Idi na sadržaj

Skradin

Skradin
Grad
Grad Skradin
pogled na Skradin
pogled na Skradin
Službeni grb Skradin
Grb
Skradin nalazi se u Hrvatska
Skradin
Skradin
Lokacija u Hrvatskoj
Koordinate: 43°49′04″N 15°55′24″E / 43.81778°N 15.92333°E / 43.81778; 15.92333
Država Hrvatska
Županija Šibensko-kninska
Vlada
 • GradonačelnikAntonijo Brajković (HDZ)
Površina
 • Općina186,79 km2
Najveća nadmorska visina2 m
Stanovništvo (2021.)
 • Općina3.349
 • Općina (gustoća)17,93 /km2
 • Naselje508
Vremenska zonaCET (UTC+01:00)
 • Ljeti (DST)CEST (UTC+02:00)
Poštanski broj22222
Pozivni broj(+385) 22
Veb-sajtGrad Skradin
Skradinski buk, slapovi na rijeci Krki
Skradin, detalj iz grada
jedna od starih ulica u Skradinu

Skradin je grad u Hrvatskoj, u Šibensko-kninska županija|Šibensko-kninskoj županiji. Smješten je na desnoj obali rijeke Krke, u blizini njenog ušća u Prokljansko jezero, oko 19 km sjeverno od Šibenika.[1]

Historija

[uredi | uredi izvor]

Područje Skradina bilo je naseljeno još u željeznom dobu. Na području današnjeg grada razvilo se liburnsko naselje koje je u antičkim izvorima poznato kao Scardona. U rimsko doba Scardona je bila važan regionalni centar, a u gradu su se ukrštalvali putevi koji su povezivali obalu s unutrašnjosti. Arheološka istraživanja potvrđuju postojanje rimske cestovne komunikacije ispod današnje glavne ulice Skradina, dok su na području grada pronađeni brojni antički spomenici i ostaci lučkih građevina.[2][3]

Scardona je u rimsko doba imala status municipija i bila sjedište sudskog okruga za područje Liburnije. Arheološki nalazi svjedoče o razvijenom gradskom životu i značaju naselja, uključujući ostatke lučke infrastrukture i brojne kamene spomenike. Na području antičke Scardone zabilježeni su i tragovi različitih kultova, među kojima je arheološkim nalazima potvrđeno poštovanje božice Velike majke (latinski: Magna Mater).[3]

U kasnoantičkom razdoblju Skradin je bio sjedište biskupije. Istraživanja ranokršćanske arheologije potvrđuju postojanje skradinske biskupije najmanje do sredine VI stoljeća, kada je područje između rijeka Zrmanje i Krke pripadalo salonitanskoj crkvenoj metropoliji.[4]

Tokom srednjeg vijeka Skradin je zadržao svoj položaj važnog naselja na Krki. Krajem XIII i početkom XIV stoljeća grad je bio povezan s porodicom Šubić, koja je u to vrijeme imala značajnu političku ulogu u Hrvatskoj. Na području grada izgrađena je tvrđava Turina, čiji su ostaci sačuvani na uzvisini iznad današnjeg Skradina.[5]

Tokom kasnog srednjeg vijeka Skradin je mijenjao gospodare između različitih političkih vlasti na području Dalmacije. Od posebnog značaja bila je mletačka vlast, pod kojom je grad imao važnu ulogu u regionalnim političkim i privrednim odnosima. Historiju Skradina u razdoblju mletačke uprave detaljno je obradio historičar Josip Ante Soldo na osnovu arhivske građe.[6]

Godine 1522. Skradin su osvojile osmanske snage. Osvajanje grada zabilježeno je i u hronici osmanskog historičara Mustafe Celâlzâdea, koja predstavlja jedan od važnih osmanskih izvora o tom događaju. Prema analizi tog izvora, u borbama za Skradin učestvovao je hercegovački sandžak-beg Mahmud-beg, a odlučujući sukob odigrao se na području u blizini tvrđave.[7]

U XVIII stoljeću Skradin je ponovo bio pod mletačkom vlašću. Stanovnici Skradina učestvovali su u vojnim jedinicama Mletačke Republike, uključujući pješadijske i konjaničke jedinice raspoređene u različitim dijelovima mletačkih posjeda. Podaci o njima sačuvani su u građi Državnog arhiva u Veneciji.[8]

Do teritorijalne reorganizacije lokalne uprave u Hrvatskoj Skradin je bio u sastavu općine Šibenik.

