Papers by Katarina Peović
Filozofija I Drustvo, Dec 31, 2022
Contemporary Southeastern Europe, 2020
Winning of the "lesser evil" Presidential elections held in Croatia on 22 December 2019 (first ro... more Winning of the "lesser evil" Presidential elections held in Croatia on 22 December 2019 (first round) were the seventh presidential elections since Croatian independence in 1991. The presidential elections ended on 5 January 2020 in the second round with Zoran Milanović as the winner with a relative majority of 52.66% of the vote. Milanović defeated the conservative incumbent Kolinda Grabar-Kitarović, who received 47.34% of the vote. This was a disappointment for her party, the Croatian Democratic Union (Hrvatska demokratska zajednica, HDZ), especially because of the upcoming intra-party and parliamentary elections. Milanović, a member of the main center-left political party in Croatia, the Social Democratic Party of Croatia (Socijaldemokratska partija Hrvatske, or SDP), and who had previously served as Prime Minister of Croatia (2011-2016), become the 5th president of Croatia. Western media acclaimed social democrat Zoran Milanović's election victory as a victory for the "left". 1 However, it is more likely a win for the "new extreme center" in Croatia, keeping in mind that during his premiership he "…implemented neoliberal reform of labor law severely slashing workers' rights, introduced a controversial bankruptcy settlement law, and led a final phase of large-scale privatization of public infrastructure and resources". 2 This analysis will show why Milanović's victory must be seen primarily as a consequence of fear on the part of Croatian civil society, who chose the "lesser evil" in order to defend itself from the growing and radicalizing right.
Liverpool University Press eBooks, Sep 15, 2022
Cultures of Mobility and Alterity
Contemporary Southeastern Europe, 2020
Winning of the "lesser evil" Presidential elections held in Croatia on 22 December 2019 (first ro... more Winning of the "lesser evil" Presidential elections held in Croatia on 22 December 2019 (first round) were the seventh presidential elections since Croatian independence in 1991. The presidential elections ended on 5 January 2020 in the second round with Zoran Milanović as the winner with a relative majority of 52.66% of the vote. Milanović defeated the conservative incumbent Kolinda Grabar-Kitarović, who received 47.34% of the vote. This was a disappointment for her party, the Croatian Democratic Union (Hrvatska demokratska zajednica, HDZ), especially because of the upcoming intra-party and parliamentary elections. Milanović, a member of the main center-left political party in Croatia, the Social Democratic Party of Croatia (Socijaldemokratska partija Hrvatske, or SDP), and who had previously served as Prime Minister of Croatia (2011-2016), become the 5th president of Croatia. Western media acclaimed social democrat Zoran Milanović's election victory as a victory for the "left". 1 However, it is more likely a win for the "new extreme center" in Croatia, keeping in mind that during his premiership he "…implemented neoliberal reform of labor law severely slashing workers' rights, introduced a controversial bankruptcy settlement law, and led a final phase of large-scale privatization of public infrastructure and resources". 2 This analysis will show why Milanović's victory must be seen primarily as a consequence of fear on the part of Croatian civil society, who chose the "lesser evil" in order to defend itself from the growing and radicalizing right.
The aim of this paper is to address the paradox of open media (political universalism on the one ... more The aim of this paper is to address the paradox of open media (political universalism on the one hand, and profit orientation on the other) through application of philosophical understandings of concepts such as citizenship, democracy, hegemony and public sphere. The paper analyzes the differences in understanding of public sphere, or (not necessarily evolved into) politics of the Net, as differences wider from the question of new media, or the Internet, and situates the questions in the contemporary debates in political philosophy. The paper take the initial cue as a possibility for departure from model of political pluralism actual in social theory of the Net, a model that promoted the universality of the Net through the concept of identity politics, and investigate different theoretical concepts of politics founded on the notion of antagonism.
