Idi na sadržaj

Tuzla

Tuzla
Grad
Grad Tuzla
Od vrha, s lijeva na desno: Centralni dio grada uz rijeku Jalu, panoramski prikaz Tuzle, spomenik u gradskom parku Tvrtku Kotromaniću, Panonska jezera, Spomenik masakra na - Kapiji i zgrada Barok.
Zastava Tuzla
Zastava
Službeni grb Tuzla
Grb
Moto: "Grad na zrnu soli"
Grad Tuzla u Bosni i Hercegovini
Grad Tuzla u Bosni i Hercegovini
Tuzla nalazi se u Bosna i Hercegovina
Tuzla
Tuzla
Lokacija u Bosni i Hercegovini
Karta
Interaktivna karta Tuzla
Koordinate: 44°32′21.9″N 18°40′30.1″E / 44.539417°N 18.675028°E / 44.539417; 18.675028
Država Bosna i Hercegovina
EntitetFederacija Bosne i Hercegovine
KantonTuzlanski kanton
Vlada
 • GradonačelnikZijad Lugavić[1] (SDP BiH)
Površina
 • Grad295,93 km2
 • Naseljeno mjesto48,41 km2
Nadmorska visina239 m
Stanovništvo (2013)
 • Grad110.979
 • Grad (gustoća)375,02 /km2
 • Naseljeno mjesto74.457
 • Naseljeno mjesto (gustoća)1.538,05 /km2
Demonim(i)Tuzlak, Tuzlanka
Vremenska zonaCET (UTC+1)
 • Ljeti (DST)CEST (UTC+2)
Poštanski broj75 000
Pozivni broj(+387) 35
Veb-sajtgrad.tuzla.ba

Tuzla (tur. tuz, označava so) je treći najveći grad i naseljeno mjesto, te sjedište Tuzlanskog kantona u Bosni i Hercegovini. Ekonomsko je središte sjevero-istočne Bosne i Hercegovine, poznat kao privredni i univerzitetski centar. Prema zadnjem popisu stanovništva broji 110.979 stanovnika.[2]

Historija

U dugom trajanju grada presudnu ulogu imala je sol, koja je oblikovala privredu, urbani pejzaž, administrativni značaj i samo ime Tuzle.[3][4][5]

Prahistorija

Arheološka istraživanja u Gornjoj Tuzli upućuju na vrlo ranu eksploataciju soli, datiranu približno u 5700. p. n. e, što tuzlansko područje svrstava među najranije poznate centre vezane za proizvodnju i korištenje soli u ovom dijelu Evrope.[3] U stručnoj literaturi ANUBiH-a ističe se i da je u vinčanskim naseljima tuzlanskog bazena nezavisno obrađivan bakar, što pokazuje da je prostor današnje Tuzle u neolitu i eneolitu bio uključen u šire tehnološke i razmjenske procese jugoistočne Evrope.[6]

Najstariji razvoj ovoga prostora stoga nije vezan samo za prirodno bogatstvo slanih izvora nego i za rano naseljavanje, obradu metala i formiranje naseljâ koja su na tuzlanskom području opstajala u različitim oblicima kroz više historijskih epoha.[3][6]

Arheolozi su otkrili brojna naselja s bogatim ostacima materijalne kulture prastarih stanovnika ovog područja. Pronađen je veliki broj neolitskih glinenih posuda s raznim ornamentima od crne, sive i crvene keramike ali i kameni noževi, sjekire, strugači i drugo. Otkriveni su ostaci hrane, ljudske kosti, životinjske kosti i razni plodovi koji su koristili za ishranu ljudi tog doba. I ovi podaci potvrdili su tvrdnje da je područje Tuzle bilo naseljeno još u mlađem kamenom dobu.

Među pronađenim arheološkim materijalima ističe se i keramička neolitska posuda čija je namjena bila kuhanje slane vode i proizvodnja soli.

Srednji vijek

Prvi pisani spomen o Tuzli potiče iz 950. Te je godine bizantijski historičar i car Konstantin Porfirogenet u svom djelu "O upravljanju carstvom", izričito spomenuo Tuzlu kao grad, pod rimskim nazivom Salines što znači grad soli, s napomenom da se nalazi u sastavu Raškog kneza Časlava, koji je poginuo u borbi s Mađarima.

U srednjem vijeku tuzlanski je prostor bio povezan sa zemljom i župom Soli, čije je ime neposredno upućivalo na slane izvore kao najvažnije prirodno bogatstvo ovog kraja.[4] Ranosrednjovjekovna nekropola Kicelj kod Tuzle vjerovatno je pripadala stanovništvu srednjovjekovnog grada Soli, smještenog u podnožju brda Kicelj.[7]

Srednjovjekovni identitet Soli imao je trajne posljedice na kasniji razvoj naselja na ovom prostoru. U historiografiji se upravo iz srednjovjekovne teritorijalne cjeline Soli izvodi kontinuitet prema kasnijim osmanskim administrativnim i urbanim oblicima Donje i Gornje Tuzle.[4]

Osmanski period

Osmanskim osvajanjem bosanske države tuzlanski prostor nije izgubio raniji značaj; naprotiv, slani izvori postali su osnova razvoja dviju kasaba. Godine 1463. Tuzla postaje dio Osmanskog Carstva, a iz tog vremena potječe i njeno današnje ime, koje se izvodi iz turske riječi tuz, koja označava so.

