Papers by Jadranka Brncic
Naracija u historiografiji. Paul Ricoeur, Vrijeme i pripovjedni tekst, Pariz 1983-1985
Radovi : Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Oct 18, 2007
U radu se propituje referencijalnost metafore u biblijskoj i Kamovljevoj Pjesmi nad pjesmama ne b... more U radu se propituje referencijalnost metafore u biblijskoj i Kamovljevoj Pjesmi nad pjesmama ne bi li se otkrile srodnosti i razlike između njih. Biblijska je Pjesma subverzivna, a Kamovljeva osporavateljska u odnosu na brak i na općeprihvaćenu hermeneutiku. Bitna razlika između njih jest da im ni tema ni poruka nisu zajedničke: biblijska afirmira svetost erotske ljubavi, a Kamovljeva osporava posredništva, privilegije i prava institucija nad ljudskom slobodom. Biblijska knjiga (zapisana najvjerojatnije u 5. stoljeću pr. Kr.) niz je od sedam ljubavnih pjesama u formi dijaloga (117 stihova). Ne govori o Bogu (on se i ne spominje niti je krajnji referent teksta) i služi se jezikom strastvene, erotske ljubavi. Tumačila se, kao ni jedna druga biblijska knjiga, na mnoštvo načina. Tumačenja se uglavnom kreću između dvaju gravitacijskih središta: jedni je čitaju kao profani, svjetovni tekst, a drugi joj pridaju alegorijsko značenje, odnosno ljubavnički odnos ljubljenog i ljubljene najčešće tumače kao alegoriju: kao ljubav Boga prema Izraelu i naroda prema svome Bogu, kao ženidbu Krista Crkvom ili kao mistično jedinstvo duše s Bogom. 131
Pourquoi se souvenir de la Shoah ?
Presses universitaires de Rennes eBooks, 2011
L’histoire et la mémoire On peut essayer de comprendre la relation entre l’histoire et la mémoire... more L’histoire et la mémoire On peut essayer de comprendre la relation entre l’histoire et la mémoire sous deux aspects : celui de la valeur objective de la connaissance scientifique (aspect épistémologique) et celui de la réflexion sur les implications éthiques de la mémoire (aspect déontologique). Quand on réfléchit sur la mémoire, c’est-à-dire sur la manière dont les événements passés restent présents aujourd’hui, on peut commencer par analyser ce qu’est la mémoire, observer ses causes biologi..
Desničini susreti 2012. Dio 1
Filozofska istraživanja, Apr 17, 2013
Prije samoga promišljanja odnosa metafore i filozofije, valjalo bi ponovno definirati što metafor... more Prije samoga promišljanja odnosa metafore i filozofije, valjalo bi ponovno definirati što metafora jest. Ukoliko ju se razumije na hermeneutičkoj razini, tj. na razini diskursa, problem njezine moći »ponovnog opisivanja stvarnosti« u središtu je pitanja o metafizici. Na tragu Nietzscheovih i Heideggerovih misli o jeziku, u članku se dovode u zrcalni odnos Ricoeurovo (hermeneutičko) i Derridino (dekonstrukcijsko) preispitivanje metafore. Potom se otvara moguća rasprava o tomu je li-u situaciji u kojoj filozofijski diskurs radikalno dovodi u pitanje sam projekt metafizike-metafora, s obzirom na svoju inovacijsku i heurističku funkciju, još živa, tj. potentna za stvaranje smisla. Ako se može tvrditi da jest, onda bi valjalo rehabilitirati koncept imaginacije kao svojevrsne tehnike mogućega.
Filozofska Istrazivanja, Apr 17, 2013
Prije samoga promišljanja odnosa metafore i filozofije, valjalo bi ponovno definirati što metafor... more Prije samoga promišljanja odnosa metafore i filozofije, valjalo bi ponovno definirati što metafora jest. Ukoliko ju se razumije na hermeneutičkoj razini, tj. na razini diskursa, problem njezine moći »ponovnog opisivanja stvarnosti« u središtu je pitanja o metafizici. Na tragu Nietzscheovih i Heideggerovih misli o jeziku, u članku se dovode u zrcalni odnos Ricoeurovo (hermeneutičko) i Derridino (dekonstrukcijsko) preispitivanje metafore. Potom se otvara moguća rasprava o tomu je li-u situaciji u kojoj filozofijski diskurs radikalno dovodi u pitanje sam projekt metafizike-metafora, s obzirom na svoju inovacijsku i heurističku funkciju, još živa, tj. potentna za stvaranje smisla. Ako se može tvrditi da jest, onda bi valjalo rehabilitirati koncept imaginacije kao svojevrsne tehnike mogućega.