Književna smotra, 2006
Tekst se bavi problemom novomedijske pismenosti u odnosu na hipertekstualnost. Nova pismenost se ... more Tekst se bavi problemom novomedijske pismenosti u odnosu na hipertekstualnost. Nova pismenost se ne promatra iskljucivo kao proizvod tehnologije, vec i 'mentalnih navika' i hipertekstualnih struktura koje postoje kao produžetak nekih tendencija (multi-linearnih, decentraliziranih i nehijerarhiziranih tekstova). Hipertekstualni oblici su, suprotno tehnoloskom determinizmu, strukture definirane osnovnim karakteristikama teksta: grananjem, tekstualnom otvorenoscu i promjenjivoscu i ulogom stroja (kiborskom estetikom). Kako je definicija hiperteksta sužavana tijekom projekta institucionalizacije, ovaj rad pokusava prosiriti polje istraživanja hipertekstualne teorije praksama pred-tehnoloskog doba i poljem popularne kulture.
Kroz studije jezika, diskursa i komunikacijskih praksi blogera, mnoge su znanstvene studije pocel... more Kroz studije jezika, diskursa i komunikacijskih praksi blogera, mnoge su znanstvene studije pocele proucavati weblogove kao oblike reprezentacije i iskazivanja sebe, oblikovanja identiteta, stvaranja zajednice, ali i književne forme. Blogovi su kao popularan oblik komunikacije revolucionirali prethodno uspostavljene modele vlasnistva, autorstva i pristupa informacijama.
Književna smotra, 2014
Studija vec na razini naslova sugerira kako je fotografska reprezentacija neka „skrivenost“. Came... more Studija vec na razini naslova sugerira kako je fotografska reprezentacija neka „skrivenost“. Camera abscondita je parafraza izraza Deus absconditus, koji znaci skriveni Bog. Fotografija dakle nije jednostavno prikaz zbilje, „fotografija „nije ono sto se vidi“, pise Tonci Valentic. Temeljna postavka ove knjige je da iako slikovni zapis reflektira neku stvarnost, on niposto nije „vjerna reprezentacija“ te stvarnosti. Pitanje je zasto slike onda uopce doživljavamo kao stvarne?
Cilj je rada ukazati na probleme diskurzivnoga znanja i vjerovanja koji nove medije oblikuju kao ... more Cilj je rada ukazati na probleme diskurzivnoga znanja i vjerovanja koji nove medije oblikuju kao drugostupanjsku, lažnu realnost odgovornu za devalvaciju pravih drustvenih vrijednosti i susreta u živo. Pratimo slucaj publiciranja lažnog razgovora s tadasnjim premijerom Ivom Sanaderom u Jutarnjem listu u veljaci 2008. godine. Slucaj se cinio potvrdom svih nedostataka virtualne komunikacije. No upravo ono sto se isticalo kao degradacija novinarske prakse, komunikacija putem elektronicke poste, ukazalo se simptomom sireg problema, degradacije politickog diskursa. Ne samo da je lažni intervju Sanaderova virtualnog dvojnika djelovao stvarno, vec je nakon otkrica njegove virtualnosti intervju otkrio istinu o zbiljskom hrvatskom politickom diskursu. Devalvacija politicke realnosti nije bila posljedica komunikacije putem virtualnog medija. Upravo suprotno, virtualni mediji djelovao je kao simptom nedostatka politicke supstance, zbiljskog sadržaja politike desnice. Uspostavilo se da je fizicko tijelo jedina "prava stvar", sadržaj politicke retorike. Rad naracije o "mracnoj strani" novih medija analizira kao diskurzivne tvorbe koje skrivaju drustveni antagonizam koji postoji između korisnika i industrija oko strukture novih medija. Ovaj mit o autonomnoj tehnologiji nalazimo i u slucaju curenja privatne pornografske snimke pjevacice Severine putem peer- to-peer mreža u lipnju 2004. godine. Slucaj otkriva ogroman jaz između korisnika i industrije zabave. Pokusaj Severininih odvjetnika da zastite materijal kao umjetnicko djelo, simptomatican je moment ne samo zbog nerazumijevanja distributivne strukture Interneta, vec zbog karaktera i latentnog sadržaja tog nerazumijevanja koje istice fantomski fizicki medij (ukradenu vrpcu). Nerazumijevanje strukture Interneta tipicno za tradicionalne industrije, previd je koji omogucava prakse slobodne razmjene i/ ili piratstva. S druge strane, strah od novog medija, kao nestabilnog medija koji ugrožava privatnost, cesto se koristi kao legitimacija limitiranja distributivne strukture Interneta.
