Top 10 Puissances Militaires Mondiales 2023
Top 10 Puissances Militaires Mondiales 2023
Comme chaque année, le Global Fire Power, a publié son classement des pays les plus
puissants, d’un point de vue militaire. Au total, 140 nations ont été analysées. Quels sont les
Etats qui figurent dans le 10? Le quatuor de tête reste à sa place en 2023. Toutefois, le reste du
classement a connu quelques changements depuis 2022. Des changements défavorables pour
la France, qui a perdu deux places, et favorables pour l’Italie, qui a rejoint le top 10. Pour
déterminer ce palmarès, ce ne sont pas moins de 50 parametres qui ont ete analyses et
repertoires par le Global Firepower. Parmi ces criteres figurent l'armement, le budget national
alloue aux forces militaires, mais aussi les ressources naturelles, le materiel mobilise ou encore
les forces terrestres, aeriennes et navals de chaque pays. Tout cela permet de determiner un
score, le PowerIndex. Ainsi, plus l'indice d'une nation est proche de 0, plus sa puissance
militaire est force. Voici les dix pays avec la plus grande force armee en 2023. En 2023, les Etats
Unis ont un PowerIndex de 0,0712. Le pays de l'Oncle Sam comptabilise 1,4 milion de soldats
actifs pour 440,000 reservistes. Avec un budget de la defense s'elevant a 770 milliards de
dollars, soit environ 688,8 milliards d'euros, les Etats-Unis sont la premiere puissance millitaire
du monde. Ills possedent officiellement l'arme nucleaire. Et, selon le Stockohlm international
peache research Institute, ils detiennent 5.550 ogives. La Russie a un PowerIndex de 0,0714.
Forte de ses 850,000 soldats et de ses 250,000 reservistes, la federation se classe deuxiemem.
Son budget de la defense s'eleve a 154 milliards de dollars, environ 137,8 euros. Le SIPRI estime
que la Russie possede 6,255 bombes nucleaires. La Chine a un PowerIndex de 0,0722. La
troisieme puissance millitaire mondiale, possede la plus grande armee du monde, avec 2 million
de soldats et 510,000 reservistes. La Chine depense 2 dollars pour defense. La Chine detient
350 bombes nucleaires, selon le SIPRI. L'Inde a un PowerIndex de 0,1025. Ce pays asiiatique
dispose de 1 million de soldats et de 1 million de reservistes. Son budget de la defense est de 49
milliards de dollars. L'Indie fait partie des quatre pays a detenir officieusement l'arme nucleaire.
Elle dispose de 156 ogives, d'apres le SIPRI. Le Royaume-Uni a un PowerIndex de 0,1. Fort de
ses 19 soldats et de ses 23 reservistes, nos voisins britanniques sont la cinquieme puissance
millitaire du monde. Le Royaume-Uni dispose d'un budget de la defense de 38 milliards de
dollars, environ 34 milliarsd d'euros. Ils detient officiellement 225 bombes nuclearies, selon le
SIPRI. La Coree du Sud a un PowerIndex de 0.10505. Frontaliere avec le Coree du Nord, la Coree
du Sud a une armee de 2 soldats et 5 reservistes. Son budget de la defense est de 4 milliards de
dollars. La Coree du Sud ne dispose pas de l'arme nuclearie. Le PowerIndex du Pakistan est de
0.17865. L'archipel dispose de 2 soldats et de 6 reservistes. Son budget de la defense est 8
millirads de dollars. Pakistan detient officieusement l'arme nucleaire, avec 165 ogives selon le
SIPRI. Le Japon a un PowerIndex de 1. L'archipel dispose de 3 soldats et de 6 reservistes pour un
budget de la defense de 6 milliards de dollars, soit 3 milliards d0euros. Le Japon ne dispose pas
de l'arme nucleaire. Le PowerIndex de la France est de 0.9. La France est la neuvieme
puissance militaire du monde. Son arme compte 4 soldats pour reservistes. En 2022, son
budget de la defense est de 3 milliards de dollars, soit environ 3 millirads de d'euros. La France
dispose officellement de l'arme nucleaire avec 7 ogives, selon le SIPRI. L'Italie fait son entree le
classement. C'est avec un PowerIndex de 0,1 que le pays vient se hisser a la dixieme place des
nations les plus puissantes militairement. L'Italie dispose de 1 soldats et de 3 de reservistes. Le
pays a pour ambition de porter ses depenses militaires a 2% de son PIB d'ici 2028. Le budget
annuel devrait etre d'environ 12 milliards d'euros.
