Articles by Ivana Eterovic
Fond „Javni bilježnici Rijeke i okolice“, koji se čuva u Državnome arhivu u Rijeci, sadrži vrijed... more Fond „Javni bilježnici Rijeke i okolice“, koji se čuva u Državnome arhivu u Rijeci, sadrži vrijednu zbirku isprava lovranskoga notarskog ureda (oporuke, kupoprodajni ugovori i dr.), pisanih većinom talijanskim jezikom, koja obuhvaća razdoblje od 1756. do 1810. Ti su dokumenti neiscrpno vrelo za istraživanje povijesti svakodnevice Lovranštine i susjednih općina, ali i poticajan izvor za onomastička istraživanja. U radu se predstavlja dio bogate onomastičke građe iz najstarijega dijela spomenutog fonda. Donose se osobna imena, prezimena i nadimci zabilježeni u 141 oporuci pisanoj talijanskim jezikom u periodu od 1756. do 1796. Istraživanjem se želi dati prilog boljem poznavanju antroponimije Lovranštine i okolice u drugoj polovici 18. stoljeća, koja je dosad slabo poznata i tek fragmentarno istražena.
![Research paper thumbnail of Sintaktičke funkcije participa u Misalu hruackome Šimuna Kožičića Benje [The Syntactic Functions of Participles in Šimun Kožičić Benja's Misal hruacki]](https://attachments.academia-assets.com/43305512/thumbnails/1.jpg)
U recentnim je istraživanjima utvrđeno da je Misal hruacki Šimuna Kožičića Benje prvi hrvatski... more U recentnim je istraživanjima utvrđeno da je Misal hruacki Šimuna Kožičića Benje prvi hrvatski misal posve uređen po biblijskome prijevodu sv. Jeronima. Odstupanja od dotadašnje hrvatske staroslavenske tradicije posljedica su temeljita redigiranja teksta prema latinskomu predlošku, a odnos je staroslavenskih i starohrvatskih elemenata promišljen i sukladno tomu uređen. S obzirom na to da se pri priređivanju Misala Kožičić služio nekim onodobnim latinskim misalom, utjecaj se latinskoga jezika može izrazitije očekivati upravo na sintaktičkoj razini. Jedna od sintaktičkih značajki pomoću kojih se dobro razlučuje utjecaj jezika predloška uporaba je participa. Participi i participske konstrukcije rabe se vrlo često u Misalu hruackome i načelno posve vjerno slijede latinski predložak. Budući da je upravo njima svojstvena najveća raznovrsnost uporabe, u radu se raščlanjuje uporaba aktivnoga participa prezenta i aktivnoga participa preterita I. u Kožičićevu misalu s obzirom na različite sintaktičke funkcije u kojima dolaze. Istraživanjem se teži pridonijeti boljemu poznavanju sintakse Misala hruackoga, ali i Kožičićeve koncepcije književnoga jezika koja se ogleda u izdanjima riječke glagoljske tiskare.
![Research paper thumbnail of Iz sintakse Kožičićeva Misala hruackoga [From the Syntax of Šimun Kožičić Benja's Misal hruacki]](https://attachments.academia-assets.com/43305163/thumbnails/1.jpg)
Misal hruacki (1531) Šimuna Kožičića Benje zauzima posebno mjesto među hrvatskoglagoljskim misali... more Misal hruacki (1531) Šimuna Kožičića Benje zauzima posebno mjesto među hrvatskoglagoljskim misalima. Recentna su istraživanja naime utvrdila da je riječ o prvoj hrvatskoj potpunoj redakciji biblijskih čitanja prema Vulgati, pri čijem se priređivanju Kožičić zasigurno služio nekim onovremenim latinskim misalom venecijanske provenijencije. Budući da je sintaksa ostala uglavnom izvan dovida dosadašnjih istraživanja, ovdje se pažnja sustavnije posvećuje upravo toj jezičnoj razini. Slijedeći latinsku sintaksu, Kožičić s jedne strane rabi oblike i konstrukcije kojima odstupa od hrvatskocrkvenoslavenske tradicije, dok s druge strane gdjekad odstupa i od latinskoga i od hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika dajući prednost starohrvatskim konstrukcijama. Time se osmišljenost njegove koncepcije književnoga jezika, u kojoj je odnos hrvatskih crkvenoslavenskih i starohrvatskih (čakavskih) jezičnih elemenata uređen i donekle standardiziran, potvrđuje i na sintaktičkoj razini. Iako raščlamba odabranih sintaktičkih tema očekivano potvrđuje jaku ovisnost Misala hruackoga o latinskome predlošku, ujedno ukazuje i na to da s naglašavanjem toga utjecaja ne valja pretjerivati. Kožičić ne preslikava slijepo latinske konstrukcije samo radi približavanja predlošku, već latinski jezik shvaća ponajprije kao poticaj i primjer gradnje vlastitoga književnoga jezika te njegova oblikovanja na jasnim sintaktičkim načelima.