Geografija

[uredi | uredi izvor]
Pogled na rijeku Krku i Šibenski most iz Skradina

Skradin se nalazi u sjevernoj Dalmaciji, na desnoj obali rijeke Krke, na području njenog donjeg toka. Grad je smješten na završetku plovnog dijela Krke, gdje se riječna dolina širi prema Prokljanskom jezeru.[9]

Prostor Skradina pripada krškom području sjeverne Dalmacije. Prirodnogeografske osobine kraja određene su prvenstveno krškim reljefom i dolinom Krke, koja predstavlja glavnu prirodnu os područja. Razvoj naselja i način korištenja prostora historijski su bili povezani s morfologijom krškog terena, dostupnošću vode i mogućnošću povezivanja riječnim i kopnenim saobraćajem.[9]

Rijeka Krka ima posebno značenje za geografski položaj Skradina. Skradin se nalazi na kraju njenog plovnog toka, zbog čega je rijeka kroz historiju predstavljala važan prirodni saobraćajni pravac prema unutrašnjosti. Razvoj gradskih naselja duž Krke bio je uslovljen prirodnim karakteristikama riječnog toka i okolnog krškog prostora, pri čemu su se Skradin, Drniš i Knin razvili kao tri glavna gradska centra šireg područja uz Krku.[10]

Nizvodno od Skradina nalazi se Prokljansko jezero, koje je nastalo potapanjem donjeg dijela doline Krke. Jezero je povezano s morem preko kanala svetog Josipa i Šibenskog zaljeva, pa na njegovu vodu utječu i riječni i morski hidrološki procesi. Prokljansko jezero ima površinu od oko 11,5 km² i predstavlja jedan od najznačajnijih prirodnih elemenata kraja Skradina.[11]

Područje Skradina povezano je s prirodnim i zaštićenim prostorom rijeke Krke. Prostor od Skradinskog mosta prema ušću Krke obuhvata predio s izraženim prirodnim karakteristikama, dok se područje grada nalazi neposredno uz Nacionalni park Krka. Prostornim planom Nacionalnog parka Krka Skradin je određen kao glavno naselje parka, a historijska urbana cjelina Skradina uvrštena je među njegove kulturno-historijske vrijednosti.[12]

Nacionalni park Krka obuhvata prostor posebnih geomorfoloških, hidroloških i prirodnih vrijednosti. Za područje parka karakteristični su kanjoni Krke i Čikole, sedrene barijere, vodena staništa, šumski kompleksi i mozaik prirodnih i tradicionalno korištenih površina. Područje parka dio je ekološke mreže Republike Hrvatske i obuhvata staništa brojnih zaštićenih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta.[13]

Prirodne karakteristike područja Skradina historijski su utjecale i na razvoj privrednih djelatnosti. Rijeka i plovni put prema unutrašnjosti pogodovali su razvoju trgovine i saobraćaja, dok su krški prostor i raspoložive poljoprivredne površine određivali mogućnosti korištenja zemljišta. U novije vrijeme prirodni položaj Skradina, blizina Nacionalnog parka Krka i veza s Prokljanskim jezerom predstavljaju važne osnove razvoja turizma i nautičkih djelatnosti.[9]

Stanovništvo

[uredi | uredi izvor]

Prema popisu stanovništva iz 2021, Grad Skradin imao je 3.349 stanovnika, dok je istoimeno naselje Skradin imalo 508 stanovnika.[14]

Grad Skradin

[uredi | uredi izvor]
Broj stanovnika po popisima[15]
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
4.9975.7115.8656.0557.0197.6638.4548.6349.31610.13510.2949.5858.7168.0273.9863.8253.349

Napomena: Nastao iz stare općine Šibenik. U 1869. i 1921. sadrži dio podataka grada Drniša. U 1869. sadrži dio podataka općine Kistanje, a iste godine dio podataka sadržan je u općini Lišane Ostrovičke (Zadarska županija).

Skradin (naseljeno mjesto)

[uredi | uredi izvor]
Broj stanovnika po popisima[15]
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
7981.6489188049348006506817909281.018889791726619588508

Napomena: U 1869. sadrži podatke za naselja Bićine, Gračac, Skradinsko Polje i Sonković.

Popis stanovnika 1991.

