Edited volumes by Luka Špoljarić
Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 52.3 (special issue), 2020
Split: Književni krug, 2020
Ova knjiga prvi put na jednom mjestu okuplja devet renesansnih tekstova o svetom Jeronimu, koji s... more Ova knjiga prvi put na jednom mjestu okuplja devet renesansnih tekstova o svetom Jeronimu, koji su nastali u kratkom, ali izrazito plodnom razdoblju hrvatske književnosti – u dva-tri desetljeća oko godine 1500. Njezin je cilj učiniti tih devet djela dostupnima široj publici. U njoj se pritom, uz nekoliko pretiska, pretežito donose nova, poboljšana izdanja hrvatskih tekstova i prvi prijevodi više latinskih djela. Opremljena informativnim uvodima i popratnim komentarima, knjiga će današnjem čitatelju dočarati intenzitet Jeronimova štovanja u Hrvata, njegovu ulogu nacionalnog sveca kao i geografski raspon kulta, koji se protezao od Dalmacije preko Hrvatske i Slavonije sve do skjavonskih bratovština s druge strane Jadrana.
Papers in English by Luka Špoljarić
Colloquia Maruliana, 2022
This article discusses the correspondence between a Croato-Dalmatian prelate at the papal curia, ... more This article discusses the correspondence between a Croato-Dalmatian prelate at the papal curia, Nicholas bishop of Modruš, and a Perugian humanist Francesco Maturanzio, who for more than two years, from the spring of 1472 until the summer of 1474, enjoyed the loose patronage of the bishop. Maturanzio spent most of this period studying Greek on Rhodes and the majority of the letters are in fact his reports to the patron in faraway Rome on his own personal affairs and the turbulent political events in the East. The article analyzes and contextualizes the correspondence while chronicling Francesco Maturanzio's and Nicholas of Modruš's client-patron relationship. Finally, the appendix includes an edition of the correspondence.
Panthéons de la Renaissance: Représentation des grands hommes et mythologie du temps présent (Italie/Europe, 1300-1700), ed. Élisabeth Crouzet-Pavan, Jean-Baptiste Delzant, and Clémence Revest, 2021
The fifteenth century witnessed the emergence of the Dalmatian branch of the Republic of Letters.... more The fifteenth century witnessed the emergence of the Dalmatian branch of the Republic of Letters. Confronted with the Venetian claims of political and cultural superiority and an existential threat from the Ottoman Turks, Dalmatian humanists responded with their own narratives in which they put forward the past and present glories of their cities and their nation. This paper analyzes two chorographies written to this end: the De situ Illyriae et civitate Sibenici (1487) of Juraj Šižgorić of Šibenik and the Oratio de origine successibusque Slavorum (1532) of Vinko Pribojević of Hvar. It shows that though both authors lamented the hard times that befell their nation, they accepted the humanist idea of the renaissance of letters and they celebrated the modern-day viri illustres who followed in the footsteps of their national patron saint, the learned St. Jerome.
Renaissance Quarterly, 2019
This article analyzes the De Bellis Gothorum, a long neglected and misunderstood history of the a... more This article analyzes the De Bellis Gothorum, a long neglected and misunderstood history of the ancient Goths written in 1472–73 by Nicholas of Modruš, the leading Croatian-Illyrian bishop at the papal curia. By placing the work in its proper context, this article reconstructs a previously unknown episode in the political history of the fifteenth-century Adriatic. It is argued that the De Bellis Gothorum was in fact a national history that was meant to provide a trans-Adriatic network of Croatian and Bosnian nobles and churchmen with support from Naples and the papacy for their border wars against the Ottomans and reestablishment of their national kingdom.
Global Reformations: Transforming Early Modern Religions, Societies, and Cultures (ed. Nicholas Terpstra), 2019
After securing Church union with the Greeks at the Council of Florence in 1439, the Papacy aimed ... more After securing Church union with the Greeks at the Council of Florence in 1439, the Papacy aimed to drive the Turks from Europe, save Constantinople, and ensure the unity of all Christians under the Roman Church. With the defeat of crusading armies in 1444, attention moved to Bosnia and the Bosnian Church, which dominated the local court and society. Members of this church called themselves Krstjani (Christians), but the popes condemned them as “Manichean heretics.” From 1443 to 1463, papal efforts to Catholicize the Kingdom divided it both politically and religiously. A critical event was the forced conversion of 12,000 Krstjani in 1459, comparable to the forced baptisms of Jews and Muslims carried out decades later in Iberia. This paper reinterprets the 1459 purge, looking at the role of papal legates and nuncios, and drawing on the papal bulls which, together with the Commentaries of Pope Pius II, are our principal source for the event.
