valja nam zaviriti u njegovu m atičnu k n ji gu (M atrikel), tj. kn jig u u kojoj se nalazi popis re k to ra Sveučilišta, dekana, p ro k u ra to ra , p ro fesora i stu d en ata, razn ih p rom ocija, itd. Ma tice Sveučilišta su p rije svega b o g ati izvor povi jesti duhovne k u ltu re , odgoja i znanosti te geneologije pojedinih ličnosti za čijom se izo brazbom traga. D rugim riječim a, M atice p red stav ljaju izuzetan spom enik svog vrem ena. Ono što su za m ladiće željne h u m anističke naobrazbe iz p rim o rsk ih k rajev a u 14. i 15. stoljeću bila sveučilišta u Bolonji, Padovi, N a pulju, Ferari, Sieni, a u 13. st. Parizu, to je Beč bio za one iz »Sclavoniae superior« (Gornje H rvatske, ili Civilne H rvatske). U vrijem e o sn u tk a Bečkog sveučilišta, u Evropi je već bilo u tem eljen o oko trid eset sve učilišta, pretežno u ro m an sk im zem ljam a. P raš ko sveučilište (osn. K arlo IV. 1347.) dalo je poticaj a u strijsk o m hercegu R udolfu IV. za u tem eljen je S veučilišta u Beču 1365. godine. Praškom i Bečkom sveučilištu p reth o d ilo je Pa riško (os. 1200.). A ntun V ram ec (1538-1587) bilježi u svojoj K ronici (1578.): »B e č k a or ša šk a šk o la ovo v r e m e (1365), se p o če od hercegov a u s tr ijs k ih ali B e č k ih , A lb e rta i R odolfa«.
VATROSLAV JAGIC IM KORRESPONDENZLICHT Der Briefwechsel zwischen Vatroslav Jagic (1838—1923} und D... more VATROSLAV JAGIC IM KORRESPONDENZLICHT Der Briefwechsel zwischen Vatroslav Jagic (1838—1923} und Direktor der Laibacher Iyzealbibliothek Lukas Pi
Nakon studija u Becu, Valjavec je prvo zaposlenje nasao u Varaždinu (1855.) kao profesor na tamos... more Nakon studija u Becu, Valjavec je prvo zaposlenje nasao u Varaždinu (1855.) kao profesor na tamosnjoj gimnaziji gdje ostaje do jeseni 1876. Potom
U prilogu autor otkriva široj javnosti, dosad neprimijećen, rukopisni prijevod Novoga zavjeta na ... more U prilogu autor otkriva široj javnosti, dosad neprimijećen, rukopisni prijevod Novoga zavjeta na kajkavskom književnom jeziku. Prijevod je nastao u doba zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca i Tomaša Mikloušića (u prvoj polovici 19. stoljeća). Doduše, na rukopis su već ukazali Rudolf Strohal (1910.) i Vatroslav Jagić (1913.). Obojica spominju i ime prevoditelja. Budući da je riječ o prijevodu Novoga zavjeta na kajkavskome književnom jeziku, kroatiste i hrvatske bibliciste on nije zanimao, jer oni su ipak više bili okrenuti prijevodu Biblije na štokavštini, stoga je do danas taj horvatski (kajkavski) prijevod gotovo široj javnosti (mnogim stručnjacima) nepoznat. U slavistici se uvriježila pretpostavka da je autor spomenuta prijevoda zagrebački kanonik Stjepan Korolija, Vrhovčev savjetnik. No, kako se iz predočena rada razabire, autor je svećenik jaskanskoga kraja, rođen u Vivodini, Ivan Gusić, kojemu je redovničko ime Rupert (bivši benediktinac). Ovim se radom želi aktualizirati spomenuti prijevod Novoga zavjeta, jer to je plod rada Vrhovčeva »Biblijskoga društva« koje je trebalo prevesti čitavu Bibliju na horvatski (kajkavski) književni jezik. Prema tome, imamo razloga reći, da je rukopis, o kojemu je ovdje riječ, »Vrhovčeva Biblija« kojoj se iznova u trag ušlo. Uvod Hrvatski kajkavski književni jezik u Zagrebačkoj biskupiji bio je od 16. stoljeća u duhovno-pastoralnoj službi, međutim u toj Biskupiji kroz tri i pol stoljeća na tome jeziku nije bilo tiskane cjelovite Biblije, već samo Evangeliumi/Evanđelistari za sve nedjelje i blagdane kroz crkvenu godinu i druge priručne knjige za vjersko poučavanje. Ideja da se najprevođenija knjiga na svijetu-Biblija prevede i na hrvatski kajkavski jezik, pote
