Venezuela
| Bolivarijanska Republika Venezuela República Bolivariana de Venezuela | |||||
|---|---|---|---|---|---|
| |||||
| Geslo nema | |||||
| Himna Gloria al Bravo Pueblo | |||||
 Položaj Venezuele | |||||
| Glavni grad | Caracas | ||||
| Službeni jezik | španjolski | ||||
| Državni vrh | |||||
| - Predsjednik | Delcy Rodríguez (vršiteljica dužnosti) | ||||
| Neovisnost | Od Španjolske 5. srpnja 1811. | ||||
| Površina | 32. po veličini | ||||
| - ukupno | 916 445 km2 | ||||
| - % vode | 0,3 % | ||||
| Stanovništvo | 45. po veličini | ||||
| - ukupno (2017.) | 31 304 016 | ||||
| - gustoća | 34/km2 | ||||
| Valuta | venezuelanski bolívar (100 centima(1)) | ||||
| Pozivni broj | 58 | ||||
| Vremenska zona | UTC -4 | ||||
| Internetski nastavak | .ve | ||||
| (1) izvan upotrebe | |||||
Venezuela ↓b1, službeno Bolivarijanska Republika Venezuela (šp. República Bolivariana de Venezuela) najsjevernija je država Južne Amerike, smještena na obali Karipskog mora. Na zapadu graniči s Kolumbijom, na jugu s Brazilom te na istoku s Gvajanom.
Podrobniji članak o temi: Zemljopis Venezuele
Teritorij Venezuele odlikuje se izrazitom geografskom raznolikošću, koja je rezultat složenoga geološkog i klimatskog razvoja. Reljef obuhvaća splet planinskih sustava, prostranih ravnica, visoravni i sedimentnih bazena. Među istaknutijim geomorfološkim cjelinama ubrajaju se: Cordillera de Mérida, dio venezuelanskih Anda, Cordillera de la Costa na sjeveru, prostrani središnji Llanosi te Gvajanska regija na jugoistoku.[1]
Na istoku oko jezera Maracaibo i u središnjem dijelu zapadno od rijeke Orinoco reljef je nizinski. Na krajnjem zapadu zemlje uz kolumbijsku granicu, zatim duž većeg dijela obale te između spomenutih nizina pružaju se najsjeverniji ogranci Anda u kojima nadmorska visina doseže 5007 m (Bolivarov vrh). Istočno od Orinoca reljef se uzdiže prema jugu i istoku i tvori zapadni dio Gvajanskog gorja u kojem se nalazi Anđeoski vodopad, najviši na svijetu (pad vode je 979 m).
Klima Venezuele je tropska, uglavnom vlažna i vruća, nešto blaža samo u gorskim predjelima. Najveća rijeka je Orinoco koji utječe u more velikom deltom.
Venezuela je na sjeveru omeđena Karipskim morem te ima obalu dugu oko 2800 km, s brojnim zaljevima, golfovima i više od 300 otoka. Među najpoznatijima su otok Margarita, Coche i Cubagua, kao i arhipelag Los Roques, koji ima iznimnu ekološku i turističku vrijednost.[2]
Podrobniji članak o temi: Povijest VenezueleNa području Venezuele osnovana je 1522. jedna od prvih španjolskih naseobina u Južnoj Americi, a nešto kasnije je većina venezuelanskoga teritorija uključena u sastav potkraljevstva Nove Granade, a manji je istočni dio priključen Novoj Andaluziji.
Nakon nekoliko neuspješnih ustanaka zemlja je proglasila neovisnost od Španjolske 5. srpnja 1811. pod vodstvom Simóna Bolívara. Borba za samostalnost potrajala je deset godina, a u njoj su se uz Bolívara istakli i generali Antonio José de Sucre i José Antonio Páez koji je postao i prvim predsjednikom Venezuele nakon raspada unije s Ekvadorom i Kolumbijom godine 1830. Ropstvo je ukinuto 1854. godine.[3]
Politički život Venezuele u 19. i ranom 20. stoljeću obilježili su nestabilnost, žestoka borba za vlast i diktature. Nakon smrti autoritarnog vođe Juana Vicentea Gómeza godine 1935. započela je demokratska preobrazba zemlje koja je dovela do konačnog povlačenja vojske iz političkog života 1958. Iskorištavanje nalazišta nafte povećano je nacionalno bogatstvo.