In Neo-Latin Contexts in Croatia and Tyrol: Challenges, Prospects, Case Studies, ed. Neven Jovanovic, Johanna Luggin, Luka Spoljaric, and Lav Subaric (Vienna: Böhlau Verlag), 2018
A Handbook to Classical Reception in Eastern and Central Europe. Ed. Zara Martirosova Torlone, Dana LaCourse Munteanu, and Dorota Dutsch. Oxford: Wiley-Blackwell.
This article discusses the classical reception in Renaissance Dalmatia through the prism of manus... more This article discusses the classical reception in Renaissance Dalmatia through the prism of manuscript evidence. It focuses on the period between the establishment of Venetian rule in 1409-1420, which triggered the diffusion of humanism into the region, and the expansion of the Venetian printing industry around 1470, which led to the decline of local manuscript production. By presenting the first overview of the known humanist manuscripts of Dalmatian provenance, and placing them within their respective social contexts, this chapter offers some general remarks on the circulation, copying, and reading of the classics during this pivotal period of Croatian intellectual history.
Influenced by new ideas of the classical past spreading from the Italian peninsula, Croatian aris... more Influenced by new ideas of the classical past spreading from the Italian peninsula, Croatian aristocratic families started tracing their family origins to Rome: in 1422 the Counts of Krk began to call themselves ‘Frankapani’ and trace their origins to the Roman Frangipani, while a century later the last Count of Krbava identified himself as ‘Ivan Torkvat’ and thus a descendant of the ancient Roman Manlii Torquati. The paper reconsiders the long-held view that these dynastic origin myths served as mere fashionable embellishments to the images of the lords, and shows their use in dynastic propaganda. The first three sections analyze respectively the adoption of the Frankapan myth by Nikola IV Count of Krk, and its use in the diplomacy of his sons, Stjepan II and Ivan VII, as well as his grandson Bernardin. The final section is devoted to the adoption of the Torkvat myth and its use in dynastic propaganda of Ivan Karlović the last Count of Krbava. The discussion focuses particularly on the activities of diplomats in service of these lords and uses these episodes as litmus tests for studying the diffusion of humanist ideas in the Croatian regnum. In conclusion, the paper considers these Roman family identities in the context of older historiographical traditions.
Colloquia Maruliana, 2015
The article examines the uncredited Latin translations of Isocrates’ parenetic orations To Nicocl... more The article examines the uncredited Latin translations of Isocrates’ parenetic orations To Nicocles and To Demonicus, located in Rome, Biblioteca dell’Accademia dei Lincei e Corsiniana, MS Corsin. 43.E.3 (127). In addition to the translations the manuscript contains two works of Nicholas of Modruš, a Croatian bishop who from 1464 until 1480 enjoyed a successful career at the papal curia. The bishop’s authorship of the translations has long been under question. The article revisits this problem by drawing on new palaeographic evidence, comparing the versions from the Corsinian manuscript to earlier translations of the orations, and proposing a possible solution to the question of the unnamed dedicatee of To Nicocles. Finally, it includes the editio princeps of the To Nicocles translation, and a new edition of the To Demonicus (published with errors by Karl Müllner in 1903 and attributed erroneously to Niccolò Sagundino).
