Idi na sadržaj

Peru

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Republika Peru
República del Perú
Zastava Perua  Perua
Zastava
Himna: "Himno Nacional del Perú"

Položaj Perua na karti
Položaj Perua
Glavni i najveći grad Lima
12°2.6′S 77°1.7′W / 12.0433°S 77.0283°W / -12.0433; -77.0283
Službeni jezik španski
Državno uređenje Unitarna, polupredsjednička republika[1][2]
Keiko Fujimori
Luis Galarreta
Miki Torres
Zakonodavstvo Kongres
Senat
Zastupnički dom
Nezavisnost od Španije 
• Priznato
28. juli 1821. 
Površina
• Ukupno
1.285.216[3][4] km2 (19)
• Vode (%)
0,41
Stanovništvo
• Ukupno (2025)
34.157.732 
23/km2 (198)
• Procjena (2023)
Povećanje 34.352.720[4] 
BDP (PKM) 2026
• Ukupno
Povećanje $703,327 milijardi[5] (46)
Povećanje $20.238[5] (99)
BDP (nominalni) 2026
• Ukupno
Povećanje $399,593 milijardi[5] (44)
Povećanje $11.498[5] 
Gini (2022) 40,2[6] (smanjenje) 
HDI (2023) 0,794[7] (79)
Valuta peruanski sol
Vremenska zona UTC−05:00
Pozivni broj +51
Internetska domena .pe

Peru (španski Perú), službeno Republika Peru je suverena država u zapadnom dijelu Južne Amerike. Na sjeveru graniči sa Ekvadorom i Kolumbijom, Brazilom na istoku, Bolivijom na jugoistoku, Čileom na jugu i sa Tihim okeanom na zapadu. Peru je zemlja s izuzetno velikom biološkom raznolikošću; njena staništa obuhvataju sve – od sušnih ravnica pacifičkog priobalja na zapadu, preko vrhova Anda koji se protežu od sjevera do jugoistoka zemlje, pa sve do tropskih kišnih šuma u slivu Amazona na istoku, gdje protiče rijeka Amazon.[8] Peru ima više od 32 miliona stanovnika, a glavni i najveći grad je Lima. S površinom od 1.285.216 km², Peru je 19. najveća država na svijetu i treća najveća u Južnoj Americi.

Teritorija Perua bila je dom brojnim kulturama tokom antičkog i srednjovjekovnog perioda. Ova zemlja ima jednu od najdužih civilizacijskih historija na svijetu, čije korijene možemo pratiti sve do civilizacije Caral–Supe iz 10. milenija p. n. e. – najstarije civilizacije na američkom kontinentu, koja se smatra jednom od kolijevki civilizacije. Među značajnim kulturama i civilizacijama koje su uslijedile spadaju kultura Nazca, carstva Moche, Wari i Tiwanaku, Kraljevstvo Cusco, te Carstvo Inka – najveća poznata država u pretkolumbovskoj Americi. Špansko Carstvo osvojilo je ovo područje u 16. vijeku, a Karlo V uspostavio je potkraljevstvo pod službenim nazivom Kraljevstvo Peru. Ono je obuhvatalo većinu španskih teritorija u Južnoj Americi, sa sjedištem u Limi.[9] Visoko obrazovanje u Amerikama započelo je zvaničnim osnivanjem Nacionalnog univerziteta San Marcos u Limi 1551.

Peru je zvanično proglasio nezavisnost od Španije 1821, a nakon vojnih pohoda Bernarda O'Higginsa, Joséa de San Martína i Simóna Bolívara, kao i odlučujuće bitke kod Ayacucha, stekao je potpunu nezavisnost 1824. U narednim godinama, zemlja se suočavala s političkom nestabilnošću, sve dok eksploatacija guana nije dovela do perioda relativne ekonomske i političke stabilnosti, koji je okončan Pacifičkim ratom (1879–1884). Tokom 20. vijeka, Peru se borio s političkom i društvenom nestabilnošću, uključujući unutrašnji sukob između države i gerilskih grupa, uz povremene periode ekonomskog rasta. Implementacija "Plana Verdea"[10][11] usmjerila je Peru ka neoliberalnoj ekonomiji pod autoritarnom vladavinom Alberta Fujimorija i Vladimira Montesinosa tokom 1990-ih; Fujimorijeva politička ideologija, poznata kao "fujimorizam", ostavila je trajan pečat na način upravljanja zemljom koji je prisutan i danas.[12][13] Prva decenija 21. vijeka donijela je ekonomsku ekspanziju i smanjenje siromaštva, ali je naredna decenija otkrila dugotrajne društveno-političke ranjivosti. One su dodatno pogoršane političkom krizom koju je inicirao Kongres, kao i pandemijom COVID-a 19, što je dovelo do perioda nemira koji je započeo 2022.[14]