Od 13.553 pisma koliko ih je upućeno Vatroslavu Jagiću a koja su pohranjena u NSK u Zagrebu, u Od... more Od 13.553 pisma koliko ih je upućeno Vatroslavu Jagiću a koja su pohranjena u NSK u Zagrebu, u Odjelu rukopisa i rijetkih starih knjiga, deset je pisama Jagiću uputio senjski biskup, kasnije zagrebački nadbiskup Josip Juraj Posilović. Ta su pisma zanimljiva za slaviste i kroatiste zbog toga što biskup ne piše Jagiću o teološkim temama, već o glagoljici i glagoljskim spomenicima. Osim toga iz pisama se razabire kolika je bila biskupova zauzetost oko očuvanja glagoljice u njegovoj Senjsko-modruškoj biskupiji i o njegovim zaslugama kod osnutka katedre za staroslavenski jezik u senjskom sjemeništu, odnosno nastojanjima da i svećenici njegove biskupije, prigodom župničkoga ispita, pokažu poznavanje glagoljice. Za što bolje razumijevanje niza pojedinosti u pismima, ona su popraćena bilješkama a u prilogu članka je predočena i Poslanica upućena drugim biskupijama o očuvanju glagoljice.
The first Croatian books to be printed in the western part of the Kingdom of Hungary in the 17th ... more The first Croatian books to be printed in the western part of the Kingdom of Hungary in the 17th century were the Mekinić hymnals Duševne pesne ... in 1609 and 1611. These were followed in the 18th century by the first Croatian book printed in 1732 in Győr – the Horvaczko evangyelye. As the Evangyelye follows on from the Kajkavian Szveti evangeliumi (Trnava 1694) in terms of both content and language, this paper demonstrates the mutual dependence of the two works with regard to lexis, syntax and content. It is obvious that those who prepared the Horvaczko evangyelye had in mind the Croatian audience and readers in this particular area of the Croatian diaspora – the western part of the Kingdom of Hungary – in the 18th century. This served to reinforce the standard literary language, while at the same time a multitude of Kajkavian features were retained which are still present in the language Burgenland Croats use today. The creation of the standard language was brought about by litur...
U spomenutom krugu Ignacu Kristijanovicu pripada vodece mjesto hrvatskokajkavskoga pisca i narodn... more U spomenutom krugu Ignacu Kristijanovicu pripada vodece mjesto hrvatskokajkavskoga pisca i narodnog prosvjetitelja. Ugledavsi se u Tomasa Miklous
U prilogu se razmatraju okolnosti koje su pogodovale (prethodile) pripremama, prijevodu i tiskanj... more U prilogu se razmatraju okolnosti koje su pogodovale (prethodile) pripremama, prijevodu i tiskanju Novoga zavjeta glagoljicom u urasko-hrvatskoj tisk
U prilogu autor otkriva siroj javnosti, dosad neprimijecen, rukopisni prijevod ‘Novoga zavjeta’ n... more U prilogu autor otkriva siroj javnosti, dosad neprimijecen, rukopisni prijevod ‘Novoga zavjeta’ na kajkavskom književnom jeziku. Prijevod je na
Buduci da su kazalisni zivot Zagreba od 1780. do 1860. godine u svojim iscrpnim studijama prikaza... more Buduci da su kazalisni zivot Zagreba od 1780. do 1860. godine u svojim iscrpnim studijama prikazali Blanka Breyer 1 (1938) i Nikola Batusic2 (1968. i 1978), u ovom cu se izlaganju osvrnuti na kazalisni zivot Krapine u vrijeme ilirskog preporoda i poslije njega.
