Papers by Ksenija Klasnic
Mitovi o silovanju su predrasudna, stereotipna ili lažna uvjerenja o cinu, žrtvama i pociniteljim... more Mitovi o silovanju su predrasudna, stereotipna ili lažna uvjerenja o cinu, žrtvama i pociniteljima silovanja koja sudjeluju u stvaranju neprijateljske klime prema žrtvama silovanja (Burt, 1980:217). Možemo ih definirati i kao kulturno situirane i drustveno naucene ideologije koje opravdavaju nasilje nad ženama i zagovaraju žensku odgovornost za njihovu seksualnu viktimizaciju (Demig et al., 2013:467). Nedavni medijski napisi o Barometrovom istraživanju iz 2016. godine koje je pokazalo da cak 37% građana RH silovanje smatra opravdanim barem u jednoj od devet ponuđenih situacija (kao sto su npr. konzumacija alkohola, nosenje provokativne odjece, odlazak u stan pocinitelja i sl.), aktualiziralo je temu prihvacanja mitova o silovanju u hrvatskom drustvu. Formiraju li se takvi stavovi vec u adolescentskoj dobi i sto ih uzrokuje? Brojne medijske senzacionalisticke i stereotipne reprezentacije silovanja, ali i scene nasilnih seksualnih odnosa u razlicitim pornografskim sadržajima izdvajaju se kao potencijalno plauzibilni odgovori. Jos je Burt (1980) konceptualno uspostavila i empirijski potvrdila medijacijski efekt stereotipnih rodnih uloga (indikatora tradicionalnog seksizma) na mitove o silovanju. S obzirom da se u ovoj studiji bavimo adolescentima, umjesto indikatora tradicionalnog, koristimo indikatore modernog, tj. neoseksizma. Cilj je ovog izlaganja utvrditi stupanj vjerovanja zagrebackih srednjoskolaca u mitove o silovanju i njihovu sklonost neoseksistickim uvjerenjima, kao i provjeriti može li se vjerovanje mladica i djevojaka u mitove o silovanju protumaciti njihovim neoseksistickim uvjerenjima, ucestaloscu konzumacije pornografije i drugih seksualiziranih medija. Analizirani podaci prikupljeni su metodom ankete u sklopu projekta Prospective Biopsychosocial Study of the Effects of Sexually Explicit Material on Young People’s Sexual Socialization and Health, u tri vala longitudinalnog istraživanja. Deskriptivna analiza odgovora na sest mjerenih mitova o silovanju pokazuje da gotovo 30% ispitanih adolescenata smatra da kada djevojke hodaju bez grudnjaka, u mini suknjama ili uskim majicama, same izazivaju nevolje, dok vise od cetvrtine ispitanih adolescenata (27, 3%) misle da bi stupanj u kojem se žena odupirala trebao biti temeljni faktor u procjeni je li bila rijec o silovanju ili ne. Mladici u vecoj mjeri od djevojaka prihvacaju mit da se muskarca koji je ženu prisilo na seks donekle može opravdati ako je s njom vec imao seksualne odnose te da je u vecini slucajeva silovanja žrtva lakog morala. Odnos između vjerovanja u mitove o silovanju, sklonosti neoseksizmu te ucestalosti konzumacije medijskih sadržaja i pornografije analiziran je primjernom multigrupnog modeliranja (po spolu) strukturalnim jednadžbama (SEM) na uzorku velicine 462 sudionika (od cega 29% mladica). Pocetna pretpostavka o medijacijskom efektu neoseksizma na odnos između ucestalosti konzumacije medija i pornografije te vjerovanja u mitove o silovanju nije potvrđena. Utvrđeni su, međutim, razliciti obrasci povezanosti ovih konstrukata s obzirom na spol. Kod mladica postoji pozitivna povezanost između ucestalosti gledanja filmova i serija s neoseksizmom, no njihovo prihvacanje mitova o silovanju nije povezano niti s neoseksizmom niti s konzumacijom medija i pornografije. Kod djevojaka je prihvacanje mitova o silovanju pozitivno povezano s neoseksizmom, a negativno s upotrebom pornografije. Možemo zakljuciti da među zagrebackim adolescentima postoji spolno-specificna longitudinalna povezanost konzumacije medija i pornografije s neoseksistickim stavovima i prihvacanjem mitova o silovanju, no mehanizam te povezanosti ostaje nepoznat.