Suverena država Peru je predstavnička demokratska republika, podijeljena na 25 regija. Glavne privredne aktivnosti uključuju rudarstvo, prerađivačku industriju, poljoprivredu i ribarstvo, uz druge sektore u razvoju, poput telekomunikacija i biotehnologije.[15] Ova zemlja je dio "Pacifičkih puma" – političko-ekonomske grupacije država duž pacifičke obale Latinske Amerike koje dijele zajedničke karakteristike: pozitivan rast, stabilne makroekonomske temelje, unaprijeđeno upravljanje i otvorenost ka globalnoj integraciji. Peru zauzima visoko mjesto po pitanju društvenih sloboda;[16] aktivna je članica organizacija kao što su Azijsko-pacifička ekonomska saradnja (APEC), Pacifička alijansa, Sveobuhvatni i progresivni sporazum o transpacifičkom partnerstvu (CPTPP) i Svjetska trgovinska organizacija. Smatra se srednjom silom.[17]

Stanovništvo Perua čine mestici, američki starosjedioci, bijelci, osobe afričkog porijekla i osobe azijskog porijekla. Glavni jezik koji se govori je španski, iako značajan broj Peruanaca govori kečuanske jezike, ajmara jezik ili druge autohtone jezike. Ova mješavina kulturnih tradicija rezultirala je velikom raznolikošću izraza u oblastima kao što su umjetnost, kulinarstvo, književnost i muzika. Peru je nedavno stekao međunarodno priznanje zahvaljujući svojoj živopisnoj gastronomiji, koja spaja autohtone, španske, afričke i azijske uticaje.

Historija

[uredi | uredi izvor]
Machu Picchu

Tokom srednjeg vijeka, Peru je bio centar staro Američkog Inka Carstva. Njihov glavni grad, Cuzco, je i danas veliki grad, sa otprilke 300.000 stanovnika. O bogatstvu Inka je čuo i Španski istraživač Francisco Pizarro, koji 1531. stigao na zemlju koja je danas dio Perua. Slabi poslje nedavnog građanskog rata, Inke su izgubili rat sa moćnijim Špancima, i Carstvo Inka pada 1541.

Za sljedećih 300 godina, Peru je jedna od najvažnijih kolonija španskog carstva. Glavni grad Lima, brzo postaje najvažniji grad u južnoj Americi. Staro domaće stanovnistvo, se drastično smanjilo u ovom periodu. Sa 12.000.000 stanovnika pri kraju vlade Inka, 45 godina kasnije Peru ima malo više od 1.000.000 ljudi. Ni politika Peru kolonije nije stabilna, pa je sam Pizzaro 1541. bio ubijen. Ipak zlato i srebro sa Anda bogati špansko carstvo, i Peru ostaje vrlo važna kolonija.

Peru dobija nezavisnost od Španije godine 1821. Uz pomoć susjednih zemalja, i ljudi kao Simón Bolívar, Španski zemljovlasnici su konačno protjerani pri kraju 1824. poslje bitke kod grada Ayacucho. Španija konačno prihvata nezavisnost Perua 1879. Poslje rata za nezavisnost slijedi rat sa Ekvadorom oko međusobnih granica, koje će se tek utvrditi 1999.

Od 1945. do 1980, vojska vlada Peruom. Drugom polovinom dvadesetog vijeka u Peruu postoji značajan terorizam i veliki problemi sa drogom. Sadašnji predsjednik Perua je Alejandro Toledo, čija vlada je imala nekoliko velikih kriza, poput terorističkih napada grupe Sendero Luminoso (Osvjetljeni Put) u 2003.

Geografija

[uredi | uredi izvor]
Mapa Perua
Mapa Perua

Peru se nalazi u Jugozapadnoj Americi, i graniči sa Tihim Okeanom, između Čilea i Ekvadora. Također graniči sa Kolumbijom, Brazilom, i Bolivijom. Najduža granica je s Brazilom (1560 kilometara), a najkraća je sa Čileom (160 kilometara).