Od 13.553 pisma koliko ih je upuceno Vatroslavu Jagicu a koja su pohranjena u NSK u Zagrebu, u Od... more Od 13.553 pisma koliko ih je upuceno Vatroslavu Jagicu a koja su pohranjena u NSK u Zagrebu, u Odjelu rukopisa i rijetkih starih knjiga, deset je pi
Autor u prilogu prikazuje povijest recepcije Erazma Rotterdamskoga u sjevernozapadnoj Hrvatskoj u... more Autor u prilogu prikazuje povijest recepcije Erazma Rotterdamskoga u sjevernozapadnoj Hrvatskoj u 16. stoljecu. U tome kontekstu predocuje, ukratko,
It is still emphasised that the letters of notable Slavists are a valuable source for the history... more It is still emphasised that the letters of notable Slavists are a valuable source for the history of this scholarly discipline. They provide data for research into the living circumstances and relations among scholars, and they are also a source for their social, political, cultural and scholarly views on the philological issues in which they were interested. Good proof of the statement above may be found in fourteen letters of Ivan Kostrencic (1844-1924) addressed to Vatroslav Jagic (1838-1923). Among these letters, one was sent from Vienna (1875), eleven from Zagreb (1895, and one letter from 1896) and one from Crikvenica (1914). The majority of the letters were sent from Zagreb to Jagic in Vienna. The first letter belongs to the period when Kostrencic held the position of court librarian in Vienna, and those from Zagreb come from the period when he held the position of first librarian of the University Library in Zagreb (1875-1911) and was secretary and treasurer of the Matica hr...
Uz kratki osvrt o životu i djelu te skrbi za horvatski jezik Tomaša Mikloušića (1767. – 1833.), a... more Uz kratki osvrt o životu i djelu te skrbi za horvatski jezik Tomaša Mikloušića (1767. – 1833.), autor u ovome radu, s leksičkoga motrišta predočuje Mikloušićev školski priručnik Syllabus vocabulorum Gramaticae Emmanuelis Alvari, in croaticam linguam conversorum. Budae typis regiae Universitatis Anno M.DCCCXVII. (1817). Kao što je iz predočenih primjera u prilogu razvidno, Mikloušić je u tom svom priručniku pretočio latinsko gramatičko nazivlje u kajkavsko nazivlje i tako obogatio kajkavski jezikoslovni korpus istog književnog jezika. Budući da je riječ o knjizi iz koje su zagrebački đaci i drugi učili latinski jezik prema tradicionalnoj Alvaresovoj gramatici, o tom je autoru, također, u ovom radu riječ. Mikloušić je sve riječi koje je našao u Syllabusu (1817.) preveo na kajkavski jezik, potvrdivši još jednom svoju prijašnju opravdanu tezu, da se kajkavski (horvatski) može dičiti plodnošću riječi, tj. bogatstvom izraza i značenja. Da je to doista tako, pokazuje ovaj rad.
Za pretisak priredio, pogovor napisao i knjigu uredio
Alojz Jembrih
S latinskoga preveo i bilješ... more Za pretisak priredio, pogovor napisao i knjigu uredio Alojz Jembrih
S latinskoga preveo i bilješke dodao Petar Ušković Croata Povijest Sigeta najčvršće utvr- de cijele Slavonije koju je nedavno turski car Sulejman zauzeo i preoteo kršćanima; s hrvatskoga na latinski jezik prevedena po Samuelu Budini Ljubljančaninu. Milošću i privilegijem carskoga veličanstva itd. Beč kod Gašpara Stainhofera, 1568.
Valja spomenuti da je na njemačkom jeziku tiskano izdanje, također, 1568. u Augsburgu: Historie von Eroberung der ansehnlichen festen Siget welche der türkische Kaiser Solimanus im Jahr 1566. den 7. Septemberis eingenommen. Erstlichen von einem ansehenli- chen des Herren Graffen von Serin seligen Diener in Crabatischer Sprach beschriben, und von denen so auch mit und beigewesen in Lateinisch (...)
na horvatski jezik po Ivanu Rupertu Gusiču prenešeno i na svetlo dano.
New Testament in Kaikav... more na horvatski jezik po Ivanu Rupertu Gusiču prenešeno i na svetlo dano.
New Testament in Kaikavian literary language.
This is the afterword in Croatian language.
Written around 1810-1820 by Ivan Rupert Gusič in Kaikavian literary language for Kaikavians in their Kaikavian state. Now first time published by Alojz Jembrih who did transcription and editing.