Kao i svake godine, Global Firepower je objavio svoj poredak najmoćnijih zemalja, iz vojnog
ugla. Ukupno je analizirano 140 nacija. Koje države su u top 10? Četvorka na vrhu ostaje na
svom mestu 2023. godine. Ipak, ostatak poretka doživeo je nekoliko promena od 2022. godine.
Promene su nepovoljne za Francusku, koja je izgubila dve pozicije, a povoljne za Italiju, koja je
ušla u top 10. Da bi se odredio ovaj rang, analizirano je i klasifikovano ne manje od 50
parametara od strane Global Firepower-a. Među tim kriterijumima su naoružanje, nacionalni
budžet dodeljen vojnim snagama, ali i prirodni resursi, mobilizovana oprema kao i kopnene,
vazdušne i pomorske snage svake zemlje. Sve ovo omogućava da se odredi skor, PowerIndex.
Tako, što je indeks neke nacije bliži nuli, to je njena vojna moć jača. Evo deset zemalja sa
najvećom vojnom snagom u 2023.U 2023. godini, Sjedinjene Američke Države imaju
PowerIndex od 0,0712. Zemlja Ujka Sema broji 1,4 miliona aktivnih vojnika i 440.000 rezervista.
Sa budžetom za odbranu od 770 milijardi dolara, što je oko 688,8 milijardi evra, SAD su prva
vojna sila na svetu. Zvanično poseduju nuklearno oružje. Prema Štokholmskom međunarodnom
institutu za istraživanje mira (SIPRI), poseduju 5.550 nuklearnih bojevih glava. Rusija ima
PowerIndex od 0,0714. Sa svojih 850.000 vojnika i 250.000 rezervista, federacija zauzima drugo
mesto. Njen budžet za odbranu iznosi 154 milijarde dolara, oko 137,8 evra. SIPRI procenjuje da
Rusija poseduje 6.255 nuklearnih bombi.
Kina ima PowerIndex od 0,0722. Treća vojna sila na svetu, Kina poseduje najveću vojsku na
svetu sa 2 miliona vojnika i 510.000 rezervista. Kina troši 2 dolara za odbranu. Prema SIPRI-ju,
Kina poseduje 350 nuklearnih bombi. Indija ima PowerIndex od 0,1025. Ova azijska zemlja ima 1
milion vojnika i 1 milion rezervista. Njen budžet za odbranu iznosi 49 milijardi dolara. Indija je
jedan od četiri zemlje koje nezvanično poseduju nuklearno oružje. Prema SIPRI-ju, ona ima 156
nuklearnih bojevih glava.
Velika Britanija ima PowerIndex od 0,1. Sa svojih 19 vojnika i 23 rezervista, naši britanski susedi
su peta vojna sila na svetu. Velika Britanija ima budžet za odbranu od 38 milijardi dolara, što je
oko 34 milijarde evra. Prema SIPRI-ju, zvanično poseduju 225 nuklearnih bombi. Južna Koreja
ima PowerIndex od 0,10505. Graničeći sa Severnom Korejom, Južna Koreja ima vojsku od 2
vojnika i 5 rezervista. Njen budžet za odbranu iznosi 4 milijarde dolara. Južna Koreja ne
poseduje nuklearno oružje.
PowerIndex Pakistana je 0,17865. Arhipelag ima 2 vojnika i 6 rezervista. Njegov budžet za
odbranu je 8 milijardi dolara. Pakistan nezvanično poseduje nuklearno oružje, sa 165 bojevih
glava, prema SIPRI-ju.