Prema novijoj historiografskoj literaturi, od srednjovjekovne župe Soli formirane su nahije Donja i Gornja Tuzla, a u osmanskim dokumentima Tuzla se prvi put spominje 1474. kao Agac Tuzla (Drvena solana). U 16. stoljeću ustaljuju se nazivi Memleha-i-zir za Donju Tuzlu i Memleha-i-bala za Gornju Tuzlu.[4]

U osmanskom razdoblju Tuzla se razvila kao jedno od značajnijih središta Zvorničkog sandžaka, a kasnije i kao sjedište tuzlanskog kadiluka.[4] Eksploatacija slanih izvora snažno je uticala na privredni i društveni život grada, dok su trgovačke veze i administrativne funkcije dodatno učvrstile ulogu Tuzle u sjeveroistočnoj Bosni.[5]

Slojevitost osmanske Tuzle danas je vidljiva i u njenom spomeničkom naslijeđu. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine evidentirala je među najvažnijim historijskim cjelinama grada Šarenu (Behram-begovu) džamiju, Turalibegovu (Poljsku) džamiju i Džindijsku džamiju.[8][9][10]

Austrougarsko razdoblje

Tuzla je 1878. bila jedno od glavnih uporišta otpora austrougarskoj okupaciji, a austrougarska vojska ušla je u grad 22. septembra iste godine.[11] Nakon uspostave nove uprave Tuzla je ubrzano uključena u šire privredno i političko područje Austro-Ugarske, a razvoj industrije postao je osnovna karakteristika njenog modernog rasta.[11]

U kratkom razdoblju na tuzlanskom području izgrađena su ili proširena važna industrijska postrojenja: solana u Siminom Hanu, solana u Kreki (1891), Fabrika špirita i rafinerija Alios Grauaug (1887–1888) i Fabrika amonijačne sode u Lukavacu (1893). U Kreki je 1885. otvoren rudnik, dok je iste godine pokrenuta probna, a potom i redovna industrijska proizvodnja soli.[11] Željezničko povezivanje pravcem Doboj–Tuzla dodatno je učvrstilo izvoznu i industrijsku funkciju grada.[4]

Iako je modernizacija bila snažna, agrarna komponenta stanovništva i dalje je ostala veoma izražena, što pokazuje da je Tuzla u austrougarskom periodu istovremeno bila i industrijski grad u usponu i prostor sporije društvene transformacije.[11] U novom administrativnom uređenju, provedenom nakon aneksije Bosne i Hercegovine, naziv Donja Tuzla postepeno je sveden na jednostavno Tuzla, dok je ime Gornja Tuzla ostalo nepromijenjeno.[12]

Tuzla u 20. stoljeću

U prvoj jugoslavenskoj državi Tuzla je zadržala obilježja izrazito industrijskog grada soli i ugljena.[12] Dugoročna studija o industrijskom naslijeđu Tuzle vidi razdoblje od kraja 19. stoljeća do 1992. kao cjelinu obilježenu dubokim društveno-ekonomskim promjenama koje su prvenstveno pokretale industrije soli i uglja.[5]

Poslije Drugog svjetskog rata uslijedila je obnova i konsolidacija privrednih preduzeća Tuzlanskog okruga, kao i širenje zanatstva, što je predstavljalo važnu osnovu za kasniju socijalističku industrijalizaciju i urbani rast grada.[13][14] Tokom socijalističkog perioda Tuzla je dodatno učvrstila položaj jednog od najvažnijih industrijskih i urbanih središta Bosne i Hercegovine.[5]

Tuzla u ratu 1992–1995.

Iako je bila grad u kojem su odnosi vlasti i JNA imali korektne odnose, pri izlasku iz grada, 1992. godine, na Brčanskoj Malti, pripadnici JNA su počeli pucati, na šta su reagovali građani Tuzle, organizovani u Teritorijalnu odbranu.[15][16][17] Multietnična tuzlanska vlast tada je uspjela spriječiti da sudbina Tuzle bude nalik sudbini Zvornika, Brčkog i drugih gradova, zauzetih od strane JNA. Tuzla je ostala izvan kontrole snaga VRS i JNA te se razvila u važno odbrambeno, logističko i upravno središte sjeveroistočne Bosne. Snage MUP-a i Teritorijalne odbrane na tom području u proljeće 1992. preuzele dio oružja, municije i opreme nekadašnjeg regionalnog štaba TO, uskladištene u Tuzli, Srebreniku i Lukavcu.[18]

Dana 15. maja 1992. godine, tokom prolaska i izvlačenja kolone JNA kroz Brčansku Maltu, došlo je do oružanog sukoba koji je ostao jedna od najspominjanijih epizoda ratne historije grada. U jednom transkriptu MKSJ-a taj je datum u svjedočenju označen kao dan kada je rat započeo u Tuzli, dok se 15. maj obilježava kao Dan odbrane Tuzle.[19][20] Događaji na Brčanskoj Malti bili su i predmet sudskih postupaka; među njima je i predmet Suda Bosne i Hercegovine protiv Izeta Smajića, koji se odnosio na postupanje prema ranjenom vojniku JNA 15. maja 1992. u Tuzli.[21]

Kasnije je u Tuzli uspostavljeno i sjedište 2. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine,[22] pod čijom su se komandom nalazile jedinice raspoređene u Tuzli, Srebreniku, Gradačcu, Gračanici, Lukavcu, Banovićima, Čeliću i Teočaku.[23] Strateška ofanziva VRS-a iz kasne 1993, povezana s operacijom Drina 93, bila usmjerena i na područje Olova te komunikacije Tuzla–Zenica i Tuzla–Sarajevo, dok je istovremeno vođena i operacija protiv sektora Sapna–Teočak istočno od Tuzle.[24] Za završnu fazu rata autori posebno ističu da je borba za pravac poznat kao Route Duck imala velik operativni značaj jer je njegovo zauzimanje trebalo povezati tuzlanski 2. korpus i zenički 3. korpus ARBiH, čime bi se znatno olakšalo kretanje ljudstva i opreme između istočne i srednje Bosne.[25]

Spomenik masakra na Kapiji, poznat i kao zločin nad tuzlanskom mladošću.