[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mjesto Skradin je imalo 726 stanovnika, sljedećeg nacionalnog sastava:

Skradin
1991.

ukupno: 726

  Hrvati 576 (79,33%)
  Srbi 130 (17,90%)
  Albanci 7 (0,96%)
  Jugoslaveni 4 (0,55%)
  Italijani 1 (0,13%)
  Makedonci 1 (0,13%)
  Slovenci 1 (0,13%)
  neopredijeljeni 6 (0,82%)

Kulturno-historijska baština

[uredi | uredi izvor]

Skradin ima bogatu kulturno-historijsku baštinu koja obuhvata arheološke ostatke antičke Scardone, srednjovjekovne i novovjekovne fortifikacije, historijsku urbanu cjelinu te sakralne i profane građevine iz različitih razdoblja. Na području grada evidentirana su i zaštićena brojna nepokretna kulturna dobra, među kojima su arheološka nalazišta, historijska gradska jezgra i utvrda Turina.[16]

Antička Scardona

[uredi | uredi izvor]

Na području današnjeg Skradina nalazila se Scardona, jedno od važnijih urbanih centara rimske Liburnije. Savremeni Skradin izgrađen je preko prostora antičkog grada, zbog čega se ostaci rimske Scardone nalaze ispod i u neposrednoj blizini današnje urbane cjeline. Arheološka istraživanja i nalazi potvrđuju postojanje razvijenog antičkog naselja, njegove cestovne infrastrukture, nekropola, javnih i lučkih građevina te različitih kultova.[17]

Arheološki nalazi iz Skradina uključuju tri rimska miljokaza pronađena tokom izgradnje kanalizacijskog sistema. Njihovo otkriće potvrdilo je postojanje rimske ceste ispod današnje glavne ulice, koja je vodila prema raskršću na lokalitetu Maraguša i dalje prema Aseriji.[17]

Istraživanja su otkrila i dijelove kamene obale luke antičke Scardone uz desnu obalu Krke, nizvodno od uvale Rokovače, u području današnje marine Skradin.[3]

Na području Skradina pronađeni su brojni antički kameni spomenici, među kojima su žrtvenici posvećeni Jupiteru i Magnae Matris, mramorna glava božice Magnae Matris, fragment liburnskog cipusa, dio nadgrobnog natpisa i mramorna figurica Libera odnosno Dionisa.[3]

Ranokršćanska baština

[uredi | uredi izvor]

Skradin je u kasnoantičkom razdoblju bio sjedište ranokršćanske biskupije Scardona. Prema arheološkim i historijskim istraživanjima, biskupija je postojala najmanje do sredine VI stoljeća i pripadala je crkvenoj organizaciji salonitanske metropolije, što ide u prilog da je Scardona predstavljala jedno od važnih ranokršćanskih centara na prostoru između rijeka Zrmanje i Krke.[4]

Historijska gradska jezgra

[uredi | uredi izvor]

Historijska gradska jezgra Skradina predstavlja zaštićenu kulturno-historijsku cjelinu i obuhvata urbano područje čiji je razvoj obilježen srednjovjekovnim i novovjekovnim građevivinama. Prostorna struktura jezgre oblikovana je uzduž glavne gradske ulice, s poprečnim ulicama, uskim prolazima i trgovima. Od građevina zastupljene su kuće iz XVIII i XIX stoljeća, s elementima dalmatinske i mletačke građevinarske tradicije.[16]

Historijska gradska jezgra Skradina upisana je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod registarskim brojem Z-4184. Zaštićena cjelina obuhvata područje historijskog naselja i podliježe posebnim mjerama zaštite i očuvanja kulturnog dobra.[18]

Tvrđava Turina

[uredi | uredi izvor]
Ruševine tvrđave Turina

Iznad Skradina nalaze se ostaci srednjovjekovne tvrđave Turina, poznate i kao Skradinski kaštel. Tvrđava se nalazi na uzvisini iznad grada i predstavlja jedan od najvažnijih elemenata historijskog fortifikacijskog sistema Skradina. U gradskom prostornom planu vodi se kao zaštićeno kulturno dobro pod registarskim brojem Z-6365.[16]

Tvrđava je povezana s razdobljem vlasti Pavla I. Šubića Bribirskog, koji je krajem XIII i početkom XIV stoljeća imao značajnu političku vlast na području Hrvatske. Sačuvani ostaci fortifikacije svjedoče o strateškom značaju položaja iznad grada i kontrole komunikacija uz Krku.[19]