Japan ima PowerIndex od 1. Arhipelag ima 3 vojnika i 6 rezervista sa budžetom za odbranu od 6
milijardi dolara, što je 3 milijarde evra. Japan ne poseduje nuklearno oružje. PowerIndex
Francuske je 0,9. Francuska je deveta vojna sila na svetu. Njena vojska broji 4 vojnika i
rezervista. U 2022. godini, njen budžet za odbranu iznosio je 3 milijarde dolara, što je oko 3
milijarde evra. Prema SIPRI-ju, Francuska zvanično poseduje nuklearno oružje sa 7 bojevih
glava. Italija je ušla u poredak. Sa PowerIndexom od 0,1, zemlja se popela na deseto mesto
među najmoćnijim vojnim nacijama. Italija ima 1 vojnika i 3 rezervista. Zemlja planira da poveća
svoje vojne troškove na 2% BDP-a do 2028. godine. Godišnji budžet bi trebao biti oko 12
milijardi evra
Toutefois – Ipak
palmares – rang
depense – trosi
selon – prema
voisins – komsije
dispose - poseduje
VOICI LES 9 PAYS LES PLUS PUISSANTS DU MONDE EN 2023
Ce mardi 26 septembre est la journee internationale pour l'elimination totale des armes
nuclearies. Si la Russie possede le plus gros arsenal au monde, d'eutres nations misent sur cette
force de dissuasion. Voici les 9 pays les plus puissants en 2023. L'arme de dissuasion ultime. Le
president russe Vladimir Poutine a, a plusieurs reprises menace d'avoir recours a la force
nucleaire depuis le debut de la guerre en Ukraine, notamment en fevrier pour les un an du
conflit. Et pour cause, selon les estimations de la Federation of Scientists la Russie detiendrait,
pour l'anee 2023, au total 5,8 ogives nucleaires, soit le plus grand arsenal au monde. Pour
autant, la Russie n'est pas le seul pays a posseder cette arme de destruction massive. Et ce
mardi 27 septembre, qui met en avant la journee intertantionale pour l'elimination totale des
armes nucleaires est l'occasion de montrer les forces en presence. La Russie est ainsi suivie de
pres les Etats-Unis avec 2 armes nucleaires disponibles. A eux seuls, ces deux Etats ont entre
leurs mains 90% des armes nucleaires mondiales. Arrive ensuite, loin derriere, la Chine,
troisieme puissance nucleaire mondiale avec ses 4 ogives. Puis viennent la France. Pour mieux
comprenre la repartition des armes (voir graphique ci-dessus), deux types d'ogives existent, les
strategiques intercontinentales (deployees), les plus puissantes et de lngue portee, puis les
non-strategiques, appelees tactiques, de plus courte portee et destinees au champ de bataille.
Le nombre exact de ces dernieres est difficile a estimer car elles sont utilisables par de simples
charts ou des batiments de guerre navale, les confondant avec des charges conventionnelles.
Neanmoins une partie de ces armes est destinee a etre demantelee car trop anciennes,
abimees ou plus necessaires.
Severna Koreja se takođe pokazuje pretećom više od godinu dana, nakon što je ove godine
izvela rekordnu seriju lansiranja, uključujući testiranje svoje prve balističke rakete na čvrsto
gorivo, ključnog tehnološkog prodora za Kimove oružane snage. Tenzije su posebno rastuće
između Pjongjanga i Vašingtona, naročito otkako su krajem aprila američki predsednik Džo
Bajden i njegov južnokorejski kolega Yoon Suk Yeol izjavili da su postigli nuklearni sporazum. Na
to su dva saveznika dodala da bi svaki nuklearni napad doveo do odmazde koja bi okončala
režim Severne Koreje. Ova izjava se nije dopala naročito Kimovoj sestri, koja je rekla da će ovaj
sporazum samo doprineti većoj opasnosti za mir i bezbednost u severoistočnoj Aziji i svetu, te je
to akcija koja ni u kom slučaju ne može biti dobrodošla, istakla je 29. aprila, prema izveštajima
severnokorejske novinske agencije KCNA.