Medijska istraživanja, 2010
Rad promatra transformaciju centralistickih prema distributivnim medijima. U sklopu medijske teor... more Rad promatra transformaciju centralistickih prema distributivnim medijima. U sklopu medijske teorije postavlja se pitanje mogucnosti artikuliranja politike medija s obzirom na utopijske ideje s pocetka devedesetih i pesimisticke slutnje koje dominiraju od kraja devedesetih do danas. Specifican medijski fenomen – p2p razmjena Severinine amaterske pornografske snimke krajem 2004. godine predstavlja simbolicni pocetak hrvatske diskurzivne re-definicije medija. Um- jesto sadržajem, rad se bavi strukturom medijskih događaja na Mreži koji upozoravaju kako je doslo do promjene paradigme, pogotovu u sferi distribucije sadržaja. Rad predlaže kulturalno- materijalnu analizu kao metodoloski okvir za razumijevanje drustvenih promjena povezanih s promjenama medijskih struktura. Time se rad suprotstavlja tehnodeterministickim interpretacijama (novih) medija kao transformatora drustva.
Filozofska istraživanja, Mar 8, 2016
Simbolička razmjena i rad Sažetak U članku se ispituju teme i metode kritičke teorije u polju ana... more Simbolička razmjena i rad Sažetak U članku se ispituju teme i metode kritičke teorije u polju analize rada i s radom povezanih pitanja, a u kontekstu ekonomije postindustrijskog društva. Pri tome se revitalizira francuskog filozofa Jeana Baudrillarda te njegovu teoriju rada koja naglašava simboličku dimenziju rada. Članak ističe važnost Baudrillardovih interpretacija rada putem teorijskih koncepata Imaginarnog, Simboličkog i Realnog, a koje je 1960ih utemeljio francuski filozof i psihoanalitičar Jacques Lacan. Rad kontekstualizira njegove osnovne teze o karakteru rada u postindustrijskom društvu, koje on postavlja krajem sedamdesetih godina, suoča vajući ih sa suvremenim kritikama koje, pogotovu nakon ekonomske krize 2008. godine inzistiraju na vraćanju klasičnim pitanjima kritike političke teorije. Mapirajući razlike iz među definicija simboličkog karaktera rada i materijalističkih interpretacija koje nastaju u nasljeđu Marxove kritike političke ekonomije, članak upozorava na nužnost uključivanja obaju teorijskih paradigmi, spajanja političko-simboličkog i ekonomsko-materijalističkog pristupa. Inzistirajući na važnosti obaju pristupa, pokušavaju se protumačiti prisutne ano malije u doba navodne dematerijalizacije rada, kao što je to paradoksalno povećanje rad nih sati nauštrb nasljeđa osmosatnoga radnog vremena.
Synthesis Philosophica, May 19, 2011
The paper investigates the possibilities and problems of the (new) media political theory. The ne... more The paper investigates the possibilities and problems of the (new) media political theory. The new media paradigm is defined by the Network as a distributive diagram (that al lows direct peer-to-peer communication between two computers without intermediation of the central hub) and a digital sign as the flexible (manipulative, variable, programmable, "flickering") sign. Nevertheless, the design of the technology is a subject of public dispute. For that reason the paper proposes a cultural and material analysis that would discard technological determinism and domesticating metaphors in order to describe the material ground for digital network society. The paper derives Deleuze/Guattari's machinic "pro ductivity" as a basic modus for the political actions of network subjects accustomed to lifestream.
Pitanja dostupnosti i pristupa digitalizacijom i umrežavanjem postaju kljucna pitanja novomedijsk... more Pitanja dostupnosti i pristupa digitalizacijom i umrežavanjem postaju kljucna pitanja novomedijske pismenosti. Zbog svoje dostupnosti, informacije se pocinju doživljavati kao pravo, a ne privilegija. Koncepti otvorenog koda i slobodne razmjene ideja, u svom zacetku vezani uz softver, dovode do dekonstrukcije klasicnog pojma autorstva - djelo postaje kolektivno i promjenjivo, kao i klasicne oblike distribucije - downloadom se zaobilazi skupa proizvodnja i distribucija fizickih objekata.