Dana 25. maja 1995. desio se Masakr na Kapiji, kada je granata ispaljena s položaja Vojske Republike Srpske na planini Ozren usmrtila 71, a ranila 115 civilnih osoba.[26][27] Zločin se dogodio u središnjoj gradskoj ulici, centru noćnog života, na popularnoj "Kapiji". Na tom mjestu, u znak sjećanja, stoji spomenik s imenima svih žrtava i tekstom: "Na ovom mjestu, 25. maja 1995. godine, srpski fašistički agresor je granatom prekinuo 71 mladi život. Proučite fatihu i pomolite se. Pamtite i opominjite. Građani Tuzle".[28]

UNHCR je 17. jula 1998. Tuzlu proglasio otvorenim gradom.[29]

Poslijeratno razdoblje i naslijeđe

KONS je među nacionalnim spomenicima Tuzle evidentirao industrijsko naslijeđe proizvodnje soli, Šarenu džamiju, Turalibegovu džamiju te Saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice.[8][30][31]

U postindustrijskom razdoblju grad je nastojao dio svog identiteta, nekada gotovo u potpunosti vezanog za sol, ugalj i hemijsku industriju, preusmjeriti prema uslugama, turizmu, malom i srednjem poduzetništvu, informacionim tehnologijama i kulturnim industrijama.[32][33]

Turizam i Panonska jezera

Jedan od najprepoznatljivijih simbola moderne Tuzle jesu Panonska jezera, kompleks slanih jezera i pratećih sadržaja nastao kao spoj prirodnog naslijeđa slanih izvora, urbane obnove i turističke infrastrukture.[33] U sklopu kompleksa djeluju i kulturno-edukativni sadržaji, među kojima je i Geološka postavka Pannonica, otvorena 1. oktobra 2012. godine, zamišljena kao segment kulturnog turizma koji govori o kontinuitetu života na tuzlanskom prostoru i dopunjuje ponudu Panonskih jezera.[34]

U savremenom razvoju Tuzla nastoji ojačati poduzetničko okruženje kroz poslovne zone, inkubatore i lokalne razvojne mehanizme.[32][33]

Među važnijim instrumentima lokalne ekonomske politike navode se BIT Centar Tuzla, Razvojno-poduzetnički centar – Inkubator Lipnica i poslovne zone. Prema gradskoj strategiji, na području Tuzle uspostavljena je industrijska zona Bosanska Poljana i Plane, dok je Poslovna zona Kreka-Sjever razvijana uz izgradnju saobraćajne, vodovodne, kanalizacione i elektroinfrastrukture.[32] Isti dokument ističe da je model u Poslovnoj zoni Kreka-Sjever zasnovan na dugoročnom zakupu zemljišta, što je osmišljeno kao podsticaj investitorima i proizvodnim djelatnostima.[32]

Grad Tuzla na službenim stranicama ističe manifestaciju Ljeto u Tuzli kao jedan od ključnih okvira za razvoj gradske kulturne i turističke ponude, s programima namijenjenim različitim starosnim skupinama.[35][36]

Geografija

Panorama Tuzle (2006).

Površina Grada Tuzla je 30235 ha ili 303 km2. Nadmorska visina 231 m/nm. Tuzla je sa sjeverozapada okružena planinskim vijencem Majevica (Medvednik 843 m2), s jugozapada planinama Ozren, Konjuh i Javornik.[37]

Područje Tuzle svrstava se u periopanansku oblast tj. kontaktnu zonu Dinarida Panonske nizije. Kotlinasto područje nalazi se na južnoj strani grebena Majevice i odvojenog grebena prema Obodnici. Sastoji se pretežno od dugih poprečnih potočnih dolina i kosa koje se završavaju u dolini rijeke Jale. Teren je blago nagnut prema jugu.

Susjedne općine Tuzli su sa sjeverne i sjeveroistočne strane Srebrenik i Lopare, s jugoistočne Kalesija, s južne Živinice i sa zapadne Lukavac.[37]

Osnovnu mrežu vodotoka čini rijeka Jala sa svojim pritokama, od kojih su najveće Solina i Joševica, te Požarnička rijeka, Grabov i Mramorski potok.

Jala izvire na području Majevice, na lokalitetu ravni liještak, na nadmorskoj visini od 700 m. Ukupna dužina glavnog toka od izvorišta do ušća u Spreču iznosi 37 km.

Šire tuzlansko područje većim dijelom je izgrađeno od geološki mlađih sedimenata (neogen), značajnih s ekonomskog stanovišta (ugalj, kamena so, kvarcni pijesak i dr).

Čaršijska česma u centru grada pored Hadži Hasanove džamije.

Nastanak tuzlanskog bazena vezan je za više faza koje su se smjenjivale nakon mezozoika, a koje su za posljedicu imale stvaranje različitih uvjeta taloženja. U sadejstvu s polioklimatskim karakteristikama nastale su raznolike i specifične sedimentne tvorevine.[37]

Tuzla ima odlike umjereno kontinentalne klime. Određene specifičnosti izazvane su lokalnim reljefom, općim položajem u odnosu na dominantne regije u okolini (bosanski planinski centralni masiv s jedne, i Panonska nizija s druge strane), vazdušnim strujanjima tropskih i polarnih vazdušnih masa i ciklonskim aktivnostima.

Generalne odlike klime odnose se na jasnu iz izraženost sva četiri godišnja doba, relativnu vlažnost i oblačnost, na maksimum padavina u toplijem dijelu godine, i minimum krajem zime.

Srednja godišnja temperatura u posljednjih pola vijeka je 10,1 stepen C. Najhladniji mjesec je januar s prosječnom temperaturom od 0,6 stepeni, a najtopliji juli s 19,4. U ovom nizu najviša temperatura je izmjerena u augustu 1971. i iznosila je +38,4 stepeni, a najniža od –25,8 stepeni u januaru 1963.[38]

Prosječan broj dana u godini s negativnim temperaturama, odnosno mrazom je 91, a godišnje, a godišnje ima 20 dana kada temperatura prelazi 30 stepeni. S temperaturom većom od 25 stepeni je 80 dana u godini.