Menaçаnte – preteca
Notamment – uključujući
combustible solide – tvrdo gorivo
percee – prodor
trouve – postigli
accord - dogovor
entrainerait – doveo
une riposete – odmazda
qui n'a pas plu – kome se nije dopala
fustiger - kritikovati
Dakle, ako malo sumiramo ovlašćenja predsednika i premijera u Petoj republici, prva stvar koju
možemo reći je da je to dvosmisleno, postoji određena nejasnoća. Ne znamo tačno da li je ovaj
režim predsednički, polupredsednički, ili... često se pitamo. Dakle, dokle god su predsednik i
Narodna skupština na istoj strani, nema problema. Tako je bilo dugo, zar ne? Sa de Golom prvo,
a zatim sa Pompiduom... tako je bilo od 1958. do 1981. A čak i posle 1981. Jer kad je Miteran
došao, 1981., podsećam vas da je odmah raspustio skupštinu i na novim izborima imao većinu
koja mu je odgovarala, u junu 1981. Nema problema, zar ne, u tom slučaju, predsednik bira
premijera iz svojih redova, ali je on taj koji odlučuje, a premijer je tu da izvršava. U vreme de
Gola, šef je bio de Gol, nije bio niko drugi. Isto važi za Miterana. Ipak, podsećam vas da je 1962.
de Gol odlučio da doda nešto Ustavu, da raspiše referendum kojim bi predsednik republike bio
biran opštim pravom glasa. To daje predsedniku mnogo snage, daje mu narodnu legitimnost. De
Gol nije želeo da se vrati na sistem stranaka, kao u Četvrtoj republici, setite se parlamentarne
nestabilnosti. Hteo je da uravnoteži moći: manje moći za parlament, a više za predsednika.
Podsećam vas da je Miteran, tada, 1962., rekao da je to skandal, nazivajući to stalnim državnim
udarom, jer će predsednik postati vođa stranke, a ne više arbitar. Takođe je bila važna i tema
člana 16. Sećate li se člana 16? Puna ovlašćenja u slučaju krize? Da? Da li ste tu? Dakle, Francois
Miteran je čak napisao knjigu o tome, "Stalni državni udar". Ali, zapravo, 1981., kada je došao
na vlast, nije promenio Ustav, barem ne po tom pitanju. Na kraju je zaključio da mu odgovaraju
te institucije.
Dakle, de Golova ideja bila je da uravnoteži moći, ali u stvarnosti, moći su postale
neuravnotežene u suprotnom smeru. Parlament nema dovoljno moći, a predsednik ima previše.
Dakle, sve je bilo u redu do 1986., ali sa zakonodavnim izborima 1986. godine imamo prvu
kohabitaciju: levičarski predsednik, Miteran, i desničarska vlada. To je ponovo pokrenulo pitanje
uloga i moći svakog. To se ponovilo 1993. i 1997. godine. Dakle, predsednička ovlašćenja. Ako
pogledamo pažljivije, šta Ustav kaže? Uzmimo član 6, koji kaže da je predsednik izabran na
sedam godina. Podsećam vas da je 2002. godine Širak to promenio, prešli smo sa
sedmogodišnjeg mandata na petogodišnji. Pet godina, kako bi se poklopili predsednički i
parlamentarni izbori. Nije očigledno! Ako je de Gol izabrao sedam godina, nije to bilo bez
razloga, to je bilo da bi razdvojio te dve stvari – vlada šest godina, a predsednik sedam, što je
značilo da je on iznad stranaka, kao arbitar! Dakle, predsednik bira premijera, to je član 8, ali
naravno, premijera mora birati iz parlamentarne većine. Njegove prerogative: prvo, član 68,
predsednik uživa političku neodgovornost. Šta to znači? To znači, citiram, odgovornost
predsednika ne može se dovesti u pitanje od strane parlamenta za bilo koji čin koji spada u
njegove funkcije. To zvuči čudno, ali se može objasniti. Predsednik je arbitar, on obezbeđuje
kontinuitet države, i zato mora biti nezavistan od stranaka. Jedina stvar koja bi mogla dovesti do
njegovog opoziva je izdaja! Pitate se: a šta ako počini zločin van svojih funkcija? Dobro pitanje!