Crkva Rođenja Blažene Djevice Marije

[uredi | uredi izvor]
Zvonik Crkve Rođenja Blažene Djevice Marije

U centru historijske jezgre nalazi se župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije, građena u XVIII stoljeću u kasnobaroknom i klasicističkom stilu. Crkva je završena 16. aprila 1758, a njena unutrašnjost sadrži vrijedne umjetničke i liturgijske predmete.[19]

Posebno vrijedan dio crkvenog inventara predstavljaju orgulje koje je 1776. izradio Francesco Dacci iz Venecije. Orgulje pripadaju Nakićevoj školi gradnje orgulja i upisane su u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao zaštićeno kulturno dobro pod brojem Z-1130.[20]

U crkvi se nalaze i umjetnine koje su predmet konzervatorsko-restauratorskih istraživanja. Hrvatski restauratorski zavod je, između ostalog, izveo konzervatorsko-restauratorske radove na slici nepoznate svetice iz XVIII stoljeća, koja je nakon restauracije povezana s venecijanskim slikarskim krugom ranog XVIII stoljeća.[21]

Crkva sv. Spiridona

[uredi | uredi izvor]
Srpska pravoslavna crkva "Sv. Spiridon" iz 1687.

Crkva sv. Spiridona je pravoslavna crkva podignuta u drugoj polovini XIX stoljeća. Gradnja je započela 1863, a završena je 1876. Arhitektonski je oblikovana u historicističkom duhu, s kombinacijom neobizantskih i romaničko-gotičkih elemenata. Njen arhitektonski koncept zasniva se na jednobrodnom prostoru s kupolom i elementima križnog tlocrta.[22] Crkva predstavlja važan spomenik pravoslavne sakralne arhitekture u sjevernoj Dalmaciji. Njena arhitektura odražava spoj različitih historicističkih stilskih utjecaja, dok se u unutrašnjosti nalazi ikonostas i sakralni inventar povezan s pravoslavnom tradicijom skradičkog područja.[22]

Ostala kulturna dobra

[uredi | uredi izvor]

Na području Skradina i njegove okolice evidentirani su i brojni drugi arheološki i građevinski lokaliteti. Među njima se navode arheološka područja Skradina i Skradinskog polja, lokaliteti Rokovača, Maraguša i Đardin, kao i hidroarheološka nalazišta u Prokljanskom jezeru. Na području Grada Skradina evidentirane su i druge historijske građevine, uključujući pojedinačne sakralne i profane objekte.[16]

Među značajnijim lokalitetima izvan same gradske jezgre nalazi se područje Skradinskog buka, gdje su sačuvani ostaci historijskih mlinica. Mlinice svjedoče o tradicionalnom korištenju energije vode i predstavljaju dio industrijske i tehničke baštine područja Krke.[16]

Gastronomija

[uredi | uredi izvor]
Pržene ćokalice (Atherina boyeri), tradicionalni specijalitet iz Skradina
Komad tradicionalne Skradinske torte

Gastronomija Skradina oblikovana je njegovim položajem na donjem toku rijeke Krke, u blizini Prokljanskog jezera, gdje se susreću utjecaji kontinentalnog zaleđa i mediteranskog priobalja. U lokalnoj kuhinji zastupljeni su riječna i morska riba, jegulje, meso, suhomesnati proizvodi, povrće, voće, vino i rakije. Tradicionalna skradinska kuhinja objedinjuje elemente dalmatinske i kontinentalne kuhinje.[23]

Jela od ribe

[uredi | uredi izvor]

Posebnost skradinske gastronomije povezana je s ribljim vrstama i drugim vodenim organizmima iz područja donjeg toka Krke i Prokljanskog jezera. U lokalnoj kuhinji pripremaju se jegulje, pastrve, cipli, brancin i različite sitne ribe, kao i školjke. Posebno mjesto zauzimaju proizvodi iz bočatog područja estuarija Krke, gdje se miješaju slatka riječna i morska voda.[24][25]

Među najprepoznatljivijim lokalnim ribljim specijalitetima su ćokalice, sitne ribe koje se love u području bočate vode između slatkovodnog sloja rijeke Krke i morskog sloja u estuariju. U skradinskoj gastronomiji tradicionalno se pripremaju prženjem.[23][24]