Dnevnih perioda s kišom je 135, s pljuskom 19, s grmljavinom 37, s pojavom magle 69, sa snijegom i sa snježnim pokrivačem 52 (maximalna visina snježnog pokrivača izmjerena u februaru 1984. 97 cm).

Godišnje je prosječno 127 oblačnih i 63 vedra dana. Prosječna količina padavina iznosi 908,6 l/m2, vlažnost zraka 79%, a atmosferski pritisak 980,2 hPa.[38]

Klimatski faktori su povoljni, jer ih karakterizira pretežna normalnost meteoroloških parametara, i manji uticaj temperaturnih inverzija.

Klima

Klima u Tuzli je umjereno kontinentalna. Ljeta su obično topla i suha, s prosječnim temperaturama koje se kreću između 20 °C i 30 °C. Zime su hladne, s prosječnim temperaturama koje variraju između -5 °C i 5 °C. Snijeg je uobičajen tokom zimskih mjeseci, ali može varirati u količini. Tuzla također može biti pod utjecajem sredozemne klime, što znači da su proljeće i jesen često blagi. Najtopliji dan je izmjeren 22. jula 2007. i iznosio je 40,7 °C, dok je najhladnij izmjeren 22. januara 1907. i iznosio je -26,6 °C. Najveća godišnja količina padavina je izmjerena 2014. i iznosila je 1353,1 mm, dok je najmanja izmjerena 2011. iznosila 535,4 mm.[39]

JanFebMarAprMajJunJulAugSepOktNovDec
Najviša prosječna temperatura (°C)3,66,811,716,721,424,226,326,422,917,9115Ø16,2
Najniža prosječna temperatura (°C)−4,5−2,30,64,78,81213,212,9105,91,6−2,5Ø5
Padavine (mm)5955616792111948464567172Σ886
Temperatura u °C • padavine u mmDijagram:
Temperatura
3,6
−4,5
6,8
−2,3
11,7
0,6
16,7
4,7
21,4
8,8
24,2
12
26,3
13,2
26,4
12,9
22,9
10
17,9
5,9
11
1,6
5
−2,5
janfebmaraprmajjunjulaugsepoktnovdec
Padavine
59
55
61
67
92
111
94
84
64
56
71
72
janfebmaraprmajjunjulaugsepoktnovdec
Izvor: World Meteorological Organization

Kultura

Nacionalni spomenici

Poznate građevine

Čaršijska česma je objekat koji se nalazi u centru Tuzle, izgrađena 1888. Ona je jedan od simbola Tuzle i građevina koju uz slane bunare i "tuzlansku kozu" najčešće možemo vidjeti u gradskim razglednicama. Izgrađena je u pseudomaurskom stilu, čije su kamene blokove klesali i obrađivali italijanski klesari, a arhitekta jeste Franz Mihanović.[40]

Zastava grada Tuzla.

Zastava Tuzle

Zastava Tuzle podijeljena na plavu i žutu površinu na kojoj se u lijevom uglu nalazi grb grada Tuzle.[41]

Književnost

Panonska jezera u Tuzli.
Nekadašnji ulaz u Behram-begovu medresu.

Tuzla je grad velike književne tradicije. Odavde potječe Meša Selimović (1910–1982), jedan od najvećih pisaca jugoistoka Evrope, kao i Derviš Sušić, Stjepan Matijević, Matija Divković, Muhamed Hevai Uskufi.

Slikarstvo

Iz Tuzle potiču prvi školovani bosanskohercegovački slikari, Đorđe Mihajlović (Akademija u Minhenu) i Adela Ber (Akademija u Beču). Sredinom treće decenije prošlog stoljeća u likovni život se uključuju Franjo Leder, Ismet Mujezinović i Dragiša Trifković, čije stvaralaštvo postaje dominantan činilac duhovnosti grada. Iz Tuzle potiču James Haim Pinto, jedan od vodećih američko-meksičkih muralista, i Kristijan Kreković, slavni peruanski slikar. Historičari umjetnosti kao značajnu pojavu likovnog života Tuzle izdvajaju djelo Mensura Derviševića. Međunarodna galerija portreta u Tuzli je osnovana 1964.

Danas je Tuzla s jednom od najvećih galerija portreta na Balkanu, važan grad za likovnu umjetnost.

Već deset godina u Tuzli djeluje udruženje likovnih umjetnika pod nazivom Udruženje likovnih umjetnika Tuzlanskog kantona - ULUTK[42] koje je u decembru 2006. obilježilo 10 godina od svog osnivanja, a okuplja preko 50 članova kao i Udruženje mladih autora iz Tuzle.

Biblioteke

Pretpostavlja se da su prve biblioteke postojale u 17. vijeku, pri Behram-begovoj medresi i pri franjevačkim samostanima. Današnja Narodna i univerzitetska biblioteka opslužuje oko 100.000 korisnika, i ima preko 200.000 bibliotečkih jedinica.

Muzeji

Zgrada Barok u centru grada.

Arhiv

Historijski arhiv Tuzla posjeduje 102 fonda i 22 zbirke, a ukupna količina građe iznosi 1500 dužinskih metara. Najstarija arhivska građa potiče iz 17. vijeka.

Muzika

U Tuzli je 1886. osnovano prvo bosanskohercegovačko pjevačko društvo. Početkom vijeka djelovalo je više kamernih grupa, te limeni orkestri Kreke i Vatrogasnog društva. Državna niža muzička škola otvorena je 1949, a Srednja muzička škola 1957. Pedesetih godina je osnovan i Veliki jazz orkestar. Među kulturno-umjetničkim društvima koja baštine folklornu tradiciju izdvajaju se KUD Bosna i UKUD Zvonko Cerić.

Pozorište

U Tuzli je 17. aprila 1898. osnovano prvo bosanskohercegovačko pozorište. Trenutno u Tuzli postoje dvije institucije kojima je primarna djelatnost pozorišni projekti.