Godine 1998. za predsjednika je izabran populist Hugo Chávez, potpukovnik padobranstva i glavni organizator neuspješnog pokušaja državnog udara u veljači 1992. godine. Chávez je proveo opsežne reforme političkog sustava, ojačao socijalizam i zahladio odnose sa SAD-om zastupajući istovremeno inicijative za regionalno povezivanje i surađujući s komunističkom Kubom. Njegova je politika izazvala protivljenje venezuelanskih gospodarstvenika, sindikata i studenata.
Nicolás Maduro predsjednik je Venezuele od 5. ožujka 2013., kada je naslijedio Huga Cháveza po njegovoj smrti. Maduro pobjeđuje kasnije na predsjedničkim izborima u Venezueli iste godine.
SAD je napao Venezuelu 3. siječnja 2026. zračnim napadima pod kodnim nazivom Operacija Potpuna odlučnost,[4] koji su bili usmjereni na više lokacija na sjeveru Venezuele, uključujući glavni grad Caracas. U sklopu operacije naknadno je zarobljen predsjednik Nicolás Maduro.
Podrobniji članak o temi: Savezne države VenezueleVenezuela se sastoji od 23 država (estados) i federalnog okruga: Amazonas, Anzoátegui, Apure, Aragua, Barinas, Bolívar, Carabobo, Cojedes, Delta Amacuro, Falcón, Guárico, La Guaira, Lara, Mérida, Miranda , Monagas, Nueva Esparta, Portuguesa, Sucre, Táchira, Trujillo, Yaracuy i Zulia; Federalni distrikt (Distrito Federal), Guayana Esequiba.
Članica je Andske grupe zemalja, Latinske unije, Organizacije američkih država i OPEC-a.
Podrobniji članak o temi: Etničke grupe VenezueleStanovnici Venezuele porijeklom su Španjolci, Američki Indijanci, crni Afrikanci, zatim Talijani, Portugalci, Arapi, Nijemci i drugi. Dvije trećine stanovnika su mestici i mulati, a oko 20 % bijelci. Velika većina stanovništva živi u gradovima na sjeveru zemlje. Uz španjolski, govore se i mnogi indijanski jezici. Oko 71 % stanovnika pripada Katoličkoj Crkvi, 17 % protestantizmu (uglavnom pentekostalizmu), 8 % bez religije.[5] Maria Carmen Rendiles i Jose Georgio Hernandez prvi su Venezuelanci proglašeni svetima.
Indijanci su podijeljeni na mnoga plemena, danas uglavnom u prašumama i na delti Orinoca. To su (nije konačno): Achagua, Akawai, Anauya, Arawak, Arekêna, Arinagoto, Ature, Auaké (Arutani), Avani, Ayamán, Baníwa do Içana, Baré, Barí, Betoi, Bubure, Burede, Caliana (Sape), Camaracoto, Caracas, Chacopata, Chaguan, Chaké, Chayma, Chikena, Coanao, Core, Cuaga, Cuiba, Cuibas /Jirajaran/, Cuica, Cumanagoto, Cuneguara, Cunuana, Curasicana, Curripaco, Decuana, Galibi, Gayónes, Guaharibo, Guahibo, Guajiro (Goajiro), Guaiqueri, Guamo, Guaykeri, Japrería, Jirajara, Maco, Macoa, Mucuñuques, Maitsi, Makú, Makuxi, Mandahuaca, Mape, Mapoyo (Mapoye), Maquiritare, Mariusa, Motilón, Mutús, Ninam, Onoto, Otomaco, Panare, Paraujano, Pariri /Venezuela/, Pemeno, Pemon, Piapoco, Piaroa, Piritu, Puinave, Quiriquire, Sáliva, Sanumá, Shamatari, Shirianá, Tagare, Tamanaco, Taparita, Taparito, Taurepan (Taulipang), Timote, Tivericoto, Toto, Totomaco, Tucuco, Tunebo, Uaica (Waica), Uaiquiare, Warrau, Xaguas, Xiparicot, Yabarana, Yanomami, Yaruro, Yavitero, Yukpa, Yoana (Hoti), Zapara.
Podrobniji članak o temi: Hrvati u VenezueliProcjenjuje se da u Venezueli živi oko 5000 Hrvata i njihovih potomaka, najviše u Caracasu.[6]
_23.jpg)
U Venezueli je popisano 46 jezika, od kojih je 40 živih, a za 6 njih nije poznato imaju li živih govornika, ili su izumrli. Službeni je jezik španjolski. Gotovo 300 tisuća venezuelanskih državljana govori nekim od indijanskih jezika kao materinskim, a najrasprostranjeniji je wayúu (170 000).