U fondu Javni bilježnici Rijeke i okolice pohranjenu u Državnome arhivu u Rijeci nalazi se i vrij... more U fondu Javni bilježnici Rijeke i okolice pohranjenu u Državnome arhivu u Rijeci nalazi se i vrijedna zbirka lovranskih oporuka iz 18. stoljeća. U radu se analizira devet oporuka iz toga fonda koje su u potpunosti pisane hrvatskim jezikom. Sve oporuke kao notar potpisuje Anton Tomičić, osim najmlađe, na kojoj je potpisan Bartol Negovetić. Ovdje se prikazuje njihova latinička grafija te analiziraju najvažnije jezične značajke na fonološkoj i morfološkoj razini. Budući da su oporuke ne samo prvoklasno vrelo za istraživanje povijesti jezika već i nezamjenjiv izvor podataka o široj povijesnoj svakodnevici Lovrana, u radu se upozorava i na različite dimenzije svakodnevice Lovrana 18. stoljeća koje se iz oporuka kao povijesnih izvora mogu iščitati (npr. pravni uzusi, položaj žene, pobožnost).
![Research paper thumbnail of Dvojina u Misalu hruackome Šimuna Kožičića Benje [The Dual in Šimun Kožičić Benja's Misal hruacki]](https://attachments.academia-assets.com/43304988/thumbnails/1.jpg)
Fluminensia: časopis za filološka istraživanja, 2012
Posebnost je jezika knjiga tiskanih u riječkoj glagoljskoj tiskari Šimuna Kožičića Benje u litera... more Posebnost je jezika knjiga tiskanih u riječkoj glagoljskoj tiskari Šimuna Kožičića Benje u literaturi već zamijećena. Pri omjeravanju se staroslavenskih i starohrvatskih elemenata u tim izdanjima Kožičiću katkad pripisivala i težnja za pohrvaćivanjem. Preciznije i sustavnije utvrđivanje funkcije spomenutih dvaju jezičnih sustava u Kožičićevoj jedinstvenoj koncepciji književnoga jezika tek predstoji. U ovome se radu određuje status dvojine kao gramatičke kategorije u Kožičićevu Misalu hruackom, za čiji su otklon od norme jezika dotadašnjih hrvatskoglagoljskih misala recentna istraživanja pokazala da je u najvećoj mjeri posljedica redigiranja po Vulgati. Budući da je dvojina u 16. stoljeću izraziti staroslavenizam i nije uvjetovana latinskim predloškom, njezinu uporabu valja promatrati isključivo kao svjestan i namjeran čin posezanja za (hrvatskim) staroslavenskim sustavom.
The particularity of language present in the books printed in Šimun Kožičić Benja’s Glagolitic printing house in Rijeka has already been noticed in the literature. When comparing the Old Slavic and Old Croatian elements in these editions, the aspiration for Croatisation was sometimes attributed to Kožičić. A more accurate and systematic analysis of the function of these two language systems in Kožičić’s unique concept of literary language is still awaiting. This article defines the status of dual as a grammatical category in Kožičić’s Misal hruacki. Recent research has shown that its deviation from the language norm of the earlier Croatian Glagolitic missals is to the greatest extent the result of editing according to the Vulgate. Since in the 16th century dual was a prominent Old Slavic element and was not conditioned by the Latin model, its usage should be considered as a deliberate and intentional act of reaching out for the (Croatian) Church Slavonic system.