Služba Božja : liturgijsko-pastoralna revija, Apr 11, 2012
Bogoslovska smotra, Dec 30, 2010
Filozofska istraživanja, Dec 20, 2006
Sažetak Prijevod Biblije A. Chouraquija, prijevod koji nastoji prevladati granice što odvajaju je... more Sažetak Prijevod Biblije A. Chouraquija, prijevod koji nastoji prevladati granice što odvajaju je zike i kulture eda bi ponovno otkrio simbolički i univerzalni smisao riječi, polazište je za hermeneutičko razmišljanje. Četiri primjera: iš-iša, rehem, JHVH i Deset Besjeda pokazu ju rad prijevoda koji je istodobno i hermeneutički rad, blizak misli Paula Ricoeura. Iš-iša (muško-žensko) riječi su koje otvaraju novu dimenziju značenja Stvaranja: muškarac i žena tek zajedno tvore čovjeka. Hebrejska riječ rehem (maternica) otkriva novi sloj smisla bo žanskoga milosrđa i utire mogući put teologiji nježnosti. Ime Božje-JHVH neizgovorljivo je Ime neiskazivosti misterija Bića, Bića koje je u filozofiji neprestano poticalo rasprave, a u Bibliji se pojavljuje unutar opisa božanskih intervencija za dobrobit čovjeka. Deset zapovijedi, izražene u futuru, a ne u imperativu, i nisu zapovijedi u strogom smislu te riječi, nego Besjede koje ukazuju čovjeku na put kojim mu je krenuti-put pomirenja Čovjeka s njegovom ljudskošću, put ljubavi koja nadilazi put pravednosti i obogaćuje je. Učinak biblijskih naracija na čitatelja ponajprije je njegova nova otvorenost svijetu. Postajemo sposobni ponovno uspostaviti smisao riječima.
Filozofska istraživanja, 2009
Augustin u misli Paula Ricoeura Sažetak U članku se nastoji pokazati na koji način francuski filo... more Augustin u misli Paula Ricoeura Sažetak U članku se nastoji pokazati na koji način francuski filozof Paul Ricoeur »prisvaja« (u hermeneutičkom smislu) neke od Augustinovih koncepcija-prvi grijeh, vrijeme, »nutarnji učitelj« i pamćenje-i uključuje ih u svoje promišljanje o razumijevanju i samorazumijevanju ljudskog »bitka u svijetu« posredstvom interpretacije teksta. Ricoeurovo »prisvajanje« tekstova koji hrane i obogaćuju njegovo vlastito promišljanje, kompleksno je i slojevito. Pojedini stručnjaci, međutim, upućuju ovakvom »prisvajanju« kritike. Tako Isabelle Bochet u knjizi Augustin dans la pensée de Paul Ricoeur (2004), u preciznoj analizi Augustinova utjecaja na Ricoeura, zamjera Ricoeuru proizvoljan pristup kakav privilegira jedne, a zanemaruje druge aspekte Augustinove misli. Ona mu, zapravo, prigovara da ne prisvaja teološke argumente Augustinove rasprave, nju samu time lišavajući bitne dimenzije. Da bi se odgovorilo na pitanje: na čemu se ovakva kritika, zapravo, temelji, valjalo bi se ponovno pitati što uopće jest hermeneutičko »prisvajanje« te kakva je priroda veze između teologije i filozofije.
U ovom članku iznesene su osnovne Foucaultove teze o pareziji. Potom se analizira kako se one ovj... more U ovom članku iznesene su osnovne Foucaultove teze o pareziji. Potom se analizira kako se one ovjeravaju kada je riječi o pareziji u kršćanstvu, odnosno u Novom zavjetu. U središtu je pomnje Isusova parezija kao svakodnevna praksa (kao usklađeni govor i život usuprot prijetvornosti). Pritom se otvaraju pitanja interpretacije parezije u teologiji i u institucionalnoj Crkvi gdje parezija kadikad biva odsutna upravo u svakodnevnoj praksi kao proizvodnji istine.