SADRŽAJ 1. Uvod 1.1. Kratak pregled relevantne literature "U svim društvima postoji spolna podjel... more SADRŽAJ 1. Uvod 1.1. Kratak pregled relevantne literature "U svim društvima postoji spolna podjela rada. To znači da se neki zadaci dodjeljuju pretežno ili isključivo ženama, drugi muškarcima, dok neke mogu obavljati i muškarci i žene. Kada društva prolaze kroz ekonomske promjene, mijenja se i priroda rada, pa tako i njegova raspodjela između muškaraca i žena. " (Mackintosh, 2013:205) Početkom ovog stoljeća, sociolog Topolčić primijetio je kako u Hrvatskoj od sredine 70-ih godina do sredine 90-ih godina 20. stoljeća nije objavljen ni jedan znanstveni rad o podjeli rada između bračnih partnera. Smatrao je da je razlog tome ukorijenjen u društvenim okolnostima, tj. u činjenici da je u socijalističkom razdoblju u sferi javnih odnosa proklamirana jednakost spolova, ali bez zadiranja u sferu privatnosti i obiteljskih odnosa. Postupne promjene događale su se u javnoj, ali ne i u privatnoj sferi. "Egalitarna ideologija nije imala izravan utjecaj na ponašanje u obitelji, tako da je žena postala suodgovorna za prihod obitelji, ali je zadržala 'stare ženske obveze' u kućanstvu. " (Topolčić, 2001:771) Recentnija istraživanja podjele kućanskih poslova provedena u Hrvatskoj, provođena krajem 20. i početkom 21. stoljeća, pokazuju da se situacija po ovom pitanju i nije mnogo promijenila u odnosu na onu u vrijeme socijalizma. Primjerice, istraživanjem provedenim 1998. godine na prigodnom uzorku u Zagrebu (Topolčić, 2001) utvrđeno je da muškarci ukupno rade puno manje posla u obitelji nego žene. Podaci tog istraživanja sugeriraju da je podjela rada u kućanstvu između bračnih partnera i dalje neravnopravna, uz puno veći radni angažman žena, da se muškarci više brinu za djecu nego što su angažirani u obavljanju kućanskih poslova te da je rad u kućanstvu u velikoj mjeri rodno segregiran. Muškarci su se također pokazali kao mnogo manje homogena skupina nego žene što znači da muškarci mogu u puno većoj mjeri određivati hoće li obavljati neke kućanske poslove ili neće, dok žene imaju puno manje mogućnosti izbora. "Posljedice neravnopravne podjele rada snose ponajprije žene, ali i muškarci u narušenoj kvaliteti braka i obiteljskog života. " (Topolčić, 2001:769) Istraživanje provedeno 2007. godine na nacionalno reprezentativnom uzorku građana Republike Hrvatske (Čulig, Kufrin, Landripet, 2007) pokazalo je da su je "raspodjela kućanskih poslova između supružnika/partnera u hrvatskim obiteljima izrazito u skladu sa stereotipnim rodnim ulogama, pa je većinu poslova moguće definirati kao 'muške' ili 'ženske' , pri čemu je drugih, naravno, više" (Čulig, Kufrin, Landripet, 2007:139). Kao dominantno ženski poslovi prije svega su se pokazali pranje rublja, glačanje, kuhanje, pranje posuđa, pospremanje stana i pospremanje stola nakon obroka. Dominanto muški poslovi pokazali su se manji popravci u stanu, održavanje automobila i održavanje stana. Autori su zamijetili da su tzv. "tipično ženski" poslovi po prirodi takvi da ih treba obavljati svakodnevno ili svakog tjedna, dok se "tipično muški" poslovi mogu označiti kao povremeni Tablica 1. Vrste neplaćenih poslova i faktori koji utječu na broj sati i rodnu podjelu rada (Dex, 2010:94-95, vlastiti prijevod) Tehnika anketiranja Online (CAWI) Telefonski (CATI) Ukupno Stupanj obrazovanja žena N (%) N (%) Osnovna škola 16 (3,7%) 7 (4,1%) 23 (4,0%) Srednja strukovna škola u trajanju do 3 godine 81 (19,0%) 28 (16,3%) 109 (18,2%) Srednja strukovna škola u trajanju od 4 godine 150 (35,1%) 84 (48,8%) 