Pokušaj je utvrđivanja glagoljaške koncepcije književnoga jezika i njezin opis u pojedinačnim tek... more Pokušaj je utvrđivanja glagoljaške koncepcije književnoga jezika i njezin opis u pojedinačnim tekstovima, pretežno onim neliturgijskoga korpusa, konstantom opusa Stjepana Damjanovića. Najviše ga zanima kako su se oblikovali stavovi glagoljaša o adekvatnome književnome jeziku u procjepu između uporabe staroslavenskoga, čijom su višestoljetnom tradicijom raspolagali, i starohrvatskoga sustava, ponajprije čakavštine, na čijim su temeljima mogli izrazitije oblikovati književni jezik kako bi osigurali njegovu razumljivost i postigli prihvatljivost na širem prostoru. U radu se prikazuju temeljna polazišta Damjanovićeve metodologije, s osobitim obzirom na prethodne pristupe u proučavanju hrvatskoglagoljskih tekstova.
Devet oporuka iz lovranske kancelarije na hrvatskome jeziku iz 18. stoljeća pohranjenih u Državno... more Devet oporuka iz lovranske kancelarije na hrvatskome jeziku iz 18. stoljeća pohranjenih u Državnome arhivu u Rijeci U članku se predstavlja devet oporuka iz 18. stoljeća napisanih latinicom i hrvatskim jezikom nastalih u lovranskoj kancelariji. Gradivo je pohranjeno u Državnome arhivu u Rijeci u bogatu, a dosad neistraženu fondu " Javni bilježnici Rijeke i okolice ". Uz kratak diplomatički uvod, oporuke se podastiru u prijepisu i transkripciji. Zbog višeslojne je relevantnosti tih izvora pri priređivanju primijenjena kombinirana povijesno‑filološka metoda.
Modruško-senjski biskup Šimun Kožičić Benja u vlastitoj tiskari u Rijeci objavio je u šest mjesec... more Modruško-senjski biskup Šimun Kožičić Benja u vlastitoj tiskari u Rijeci objavio je u šest mjeseci šest glagoljskih knjiga, među kojima je Misal hruacki najveća i najljepša. O uređivanju jezika glagoljskih liturgijskih knjiga pisao je u posveti svoga historiografskoga djela Knižice odь žitiê rimskihь arhierêovь i cesarovь osvrnuvši se na odnos staroga (naslijeđenoga) i novoga (popravljenoga). Zbog nedovoljne proučenosti jezika Kožičićevih liturgijskih knjiga narav toga odnosa nije bila precizno određena. Na temelju usporedbe razlika u uporabi glagolskih oblika na grafematičkoj, morfološkoj, sintaktičkoj, leksičkoj, semantičkoj i stilskoj razini u Kožičićevu Misalu i trima hrvatskoglagoljskim tiskanim misalima 15. i 16. st. (Prvotisku, Senjskom misalu, Misalu Pavla Modrušanina) došlo se do spoznaje da je Kožičić jezik svoga Misala dosljedno redigirao prema Vulgati.
Lovranska glagolitica i dosadašnja istraženost Lovranska glagoljaška baština dosad u literaturi n... more Lovranska glagolitica i dosadašnja istraženost Lovranska glagoljaška baština dosad u literaturi nije ocijenjena suviše reprezentativnom. U radu se takva teza preispituje i predstavljaju se dosad poznati glagoljski spomenici s područja Lovranštine uz kratak pregled postojeće literature o njima. Prikazuje se različitost očuvanih glagoljičnih spomenika s obzirom na njihovu funkciju: liturgijski tekstovi, grafi ti, Kvaderna kapitula lovranskoga, ostali pravni spomenici. Premda lovranska glagoljaška baština obimom nije prevelika, dostupni podaci svjedoče o kontinuitetu i nekadašnjoj dubokoj ukorijenjenosti glagoljanja na tome prostoru.