Svrha objavljivanja ove knjige jest svratiti pozornost hrvatske znanstvene, kulturne i šire javno... more Svrha objavljivanja ove knjige jest svratiti pozornost hrvatske znanstvene, kulturne i šire javnosti na postojanje Hrvata u južnoj Moravskoj (Češka), i to u trima selima, od prve polovice 16. do 40ih godina 20. stoljeća. Njihova je povijest iseljavanja, iz hrvatskih područja, slična svim iseljavanjima u smjeru zapadne Ugarske u doba turskih osvajanja, dakle u 16. i 17. stoljeću, o čemu je u svojoj Kronici (1696.) ostavio zapis i Pavao Ritter Vitezović (1652. -1713.). Danas se uzima da su moravski Hrvati, uz moliške Hrvate (južna Italija), najstarije hrvatsko iseljeništvo u srednjoj Europi. Oni su dugo vremena živjeli u okruženju njemačkog, češkog i slovačkog stanovništva pa je to ostavilo traga i u njihovu jeziku. Do 1918., prilično kompaktno, održali su se u trima selima: Frielištof, Nova Prerava i Dobro Polje. Uspostavom Čehoslovačke Republike (1918.) moravski su Hrvati bili izloženi jezičnom jačem utjecaju češkog jezika. Kad je pak došla 1938./39. i Čehoslovačka proglašena njemačkim protektoratom, moravski su Hrvati postali njemački građani i mlađi je naraštaj odlazio na razna bojišta u Rusiju i u bivšu Jugoslaviju. Nakon završetaka Drugog svjetskog rata obnovljena je Benešova demokratska Čehoslovačka, a epilog je bio raseljavanje moravskih Hrvata 1946. i 1947. na sjever Češke. Neki su otišli u Austriju i prekooceanske zemlje, a posjedi su im konfiscirani. Godine 1948., kad je došla nova komunistička vlast u Čehoslovačkoj, moravski su Hrvati trebali doslovno napustiti svoje kuće, njih oko tisuću moralo je otići. O svemu tome, također, riječ je u knjizi. 8 Kad se sve to ima na umu, kakve su nedaće pretrpjeli moravski Hrvati u novijoj povijesti, onda ova knjiga, s ovakvim sadržajem, koji svjedoči njihov identitet izvornim rukopisnim tekstom pisan hrvatskim jezikom, doista ostaje memento o jednoj gotovo nestaloj hrvatskoj grani stare hrvatske dijaspore, na koju se, uz pomoć ove knjige, nikako neće moći zaboraviti. Čitatelj će, stoga, u prvom dijelu knjige, koja je koncipirana na filološki način, susresti Kratak pregled o doseljenju Hrvata u južnu Moravsku, zatim prikaz iz kojih su krajeva Hrvatske doselili njihovi predci u Moravsku. U drugom dijelu knjige O južnomoravskim Hrvatima u svjetlu putopisa i remeniscencija, predočen je putopis zagrebačkog srednjoškolskog profesora Đure Kutena (1842. -1902.) pod naslovom: Tri dana među moravskimi Hrvati (1884.). Taj putopis od prvorazredne je etnografske vrijednosti, jer iz prve ruke saznajemo o svim nijansama života i običaja južnomoravskih Hrvata. Kao putopisni kontrast, uz Kutenov opis, predočen je filološki opis Ivana Milčetića: među južnomoravskim Hrvatima, doduše, jugoistočnije od onih o kojima piše Kuten. Uz to je predočen i tekst kanonika Prvostolnog kaptola zagrebačkoga Janka Barlèa (1869. -1941.), u kojem autor prikazuje, također, dio etnografskih obilježja kroz opis narodne nošnje istih Hrvata. Zatim je tu članak Ivana Esiha (1898. -1966.), koji je nazočio velikom jubileju -proslavi 400. obljetnice doseljenja Hrvata u južnu Moravsku (1934.) i koji piše o svojim dojmovima s dotične proslave. Potom se, kao reminiscencija, dobro uklopio članak gradiščanskog Hrvata, svećenika Ignaca Horvata (1895. -1973.), koji pokušava pronaći sudbinske i jezične dodirne točke gradiščanskih i južnomoravskih Hrvata. Veoma su dojmljiva i najnovija svjedočanstva samih južnomoravskih Hrvata o vlastitoj sudbini 40-ih godina 20. stoljeća, pa su i ona uvrštena u ovo drugo poglavlje knjige, kao i uspomene najstarijeg živućeg Hrvata Joze Lavičke iz Beča, kamo je došao 1948. iz rodnog Frielištofa. Na njegove se uspomene nadovezuje i najnoviji putopis iz 2012., vezan uz godišnju manifestaciju Kiritof u Frielištofu, na kojoj se početkom rujna, svake godine, okupi preostali dio živućih južnomoravskih Hrvata kao i ostale njihove manjinske subraće iz Slovačke i Austrije (Gradišća/Burgenlanda). 