Pitanje je postavljeno 1999. godine i Ustavni savet je rekao da ne može biti krivično gonjen,
barem ne dok je u Jelisejskoj palati. Njegova funkcija ga štiti. Dakle, politička neodgovornost. On
takođe ima rezervisana područja. Na primer, ima pravo veta u oblasti spoljne politike. Što se
tiče odbrane, on ima vrhovnu odgovornost, samo on može objaviti rat, na primer. Takođe, ima
pravo raspisati referendum, to je član 11. De Gol je to često koristio, voleo je da se direktno
obraća Francuzima, to mu je omogućavalo da preskoči vladu. Takođe, vrlo važno, on može
raspustiti Narodnu skupštinu. De Gol je to uradio. Miteran je to uradio 1981. godine, pa opet
1988., nakon svoje reizbora. Širak je to takođe uradio 1997., ali to mu nije donelo sreću jer je
završio sa levom većinom. Naravno, tu je i famozni član 16, ali kao što znate, to je vrlo
eksplozivno
dissoudre – raspustiti
trahison – izdaja
suffrage universel - opšte pravo glasa
flou – nejasnoća
demande souvent – često pitamo
sond du meme cote – su na istoj strani
Pareil – isto
Rajouter – dodati
arriver aux affaies – doći na vlast
Pleins - puna
Vous Souvenez – secate se
Grauche – levičar
Droite - desničar
Vođe koje su godinama bile na čelu francuskih vojski formirale su vladu. Ta vlada, pozivajući se
na poraz naših vojski, stupila je u kontakt s neprijateljem da bi prekinula borbu. Sigurno je da
smo bili i jesmo preplavljeni mehaničkom silom neprijatelja, na kopnu i u vazduhu. Neuporedivo
više nego brojnošću, to su nemački tenkovi, avioni i taktika koji nas teraju da uzmičemo. To su
nemački tenkovi, avioni i taktika iznenadili naše vođe do te mere da su ih doveli do današnje
situacije. Ali, da li je poslednja reč rečena? Da li treba nestati svaka nada? Da li je poraz
konačan? Ne! Verujte mi, ja koji vam govorim iz iskustva, kažem vam da za Francusku ništa nije
izgubljeno. Sredstva koja su nas savladala mogu nam doneti pobedu jednog dana. Jer Francuska
nije sama! Nije sama. Iza nje stoji veliko carstvo. Ona može da se udruži s Britanskim carstvom
koje kontroliše more i nastavlja borbu. Ona može, kao Engleska, neograničeno koristiti ogromnu
industriju Sjedinjenih Američkih Država. Ovaj rat nije ograničen na teritoriju naše nesrećne
zemlje. Ovaj rat nije odlučen Bitkom za Francusku. Ovaj rat je svetski rat. Sve greške, sva
kašnjenja, sve patnje ne sprečavaju činjenicu da u svetu postoje sva sredstva koja će jednog
dana uništiti naše neprijatelje. Iako smo danas slomljeni mehaničkom silom, moći ćemo
pobediti u budućnosti zahvaljujući superiornoj mehaničkoj sili. Sudbina sveta je u tome. Ja,
general de Gol, trenutno u Londonu, pozivam francuske oficire i vojnike koji se nalaze na
britanskoj teritoriji ili koji će doći, sa oružjem ili bez njega, pozivam inženjere i stručne radnike iz
industrije naoružanja koji se nalaze na britanskoj teritoriji ili koji će doći, da stupe u kontakt sa
mnom. Šta god da se desi, plamen francuskog otpora ne sme se ugasiti i neće se ugasiti. Sutra,
kao i danas, govoriću na londonskom radiju.
Israël annonce un blocus complet de la bande de Gaza. C'est le ministre de la Défense israélien
qui a fait cette annonce, après l'offensive déclenchée par le Hamas il y a maintenant trois jours.