234 (39,0%) Gimnazija ili privatna srednja škola 26 (6,1%) 2 (1,2%) 28 (4,6%) Viša škola 52 (11,9%) 23 (13,4%) 75 (12,5%) Fakultet 85 (19,9%) 25 (14,65%) 110 (18,3%) Specijalizacija, magisterij znanosti, doktorat znanosti ili više 18 (4,2%) 0 (0,0%) 18 (3,0%) Ukupno 427 (100,0%) 173 (100,0%) 600 (100,0%) Dobna skupina 18-24 godine 4 (0,9%) 0 (0,0%) 4 (0,7%) 25-34 godine 132 (30,9%) 35 (20,2%) 167 (27,8%) 35-44 godine 166 (38,9%) 58 (33,5%) 224 (37,3%) 45-54 godine 99 (23,2%) 43 (24,9%) 142 (23,7%) 55-65 godina 26 (6,1%) 37 (21,4%) 63 (10,5%) Ukupno 427 (100,0%) 173 (100,0%) 600 (100,0%) Tablica 2. Struktura uzorka (obrazovanje i dob žena) prema tehnici anketiranja
Predrasude prema ženama, u obliku seksizma, tradicionalno su bile okarakterizirane zagovaranjem s... more Predrasude prema ženama, u obliku seksizma, tradicionalno su bile okarakterizirane zagovaranjem strogih rodnih uloga. No, uslijed kulturnih i političkih promjena posljednjih desetljeća, otvorena diskriminacija prema ženama postaje društveno neprihvatljiva, a seksizam preuzima nove, suvremene oblike koji često prolaze nezapaženo, tajno i skriveno. Cilj je ovoga rada konstruirati i evaluirati novu Skalu suvremenog seksizma koja će objediniti nekoliko do sad konceptualno razdvojenih oblika suvremenog seksizma, kao i neke sadržaje koji do sad nisu bili uključeni u postojeće skale suvremenih oblika seksizma. Oslanjajući se na tri tipa konceptualno-operacionalnih razrada suvremenog seksizma-moderni seksizam Swim i suradnica (1995), neoseksizam Tougas i suradnika (1995) te ambivalentni seksizam Glicka i Fiske (1996), konceptualno i operacionalno su razrađeni suvremeni seksistički stavovi u četiri temeljne sadržajne domene: 1. nijekanje postojanja daljnje diskriminacije žena; 2. antagonizam spram zahtjeva žena; 3. ogorčenje zbog posebnih pogodnosti koje žene dobivaju samo zbog toga što su žene; te 4. zamjeranje ženama zbog "preosjetljivosti" na seksizam i seksualno uznemiravanje. Istraživanje je provedeno metodom ankete na prigodnom uzorku od 402 studentice i studenta različitih sastavnica Sveučilišta u Zagrebu. Konačnu inačicu Skale suvremenog seksizma (SSS) čini 27 čestica, a skala predstavlja jednodimenzionalan mjerni konstrukt. Na temelju provedenih analiza autori zaključuju da je SSS instrument visoke pouzdanosti te zadovoljavajuće sadržajne, kriterijske i konstruktne valjanosti i sugeriraju neke daljnje smjernice za njegovo korištenje u anketnim istraživanjima.
U radu su izneseni rezultati istraživanja provedenog 2010. godine na reprezentativnom uzorku građ... more U radu su izneseni rezultati istraživanja provedenog 2010. godine na reprezentativnom uzorku građana Republike Hrvatske (N=1008). Cilj istraživanja bio je utvrditi empirijske dimenzije seksizma i dovesti ih u vezu sa sklonoscu prema sljedecim socioekoloskim orijentacijama: antropocentrizmom koji predstavlja misljenje da je covjek apsolutni gospodar prirode, tehnocentrizmom koji je operacionaliziran izjavom da suvremena tehnika ima mnogo vise pozitivnih nego negativnih osobina te ekocentrizmom prema kojemu je covjek samo jedno od prirodnih bica i mora se pokoravati zakonima prirode. Rezultati su pokazali da možemo govoriti o tri dimenzije seksizma: androcentrizmu, patrijarhalizmu i deklarativnom egalitarizmu. Prvim dvjema dimenzijama skloniji su muskarci i ispitanici starije dobi, dok su deklarativnom egalitarizmu sklonije žene i mlađi ispitanici. Utvrđeno je da je najzastupljenija socioekoloska orijentacija ekocentrizam i nesto je vise zastupljena među ženama, dok je najmanje zastup...
