Kaznena prijava
 | Izvore u ovom članku treba navesti u tekstu. |
Kaznena prijava je obavijest nadležnom javnom tužiteljstvu ili policiji da je počinjeno kazneno djelo za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti. Podnijeti ju može svaka fizička ili pravna osoba koja ima saznanja da je počinjeno kazneno djelo. Ona predstavlja inicijalnu radnju u postupanju nadležnih tijela u slučaju sumnje u počinjenje kaznenog djela. Podnošenje prijave obvezuje nadležno tijelo da ispita navode prijave i po potrebi poduzme odgovarajuće radnje.
U anglosaksonskom pravu, kaznena prijava naziva se criminal complaint ili felony complaint (valja razlikovati od termina complaint u građanskom pravu, koji se odnosu na „klasičnu” tužbu), a sastoji se od prijave koja sadrži dovoljno činjenica da se na razumno može zaključiti da je određena osoba počinila kazneno djelo.[1] I u kontinentalnom i u anglosaksonskom pravu, podnošenje kaznene prijave prethodi tomu da nadležni javni tužitelj podiže optužnicu, odnosno pokreće kazneni postupak u širem smislu.
Podnošenje kaznene prijave regulirano je nizom zakonskih propisa Republike Hrvatske, među koje spadaju Zakon o kaznenom postupku, koji uređuje tijek kaznenoga postupka i ovlasti nadležnih tijela mada ne propisuje sadržaj kao ni definiciju kaznene prijave,[2] Kazneni zakon, koji propisuje kaznena djela i kazne, te posebni propisi o nadležnosti policije i državnog odvjetništva (Zakon o policijskim poslovima i ovlastima, Zakon o državnom odvjetništvu i drugi).
U hrvatskom pravu, kaznenu prijavu može podnijeti svaka fizička ili pravna osoba koja ima saznanja o počinjenju kaznenog djela. Moguće je podnijeti i anonimnu kaznenu prijavu; u tom slučaju nadležna tijela postupaju u pravilu samo ako iz prijave proizlazi dovoljno elemenata za sumnju u počinjenje kaznenog djela, odnosno ako je vjerojatno da će tijekom izvida uistinu prikupiti potrebni podaci.
Kaznena prijava može se podnijeti nadležnom državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, policiji, koja je dužna prijavu zaprimiti i po potrebi proslijediti nadležnom državnom odvjetništvu.[3][4] Može se podnijeti pisanim ili usmenim putem, kao i elektroničkim putem ili telefonski u hitnim slučajevima.
Zakon ne propisuje izričitu formu kaznene prijave, no poželjno je navesti što više podataka ako su poznati, kao što su podaci o počinitelju, opis događaja, vrijeme i mjesto počinjenja, činjenice i dokaze koji potkrepljuju navode.
Podnošenjem kaznene prijave pokreće se postupanje policije i/ili nadležnog državnog odvjetništva radi provjere navoda prijave. Ako se utvrdi da nema elemenata kaznenog djela, prijava će biti odbačena te će nadležno državno odvjetništvo koje je odbacilo prijavu o tome obavijestiti podnositelja, ako je poznat. Lažno prijavljivanje kaznenog djela koje se ne progoni po privatnoj tužbi predstavlja kazneno djelo iz članka 304. Kaznenog zakona.[5]