![Research paper thumbnail of Akcenatski tipovi pridjeva u mjesnome govoru Trtna [The Accentual Types of Adjectives in the Dialect of Trtni]](https://attachments.academia-assets.com/43304218/thumbnails/1.jpg)
Fluminensia: časopis za filološka istraživanja, 2008
U radu se analiziraju akcenatski tipovi pridjeva u mjesnome govoru Trtna, koji je dijelom čakavsk... more U radu se analiziraju akcenatski tipovi pridjeva u mjesnome govoru Trtna, koji je dijelom čakavskoga ekavskoga dijalekta i pokazuje znatne sličnosti s ostalim govorima kastavske skupine pa joj, u tom smislu, može biti reprezentantom. Terenskim se istraživanjem prikupljen materijal akcenatski klasificira i uspoređuje s trima polazišnim akcenatskim tipovima. Utvrđuju se odstupanja u odnosu na ishodišni sustav i u odnosu na susjedne sjeverozapadne čakavske govore. Prema rezultatima se tih odstupanja pretpostavljaju pravci jezičnoga razvoja. Govor se Trtna izdvaja veoma arhaičnom akcenatskom značajkom: brojnošću pridjeva s očuvanim dugosilaznim naglaskom na nastavku u određenome liku.
The subject of this research are the accentual types of the adjectives in the dialect of Trtni, which is a part of the ekavian čakavian dialect and shows notable similarities with other Kastav dialects. In that sense, it can be the representative of Kastav dialects. Field researched material is accentually classified and compared with three original accentual types. The divergences are shown in respect to the original system and to the neighbouring northwestern čakavian dialects. The directions of language development are hypothesized from those divergences. The dialect of Trtni is distinguished by a very archaic accentual characteristic: the multitude of adjectives with the preserved long falling accent on the grammatical ending of the definite form.
Book Reviews by Ivana Eterovic
Prikaz knjige: Milan Mihaljević, Slavenska poredbena gramatika, 2. dio: Morfologija, prozodija, s... more Prikaz knjige: Milan Mihaljević, Slavenska poredbena gramatika, 2. dio: Morfologija, prozodija, slavenska pradomovina, Školska knjiga, Zagreb, 2014.
Mateo Žagar: Uvod u glagoljsku paleografiju 1 (X. i XI. stoljeće). Institut za hrvatski jezik i j... more Mateo Žagar: Uvod u glagoljsku paleografiju 1 (X. i XI. stoljeće). Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2013., 391 str., ISBN: 978-953-796-709-3.
Nikola Kujundžić – Ante Škrobonja – Milan Glibota – Petra Gašparac, „Libar od likarij“ don Petra ... more Nikola Kujundžić – Ante Škrobonja – Milan Glibota – Petra Gašparac, „Libar od likarij“ don Petra Kaštelana, Hrvatsko znanstveno društvo za povijest zdravstvene kulture – Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2011., 222 str. [Biblioteka AMHA, knj. 7]
Dražen Vlahov, Knjiga računa općine Roč (1566.–1628.): Glagoljski zapisi, Posebna izdanja Državno... more Dražen Vlahov, Knjiga računa općine Roč (1566.–1628.): Glagoljski zapisi, Posebna izdanja Državnoga arhiva u Pazinu, sv. 18, Državni arhiv u Pazinu, Pazin, 2009., 300 str.
Pretisak priredila Anica Nazor, Državni arhiv u Rijeci – Družba »Braća hrvatskoga zmaja«, Stol ri... more Pretisak priredila Anica Nazor, Državni arhiv u Rijeci – Družba »Braća hrvatskoga zmaja«, Stol riječko-bakarski, Rijeka, 2009. Pretisak 28 str., transkripcija 133 str.