9 Treći dio knjige obuhvaća hrvatske frielištofske Jačke i prodike iz pera Josipa Hubenyja, koje su za ovu prigodu prepisane u suvremenu latiničnu grafiju te im je dodan glosarij za olakšati čitatelju razumijevanje pojednih riječi. Zapravo je riječ o rukopisu koji dosad nije bio poznat znanstvenoj i široj javnosti, stoga se ovdje u knjizi, po prvi put, objavljuje u transkripciji, s nekoliko preslika izvornika. U tom je dijelu pridodan tekst Ivana Milčetića o jezičnim obilježjima, kao i tekst o narodnim pjesmama (jačkama) sa šest notnih zapisa crkvenih jački, nakon kojih slijedi preslik odabranih svjetovnih jački južnomoravskih Hrvata (2014.). Knjigu obogaćuju različite ilustracije, a ponajviše one znamenitog slikara Othmara Ružičke s motivima iz Frielištofa, čiju zbirku slika posjeduje u Beču spomenuti Joza Lavička. Popis literature, kazalo imena i bilješka o autoru zaokružuju knjigu Tragom identiteta južnomoravskih Hrvata, za koju smatram da će biti poticajna svima koji će se i dalje baviti istraživanjem povijesti istih Hrvata.
Rasprave i građa o hrvatskoj knjižnoj produkciji u Urachu (1561.–1565.)
i Regensburgu (1568.)
Pr... more Rasprave i građa o hrvatskoj knjižnoj produkciji u Urachu (1561.–1565.) i Regensburgu (1568.) Prilog povijesti hrvatskoga jezika i književnosti protestantizma
Proširena verzija "O PAVLU RITTERU VITEZOVIĆU – IZNOVA".
Prigodom otkrivanja spomen-ploče u Be... more Proširena verzija "O PAVLU RITTERU VITEZOVIĆU – IZNOVA". Prigodom otkrivanja spomen-ploče u Beču, Schönlaterngasse 13, 27.6.2017
VAZETYE SZIGETA GRADA
Szlosheno po Barni Karnarutichiu Zadraninu
Po Petru Fodroczyu znovich
na ... more VAZETYE SZIGETA GRADA
Szlosheno po Barni Karnarutichiu Zadraninu
Po Petru Fodroczyu znovich na szvetlo dano Letta M.D.CLXI.
PRETISAK Za tisak priredio i pogovor napisao Alojz Jembrih
Sopron, studeni 2016.
Izdavač/Kiadó: Udruga „Čakavska katedra“
Urednici/Szerkesztők: Alojz Jembrih Franjo Pajrić
U godini obilježavanja 450. obljetnice sigetske opsade, obrane i junačke pogibije Nikole IV. Zrinskoga (1566.), udruga „Čakavska katedra“ Šopron i Matica hrvatska u Šopronu objavljuju unikatno djelo, Vazetja Sigeta grada, složeno po Barni Karna- rutiću Zadraninu (1584.) a iznova, po treći put, tiskano 1661. po Petru Fodrociju, priređeno u latiničnoj grafiji mađarske provenijencije, a namijenjeno čitateljima sjeverne Hrvatske. Budući da se jedini primjerak Fodrocijeva izdanja danas nalazi u knjižnici HAZU u Zagrebu, objavljujemo ga da bi bilo dostupno široj javnosti i filološkoj struci – kroatistima i slavistima diljem svijeta. Pretisak, kao i izvorni tekst, sadrži: latinski tekst posvete Nikoli VII. Zrinskom koji je napisao Petar Fodroci, zatim četiri pjevanja Vazetja Sigeta grada, kojemu je autor Bernardin Karnarutić. Na kraju je Fodroci dodao još jedan latinski tekst – opis tvrđave Siget i opsjedanje, obranu i junačku smrt Nikole Zrinskog. Autor teksta je Ferenc Forgač (Forgách). Uz pretisak dodan je hrvatski i mađarski prijevod posvete i hrvatski prijevod Forgačeva teksta, dok je mađarski tekst moguće čitati u: Forgách Ferenc: Emlékiratok (Budapest 1982)
Od poticaja i priprema do glagoljičkoga Novoga testamenta [1562./1563.]