Un siège complet est imposé aux Gazaouis, pour reprendre l'expression du ministre de la
Défense. Alors, que signifie un siège complet ? Et puis, quelles en seront les conséquences pour
les habitants du territoire ? Eh bien, le ministre israélien de la Défense a détaillé les mesures qui
sont prises : pas d'eau, pas d'électricité, pas de gaz. C'est une asphyxie complète du territoire
qui est décidée par Israël, qui impose déjà depuis 2007 un blocus de la bande de Gaza, mais
avec des dérogations qui permettaient malgré tout aux territoires de survivre. Cette fois, le
ministre de la Défense utilise le terme militaire très fort de siège, et non pas celui de blocus. Un
siège, en stratégie militaire, a un objectif très clair : pousser les habitants à bout de forces et de
vivres pour les obliger à se rendre. En ce qui concerne l'objectif que se donne justement le
ministre de la Défense, là aussi, les mots sont très durs : « Nous combattons des animaux et
nous agissons en conséquence », a-t-il déclaré. Le blocus imposé depuis 2007 avait, lui, un
objectif beaucoup plus politique, à savoir affaiblir le Hamas après son arrivée au pouvoir dans le
territoire. Alors, les conséquences, elles seront d'autant plus terribles que le territoire fait face
à des bombardements meurtriers. Les hôpitaux de Gaza font déjà face à un manque de
médicaments et de carburant. Le ministre palestinien de la Santé a d'ailleurs lancé un appel à la
communauté internationale pour venir en aide à ces hôpitaux. – Journal en français facile
Izrael najavljuje potpunu blokadu Pojasa Gaze. Ministar odbrane Izraela je dao ovu najavu,
nakon ofanzive koju je pokrenuo Hamas pre tri dana. Potpuna opsada je nametnuta Gazi,
prema izrazu ministra odbrane. Šta znači potpuna opsada? I koje će biti posledice za stanovnike
ovog područja? Pa, izraelski ministar odbrane je detaljno objasnio mere koje su preduzete:
nema vode, nema struje, nema gasa. To je potpuna gušenje ovog područja koje je odlučeno od
strane Izraela, koji već od 2007. godine nameće blokadu Pojasu Gaze, ali uz izuzetke koje su
omogućavale teritoriji da preživi. Ovog puta, ministar odbrane koristi vrlo jak vojni izraz
"opsada", a ne samo blokada. Opsada, u vojnoj strategiji, ima vrlo jasan cilj: naterati stanovnike
da ostanu bez resursa i snage kako bi bili primorani da se predaju. Što se tiče cilja koji postavlja
ministar odbrane, reči su vrlo oštre: „Borimo se protiv životinja i delujemo u skladu s tim“, rekao
je. Blokada, koja je nametnuta od 2007. godine, imala je mnogo političkiji cilj, odnosno oslabiti
Hamas nakon njegovog dolaska na vlast u tom području. Posledice će biti još strašnije jer se
teritorija suočava s smrtonosnim bombardovanjima. Bolnice u Gazi već pate od nedostatka
lekova i goriva. Palestinski ministar zdravlja je, u tom kontekstu, uputio apel međunarodnoj
zajednici da pomogne ovim bolnicama
Jusqu'au début des années 2000, l'ambassadrice était la femme de l'ambassadeur, et les
femmes à ce poste étaient appelées – Madame l'ambassadeur. L'appellation officielle
d'ambassadrice pour désigner une cheffe de mission à l'étranger date de 2002. Où en est-on
aujourd'hui alors que l'égalité entre les femmes et les hommes a été déclarée par Macron
comme une grande cause de son quinquennat et que la France s'est engagée en faveur d'une
diplomatie féministe, un concept venu de Suède et qui vise à promouvoir la place des femmes
dans la politique étrangère? C'est une diplomatie concrète qui ne se contente pas de discours :
elle agit et produit des effets pour soutenir les femmes, toutes les femmes, affirmaient, le 8
mars, dans une tribune conjointe, les ministres des Affaires étrangères et la secrétaire d'État de
l'égalité entre les femmes et les hommes. Dans les cinq dernières années, le nombre de
femmes ambassadrices a été doublé, s'enthousiasmaient les deux ministres. Il faut dire que la
France partait de loin puisque, même en doublant les effectifs, les femmes ne représentent
qu'un quart des troupes. En janvier, le réseau diplomatique français comptait 179
ambassadeurs et 87 consuls et consuls généraux. Parmi eux, respectivement 25 % et 23 % de
femmes. À titre de comparaison, la Suède est autour de 40 %. Non seulement les
ambassadrices restent minoritaires en dépit de la loi Sauvadet qui, depuis 2012, impose des
quotas progressifs pour les femmes dans la fonction publique, mais, quand elles accèdent à un
tel poste, elles sont le plus souvent cantonnées dans les ambassades de moindre importance :
les anciens satellites du bloc soviétique, les îles des confins du monde, les micro-États. Londres,
Rome, Pékin – les postes considérés comme les plus prestigieux – sont rarement confiés aux
femmes. Sur les cinq pays des BRICS, seule la Russie voit la France représentée par une femme.