Lost Bodies, Missing Persons, and Extended Mourning
Routledge eBooks, May 25, 2022
Drugi vatikanski koncil (1962-1965) ponovno je uskrisio stari pojam o »općem svećeništvu« i time ... more Drugi vatikanski koncil (1962-1965) ponovno je uskrisio stari pojam o »općem svećeništvu« i time potvrdio suodgovornost svih vjernika u Katoličkoj crkvi te dublje promotrio odnos između svećenika i laika. Riječ »Crkva« nije se odnosila tek na crkvenu hijerarhiju, nego je označavala zajednicu vjernika, a svaki se vjernik počeo osjećati ravnopravnim sudionikom u životu te zajednice. Svijet laika nije bio suprotstavljen hijerarhijskoj Crkvi, nego su se uzajamno prožimali. Koncil je rastvorio dveri Crkve mnogim pozitivnim vrijednostima »svijeta« Pod pojmom »svijet« podrazumijevao se svijet ljudi, horizont mogućnosti obitavanja i razmjenjivanja iskustva. A budući da u svakom iskustvu postoji, osim prisutnoga, i ono potencijalno, svijet, zapravo, konstituiraju sve potencijalnosti svih ljudskih iskustava. Drugi vatikanski koncil počeo je poletno i pun nadanja, no kad je trebalo dokazati se na djelu, ponajprije u samoj Rimskoj kuriji, očekivanja su iznevjeravana. U naše dane postaje sve oči...
Ricoeurova hermeneutika sebstva
Paul Ricoeur dovodi u pitanje filozofiju subjekta. Njegove knjige Temps et recit i Soi-meme comme... more Paul Ricoeur dovodi u pitanje filozofiju subjekta. Njegove knjige Temps et recit i Soi-meme comme un autre prožete su s barem tri filozofijske intencije: sebstvo ukoliko se suprotstavlja »ja« i odgovara na pitanje identiteta; identitet definiran kao idem-identitet i ipse-identitet, cija dijalektika upucuje na dva nacina na koji se osobni identitet odnosi prema vremenu i tvori pojam sebstva; te drugi koji mnostvom svojih figura obnavlja tradicionalnu dijalektiku Istoga i Drugoga. Autorica nastoji pokazati Ricoeurovo promisljanje u dijalogu s autorima kao sto su H. Arendt, E. Levinas, J. Nabert, J. Greisch i dr.
Nova zbirka poezije Jasminke Domaš upisuje se u njezin bogat opus (dosad je objavila petnaest knj... more Nova zbirka poezije Jasminke Domaš upisuje se u njezin bogat opus (dosad je objavila petnaest knjiga), posebice među njezine zadnje knjige posvećene duhovnosti i misticizmu. 1 Zbirka se također upisuje u takozvanu duhovnu poeziju kakva ima svojevrsnu tradiciju i u hrvatskoj književnosti, i to u onaj njezin tok čije korito se ne veže uz religiju i folklor (kakva je većina pjesama okupljenih, primjerice, u antologiji U sjeni transcendencije, 2 ali i inače u većini pjesama kakve se svrstavaju među »duhovne«), nego u tok čije korito se veže uz osoban, intiman odnos s transcendencijom, uz duhovno iskustvo, bez obzira na podlozi kojega religijskog sustava (Anka Petričević, Vesna Krmpotić). Zapravo, Jasminkine sugovornike prije ćemo naći među pjesnicima duge svjetske tradicije duhovne poezije kao što su Dželaludin Rumi, Ivan od Križa, Hildegarda iz Bingena, Khalil Gibran, da spomenemo tek najpoznatije. U Jasminkinim pjesmama možemo, po vidljivim tragovima (pojedinim imenima i pojmovima), razaznati njezino tradicijsko ishodište-kabalu, ezoterički i mistički nauk Židova. No, valja reći da autentična mistička učenja (kabala, kršćanski misticizam, sufizam, ali jednako tako i budizam i tzv. istočne duhovnosti) bivaju međusobno mnogo bliža nego su to religijska učenja. A k tome: ljudi slične razine duhovne svijesti iz različitih duhovnih tradicija bolje se razumiju nego ljudi različite razine svijesti iz iste duhovne tradicije: I šutjeli smo, znajući da se svi putovi u jednoj točki moraju sresti. Tako smo zajedno kao skitnice žeđajući za Najvišom ljubavlju svijetom šetali.
Članak nastoji izložiti načela Ricoeurove »podučene egzegeze« u dvostrukom horizontu: horizontu h... more Članak nastoji izložiti načela Ricoeurove »podučene egzegeze« u dvostrukom horizontu: horizontu hermeneutičke refleksije kakva se ne bavi gotovim dogmatskim izričajima te horizontu vjere kakva se kuša kroz tekstove, istodobno promatrajući tekstove s distance i uvažavajući njihovu unutarnju polifoniju. Takav pristup upozorava na granice različitih interpretativih metoda te mogućnosti njihove konvergencije. Tri figure »podučene egzegeze« o kojima Ricoeur piše - povijesno-kritička, semiotička metoda i metoda povijesnoga istraživanja književnih oblika -prisutne su već i u biblijskoj egzegezi. Svaka od njih ima druge pretpostavke i drugu svrhu: znanstvene egzegeze razlikuju se od eklezijalnoga, konfesionalnoga, a ovaj djelomice i od kerigmatskoga čitanja. Ricoeur uzima u obzir svaki od aspekata, ali ga zanima ponajprije rad samoga teksta, tj. njegova nutarnja dinamika. Ricoeur govori o trima fazama čitanja: čitanje perikopa, intertekstualno čitanje i globalno čitanje. Čitanje perikopa, t...