Ćokalice se u lokalnim izvorima navode kao karakterističan gastronomski proizvod Skradina. Iako se u pojedinim opisima uspoređuju s gavunima zbog veličine i izgleda, za ćokalice se ne navodi dovoljno pouzdana taksonomska identifikacija da bi ih trebalo predstavljati kao zasebnu vrstu ili kao određenu vrstu gavuna.[26]

Drugo karakteristično riblje jelo je brudet od jegulje, u Skradinu poznat i kao bižot. Tradicionalno se priprema od jegulje i poslužuje s palentom. Jegulja je povezana s bočatim vodama Prokljanskog jezera i donjeg toka Krke te zauzima važno mjesto u lokalnoj ribarskoj i gastronomskoj tradiciji.[23]

Jela od mesa

[uredi | uredi izvor]

Među tradicionalnim jelima od posebno se izdvajaju koprtlje, arhaično jelo koje se priprema od pršuta i pancete umotanih u janjeće iznutrice i kuhanih zajedno sa suhim mesom. U skradinskoj kuhinji zastupljene su i domaće kobasice, sušena janjetina, jela od divljači te različita jela pripremljena ispod sača.[23]

Skradinski rižot

[uredi | uredi izvor]

Skradinski rižot jedno je od najpoznatijih tradicionalnih jela Skradina. Riječ je o mesnom rižotu koji se priprema dugotrajnim kuhanjem, tradicionalno uz domaći temeljac od više vrsta mesa, poput teletine i pijetla. Prema lokalnoj tradiciji, priprema rižota traje više sati, a tradicionalno su ga pripremali muškarci. U savremenoj gastronomskoj promociji Skradina rižot zauzima posebno mjesto kao dio lokalne kulinarske baštine.[23][27]

Slastice i pića

[uredi | uredi izvor]

Najpoznatija tradicionalna slastica je Skradinska torta, koja se priprema od orašastih plodova i drugih sastojaka karakterističnih za lokalnu slastičarsku tradiciju. U gastronomskoj ponudi Skradina zastupljene su i suhe smokve, ušećereni bademi te proizvodi od lokalnog voća, uključujući rakije i likere od žižula, oraha i ružinih latica.[28]

Skradinsko područje ima i vinogradarsku tradiciju. Među sortama vinove loze koje se uzgajaju na području Skradina i njegovog zaleđa zastupljene su Debit, Maraština, Plavina i Lasina.[29]

Skradinski most na rijeci Krki i Skradin (desno)