Druga pozorišna kuća je Teatar Kabare Tuzla koji je nastao je na Svjetski dan pozorišta, 27. marta 2002. Po svom organizacionom i programskom konceptu ovaj Teatar je kamerni i moderni pozorisni mehanizam. Posebno mjesto u produkcijskoj i repertoarskoj profilaciji Teatra Kabare zauzima festival TKT fest, koji se organizuje svakog 27. marta od 2003.[43]

Obrazovanje

Spomenik borcima tokom rata u Bosni i Hercegovini na šetalištu Slana Banja.

Prvi organizirani oblici školstva datiraju iz 17. vijeka, i vezani su za Behrambegovu medresu. Danas postoje 23 osnovne i 17 srednjih škola, s oko 25.000 učenika. Univerzitet u Tuzli je osnovan 1976, iako prvi oblici visokog školstva datiraju iz 1950-tih godina. Članice Univerziteta su sljedeći fakulteti: Tehnološki, Edukacijsko-rehabilitacijski, Ekonomski, Fakultet elektrotehnike, Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Farmaceutski fakultet, Filozofski fakultet, Mašinski fakultet, Medicinski fakultet s Visokom zdravstvenom školom, Pravni fakultet, Prirodno matematički fakultet, Rudarsko geološko građevinski fakultet i Akademija Dramskih Umjetnosti, te više instituta. Na Univerzitetu se obrazuje oko 15000 studenata.[44][45]

Zdravstvo

Prvi oblici organizirane zdravstvene službe zabilježeni su 1874, kada je otvorena Hastahana – prva tuzlanska bolnica.

Danas je Univerzitetski klinički centar najveća zdravstvena ustanova regije, s 43 organizacione jedinice, među kojima devet zavoda i 13 klinika. UKC ima oko 1800 bolesničkih kreveta, oko 2400 zaposlenih, od čega preko 400 ljekara različitih specijalnosti. Dom zdravlja obavlja primarnu zdravstvenu zaštitu. Također u gradu se nalaze Medicinsku srednja škola Tuzla za zvanje medicinske sestre-tehničara i Medicinski fakultet Tuzla s općim smjerom za zvanje ljekara i odsjeke.[46][47]

Sport

Organizirani oblici sportskog života datiraju jos i prije 1904. kada se u Tuzli formira Gombolaško drustvo (Gimnastičko društvo). Danas djeluju 74 sportske organizacije, u 19 sportskih grana, sa 6500 aktivnih sportista. Atletičari su ostvarili najveće uspjehe, osvojivši na desetine medalja na međunarodnim takmičenjima. Zlatan Saračević je bio evropski šampion i rekorder u dvoranskom bacanju kugle. Košarkašice Jedinstva su 1989. osvojile evropsku šampionsku titulu, pobjedivši u superfinalu petostrukog prvaka Evrope – ekipu italijanskog Primigija. Vrijedni spomena su zapaženi rezultati KBS Sinalco, koji postižu odlične rezultate na medunarodnim takmičenjima. Najveći broj tuzlanskih sportista je decenijama organiziran u 2 sportska društva – Sloboda i Jedinstvo, a najpoznatiji tuzlanski i, vjerovatno, bosanskohercegovački sportista svih vremena je Mirza Delibašić. A najpoznatija sportašica Bosne i Hercegovine je Tuzlanka Razija Mujanović, svojevremeno košarkašica Jedinstva iz Tuzle.[48]

Stanovništvo

Po službenom popisu stanovništva iz 1991, općina Tuzla imala je 131.618 stanovnika, raspoređenih u 66 naselja.[49]

Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, općina Tuzla je, gotovo u cjelini, ušla u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sastav Republike Srpske ušli su dijelovi naseljenih mjesta Kolimer, Konjikovići, Kosci i Potraš.

Nacionalni sastav stanovništva - grad Tuzla

Sastav stanovništva – grad Tuzla
2013.[50]1991.[51]1981.[52]1971.[53]1961.[54]
Osoba110 979 (100,0%)131 618 (100,0%)121 717 (100,0%)107 293 (100,0%)82 216 (100,0%)
Bošnjaci80 774 (72,78%)62 669 (47,61%)152 400 (43,05%)153 271 (49,65%)119 205 (23,36%)1
Hrvati15 396 (13,87%)20 398 (15,50%)24 811 (20,38%)27 735 (25,85%)24 080 (29,29%)
Bosanci4 505 (4,059%)––––
Srbi3 378 (3,044%)20 271 (15,40%)20 261 (16,65%)21 089 (19,66%)19 720 (23,99%)
Nisu se izjasnili2 151 (1,938%)––––
Bosanci i Hercegovci1 542 (1,389%)––––
Muslimani1 050 (0,946%)––––
Romi1 007 (0,907%)–161 (0,132%)73 (0,068%)1 (0,001%)
Ostali560 (0,505%)6 285 (4,775%)1 901 (1,562%)1 452 (1,353%)350 (0,426%)
Albanci214 (0,193%)–189 (0,155%)138 (0,129%)135 (0,164%)
Nepoznato137 (0,123%)––––
Jugoslaveni97 (0,087%)21 995 (16,71%)21 131 (17,36%)2 540 (2,367%)17 519 (21,31%)
Crnogorci45 (0,041%)–527 (0,433%)511 (0,476%)477 (0,580%)
Makedonci40 (0,036%)–100 (0,082%)131 (0,122%)259 (0,315%)
Turci35 (0,032%)––––
Slovenci24 (0,022%)–159 (0,131%)247 (0,230%)358 (0,435%)
Pravoslavci16 (0,014%)––––
Ukrajinci8 (0,007%)––––
Mađari––77 (0,063%)106 (0,099%)112 (0,136%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Nacionalni sastav stanovništva - naseljeno mjesto Tuzla