Sažetak Prijevod Biblije A. Chouraquija, prijevod koji nastoji prevladati granice što odvajaju je... more Sažetak Prijevod Biblije A. Chouraquija, prijevod koji nastoji prevladati granice što odvajaju je zike i kulture eda bi ponovno otkrio simbolički i univerzalni smisao riječi, polazište je za hermeneutičko razmišljanje. Četiri primjera: iš-iša, rehem, JHVH i Deset Besjeda pokazu ju rad prijevoda koji je istodobno i hermeneutički rad, blizak misli Paula Ricoeura. Iš-iša (muško-žensko) riječi su koje otvaraju novu dimenziju značenja Stvaranja: muškarac i žena tek zajedno tvore čovjeka. Hebrejska riječ rehem (maternica) otkriva novi sloj smisla bo žanskoga milosrđa i utire mogući put teologiji nježnosti. Ime Božje-JHVH neizgovorljivo je Ime neiskazivosti misterija Bića, Bića koje je u filozofiji neprestano poticalo rasprave, a u Bibliji se pojavljuje unutar opisa božanskih intervencija za dobrobit čovjeka. Deset zapovijedi, izražene u futuru, a ne u imperativu, i nisu zapovijedi u strogom smislu te riječi, nego Besjede koje ukazuju čovjeku na put kojim mu je krenuti-put pomirenja Čovjeka s njegovom ljudskošću, put ljubavi koja nadilazi put pravednosti i obogaćuje je. Učinak biblijskih naracija na čitatelja ponajprije je njegova nova otvorenost svijetu. Postajemo sposobni ponovno uspostaviti smisao riječima.
U članku se nastoji pokazati na koji način francuski filozof Paul Ricœur »prisvaja« (u hermeneuti... more U članku se nastoji pokazati na koji način francuski filozof Paul Ricœur »prisvaja« (u hermeneutičkom smislu) neke od Augustinovih koncepcija – prvi grijeh, vrijeme, »nutarnji učitelj« i pamćenje – i uključuje ih u svoje promišljanje o razumijevanju i samorazumijevanju ljudskog »bitka u svijetu« posredstvom interpretacije teksta. Ricœurovo »prisvajanje« tekstova koji hrane i obogaćuju njegovo vlastito promišljanje, kompleksno je i slojevito. Pojedini stručnjaci, međutim, upućuju ovakvom »prisvajanju« kritike. Tako Isabelle Bochet u knjizi Augustin dans la pensée de Paul Ricœur (2004), u preciznoj analizi Augustinova utjecaja na Ricœura, zamjera Ricœuru proizvoljan pristup kakav privilegira jedne, a zanemaruje druge aspekte Augustinove misli. Ona mu, zapravo, prigovara da ne prisvaja teološke argumente Augustinove rasprave, nju samu time lišavajući bitne dimenzije. Da bi se odgovorilo na pitanje: na čemu se ovakva kritika, zapravo, temelji, valjalo bi se ponovno pitati što uopće jest...
U članku se ukratko razlaže Ricœurovo razumijevanje hermeneutike sumnje i hermeneutike obnavljanj... more U članku se ukratko razlaže Ricœurovo razumijevanje hermeneutike sumnje i hermeneutike obnavljanja smisla te njihova prijepora. Dijalektiku toga prijepora naziva se metanojskom hermeneutikom. Obraćenje (grč. metanoia) pristajanje je na određeno nutarnje razumijevanje i ne pripada samo religijskoj sferi nego ulazi u tekstualan korpus čitanja ljudskog svijeta uopće te svjedočenja o njemu kao o trajno otvorenim mogućnostima. Ponovno prisvojiti simbolički jezik, tj. ponovno uspostaviti smisao riječima u interpretaciji teksta i ljudskog svijeta, znači ljudskom iskustvu iznova dati narativnu mogućnost samorazumijevanja. Subjekt koji je sam sebi postao upitan samoostvaruje se, dakle, radikalnošću koja prekoračuje kartezijansku dvojbu ranjenog cogito.This article briefly explains Ricoeur\u27s understanding of hermeneutics of doubt and the hermeneutics of meaning, and their conflict. The dialectic of this conflict can be called hermeneutics of metanoia. The conversion (metanoia in Greek) is ...
Uploads
Papers by Jadranka Brncic