Peru se prostire na površini od 1.285.216 km2, od čega je 1.28 milion km2 kopno a 5,220 km2 voda.

Zapadno primorska polja (Costa) su odvojena od istočne nizije blizu rijeke Amazon (Selva). Između njih su visoki Andi (sierra). Na granici s Bolivijom je jezero Titicaca, visoko 3821 metara.

Peru je republika. Svi stariji od 18 godina mogu da glasaju. Za predsjednika se glasa svakih 5 godina, i osoba ne može da bude predsjednik više od dva puta. Svaki predsjednik ima dva podpresjednika. Vijeće Ministara mora da provjeri svaki zakon koji predsjednik predloži parlamentu. Parlament (Ili Kongres) ima 120 članova. Glavni sud se drži u Limi, i ima 16 članova.

Danas predsjednik Perua je Alejandro Toledo, vođa stranke Perú Posible. Sa 45 članova stranke u Peru parlamentu, Peru Posible je najveća i najmoćnija stranka u Peru. Druga i treća najveća stranka u Peru su Partido Aprista Peruano (Apra, 28 članova), i Unidad Nacional (17 članova).

Danas predsjednik Perua je Pedro Pablo Kuczynski, vođa stranke Peruanos por el Kambio. Sa 73 članova stranke u Peru parlamentu, Fuerza Popular je najveća i najmoćnija stranka u Peru.

Administrativne podjele

[uredi | uredi izvor]

Peru je podijeljen na 24 područja (departmana) i jedno specijalno područje Callao, glavna luka Perua blizu Lime. Područja su podijeljena na 195 provincija, a one su podijeljene na 1828 distrikta. Zajedno sa njihovim glavnim gradovima su:

Privreda

[uredi | uredi izvor]

Privatizacija ekonomije Perua desila se devedesetih godina, naročito u industriji telekomunikacije, rudarstva, i struje. Od 1994. do 1997. ekonomija Perua je napredovala od stanja iz ranih devedesetih godina, međutim od 1998. ekonomija Perua je značajno oslabila. Za ovo je krivo stanje ekonomije u Aziji, nestabilnost u Brazilu, i oluja El Niño.

Važne industrije u Peruu su ribarstvo, i produkcija automobila, željezo, i produkcija brodova.

Stanovništvo

[uredi | uredi izvor]

Peru, po procjenama iz 2000, ima 27,012,899 stanovnika. Od njih, 35% su mlađi od 14 godina, 61% starih između 15 i 64 godina, a 4% su stariji od 65 godina. Stanovništvo Perua raste 1.75% godišnje.

45% stanovništva Perua su Indijanci, 37% mestizo (Mješoviti bijelci i Indijanci), 15% bijelci, a crnci, Japanci, Kinezi, i ostali 3%. Glavna grupa indijanaca su Quechua, glavna etnička grupa starog Inka Carstva. Zvanični jezici su španski, i quechua. 90% stanovništva su katolici. 88,7% stanovništva je pismeno.

Kultura

[uredi | uredi izvor]
Señor de los Milagros Lima
Urarina shaman, 1988.

Kultura Perua je kombinacija španske kulture, i kulture Indijanaca. Čak i prije Inka Carstva, Peru je bio center umjetnosti na Južno Američkom kontinentu. Kulture indijanaca poput Chavin, Paracas, Wari, Nazca, Chimu, and Tiahuanaco su davno pravili objekte umjetnosti poput kipova i nakita. U Inka Carstvu, ove tradicije su nastavile ali zajedno sa uspjehima u Arhitekturi, poput gradovima Maču Piču i Cuzco. U dvadesetom stoljeću pokret "indigenismo" je vratio interes u staru indijansku kulturu. Danas Peru umjetnici, pisci, i intelektualci učestvuju u raznim međunarodnim pokretima i stilovima.