Sastav stanovništva – naseljeno mjesto Tuzla
2013.[50]1991.[51]1981.[52]1971.[53]1961.[54]
Osoba74 457 (100,0%)83 770 (100,0%)65 091 (100,0%)53 926 (100,0%)37 760 (100,0%)
Bošnjaci56 893 (76,41%)44 091 (52,63%)130 448 (46,78%)131 257 (57,96%)17 984 (21,14%)1
Hrvati6 005 (8,065%)6 328 (7,554%)5 383 (8,270%)6 145 (11,40%)5 405 (14,31%)
Bosanci3 704 (4,975%)––––
Srbi2 486 (3,339%)13 137 (15,68%)11 278 (17,33%)12 224 (22,67%)11 498 (30,45%)
Nisu se izjasnili1 817 (2,440%)––––
Bosanci i Hercegovci1 388 (1,864%)––––
Muslimani677 (0,909%)––––
Romi506 (0,680%)–17 (0,026%)62 (0,115%)1 (0,003%)
Ostali443 (0,595%)3 912 (4,670%)756 (1,161%)1 039 (1,927%)249 (0,659%)
Albanci193 (0,259%)–146 (0,224%)109 (0,202%)96 (0,254%)
Nepoznato107 (0,144%)––––
Jugoslaveni83 (0,111%)16 302 (19,46%)16 301 (25,04%)2 187 (4,056%)11 472 (30,38%)
Crnogorci41 (0,055%)–467 (0,717%)452 (0,838%)407 (1,078%)
Makedonci38 (0,051%)–88 (0,135%)123 (0,228%)242 (0,641%)
Turci34 (0,046%)––––
Slovenci23 (0,031%)–139 (0,214%)230 (0,427%)324 (0,858%)
Pravoslavci12 (0,016%)––––
Ukrajinci7 (0,009%)––––
Mađari––68 (0,104%)98 (0,182%)82 (0,217%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Politika

Gradom rukovodi Gradonačelnik koji se bira na lokalnim izborima svake četiri godine, na kojima se bira i Gradsko vijeće, koje se sastoji od 31 vijećnika, koji se biraju po partijskim listama, te jednog predstavnika manjina. Članovi Gradskog vijeća se biraju direktno, te na osnovu dobijenih glasova, proporcionalno udjelu partije, zastupaju biranu partiju u Gradskom vijeću. Ovlasti gradonačelinka i Gradskog vijeća regulisani su federalnim zakonima i statutom Grada.

Gradonačelnik

Na lokalnim izborima održanim 6. oktobra 2024. za gradonačelnika Tuzle izabran je Lugavić Zijad, član Socijaldemokratske partije BIH (SDP BIH) sa 75,95% ili ukupno 31.617 glasova.[55]

Gradsko vijeće

Na izborima za Gradsko, održanim 6. oktobra 2024. godine, izabrano je 10 predstavnika Socijaldemokratske partije (SDP BiH), 6 iz Stranke demokratske akcije (SDA), 3 iz Demokratske fronte, 3 iz Nezavisne liste "Sloboda", 2 iz Tuzlanske alternative, 2 iz Naše stranke (NS), jedno iz Bosanske stranke (BOSS), jedno iz Pokreta demokratske akcije (PDA), jedno iz Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH), jedno iz Narod i Pravda (NiP), te jedan predstavnik iz nacionalnih manjina kao nezavisni kandidat.[56]

Privreda

Termoelektrana Tuzla, najveća elektrana u Bosni i Hercegovini.

Poslije grada Sarajeva i Banje Luke, Tuzla je najveći industrijski centar Bosne i Hercegovine. U gradu ili neposrednoj blizini grada mnoge su fabrike hemijskih proizveda, industrija hrane i pića te teška industrija.

Karakteristike

Tuzla je administrativno sjedište te privredni, kulturni i obrazovni centar Tuzlanskog kantona i ekonomsko-geografske regije sjeveroistočne Bosne.

Prirodni resursi i bogata nalazišta energetskih i mineralnih sirovina bili su opredjeljujući faktor za usmjeravanje dosadašnjeg privrednog razvoja ovog područja, a ujedno su i važan oslonac budućeg razvoja.

Predratnu privrednu strukturu tuzlanskog područja karakteriše razvoj bazne industrije i energetike, kao dominantnih privrednih grana, s obilježjem ekstenzivnosti.

Industrija Tuzle do početka rata bila je privredna grana s najvećim učešćem u ostvarivanju ukupnih privrednih efekata i to u zaposlenosti oko 45%, a u društvenom proizvodu oko 50%.

Prema društvenom proizvodu p. c. u predratnom periodu Tuzla je bila među najbolje pozicioniranim gradovima u Bosni i Hercegovini, dok je prema stopi zaposlenosti bila najrazvijeniji regionalni centar.

U okolnostima koji ograničavaju dinamiziranje privrednih aktivnosti i dostizanje prijeratnih pokazatelja privrednog razvoja, kao vrlo jak i nezaobilazan pravac razvoja predstavlja razvoj poduzetničkog sektora ekonomije.

Razvoj male privrede jedan je od oblika prestrukturiranja postojećih i organizovanja novih privrednih aktivnosti.

Sve zemlje u našem okruženju, koje su prošle ili prolaze fazu privredne i društvene tranzicije, uključile su se u aktivnosti koje osiguravaju ambijent i podršku za razvoj preduzetništva, osnivanjem inkubacijskih i preduzetničkih centara, razvojnih agencija, lokalnih poslovnih udruženja, što je uz odgovarajuću finansijsku podršku rezultiralo nastankom velikog broja novih subjekata, novih radnih mjesta i novostvorene vrijednosti.

Grad, kao jedinice lokalne samouprave, imaju veoma značajnu ulogu u lokalnom ekonomskom razvoju, u kojem se nizom mjera i aktivnosti, na lokalnom nivou, stimuliše poduzetnički sektor i stvara povoljan ambijent za osnivanje i razvoj malih i srednjih preduzeća.