Papers in Croatian by Luka Špoljarić
![Research paper thumbnail of Pavao Križanić i Pripis o Hrvatskoj Crkvi i njezinim tradicijama u glosiranom psaltiru Jurja iz Sklavonije [Pavao Križanić and the Addendum on the Croat Church and Its Traditions in the Glossed Psalter of Georges d’Esclavonie]](https://attachments.academia-assets.com/120517550/thumbnails/1.jpg)
Croatica Christiana periodica, 2024
Juraj de Rayn ili de Sclavonia (oko 1355./1360. – 1416.) zadnjih je četrdeset godina često spomin... more Juraj de Rayn ili de Sclavonia (oko 1355./1360. – 1416.) zadnjih je četrdeset godina često spominjana osoba u studijama i pregledima povijesti hrvatskog srednjovjekovlja i glagoljaštva. Obično nazivan »Juraj iz Slavonije« ili »Juraj Slovinac«, poznat je kao profesor Pariškog sveučilišta koji je na posljednjim folijima svojeg glosiranog psaltira (danas prvi svežanj rukopisa Bibliothèque municipale de Tours MS 95, fol. 75v-77r) zapisao glagoljsku azbuku i molitve, što se u historiografiji redovito naziva glagoljskom početnicom, a koje je popratio s više latiničnih bilježaka, pisanih što na latinskom što na hrvatskom jeziku. Iako ti glagoljski i latinični tekstovi potječu od Jurjeve ruke, u ovom se radu pokazuje kako je ključnu ulogu u njihovu nastanku imao krbavski dijak Pavao Križanić (fl. 1384. – 1397.), čije ime i ruku također susrećemo u rukopisu. U radu se prvi put objašnjavaju okolnosti nastanka tih tekstova, donosi se nova interpretacija sadržaja bilježaka u kontekstu razvoja hrvatskoga nacionalnog diskursa te se pokazuje kako su ti tekstovi činili cjelinu čija se funkcija mora tumačiti u kontekstu rukopisa i nacionalnog identiteta njegova vlasnika Jurja iz Sklavonije.
![Research paper thumbnail of O zadarskim humanistima i pastorali: Jerolim Kršava i njegova ekloga za dužda Leonarda Loredana [On Zadar’s Humanists and the Pastoral: Jerolim Kršava and his Eclogue for Doge Leonardo Loredan]](https://attachments.academia-assets.com/113262664/thumbnails/1.jpg)
In: Ljubvene i deželje Vile i malinari od Istine: Planine Petra Zoranića (1569-2019) [Love’s and Country’s Muses and Truth’s Father Time: Petar Zoranić’s Mountains (1569-2019)], ed. Davor Dukić, Ivan Lupić and Divna Mrdeža Antonina, 277–314 (Zadar: Sveučilište u Zadru, 2023), 2023
Godine 1501, u vrijeme Drugog mletačko-osmanskog rata, za mletačkoga dužda izabran je Leonardo Lo... more Godine 1501, u vrijeme Drugog mletačko-osmanskog rata, za mletačkoga dužda izabran je Leonardo Loredan (vl. 1501-1521). Loredanovo ustoličenje ponukalo je, prema ustaljenom običaju, humaniste iz svih krajeva mletačkog imperija na pisanje čestitarskih panegiričkih djela. Među njima se našao i danas malo poznati zadarski humanist Jerolim Kršava (oko 1460?-nakon 1521), koji je Loredanu posvetio eklogu, Ekloga u povodu ustoličenja Leonarda Loredana za presjajnoga mletačkog dužda. Ovaj rad donosi skicu biobibliografskog profila ovog zadarskog humanista, predstavlja Eklogu i smješta je u kontekst mletačke panegiričke književnosti. Rad ističe važnost zadarskog intelektualnog konteksta za razumijevanje djela, svraćajući pozornost na posebnu popularnost pastorale među zadarskim humanistima s početka 16. stoljeća i uspoređujući Eklogu s Planinama Petra Zoranića. U prilogu se donosi prvo izdanje i hrvatski prijevod Ekloge.
![Research paper thumbnail of Zov partenopejskih princeza: Frankapani i Kosače u bračnim pregovorima s napuljskim kraljem Ferranteom [The Call of Parthenopean Princesses: The Kosače and the Frankapani in Marriage Negotiations with Ferrante King of Naples]](https://attachments.academia-assets.com/66181377/thumbnails/1.jpg)
Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2020
Tijekom 1470-ih godina napuljski je kralj Ferrante Aragonski vodio izuzetno aktivnu vanjsku polit... more Tijekom 1470-ih godina napuljski je kralj Ferrante Aragonski vodio izuzetno aktivnu vanjsku politiku jasnih imperijalnih konotacija, sklapajući, zahvaljujući brojnom potomstvu i široj obitelji, niz bračnih saveza ne samo s moćnim talijanskim i europskim dvorovima, nego i strateški važnim magnatima. U tu mrežu savezništava Ferrante je nakon 1472. nastojao uključiti i najuglednije magnate na istočnoj jadranskoj obali, hercega Vlatka Kosaču, Stjepana Frankapana Modruškog i Ivana Frankapana Krčkog, nudeći njima, odnosno njihovim sinovima, ruke svojih nećakinja, sestara Marzano. U radu se raspravlja o političkim okolnostima koje su tjerale te magnate da se odazovu Ferranteovoj ponudi te se analizira dinamika bračnih pregovora koje su vodili s njim. U Prilogu se donose izdanja izvora vezanih uz te pregovore i napuljsku prisutnost na istočnoj jadranskoj obali u prvoj polovici 1470-ih.
Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti ZPDZ HAZU, 2019
Ovo je drugi od dvaju članaka u kojima se istražuje odnos bosanske kraljice Katarine i humanista ... more Ovo je drugi od dvaju članaka u kojima se istražuje odnos bosanske kraljice Katarine i humanista te analiziraju humanistička djela njoj posvećena. Ovdje se pritom iznosi hipoteza kako je hrvatski biskup Nikola Modruški Katarini posvetio svoj zagonetni i krnje očuvani traktat De humilitate (O poniznosti). U prilog toj hipotezi donosi se detaljan opis djela i rukopisa u kojem je sačuvano, razlaže se kontekst nastanka djela, te se naposljetku razmatra njegova svrha. Članak pritom donosi novi pogled na prve godine Katarinina života u Rimu.
![Research paper thumbnail of Korespondencija prvih dalmatinskih humanista: Juraj Benja Zadranin [The Correspondence of the First Dalmatian Humanists: Juraj Benja of Zadar]](https://attachments.academia-assets.com/59106591/thumbnails/1.jpg)
Colloquia Maruliana, 2019
Početkom 15. stoljeća pisanje privatnih pisama stječe popularnost među talijanskim humanistima i ... more Početkom 15. stoljeća pisanje privatnih pisama stječe popularnost među talijanskim humanistima i postaje kralješnicom književne republike u nastajanju. U tom procesu sudjeluju i prvi pobornici pokreta među dalmatinskim patricijatom, poput Zadrana Jurja Jurjevića i Jurja Benje te Trogiranina Ivana Sobote. U ovom se radu donosi studija, izdanje i prijevod sačuvane korespondencije Jurja Benje (oko 1395–1437), koja broji sedam pisama, od čega je jedno Benjino, a šest je njemu upućenih. Iako se redovito spominje kao jedan od pionira humanističkog pokreta u Dalmaciji, Benja je i dalje uvelike nepoznata ličnost. U uvodnoj se studiji stoga, na osnovi korespondencije i dokumenata iz zadarskog arhiva, prvi put donosi detaljna rekonstrukcija Benjina života i njegova odnosa s korespondentima, mletačkim svećenikom Nicolòom Zancanijem te dvojicom Markežana, Giovannijem Tintom Vicinijem iz Fabriana i slavnim Ankonitancem Ciriacom Pizzicollijem. U zaključku se razmatraju nove informacije koje nam korespondencija pruža o Jurju Benji kao humanistu, pogotovo u usporedbi s njegovim prijateljem Trogiraninom Petrom Cipikom. Osim izdanja i prijevoda pisama u članku se donosi i prijepis Benjine oporuke.
Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti ZPDZ HAZU, 2018
Ovo je prvi od dvaju članaka u kojima se istražuje odnos bosanske kraljice Katarine i humanista. ... more Ovo je prvi od dvaju članaka u kojima se istražuje odnos bosanske kraljice Katarine i humanista. Ovdje su pritom u fokusu epigrami talijanskog humanista Leonarda Montagne spjevani u njezinu čast. Na osnovi epigrama donosi se nova rekonstrukcija Katarinina životnog puta dvije godine uoči njezina dolaska u Rim 1467., te se razmatraju kako njezina uloga na istočnojadranskoj političkoj sceni, tako i Montagnina uloga kraljičina savjetnika i posrednika. Članak uključuje i izdanje i prijevod epigrama.
Colloquia Maruliana, 2018
Iako je u glagoljaškim krugovima hrvatsko-dalmatinskog svećenstva dugo bio čašćen kao apostol Hrv... more Iako je u glagoljaškim krugovima hrvatsko-dalmatinskog svećenstva dugo bio čašćen kao apostol Hrvata, sveti je Jeronim vrhunac popularnosti doživio u petnaestom i šesnaestom stoljeću. U sklopu širenja humanizma i nacionalnog diskursa diljem Europe hrvatsko-dalmatinski su svećenici i humanisti pretvorili sveca u svojega nacionalnog zaštitnika. Ovaj članak svraća pozornost na zbirku tekstova koja svjedoči o popularnosti sv. Jeronima; sačuvana je na jednom listu papira među bilježničkim spisima zadarskoga notara Jerolima Vidulića. Zbirku čine dva teksta: jedan je polemički traktat o svečevu porijeklu, dok se drugi sastoji od crkvenog himna i molitve u njegovu čast. U radu se zbirka identificira kao povijesno-liturgijska knjižica i smješta se u žanrovski, ideološki i institucionalni kontekst, dok se u prilogu donosi prvo cjelovito izdanje i prijevod knjižice.
