Idi na sadržaj

Nikaragva

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Nikaragva
República de Nicaragua
Zastava Nikaragve  Nikaragve
Zastava
Himna: "Salve a ti, Nicaragua"

Glavni i najveći grad Managua
12°6′N 86°14′W / 12.100°N 86.233°W / 12.100; -86.233
Službeni jezik španski
Državno uređenje Unitarna socijalistička republika s predsjedničkim sistemom i diarhijom[a] pod autoritarnom diktaturom[b]
Daniel Ortega
Rosario Murillo
Gustavo Porras Cortés
Alba Luz Ramos
Nezavisnost
• Priznato
15. septembar 1821. 
Površina
• Ukupno
130.375 km2 (96)
• Vode (%)
7,14
59/km2 (155)
• Procjena (2026)
Povećanje 7.097.329 
BDP (PKM) 2026
• Ukupno
Povećanje $69,515 milijardi[6] (121)
Povećanje $10.211[6] (128)
BDP (nominalni) 2026
• Ukupno
Povećanje $24,227 milijardi[6] (124)
Povećanje $3.559[6] (136)
Gini (2014) 46,2 
HDI (2023) 0,706[7] (123)
Valuta Nikaragvanska kordoba
Vremenska zona UTC−06:00
• Ljeti (DST)
UTC−06:00
Pozivni broj +505
Internetska domena .ni

Nikaragva, službeno Republika Nikaragva je država u Srednjoj Americi koja zauzima površinu od 130.370 km2. Sa populacijom od 7.097.329 stanovnika (prema podacima iz 2026),[8] treća je najmnogoljudnija zemlja Srednje Amerike, nakon Gvatemale i Hondurasa, te najveća po površini u cijeloj regiji.

Nikaragva se graniči s Hondurasom na sjeveru, Karipskim morem (dio Atlantskog okeana) na istoku, Kostarikom na jugu i Tihim okeanom na zapadu. Zemlja također dijeli pomorske granice sa El Salvador na zapadu i Kolumbijom na istoku. Najveći grad i glavni grad Nikaragve je Managua, koja je ujedno i četvrti najveći grad u Srednjoj Americi, sa populacijom od 1.055.247 stanovnika (prema podacima iz decembra 2020). Nikaragva je poznata kao "žitnica Srednje Amerike" zbog najplodnijeg tla i najvećih površina obradivog zemljišta u cijeloj regiji.[9][10] Službeni jezik je španski, iako različite grupe na karipskoj obali (Mosquitia) govore vlastitim jezicima i engleskim jezikom. Spoj kulturnih tradicija rezultirao je značajnom raznolikošću u folkloru, kulinarstvu, muzici i književnosti, uključujući doprinose nikaragvanskih pjesnika i pisaca kao što je Rubén Darío.

Regiju, koju su od davnina naseljavale različite autohtone kulture, u 16. vijeku osvojilo je Špansko Carstvo. Nikaragva je stekla nezavisnost od Španije 1821. Karipska regija (Mosquitia) imala je drugačiji historijski put; bila je nezavisno kraljevstvo pod britanskom zaštitom od 17. vijeka sve do 1860, kada je potpisivanjem Sporazuma iz Manague ušla u uniju s Nikaragvom, dok je njen najsjeverniji dio pripao Hondurasu na osnovu Sporazuma Wyke-Cruz iz 1859.[11] Od sticanja nezavisnosti, Nikaragva je prolazila kroz periode političkih nemira, diktature, američke okupacije i fiskalne krize, kao i kroz Nikaragvansku revoluciju 1960-ih i 1970-ih te rat protiv Kontraša 1980-ih.

Iako je nominalno unitarna predsjednička republika, Nikaragva bilježi značajno nazadovanje demokratije od 2007. pod vlašću predsjednika Daniela Ortege, što je dovelo do masovnih protesta 2018. i naknadnih represivnih mjera. Nakon izbora 2021, zemlja se često opisuje kao autoritarna diktatura,[12][13][14] a naredni nacionalni izbori su praktično otkazani.[15] To je zemlja u razvoju s drugim najnižim BDP-om po glavi stanovnika (nominalnim) i četvrtim najnižim BDP-om po glavi stanovnika (prema paritetu kupovne moći – PPP) među zemljama Latinske Amerike i Kariba. Prema Indeksu percepcije korupcije, Nikaragva je 2025. bila rangirana kao druga najkorumpiranija zemlja u Latinskoj Americi, odmah iza Venecuele. Multietničko stanovništvo Nikaragve čine ljudi mješovitog (mestici), autohtonog, evropskog i afričkog porijekla.