U skladu s nadležnostima i raspoloživim mogućnostima, Grad Tuzla je u tom smislu već poduzela niz aktivnosti, a u narednom periodu se može očekivati i veća ekspanzija aktivnosti i efekata. Od do sada učinjenog Grada Tuzla ističe: skraćenje vremena i povećanje efikasnosti rješavanja zahtjeva za registrovanje djelatnosti, smanjenje gradskih taksi i naknada za samostalne poduzetnike i privredna društva u postupku registrovanja djelatnosti, kontinuirani rad na osiguravanju povoljnih lokacija i prostora za osnivanje i razvoj preduzetnika, poduzimanje aktivnosti na uspostavljanju institucionalne regionalne saradnje i uključivanje u projekte koje finansira Evropska unija u cilju razmjene iskustava i znanja u podršci razvoja malih i srednjih preduzeća.

Tuzla je najstarije ili jedno od najstarijih naselja u Evropi s kontinuitetom življenja. Arheolozi su otkopali dovoljno arheološkog materijala koji je nedvosmisleno potvrdio da je Tuzla nekada bila veliko i bogato neolitsko naselje na sojenicama. U velikom broju raznolikih keramičkih predmeta, posebno se ističu neolitske posude za proizvodnju soli iz slane vode.

Spomenici narodnim herojima iz Drugog svjetskog rata, šetalište Slana Banja.
Spomenik borcima rata u BiH, šetalište Slana Banja iznad Tuzle.

Tuzlu je najstarijim ili jednim od najstarijih naselja u Evropi učinila njena posebna geološka prošlost. Naime, veliki dio Evrope, u davnoj geološkoj prošlosti, predstavljao je dno Panonskog mora. I posljednji ostaci ovoga mora povukli su se sa sadašnje površine prije 10 miliona godina. Samo ispod Tuzle ovo more ostavilo je trag u vidu 350 miliona tona slanih stijena i slane vode. Slana voda izbijala je na površinu, ljudi su je prerađivali u so čak u neolitu. Poslije su oformili bunare, koji su postajali sve savremeniji, a slana voda je vremenom postala osnovom hemijske industrije u savremenoj Tuzli.

Dana 18. jula 2003, lokalne vlasti su odlučili da veliku količinu slane vode izvuku na površinu, u prethodno pripremljeno dno, tako je Tuzla danas jedini grad u Evropi koji ima slano jezero i jedini grad na svijetu čije je slano jezero istovremeno i kupalište i plaža u najužoj historijskoj jezgri grada.

Tuzla ima veliku industrijsku tradiciju, zasnovanu na bogatim nalazištima soli i uglja.

Tuzla je grad velike tradicije multikulturalnosti. Stoljećima njegovani sklad među razlikama u Tuzli, položio je svaku historijsku provjeru i sva historijska iskušenja. Tuzlanska tolerancija naročito je ispoljavana u Drugom svjetskom ratu i nedavno minulom ratu u Bosni i Hercegovini.

Danas je Tuzla grad nove energije, posljednjih godina doživljava veliku ekspanziju gradnje, naglog i brzog razvoja.

Sportski timovi

Poznate ličnosti

Gradonačelnici kroz historiju

Načelnik[57] Period
Mehaga Imširović1878–1885
Ibrahimbeg Džindo1885–1889; 1893–1897
Mujaga Hadžiefendić1889–1893; 1897–1903
Ibrahimbeg Jašarević1903–1908
Osman Vilović1908–1922
Šefkija Gluhić1922–1924
Lutvibeg Sijerčić1924–1931
Muratbeg Zaimović1931–1935
Hasanaga Pašić1935–1941
Seadbeg Kulović1941–1942
Ćazimaga Žunić1942–4943
Ljubomir Peleš1943–1943
Pero Eraković1944–1944
Ferhat Azabagić1944–1948
Asim Mujkić1948–1950
Muharem Fizović1950–1952
Rade Jakšić1952–1954
Ahmed Ćatić1954–1956
Salih Atić1956–1963
Šefket Kunosić1963–1967
Mehmedalija Džambić1967–1973
Mišo Vokić1973–1974
Urfet Vejzagić1974–1978
Hasan Dervišbegović1978–1982
Dušan Tešanović1982–1983
Emina Zaimović1983–1985
Aleksandar Todorović1985–1986
Džemal Hadžiavdić1986–1988
Mirza Muradbegović1988–1990
Selim Bešlagić1990–2001
Jasmin Imamović2001–2022
Zijad Lugavić2022–