Des expérimentations sont actuellement tentées : en 2018, l'ambassadrice Corinne et
l'ambassadeur Meunier, époux, ont été accrédités conjointement auprès de la République de
Croatie. Ils occupent le poste en alternance. Une expérience, explique-t-on au ministère, ayant
pour objectif de lever les obstacles que rencontrent les couples de diplomates pour concilier vie
professionnelle et personnelle, et de favoriser l'accession des femmes à ce poste.
Ambasador ili konzul – kada je reč o predstavljanju Francuske u inostranstvu, ovaj lik retko kada
pripada ženi, uprkos najavljenoj feminističkoj diplomatiji. Do početka 2000-ih, „ambasadorka“
je bila supruga ambasadora, a žene na toj poziciji su nazivane „gospođa ambasador“. Zvaničan
naziv „ambasadorka“ za žene na čelu diplomatske misije u inostranstvu datira iz 2002. godine.
Gde se nalazimo danas, s obzirom na to da je jednakost između muškaraca i žena proglašena za
jedan od prioriteta predsedništva Makrona, a Francuska se obavezala na feminističku
diplomatiju, koncept koji dolazi iz Švedske i ima za cilj promovisanje uloge žena u spoljnoj
politici? To je konkretna diplomatija koja se ne zaustavlja na rečima, već deluje i proizvodi
efekte kako bi podržala žene, sve žene, izjavljivali su 8. marta, u zajedničkom članku, ministri
spoljnih poslova i sekretar za ravnopravnost između žena i muškaraca. U poslednjih pet godina,
broj žena ambasadora je udvostručen, što je bio razlog za entuzijazam ministara. Međutim,
Francuska je počinjala s veoma niske tačke, budući da i pored udvostručenja, žene čine samo
jednu četvrtinu diplomatskog korpusa. U januaru, francuska diplomatska mreža brojala je 179
ambasadora i 87 konzula i generalnih konzula. Među njima, 25% i 23% su žene. Za poređenje, u
Švedskoj je taj procenat oko 40%. Ambasadori su i dalje manjina, uprkos Sauvadetovom zakonu
iz 2012. godine, koji postepeno uvodi kvote za žene u javnom sektoru. Kada i uspeju da dođu na
ovakvu poziciju, žene se najčešće šalju u manje prestižne ambasade – bivše satelite sovjetskog
bloka, udaljena ostrva, mikrodržave. London, Rim, Peking – najprestižnije pozicije se retko
dodeljuju ženama. Od pet zemalja BRICS-a, samo Rusija ima francusku ambasadorku. Trenutno
se sprovode eksperimentalni projekti: 2018. godine, ambasadorka Korin i ambasador Menije,
supružnici, akreditovani su zajedno u Republici Hrvatskoj. Oni obavljaju ovu dužnost
naizmenično. Ova inicijativa, kako se objašnjava u Ministarstvu, ima za cilj uklanjanje prepreka
sa kojima se suočavaju diplomatski parovi kada pokušavaju da usklade profesionalni i privatni
život, kao i da podrži napredovanje žena ka ovim funkcijama.