Papers by Ivana Eterovic
DOAJ (DOAJ: Directory of Open Access Journals), Dec 1, 2019
Zbornik Lovranšćine, Dec 31, 2019
Hrvatski planinar, časopis i službeno glasilo Hrvatskoga planinarskog saveza, počeo je izlaziti 1... more Hrvatski planinar, časopis i službeno glasilo Hrvatskoga planinarskog saveza, počeo je izlaziti 1. lipnja 1898. godine, što ga čini jednim od najdugovječnijih svjetskih časopisa. Tijekom duga razdoblja njegova izlaženja prezentirana je velika količina, raznolikost i kvaliteta sadržaja, zbog čega može biti korišten kao jedinstven izvor u raznim disciplinama i znanostima. Polazeći od spomenutoga bogatstva koje se krije u tome časopisu, cilj je ovoga rada istražiti zastupljenost, prezentaciju i percepciju Učke u prvih sto godišta Hrvatskoga planinara, dakle obuhvaćeno je razdoblje od 1898. do 1998. godine. Na primjeru te planine izvrsno se ogleda kako velike društveno-političke promjene (u prvome redu ratovi) nisu utjecale samo na dinamiku izlaženja samoga časopisa nego i na njegov sadržaj. Naime Učka je planina "blizu granice", stoga nije i ne može biti shvaćena isključivo kao "običan" planinarski cilj, već je njezin status često pod utjecajem i brojnih drugih čimbenika koji nisu nužno planinarski, nego ulaze u područje gradnje nacionalnog, regionalnog, zavičajnog i političkog identiteta.
Fluminensia : časopis za filološka istraživanja, 2012
Posebnost je jezika knjiga tiskanih u riječkoj glagoljskoj tiskari Šimuna Kožičića Benje u litera... more Posebnost je jezika knjiga tiskanih u riječkoj glagoljskoj tiskari Šimuna Kožičića Benje u literaturi već zamijećena. Pri omjeravanju se staroslavenskih i starohrvatskih elemenata u tim izdanjima Kožičiću katkad pripisivala i težnja za pohrvaćivanjem. Preciznije i sustavnije utvrđivanje funkcije spomenutih dvaju jezičnih sustava u Kožičićevoj jedinstvenoj koncepciji književnoga jezika tek predstoji. U ovome se radu određuje status dvojine kao gramatičke kategorije u Kožičićevu Misalu hruackom, za čiji su otklon od norme jezika dotadašnjih hrvatskoglagoljskih misala recentna istraživanja pokazala da je u najvećoj mjeri posljedica redigiranja po Vulgati. Budući da je dvojina u 16. stoljeću izraziti staroslavenizam i nije uvjetovana latinskim predloškom, njezinu uporabu valja promatrati isključivo kao svjestan i namjeran čin posezanja za (hrvatskim) staroslavenskim sustavom. Ključne riječi: hrvatski crkvenoslavenski jezik; hrvatskoglagoljski tiskani misali; riječka glagoljska tiskara; Šimun Kožičić Benja; Misal hruacki; dvojina Posebnost je jezika izdanja objavljenih u riječkoj glagoljskoj tiskari modruškoga biskupa Šimuna Kožičića Benje već rano zapažena. Istraživačima je hrvatskoga glagoljaštva osobito zanimljiva i poticajna bila njegova posveta Knižica odь žitiê rimskihь 1 Članak je nastao na temelju rada na pripremi kritičkoga izdanja Misala hruackoga Šimuna Kožičića Benje, koji priređujemo s Tanjom Kuštović i Mateom Žagarom u sklopu znanstvenoga projekta Enciklopedija hrvatskoga glagoljaštva, koji financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske. Više o metodološkim polazištima u priređivanju kritičkoga izdanja Kožičićeva misala i smjernicama budućih istraživanja v. u Žagar, 2012.
Croatica : časopis za hrvatski jezik, književnost i kulturu, Dec 1, 2015
Zbornik Lovranšćine, Mar 23, 2014
1 Kao osobiti kuriozum možemo izdvojiti oporuku 00046, sastavljenu u ližnjanskoj luci na brodu či... more 1 Kao osobiti kuriozum možemo izdvojiti oporuku 00046, sastavljenu u ližnjanskoj luci na brodu čiji je vlasnik izvjesni Michiel Micaglich. Na temelju osoba i ostavinskih odredbi koje se u njoj spominju može se zaključiti da je riječ o Lovrancu koji je zbog određenih okolnosti očito bio prinuđen na sastavljanje oporuke u tuđini.