![Research paper thumbnail of Hrvatski renesansni velikaši i mitovi o rimskom porijeklu [Croatian Renaissance Lords and the Myths of Roman Origin]](https://attachments.academia-assets.com/57973474/thumbnails/1.jpg)
Modruški zbornik, 2016
(Ovo je prevedena i na nekim mjestima izmijenjena verzija rada "Illyrian Trojans in a Turkish Sto... more (Ovo je prevedena i na nekim mjestima izmijenjena verzija rada "Illyrian Trojans in a Turkish Storm: Croatian Renaissance Lords and the Politics of Dynastic Origin Myths") Hrvatski su velikaški rodovi u 15. i 16. stoljeću počeli isticati svoje rimsko porijeklo: godine 1422. knezovi su se Krčki nazvali »Frankapanima«, potomcima rimskih Frangipana, dok se gotovo stoljeće kasnije Ivan Karlović, posljednji knez Krbavski iz roda Kurjakovića, počeo predstavljati kao »Ivan Torkvat« i potomak rimskih Manlija Torkvata. U članku su analizirane okolnosti usvajanja tih mitova i njihova upotreba u diplomaciji. Pokazuje se da posrijedi nisu bili puki uresi kakvima se često predstavljaju, nego moćna sredstva dinastičke diplomacije koja su učeni poslanici u službi velikaša redovito prilagođavali danim političkim okolnostima. Razmotrena je upotreba istih mitova u kontekstu hrvatsko-talijanskih kulturno-političkih veza i prekojadranske difuzije renesanse i renesansnoga humanizma.
Filologija, 2016
MS BAV Vat. lat. 5174 humanistički je rukopis mješovite građe, koji sadrži Propercijeve Elegije, ... more MS BAV Vat. lat. 5174 humanistički je rukopis mješovite građe, koji sadrži Propercijeve Elegije, petnaestu poslanicu iz Ovidijevih Heroida te kraće srednjovjekovne i humanističke tekstove. Šime Jurić još je 1980. godine upozorio na činjenicu da je rukopis ispisan 1464. godine u Trogiru te da se među kraćim tekstovima nalazi i elegija inače slabo poznatoga Trogiranina Ivana Lipavića. Ovaj kratak rad skreće pozornost na dva niza glosa, koje otkrivaju da je riječ o rukopisu upotrebljavanu prvenstveno u školskim klupama, te koje čine MS BAV Vat. lat. 5174 prvim dosad identificiranim školskim rukopisom renesansne Dalmacije. Rad uključuje i prijepis svih bilježaka dvojice trogirskih učenika uz Propercija, odnosno Ovidija, i na osnovi njih donosi nekoliko zaključaka o lokalnoj humanističkoj nastavi.
Građa za povijest književnosti hrvatske, 2015
Prilog donosi novo kritičko izdanje i prijevod Petrove lađice, traktata o problemu fizičkog zla h... more Prilog donosi novo kritičko izdanje i prijevod Petrove lađice, traktata o problemu fizičkog zla hrvatskog renesansnog biskupa Nikole Modruškog (ca. 1425–1480), sastavljenog u mjesecima nakon osmanske invazije Bosanskog kraljevstva 1463. i posvećenog kaločkom nadbiskupu Stjepanu Várdaiju (ca. 1425–1471). Prilog uključuje i studiju koja na osnovi Petrove lađice i Dijaloga o sreći smrtnika, drugog poznatog djela koje je Nikola sastavio u tom razdoblju, kao i drugih literarnih i rukopisnih izvora analizira njegove veze s dvorom ugarskog kralja Matije Korvina (1458–1490), njegov intelektualni profil, ali i kasniju recepciju njegovih djela na dvoru. Analizom ugarske karijere Nikole Modruškog ova studija tako donosi šire zaključke o društveno-političkoj dinamici i intelektualnoj kulturi dvora u prvim godinama Matijine vladavine.
Uploads
Edited volumes by Luka Špoljarić
Papers in English by Luka Špoljarić
Papers in Croatian by Luka Špoljarić
Wednesday, March 30 2022
9:00AM-12:30PM
The Spencer Hotel - Club Lounge - 1st Floor