Pogovor uz pretisak gl... more Od poticaja i priprema do glagoljičkoga Novoga testamenta [1562./1563.]
Pogovor uz pretisak glagoljičkoga Novoga testamenta
Includes 60 pages summary in English : Afterword to the Reprint of the Glagolitic New Testament
Stipan Konzul, Primož Trubar
Uploads
Papers by Alojz Jembrih
Alojz Jembrih
S latinskoga preveo i bilješke dodao Petar Ušković Croata
Povijest Sigeta najčvršće utvr- de cijele Slavonije koju je nedavno turski car Sulejman zauzeo i preoteo kršćanima; s hrvatskoga na latinski jezik prevedena po Samuelu Budini Ljubljančaninu. Milošću i privilegijem carskoga veličanstva itd.
Beč kod Gašpara Stainhofera, 1568.
Valja spomenuti da je na njemačkom jeziku tiskano izdanje, također, 1568. u Augsburgu:
Historie von Eroberung der ansehnlichen festen Siget welche der türkische Kaiser Solimanus im Jahr 1566. den 7. Septemberis eingenommen. Erstlichen von einem ansehenli- chen des Herren Graffen von Serin seligen Diener in Crabatischer Sprach beschriben, und von denen so auch mit und beigewesen in Lateinisch (...)
teksta transkribiral, glosarija sestavil, pogovora napisal i za tiskati priredil Alojz Jembrih.
Kotoriba 2017. leto
Cela knjiga za downloadati se nahaja ovder: https://pozoi-my.sharepoint.com/:b:/g/personal/mario_pozoi_onmicrosoft_com/EfqeiY7FDNxBgl5e_PKATlEBehYmm1Qm9SYTwsYFOhFtwQ?e=UKDiKC
New Testament in Kaikavian literary language.
This is the afterword in Croatian language.
Written around 1810-1820 by Ivan Rupert Gusič in Kaikavian literary language for Kaikavians in their Kaikavian state.
Now first time published by Alojz Jembrih who did transcription and editing.
i Regensburgu (1568.)
Prilog povijesti hrvatskoga jezika i književnosti protestantizma
Prigodom otkrivanja spomen-ploče u Beču, Schönlaterngasse 13, 27.6.2017
Szlosheno po Barni Karnarutichiu Zadraninu
Po Petru Fodroczyu znovich
na szvetlo dano Letta M.D.CLXI.
PRETISAK
Za tisak priredio i pogovor napisao Alojz Jembrih
Sopron, studeni 2016.
Izdavač/Kiadó:
Udruga „Čakavska katedra“
Urednici/Szerkesztők:
Alojz Jembrih
Franjo Pajrić
U godini obilježavanja 450. obljetnice sigetske opsade, obrane i junačke pogibije Nikole IV. Zrinskoga (1566.), udruga „Čakavska katedra“ Šopron i Matica hrvatska u Šopronu objavljuju unikatno djelo, Vazetja Sigeta grada, složeno po Barni Karna- rutiću Zadraninu (1584.) a iznova, po treći put, tiskano 1661. po Petru Fodrociju, priređeno u latiničnoj grafiji mađarske provenijencije, a namijenjeno čitateljima sjeverne Hrvatske. Budući da se jedini primjerak Fodrocijeva izdanja danas nalazi u knjižnici HAZU u Zagrebu, objavljujemo ga da bi bilo dostupno široj javnosti i filološkoj struci – kroatistima i slavistima diljem svijeta. Pretisak, kao i izvorni tekst, sadrži: latinski tekst posvete Nikoli VII. Zrinskom koji je napisao Petar Fodroci, zatim četiri pjevanja Vazetja Sigeta grada, kojemu je autor Bernardin Karnarutić. Na kraju je Fodroci dodao još jedan latinski tekst – opis tvrđave Siget i opsjedanje, obranu i junačku smrt Nikole Zrinskog. Autor teksta je Ferenc Forgač (Forgách). Uz pretisak dodan je hrvatski i mađarski prijevod posvete i hrvatski prijevod Forgačeva teksta, dok je mađarski tekst moguće čitati u: Forgách Ferenc: Emlékiratok (Budapest 1982)
Pogovor uz pretisak glagoljičkoga Novoga testamenta
Includes 60 pages summary in English : Afterword to the Reprint of the Glagolitic New Testament
Stipan Konzul, Primož Trubar