Sestrinski gradovi

Također pogledajte

Reference

  1. ↑ "Lokalni izbori 2024 - Tuzla". izbori.ba. Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine. 5. 11. 2024. Pristupljeno 16. 11. 2024.
  2. ↑ "Tuzla". Grad Tuzla. Pristupljeno 5. 10. 2024.
  3. 1 2 3 "Salt detection in Neolithic pottery from Gornja Tuzla, BH". Academia.edu. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  4. 1 2 3 4 5 6 Šabotić, Izet (2019). "ŽIVOT, LJUDI I DOGAĐAJI: Tuzla na razmeđu 19. i 20. stoljeća". Academia.edu. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  5. 1 2 3 4 "Historical Stratification of Industrial Heritage in the City of Tuzla". Academia.edu. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  6. 1 2 Kujundžić-Vejzagić, Zilka (2008). "A Contribution for studies of the early Metallurgy of the Central Bosnia". Godišnjak. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  7. ↑ Bakalović, Mirsad (2006). "Early Medieval Necropolis Kicelj near Tuzla". Godišnjak. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  8. 1 2 "Nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine – tabela". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  9. ↑ "Šarena (Časna, Atik, Gradska, Behram-begova) džamija sa haremom, ulazni portal i mjesto Behram-begove medrese, graditeljska cjelina". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 13. 3. 2026.[mrtav link]
  10. ↑ "Poljska (Turalibegova) džamija sa grebljem i turbetom, graditeljska cjelina". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 13. 3. 2026.[mrtav link]
  11. 1 2 3 4 Selimović, Sead. "Socijalne promjene stanovništva tuzlanskog kraja (1878.-1941)". Hrčak. Arhivirano s originala, 16. 9. 2025. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  12. 1 2 Trutanić, Jure (2021). "Nakladnički poduhvat Ivana Kazimira Ostojića u Donjoj Tuzli". Hrčak. Arhivirano s originala, 16. 12. 2025. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  13. ↑ Selimović, Sead. "Obnova i konsolidacija privrednih preduzeća Tuzlanskog okruga 1945-1952. godine". Academia.edu. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  14. ↑ Selimović, Sead (2014). "Prilike u oblasti zanatstva na području tuzlanskog kraja u periodu 1945.-1953. godine". Academia.edu. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  15. ↑ "Tuzla je prije 29 godina odbranjena na Brčanskoj Malti". radiosarajevo.ba (jezik: hrvatski). 15. 5. 2021. Pristupljeno 18. 12. 2024.
  16. ↑ "Rat u Bosni i Hercegovini: Tuzlanska kolona, 30 godina kasnije - ratni zločin ili simbol odbrane". BBC News na srpskom (jezik: srpski). 15. 5. 2022. Pristupljeno 18. 12. 2024.
  17. ↑ "Tuzla se prije 32 godine na Brčanskoj Malti odbranila od agresora - Tuzla L!VE". tuzlalive.ba. 15. 5. 2024. Pristupljeno 18. 12. 2024.
  18. ↑ Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990–1995. Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis. 2002. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  19. ↑ "051128ED". International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  20. ↑ "Obilježen Dan odbrane Tuzle". Detektor. BIRN BiH. 15. 5. 2017. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  21. ↑ "X-KR-09/710 Smajić Izet". Sud Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  22. ↑ "090323IT". International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  23. ↑ Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990–1995. I. Washington, DC: Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis. 2002. str. 471–472.
  24. ↑ Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990–1995. I. Washington, DC: Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis. 2002. str. 228.
  25. ↑ Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990–1995. I. Washington, DC: Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis. 2002. str. 384.
  26. ↑ Nikolić, Maja (25. 5. 2013). "Tuzla: Obilježeno 18 godina od masakra na Kapiji". Radio Slobodna Evropa (jezik: srpskohrvatski). Pristupljeno 18. 12. 2024.
  27. ↑ "Sjećanje na žrtve zločina na Kapiji". Grad Tuzla. Pristupljeno 18. 12. 2024.
  28. ↑ "Tuzla – Sudski utvrđene činjenice iz rata u BiH". Detektor. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  29. ↑ "TUZLA". Turizam u Bosni i Hercegovini: Otkrij BiH. Pristupljeno 5. 10. 2024.
  30. ↑ "Saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice sa pokretnim naslijeđem, historijska građevina". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 13. 3. 2026.[mrtav link]
  31. ↑ "Proizvodnja soli, industrijsko naslijeđe". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 13. 3. 2026.[mrtav link]
  32. 1 2 3 4 "Strategija integrisanog razvoja grada Tuzla – revidirana strateška platforma" (PDF). Grad Tuzla. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  33. 1 2 3 "Izvještaj o srednjoročnoj evaluaciji Strategije integrisanog razvoja Grada Tuzle do 2026. godine" (PDF). Grad Tuzla. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  34. ↑ "Geološka postavka "Pannonica"". Panonika. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  35. ↑ "Ljeto u Tuzli". Grad Tuzla. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  36. ↑ "Program "Ljeto u Tuzli 2024."" (PDF). Grad Tuzla. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  37. 1 2 3 "Geografija". Grad - Tuzla. Pristupljeno 18. 12. 2024.
  38. 1 2 "Tuzla Geografija | PDF". Scribd (jezik: engleski). Pristupljeno 18. 12. 2024.
  39. ↑ "Klimatski podaci za grad Tuzlu,Bosna i Hercegovina". novovrijeme.com. Pristupljeno 26. 5. 2024.
  40. ↑ Tadic, Natasa (23. 2. 2024). "Čaršijska česma u Tuzli, prepoznatljiv simbol grada". balans.co.ba (jezik: engleski). Pristupljeno 5. 10. 2024.
  41. ↑ "Zastava Tuzle". Grad - Tuzla. Pristupljeno 5. 10. 2024.
  42. ↑ "Udruženje mladih". web.archive.org. Arhivirano s originala, 22. 6. 2019. Pristupljeno 5. 10. 2024.
  43. ↑ "Pozorište". Narodno Pozorište Tuzla (jezik: engleski). Pristupljeno 5. 10. 2024.
  44. ↑ "Aktuelnosti". Univerzitet u Tuzli. Pristupljeno 5. 10. 2024.
  45. ↑ "Fakulteti/Akademija". Univerzitet u Tuzli. Pristupljeno 5. 10. 2024.
  46. ↑ "ORGANIZACIJA". UKC Tuzla. 4. 10. 2024. Pristupljeno 5. 10. 2024.
  47. ↑ "O fakultetu • Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli". Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli (jezik: hrvatski). Pristupljeno 5. 10. 2024.
  48. ↑ "FK Sloboda Tuzla Historija kluba osnovanog 1919 godine!" (jezik: hrvatski). 30. 11. 2020. Pristupljeno 5. 10. 2024.
  49. ↑ "Popis 2013 u BiH". www.statistika.ba. Pristupljeno 5. 10. 2024.
  50. 1 2 "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
  51. 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 111/112)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 27. 4. 2016.
  52. 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 27. 4. 2016.
  53. 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 27. 4. 2016.
  54. 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 27. 4. 2016.
  55. ↑ "Središnje izborno povjerenstvo BiH". www.izbori.ba. Pristupljeno 18. 12. 2024.
  56. ↑ "Središnje izborno povjerenstvo BiH". www.izbori.ba. Pristupljeno 18. 12. 2024.
  57. ↑ "Načelnici kroz historiju". tuzla.ba. Pristupljeno 28. 4. 2016.

Vanjski linkovi