Popis jezika: akawaio jezik 180 (popis, 2001.), alemán coloneiro ?, arawak 100 (SIL, 2002.), arutani 25 (popis, 2001.), baniva †, Baniwa 610 (SIL, 2007.), baré †, barí 1770 (popis, 2001.), carib, chaima ?, cobaría tunebo (nekoliko osoba u venezueli), cuiba 380 (popis, 2001.), cumanagoto †, curripaco 3460 (popis, 2001.), e’ñapa woromaipu 3540 (popis, 2001.), guahibo 11 200 (popis, 2001.), guarequena 160 (popis, 2001.), japrería 95 (SIL, 2002.), maco 2500 (J. Miller, 2002.), macushi 600, mandahuaca 3000 (Gaceta Indigenista, 1975.), mapoyo 12 (popis, 2001.), maquiritari 5520 (popis, 2001.), nhengatu 2000 (Mosonyi, 1987), ninam 100, paraujano ?, pemon 5000 (V. Becsky, 2001.), pémono 1 (M. Muller, 2000.), Piapoco jezik 1450 (popis, 2001.), Piaroa jezik 12 200 (popis, 2001.), Puinave jezik 880 (popis, 2001.), pumé 5840 (popis, 2001.), sáliba 250 (W. Adelaar, 1991.), sanumá 4610 (2000.), sapé 5 (E. Migliazza, 1977.), sikiana (u Venezueli je možda izumro), španjolski 21 500 000 (1995.), tamanaku †, venezuelski znakovni jezik, warao ili guarau 28 100 (2007.), wayuu ili goajiro 170 000 (SIL, 1995.), yabarana 35 (E. Migliazza, 1977.), yanomamö 15 700 (2000.), yavitero †, yukpa 6130 (2007.), yuwana 300 (popis, 1970.).
.jpg)
Gospodarstvom dominira naftna industrija s jednom trećinom BDP-a, 80 % izvoznih prihoda i više od polovice ukupnih proračunskih prihoda. Najveći problemi gospodarstva su ovisnost o cijenama nafte na svjetskom tržištu, visoka nezaposlenost i inflacija.
BDP je za 2004. bio procijenjen na 5800, mjereno po PPP-u, a 2025. 3100 američkih dolara po stanovniku.[7]
Najveći venezuelski glazbenik izrastao iz programa El Sistema je dirigent Gustavo Dudamel i uz njega Diego Matheuz.[8]
- ↑ Venezuela: Relief Encyclopaedia Britannica, britannica.com Pristupljeno 5. siječnja 2026.
- ↑ Venezuela: Coastal features Encyclopaedia Britannica, britannica.com Pristupljeno 5. siječnja 2026.
- ↑ Polić-Bobić, Mirjana. Rađanje hispanskoameričkog svijeta, Naklada LJEVAK d. o. o., Zagreb, 2007., str. 79.
- ↑ Zračni napadi SAD-a na Venezuelu pod nazivom Operacija Absolute Resolve ABC News. Preuzeto 3. siječnja 2026.
- ↑ Shaw, Susan M. 4. siječnja 2018. Women's Lives around the World: A Global Encyclopedia (engleski). ABC-CLIO. ISBN 9781610697125
- ↑ Španjolska Croatica u Argentini, Venezueli, Peruu i Urugvaju matis.hr, Hrvatska matica iseljenika Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. siječnja 2012. (Wayback Machine)
- ↑ World Economic Outlook imf.org Pristupljeno 5. siječnja 2026.
- ↑ HRT Matija Dedić i Diego Matheuz, jazz & klasika Magazin HRT-a, 24. travnja 2018. (pristupljeno 30. travnja 2018.) Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. svibnja 2018. (Wayback Machine)
- ↑ Venezuela hjp.znanje.hr, Hrvatski jezični portal
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Venezuela |
 |
Wječnik ima rječničku natuknicu Venezuela |
 Andora •  Angola •  Argentina •  Bjelokosna Obala •  Bolivija •  Brazil •  Čile •  Dominikanska Republika •  Ekvador •  Filipini • .svg){kind=small} Francuska •  Gvatemala •  Gvineja Bisau •  Haiti • .svg){kind=small} Honduras •  Italija •  Kolumbija •  Kostarika •  Kuba •  Meksiko •  Moldavija •  Monako •  Mozambik •  Nikaragva •  Panama •  Paragvaj •  Peru •  Portugal •  Rumunjska •  San Marino •  Sveti Toma i Princip •  Senegal •  Španjolska •  Urugvaj •  Venezuela •  Zelenortska Republika |