Državna Krilatica: Libertad y Orden (Španski; "Sloboda i red")

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Shugart, Matthew Søberg (septembar 2005). "Semi-Presidential Systems: Dual Executive and Mixed Authority Patterns" (PDF). Graduate School of International Relations and Pacific Studies. United States: University of California, San Diego. Arhivirano s originala (PDF), 19. 8. 2008. Pristupljeno 31. 8. 2017.CS1 održavanje: postscript (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
  2. ↑ Shugart, Matthew Søberg (decembar 2005). "Semi-Presidential Systems: Dual Executive And Mixed Authority Patterns" (PDF). French Politics. Palgrave Macmillan UK. 3 (3): 323–351. doi:10.1057/palgrave.fp.8200087. ISSN 1476-3427. OCLC 6895745903. Pristupljeno 31. 8. 2017. Only in Latin America have all new democracies retained a pure presidential form, except for Peru (president-parliamentary) and Bolivia (assembly-independent).CS1 održavanje: postscript (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
  3. ↑ "Peru". Central Intelligence Agency. 27. 2. 2023. Arhivirano s originala, 10. 1. 2021. Pristupljeno 24. 2. 2023 – preko CIA.gov.
  4. 1 2 United Nations. "Population, including UN projections, 2023". Arhivirano s originala, 26. 2. 2023. Pristupljeno 25. 2. 2023.
  5. 1 2 3 4 "World Economic Outlook Database (October 2026 Edition)". www.imf.org. International Monetary Fund. 13. 10. 2026. Pristupljeno 13. 10. 2026.
  6. ↑ "Gini Index". World Bank. Arhivirano s originala, 3. 3. 2024. Pristupljeno 12. 3. 2024.
  7. ↑ "Human Development Report 2023/24" (jezik: engleski). United Nations Development Programme. 13. 3. 2024. Arhivirano (PDF) s originala, 13. 3. 2024. Pristupljeno 13. 3. 2024.
  8. ↑ "Perú: País megadiverso" [Peru: Megadiverse country] (PDF) (jezik: španski). Servicio Nacional de Áreas Naturales Protegidas. Arhivirano s originala (PDF), 22. 6. 2014.
  9. ↑ Wilmer Angel, Aguilar Pereda (2019). "Establecimiento y organización del virreinato del Perú". Universidad Nacional de Trujillo. Arhivirano s originala, 19. 3. 2024. Pristupljeno 19. 3. 2024.
  10. ↑ Back, Michele; Zavala, Virginia (2018). Racialization and Language: Interdisciplinary Perspectives From Perú. Routledge. str. 286–291. Arhivirano s originala, 4. 8. 2021. Pristupljeno 4. 8. 2021. At the end of the 1980s, a group of military elites secretly developed an analysis of Peruvian society called El cuaderno verde. This analysis established the policies that the following government would have to carry out in order to defeat Shining Path and rescue the Peruvian economy from the deep crisis in which it found itself. El cuaderno verde was passed onto the national press in 1993, after some of these policies were enacted by President Fujimori.
  11. ↑ Alfredo Schulte-Bockholt (2006). "Chapter 5: Elites, Cocaine, and Power in Colombia and Peru". The politics of organized crime and the organized crime of politics: a study in criminal power. Lexington Books. str. 114–118. ISBN 978-0-7391-1358-5. important members of the officer corps, particularly within the army, had been contemplating a military coup and the establishment of an authoritarian regime, or a so-called directed democracy. The project was known as 'Plan Verde', the Green Plan. ... Fujimori essentially adopted the Green Plan and the military became a partner in the regime. ... The self-coup, of April 5, 1992, dissolved the Congress and the country's constitution and allowed for the implementation of the most important components of the Green Plan
  12. ↑ Villalba, Fernando Velásquez (2022). "A Totalidade Neoliberal-Fujimorista: Estigmatização e Colonialidade No Peru Contemporâneo". Revista Brasileira de Ciências Sociais. 37 (109). doi:10.1590/3710906/2022. terruqueo, ou seja, a construção artificial, racista e conveniente de um inimigo sociopolítico para deslegitimar formas de protesto social Nepoznati parametar |article-number= zanemaren (pomoć)
  13. ↑ Asensio, Raúl; Camacho, Gabriela; González, Natalia; Grompone, Romeo; Pajuelo Teves, Ramón; Peña Jimenez, Omayra; Moscoso, Macarena; Vásquez, Yerel; Sosa Villagarcia, Paolo (august 2021). El Profe: Cómo Pedro Castillo se convirtió en presidente del Perú y qué pasará a continuación (jezik: španski) (1 izd.). Lima, Peru: Institute of Peruvian Studies. str. 92. ISBN 978-612-326-084-2. Arhivirano s originala, 5. 11. 2022. Pristupljeno 17. 11. 2021.
  14. ↑ Banda, Gonzalo (12. 1. 2023). "At Peru Protests' Epicenter, Rage—And a Sense of Betrayal". Americas Quarterly (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 12. 1. 2023. Pristupljeno 15. 1. 2023.
  15. ↑ David E. Castro Garro. "Módulo de capacitación en recursos genéticos y bioseguridad" [Training module on genetic resources and biosafety] (PDF) (jezik: španski). Ministerio de Ambiente de la República de Perú. Arhivirano s originala (PDF), 24. 4. 2018.
  16. ↑ "Freedom in the World 2017 – Populists and Autocrats: The Dual Threat to Global Democracy" Arhivirano 27. 7. 2017. na Wayback Machine by Freedom House, 31 January 2017
  17. ↑ McKercher, B. J. C. (2012). Routledge Handbook of Diplomacy and Statecraft (jezik: engleski). Routledge. ISBN 978-1-136-66436-6. Arhivirano s originala, 17. 4. 2021. Pristupljeno 30. 5. 2020. a Middle Power like Peru lack the diplomatic and other resources...