Synthesis Philosophica, Aug 10, 2017
The Event is a philosophical concept coming out of the Continental tradition (Heidegger, Deleuze,... more The Event is a philosophical concept coming out of the Continental tradition (Heidegger, Deleuze, Badiou, Žižek), useful for designating historical situation in which a multiplicity suddenly acquires a critical mass. After tracing the concept's genealogy in the aforemen tioned thinkers, we argue that the term is useful for thinking about the variety of technolo gies and practices (desktop computers, telecomputation, smartphones, social media) that are now designated as "new media". This designation, furthermore, allows us to understand and distinguish between meaningful critiques (political gestures such as those of Aaron Swartz), and those less meaningful (bittorrenting and other forms of Internet piracy).
Rad krece od pitanja strojne inteligencije, kibernetickog problema, koji je usko vezan uz pitanja... more Rad krece od pitanja strojne inteligencije, kibernetickog problema, koji je usko vezan uz pitanja subjektivnosti, ljudske inteligencije i konstitucije ljudske komunikacije. Na primjeru programa umjetnih konverzatora, kao i (filmskih) reprezentacija tih programa preispituju se slicnosti i razlike, te njihova veza sa subjektivitetom u najsirem smislu. Obrcuci tezu o instrumentalizaciji subjekta posredstvom kibernetickog okvira koji se, kako je to tvrdio Martin Heidegger, postavlja kao paradigmatski okvir modernih znanosti, rad upucuje na najužu vezu subjekta i mehanickog ili digitalnog kvazi- inteligentnog stroja. Teorijski okvir rada cini primijenjena psihoanaliza Jacquesa Lacana, koja je u mogucnosti ukazati na manjkavosti razumijevanja komunikacije kao prenosenja informacija. Takva ce se kritika ukazati plodnom ne samo za razumijevanje komunikacije i razlike između strojnog i ljudskog, vec i za ukazivanje na probleme politike identiteta. Lacanov anti- humanizam i etike separacije ukazuju se tako kao alati suvremene kritike politicke ekonomije.
The paper addresses the problem of relation virtual/real through conceptualizing the most promine... more The paper addresses the problem of relation virtual/real through conceptualizing the most prominent debate on the role of player in computer games and congruency between two worlds. The paper does so through critique of three related issues. The first is the problem of content of virtual worlds and tendency to interpret the "influence" through reading the narrative and/or graphic of virtual worlds. The second is common technological determinism, the notion of the "impact" of (autonomous) technology. The paper will question whether such influence could be read from the influence of content or structure (and suggest constructivism as possible answer). The third will be a problem of dividing the Virtual and the Real and the transference of virtual into real as crucial aspect of game jouissance. Instead of Freudian Id the paper will propose super Ego as pleasure principle, and ideal agent of the game in a society of control.
Uploads
Papers by Katarina Peović
otupljuju ili bistre? Determiniraju li nas mediji?
Knjiga donosi četiri originalne studije koje tvrde suprotno:
„struktura medija ne utječe na društvenost, politiku, identitete, već
je i sama izraz neke društvenosti, kulture“. Prva, Medij je simptom,
pokazuje da je baština Marshalla McLuhana i danas još nezaobilazna za
razumijevanje suvremenih medijskih fenomena; druga, Postoji li
politika otpora nakon decentralizacije?, daje širi mediološki okvir za
aktualne prijepore oko političnosti medija.
Esej Tri novomedijska šoka u Hrvata analizira slučajeve nehotične
pornografije i virtualnih premijera, nastalih, kako kaže autorica, „u
društvenoj matrici koja sve buduće sanadere formatira na isti način“. I konačno, Praktički realno: kompjutorske igre govori o ovaj put pravim medijskim igrama i otkriva njihovu sve manju „praktičnu“ razlučivost od posredovane stvarnosti.