Poznata kao "zemlja jezera i vulkana",[16][17] Nikaragva je dom i Rezervata biosfere Bosawás, druge najveće tropske kišne šume na američkom kontinentu.[18] Biološka raznolikost, topla tropska klima i aktivni vulkani učinili su Nikaragvu sve popularnijom turističkom destinacijom.[19][20] Nikaragva je zemlja osnivač Ujedinjenih nacija,[21] a također je članica Pokreta nesvrstanih,[22] Bolivarske alternative za Ameriku[23] i Zajednice latinoameričkih i karipskih država.[24]

Historija

[uredi | uredi izvor]

Prije dolaska Evropljana na području Nikaragve živjela su indijanska plemena. Prema najbrojnijem među njima, plemenu Nicarao država je i dobila ime (nicarao + agua, šp. "voda").

Španci su je kolonizirali 1524. a nezavisnost je dobila 1821. Priključuje se Ujedinjenim pokrajinama Srednje Amerike u razdoblju do 1838, nakon čega postaje samostalna republika 1854.

Od samih početaka nacionalne historije prostor Nikaragve bio je područje strateških, političkih i komercijalnih interesa Sjedinjenih Američkih Država. Država je preživjela vojne intervencije SAD-a i duže periode vojne diktature. Godine 1979. vlast je preuzela višestranačka koalicija. Sukobi unutar koalicije doveli su do stanja u kojem je moć prigrabio Daniel Ortega, izabran za predsjednika 1984. Ortega i njegovi sljedbenici sandinisti poduzeli su niz ambicioznih socijalnih reformi. Izbija građanski rat u kojem su Sjedinjene Američke Države pomagale pobunjenike zvane "kontraši".

Godine 1990. održani su višestranački izbori, nakon kojih počinje uglavnom mirno razdoblje.

Ustroj vlasti je višestranačka republika s jednim zakonodavnim domom.

Političke podjele

[uredi | uredi izvor]

Geografija

[uredi | uredi izvor]

Republika Nikaragva se nalazi u Srednjoj Americi između Karipskog mora na sjeveroistoku i Tihog okeana na jugozapadu. Istočne ravnice obrubljene su močvarama i lagunama, ali dublje u unutrašnjosti krajolik se izdiže do središnjeg brdovitog prostora iznad kojega su dva vulkanska lanca i jezero Nikaragva. Mnogi su vulkani i danas aktivni, pa ima jakih potresa.

Privreda

[uredi | uredi izvor]

Nikaragvanska ekonomija je bila orijentirana na izvoz tropskih biljaka i proizvoda: banana, kahve i duhana. Proizvodio se i kvalitetan rum i uzgajala goveda. Tokom građanskog rata veliki dio infrastrukture je oštećen ili uništen, a ekonomska blokada koju su nametnule SAD dovela je do kolapsa ekonomije i ogromne inflacije. Nakon rata privatizirani su mnogi industrijski pogoni koji su bili u vlasništvu države, a inflacija svedena na podnošljivu mjeru. Posljednjih godina privreda bilježi brz porast.

Stanovništvo

[uredi | uredi izvor]

Oko 69% populacije čine mestici, potomci Evropljana i domorodačkog stanovništva. Potomaka doseljenih Evropljana ima oko 17%, uglavnom španskog porijekla. Tokom 19. vijeka dolazilo je do malih valova migracije iz zemalja Sredozemlja. Oko 5% ostalih su čisti potomci autohtonog stanovništva.