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ "Kratak povijesno-geografski retrospekt". Grad Skradin (jezik: hrvatski). Pristupljeno 9. 9. 2026.
  2. ↑ Glavaš, Ivo (2011). "Rimske ceste oko Skardone u svjetlu novih nalaza". Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku (jezik: hrvatski). 104 (1): 159–170. Arhivirano s originala (PDF), 18. 6. 2022. Pristupljeno 9. 9. 2026.
  3. 1 2 3 4 Glavičić, Miroslav; Miletić, Željko (2011). "Nekoliko novih antičkih spomenika iz Skradina". Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku (jezik: hrvatski). 104 (1): 113–150. Pristupljeno 9. 9. 2026.
  4. 1 2 Migotti, Branka (1992). "Ranokršćanska biskupija Scardona (Skradin)". Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu (jezik: hrvatski). 9 (1): 53–76. Pristupljeno 9. 9. 2026.
  5. ↑ "Fort Turina". Grad Skradin – Tourist Board (jezik: engleski). Pristupljeno 9. 9. 2026.
  6. ↑ Soldo, Josip Ante (1991). "Skradin pod Venecijom". Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru (jezik: hrvatski) (33): 137–162. Pristupljeno 9. 9. 2026.
  7. ↑ Buzov, Snježana (2008). "O gazijama i Hajbaru: osvojenje Skradina u kronici Mustafe Celâlzâdea". Godišnjak Titius: godišnjak za interdisciplinarna istraživanja porječja Krke (jezik: hrvatski). 1 (1): 189–202. Pristupljeno 9. 9. 2026.
  8. ↑ Čoralić, Lovorka (2021). "Vojnici iz Skradina u mletačkim prekomorskim kopnenim postrojbama u 18. stoljeću". Historijski zbornik (jezik: hrvatski). 74 (1): 103–128. Pristupljeno 9. 9. 2026.
  9. 1 2 3 Magaš, Damir (1991). "Osnovna geografska obilježja Skradina i njegovoga kraja". Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru (jezik: hrvatski) (33): 257–280. Pristupljeno 9. 9. 2026.
  10. ↑ Slukan Altić, Mirela (2006). "Razvoj gradova oko rijeke Krke". Građa i prilozi za povijest Dalmacije (jezik: hrvatski). 21 (21): 213–242. Pristupljeno 11. 9. 2026.
  11. ↑ "Prukljansko jezero". Grad Skradin – Turistička zajednica (jezik: hrvatski). Pristupljeno 11. 9. 2026.
  12. ↑ "Ustav Republike Hrvatske". Narodne novine (jezik: hrvatski). Službeni list Republike Hrvatske. 22. 12. 1990. Pristupljeno 11. 9. 2026.
  13. ↑ "Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (pročišćeni tekst)". Narodne novine (jezik: hrvatski). Službeni list Republike Hrvatske. 11. 10. 2017. Pristupljeno 11. 9. 2026.
  14. ↑ "Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – Prvi rezultati po naseljima". Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (jezik: hrvatski). Pristupljeno 9. 9. 2026.
  15. 1 2 - Republika Hrvatska - Državni zavod za statistiku: Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001.
  16. 1 2 3 4 5 Izmjene i dopune (IV) Prostornog plana uređenja Grada Skradina – Prijedlog plana za ponovnu javnu raspravu (PDF) (Report) (jezik: hrvatski). Grad Skradin. mart 2025. Pristupljeno 12. 9. 2026.
  17. 1 2 Glavaš, Ivo (2011). "Rimske ceste oko Skardone u svjetlu novih nalaza". Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku (jezik: hrvatski). 104 (1): 159–175. Pristupljeno 12. 9. 2026.
  18. ↑ Zeleni servis d.o.o. (januar 2022). Elaborat zaštite okoliša uz zahtjev za ocjenu o potrebi procjene utjecaja na okoliš za zahvat: „Izgradnja pristaništa turističkih brodova u Skradinu, Grad Skradin, Šibensko-kninska županija“ (PDF) (Report) (jezik: hrvatski). Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske. Pristupljeno 12. 9. 2026.
  19. 1 2 "Gradska jezgra Skradina". Grad Skradin – Turistička zajednica (jezik: hrvatski). Pristupljeno 12. 9. 2026.
  20. ↑ "Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara". Narodne novine (jezik: hrvatski). Službeni list Republike Hrvatske (Arhiva Srce / Središnji katalog službenih dokumenata RH). 25. 2. 2004. Pristupljeno 12. 9. 2026.
  21. ↑ Hrvatski restauratorski zavod (2021). Godišnji izvještaj 2020 (PDF) (Report) (jezik: hrvatski). Zagreb: Hrvatski restauratorski zavod. Pristupljeno 12. 9. 2026.
  22. 1 2 Čolović, Branko (2012). "Arhitektura crkve sv. Spridona u Skradinu". Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti (jezik: hrvatski). 55 (1): 157–164. Pristupljeno 12. 9. 2026.
  23. 1 2 3 4 5 "Kontinentalni specijaliteti". Grad Skradin – Turistička zajednica (jezik: hrvatski). Pristupljeno 11. 9. 2026.
  24. 1 2 "Ribarska baština". Grad Skradin – Turistička zajednica (jezik: hrvatski). Pristupljeno 11. 9. 2026.
  25. ↑ Viličić, Dubravko (2024). "Pregled istraživanja i znanstvenih spoznaja iz estuarija rijeke Krke". Acta Botanica Croatica (jezik: hrvatski). 83 (1): 1–14. Arhivirano s originala, 16. 1. 2025. Pristupljeno 11. 9. 2026.
  26. ↑ JL. (9. 10. 2020). "U ovom skrandiskom restoranu očekujte ono najbolje od tradicije upakirano u novo ruho". Jutarnji list – Dobra hrana (jezik: hrvatski). Pristupljeno 11. 9. 2026.
  27. ↑ "Intervju: Ante Pizić i Tome Računica o skradinskom rižotu". Grad Skradin (jezik: hrvatski). 15. 5. 2021. Pristupljeno 11. 9. 2026.
  28. ↑ "Kulturna baština". Grad Skradin – Službene stranice (jezik: hrvatski). Pristupljeno 11. 9. 2026.
  29. ↑ Plan ukupnog razvoja Grada Skradina 2015.–2020 (PDF) (Report) (jezik: hrvatski). Grad Skradin. maj 2017. Pristupljeno 11. 9. 2026.

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]