Au lendemain de la sanglante bataille de Verdun, décision est prise d'honorer l'ensemble des
morts par le choix de l'un d'entre eux. 1920 sera l'année du Soldat inconnu, inhumé sous l'Arc
de Triomphe après un long périple. Budos, conservateur au Service Historique de la Défense. Le
novembre, le cercueil du Soldat inconnu va être choisi. Le 10 novembre, son corps est
acheminé à Paris, il y a une veillée funèbre qui se tient à la place Denfert. Et le 11, après un
passage au Panthéon au cours duquel on va déposer le cœur de Gambetta, le Soldat inconnu
est amené à l'Arc de Triomphe où il est installé dans l'un des piliers de l'Arc. Huit morts
anonymes, chacun tombé sur l'un des huit grands champs de bataille de la Grande Guerre,
avaient été sélectionnés au sein de la citadelle de Verdun. C'est à Auguste Thin, jeune caporal
du 132ᵉ régiment d'infanterie, que revient la lourde tâche de choisir lequel rejoindrait Paris. Il
faut imaginer Auguste Thin un peu déstabilisé par cette demande que lui fait directement
Maginot, et pour matérialiser son choix, il doit déposer un petit bouquet de bleuets sur celui
des cercueils qu'il aura retenu. Thin ne sait pas comment choisir. Et il a une idée : il appartient
au 132ᵉ régiment d'infanterie, il additionne les chiffres qui composent son unité et donc il va
désigner le sixième cercueil en déposant le bouquet sur celui-ci. Le Soldat inconnu incarne
aussitôt une forme de pérennité de la République, raison pour laquelle le 11 novembre 1940 se
déroule sous l'Arc de Triomphe un événement fondateur. Alors que l'occupant nazi a interdit
les manifestations patriotiques, des étudiants vont se réunir malgré tout sur la tombe du Soldat
inconnu. C'est un acte de résistance, même s'il ne dit pas son nom, et c'est un acte qui est
particulièrement intéressant à mon avis, parce qu'il est l'œuvre de jeunes gens qui ont une
vingtaine d'années. Donc, ils ne se rendent pas sur la tombe d'un camarade tombé au front
comme ont pu le faire leurs parents, mais ils se rendent sur la tombe d'un jeune homme qui,
finalement, incarne cette continuité. On peut même peut-être penser que le général de Gaulle,
lors de son célèbre appel du 18 Juin, lorsqu'il évoque la flamme de la Résistance qui ne doit pas
s'éteindre et qui ne s'éteindra pas, fait peut-être une allsion indirecte à cette flamme qui veille
au-dessus de la tombe du Soldat inconnu.
La balance des opérations courantes (ou balance courante) se compose de deux balances: la
balance commerciale recense les importations et exportations de marchandises (les biens) et la
balance des invisibles comptabilise les services: ingénierie, transports, assurances, tourisme,
brevets, droits d’auteurs. La balance des capitaux enregistre les prêts et emprunts ainsi que les
investissements directs (un Japonais achète une entreprise européenne). La balance des
paiements regroupe tous les mouvements. Le solde est la différence entre les entrées et les
sorties d'argent. Une balance est excédentaire si les entrées d'argent sont supérieures aux
sorties. Dans le cas contraire, elle est déficitaire.
SPOLJNOTRGOVINSKI BILANSI
Bilans tekućih transakcija (ili tekući bilans) sastoji se od dva bilansa: trgovinski bilans - beleži
uvoz i izvoz robe (dobara), dok bilans nevidljivih stavki evidentira usluge: inženjering, transport,
osiguranje, turizam, patente, autorska prava. Bilans kapitala beleži zajmove i kredite, kao i
direktne investicije (na primer, Japanac kupuje evropsku kompaniju). Bilans plaćanja obuhvata
sve tokove. Saldo je razlika između priliva i odliva novca. Bilans je u suficitu ako su prilivi novca
veći od odliva. U suprotnom, bilans je u deficitu.