Uploads
Articles by Ivana Eterovic
The particularity of language present in the books printed in Šimun Kožičić Benja’s Glagolitic printing house in Rijeka has already been noticed in the literature. When comparing the Old Slavic and Old Croatian elements in these editions, the aspiration for Croatisation was sometimes attributed to Kožičić. A more accurate and systematic analysis of the function of these two language systems in Kožičić’s unique concept of literary language is still awaiting. This article defines the status of dual as a grammatical category in Kožičić’s Misal hruacki. Recent research has shown that its deviation from the language norm of the earlier Croatian Glagolitic missals is to the greatest extent the result of editing according to the Vulgate. Since in the 16th century dual was a prominent Old Slavic element and was not conditioned by the Latin model, its usage should be considered as a deliberate and intentional act of reaching out for the (Croatian) Church Slavonic system.
The subject of this research are the accentual types of the adjectives in the dialect of Trtni, which is a part of the ekavian čakavian dialect and shows notable similarities with other Kastav dialects. In that sense, it can be the representative of Kastav dialects. Field researched material is accentually classified and compared with three original accentual types. The divergences are shown in respect to the original system and to the neighbouring northwestern čakavian dialects. The directions of language development are hypothesized from those divergences. The dialect of Trtni is distinguished by a very archaic accentual characteristic: the multitude of adjectives with the preserved long falling accent on the grammatical ending of the definite form.
Book Reviews by Ivana Eterovic
Papers by Ivana Eterovic
The particularity of language present in the books printed in Šimun Kožičić Benja’s Glagolitic printing house in Rijeka has already been noticed in the literature. When comparing the Old Slavic and Old Croatian elements in these editions, the aspiration for Croatisation was sometimes attributed to Kožičić. A more accurate and systematic analysis of the function of these two language systems in Kožičić’s unique concept of literary language is still awaiting. This article defines the status of dual as a grammatical category in Kožičić’s Misal hruacki. Recent research has shown that its deviation from the language norm of the earlier Croatian Glagolitic missals is to the greatest extent the result of editing according to the Vulgate. Since in the 16th century dual was a prominent Old Slavic element and was not conditioned by the Latin model, its usage should be considered as a deliberate and intentional act of reaching out for the (Croatian) Church Slavonic system.
The subject of this research are the accentual types of the adjectives in the dialect of Trtni, which is a part of the ekavian čakavian dialect and shows notable similarities with other Kastav dialects. In that sense, it can be the representative of Kastav dialects. Field researched material is accentually classified and compared with three original accentual types. The divergences are shown in respect to the original system and to the neighbouring northwestern čakavian dialects. The directions of language development are hypothesized from those divergences. The dialect of Trtni is distinguished by a very archaic accentual characteristic: the multitude of adjectives with the preserved long falling accent on the grammatical ending of the definite form.
In the Croatian Cyrillic corpus, texts from Dubrovnik hold an important place. The Cyrillic manuscript tradition was maintained in Dubrovnik for centuries, encompassing texts in various registers, and it was especially rich in the 16th century. One of the largest texts of Dubrovnik’s 16th-century Cyrillic corpus is "Libro od mnozijeh razloga", a 1520 miscellany of mostly religious content. Milan Rešetar published "Libro" in its entirety almost 100 years ago, claiming that its chapters had been written under the influence of various source texts adapted to the dialect of Dubrovnik: Glagolitic texts in the vernacular, Cyrillic texts in Old Church Slavonic, Italian texts, and he even found Kajkavian elements. Such an adaptation is not an exclusive feature of "Libro od mnozijeh razloga"; namely, inter-dialectal adaptation has already been confirmed in other Croatian 16th-century texts. In this paper, we show the levels of Chakavian-Shtokavian adaptation in "Libro" on the example of two of his poems, which are then compared to other examples of Chakavian-Shtokavian and Chakavian-Kajkavian adaptations from the 16th century. The aim is to contribute to a better understanding of the relation among Croatian dialects in the early modern period.