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  • Bailey, Gauvin Alexander. Art of colonial Latin America. London: Phaidon, 2005. ISBN 0714841579.
  • Constitución Política del Perú. 29 December 1993.
  • Custer, Tony. The Art of Peruvian Cuisine. Lima: Ediciones Ganesha, 2003. ISBN 9972920305.
  • Garland, Gonzalo. "Perú Siglo XXI", series of 11 working papers describing sectorial long-term forecasts, Grade, Lima, Peru, 1986–1987.
  • Garland, Gonzalo. Peru in the 21st Century: Challenges and Possibilities in Futures: the Journal of Forecasting, Planning, and Policy, Volume 22, No. 4, Butterworth-Heinemann, London, England, May 1990.
  • Gootenberg, Paul. (1991) Between silver and guano: commercial policy and the state in postindependence Peru. Princeton: Princeton University Press. ISBN 0691023425.
  • Gootenberg, Paul. (1993) Imagining development: economic ideas in Peru's "fictitious prosperity" of Guano, 1840–1880. Berkeley: University of California Press. ISBN 0520082907.
  • Higgins, James (editor). The Emancipation of Peru: British Eyewitness Accounts, 2014. Online at jhemanperu Arhivirano 21. 4. 2020. na Wayback Machine
  • Instituto de Estudios Histórico–Marítimos del Perú. El Perú y sus recursos: Atlas geográfico y económico. Lima: Auge, 1996.
  • Instituto Nacional de Estadística e Informática. "Perú: Compendio Estadístico 2005" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 7. 3. 2007. (8.31 MB). Lima: INEI, 2005.
  • Instituto Nacional de Estadística e Informática. Perfil sociodemográfico del Perú. Lima: INEI, 2008.
  • Instituto Nacional de Estadística e Informática. Perú: Estimaciones y Proyecciones de Población, 1950–2050. Lima: INEI, 2001.
  • Ley N° 27867, Ley Orgánica de Gobiernos Regionales. 16 November 2002.
  • Martin, Gerald. "Literature, music and the visual arts, c. 1820–1870". In: Leslie Bethell (ed.), A cultural history of Latin America. Cambridge: University of Cambridge, 1998, pp. 3–45.
  • Martin, Gerald. "Narrative since c. 1920". In: Leslie Bethell (ed.), A cultural history of Latin America. Cambridge: University of Cambridge, 1998, pp. 133–225.
  • Porras Barrenechea, Raúl. El nombre del Perú. Lima: Talleres Gráficos P.L. Villanueva, 1968.
  • Scheina, Robert (2003), Latin America's Wars: The Age of the Caudillo, 1791–1899, Brassey's, ISBN 978-1-57488-450-0
  • Thorp, Rosemary, and Geoffrey Bertram. Peru 1890–1977: growth and policy in an open economy. New York: Columbia University Press, 1978. ISBN 0231034334

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]
Economy
  • Banco Central de Reserva. Cuadros Anuales Históricos Arhivirano 1. 5. 2011. na Wayback Machine.
  • Instituto Nacional de Estadística e Informática. Perú: Perfil de la pobreza por departamentos, 2004–2008. Lima: INEI, 2009.
  • Concha, Jaime. "Poetry, c. 1920–1950". In: Leslie Bethell (ed.), A cultural history of Latin America. Cambridge: University of Cambridge, 1998, pp. 227–260.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]