Studija prezentirana u ovoj knjizi utemeljena je na istraživanju studentskog prosvjeda koji se od... more Studija prezentirana u ovoj knjizi utemeljena je na istraživanju studentskog prosvjeda koji se odvijao na Filozofskom fakultetu Sveucilista u Zagrebu u travnju i svibnju 2009. godine, a ciji je temeljni cilj bio realizacija prava na besplatno obrazovanje na svim obrazovnim razinama. Istraživacki tim koji je proveo istraživanje sastojao se od dvoje nastavnika i sest studenata i studentica Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu. Istraživanje je provedeno metodom ankete na 402 studenta/ica sudionika/ica plenuma. Knjiga zapocinje kratkim pregledom povijesti studentskog aktivizma te emprijskih istraživanja studentskih prosvjeda u svijetu. Slijedi prikaz relevantnog međunarodnog i domaceg politickog konteksta u kojemu se prosvjed odvijao i koji mu je prethodio, a nakon toga opis uspostavljanja studentske kontrole nad nastavnim procesom i prostorima fakulteta uz plenumsku i medijsku kronologiju događaja tijekom trajanja studentskog prosvjeda. Osnovni cilj istraživanja bio je provjeriti hipotezu da prosvjednici nisu homogena grupa koja zastupa iste stavove iz istih razloga, vec da je rijec o razlicitim motivima i razlozima prosvjedovanja. Stoga je za potrebe ove studije konceptualno i operacionalno osmisljena moguca tipologiju prosvjednika pri cemu je pretpostavljeno da se pojedini tipovi u vecoj ili manjoj mjeri razlikuju u temeljnim karakteristikama, kao i u vrijednosno stavovskim dispozicijama. Empirijski je utvrđeno postojanje sest statisticki znacajnih latentnih dimenzija, odnosno tipova prosvjednika koji su radno nazvani: Socijalna kritika neoliberalizma u obrazovanju, Prosvjed kao pokrice za nerad, Liderska autopercepcija u kontekstu prosvjeda, „Profesionalni“ prosvjednik, Mladalacko zajednistvo i Nezainteresirani konformist. U rezultatima provedenog istraživanja iznose se brojni podaci koji opisuju prosvjedne aktivnosti studenata, njihove politicke stavove, socijalne aspiracije, ocekivanja od buducnosti i od samog prosvjeda, njihovo povjerenje u institucije te strahovi od mogucih negativnih posljedice sudjelovanja u prosvjedu. Nakon utvrđivanja sklonosti studenata prosvjednika pojedinim dimenzijama ustavnovljene tipologije prosvjednika pristupa se opsirnoj analizi stupnja te sklonosti s obzirom na ostale mjerene karakteristike i stavove prosvjednicke populacije.
Socijalna ekologija: časopis za ekološku misao i sociologijska istraživanja okoline, Dec 15, 2008
European journal of public health, Oct 1, 2022
Aware of the participants' vulnerabilities, a dialogical narrative-based approach was used to gat... more Aware of the participants' vulnerabilities, a dialogical narrative-based approach was used to gather thick descriptions and deep insight, while applying the ''seven C's'': conversation, curiosity, context, complexity, challenge, caution, and care (Frank, 2019). Recruitment was done through LGBTQ+ Denmark and via networks of networks. Two LGBTQ+ young adults living with chronic conditions held the dialogues. Mode of communication was chosen by the participants (either face-to-face, via internet or via telephone). Data analysis was conducted via the ''analysis grid'' (Roest et al.
Pretpostavka od koje smo posli u ovom radu odnosi se na cinjenicu da vjernici ne cine homogenu sk... more Pretpostavka od koje smo posli u ovom radu odnosi se na cinjenicu da vjernici ne cine homogenu skupinu, vec da postoje razliciti tipovi vjernika, odnosno, razliciti tipovi religioznosti. Postoji vise tipologija religioznosti, no mi se u ovom radu bavimo onom Gorlowa i Schroedera koji smatraju da postoji sedam razlicith tipova religioznosti. Ovi se tipovi međusobno razlikuju po tome koju strategiju za zadovoljavanje potreba koriste. Osnovna hipoteza rada bila je da tipovi religioznosti preuzeti iz navedene tipologije mogu biti empirijski verificirani kao latentne dimenzije odgovarajuceg kompozitnog instrumenta za mjerenje tipova religioznosti. Ovu hipotezu podaci nisu potvrdili. Naime, umjesto sedam, dobivene su cetiri dimenzije, odnosno pokazalo se da se rezultati grupiraju na nacin da cine cetiri koncepta koja smo nazvali fundamentalist, tradicionalist, vjerski intelektualac i vjernik socijalno orijentiran. Prilikom klasifikacije ispitanika s obzirom na tip religioznosti, ustanovljeno je postojanje i pete dimenzije koju smo nazvali neodređeni tip religioznosti. Brojne analize, opisne u ovom radu, pokazale su da se navedeni tipovi religioznosti međusobno razliku po nekim ispitivanim psihosocijalnim obilježjima kao sto su temeljni elementi religioznosti, neka sociokulturna obilježja, potrebe koje zadovoljava Crkva, vjerske potrebe, vrsta afilijativne motivacije i tip licnosti ispitanika.
Socijalna ekologija : časopis za ekološku misao i sociologijska istraživanja okoline, Dec 15, 2011
Uploads
Papers by Ksenija Klasnic