Kultura

[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Bilješke

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Od 2025, Nikaragva je ustavom definisana kao revolucionarna, socijalistička država zasnovana na kršćanskim vrijednostima, socijalističkim idealima i praksama solidarnosti. To potvrđuju brojni izvori..[1][2]
  2. ↑ Vlada Nikaragve je od strane više izvora opisana kao totalitarna ili autoritarna..[1][3][4][5]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 Lira, Elvira Cuadra (4. 12. 2024). "Arquitecturas autocráticas: del Estado policial al Estado totalitario en Nicaragua". Diálogo Político (jezik: španski). Arhivirano s originala, 20. 12. 2024. Pristupljeno 20. 1. 2025.
  2. ↑ swissinfo.ch, S. W. I. (14. 1. 2025). "Parlamento de Nicaragua comienza a reformar la Constitución que da un poder total a Ortega". SWI swissinfo.ch (jezik: španski). Arhivirano s originala, 17. 2. 2025. Pristupljeno 21. 1. 2025.
  3. ↑ Awadalla, Cristina (23. 3. 2023). "Authoritarian Populism and Patriarchal Logics: Nicaragua's Engendered Politics". Social Politics: International Studies in Gender, State & Society. Oxford University Press (OUP). 30 (2): 701–723. doi:10.1093/sp/jxad006. ISSN 1072-4745.
  4. ↑ Córdoba, José de (25. 10. 2022). "U.S. Imposes Sanctions on Nicaragua's Authoritarian Regime". WSJ. Arhivirano s originala, 3. 9. 2023. Pristupljeno 3. 9. 2023.
  5. ↑ "Nicaragua: Freedom in the World 2023 Country Report". Freedom House. 30. 5. 2019. Arhivirano s originala, 3. 9. 2023. Pristupljeno 3. 9. 2023.
  6. 1 2 3 4 "IMF DataMapper: Nicaragua". International Monetary Fund. 2026. Pristupljeno 11. 5. 2026.
  7. ↑ "Human Development Report 2025" (PDF) (jezik: engleski). United Nations Development Programme. 6. 5. 2025. Arhivirano (PDF) s originala, 6. 5. 2025. Pristupljeno 6. 5. 2025.
  8. ↑ Division, United Nations Population. "[default] Population Division Data Portal". Population Division Data Portal (jezik: engleski). Pristupljeno 25. 7. 2026.
  9. ↑ "Yara expands presence in Central America". 23. 2. 2018. Arhivirano s originala, 11. 2. 2025. Pristupljeno 8. 3. 2025.
  10. ↑ "Nicaragua's Great Leap Forward". 8. 5. 2008. Arhivirano s originala, 11. 2. 2025. Pristupljeno 25. 10. 2024.
  11. ↑ "Tratados Vigentes Entre Honduras y La Gran Bretana" (PDF). Criterio.hn. 1937. Pristupljeno 22. 6. 2026.
  12. ↑ Mendoza, Yubelka; Kitroeff, Natalie (7. 11. 2021). "Nicaragua Descends Into Autocratic Rule as Ortega Crushes Dissent". The New York Times (jezik: engleski). ISSN 0362-4331. Arhivirano s originala, 17. 2. 2025. Pristupljeno 5. 1. 2025.
  13. ↑ Córdoba, José de (6. 11. 2021). "Nicaragua Veers to Dictatorship as President Holds Election the U.S. Calls 'Sham'". Wall Street Journal (jezik: engleski). ISSN 0099-9660. Arhivirano s originala, 4. 3. 2025. Pristupljeno 5. 1. 2025.
  14. ↑ Naím, Moisés (19. 11. 2021). "Why dictators love elections". EL PAÍS English (jezik: engleski). Pristupljeno 5. 1. 2025.
  15. ↑ "Nicaragua's President Ortega moves to extend his 20-year rule and says no elections anytime soon". Associated Press (jezik: engleski). 20. 7. 2026. Pristupljeno 21. 7. 2026.
  16. ↑ Brierley, Jan (15. 10. 2017). "Sense of wonder: Discover the turbulent past of Central America". Daily Express (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 18. 6. 2022. Pristupljeno 27. 10. 2017.
  17. ↑ Wallace, Will; Wallace, Camilla (10. 4. 2010). "Traveller's Guide: Nicaragua". The Independent. Arhivirano s originala, 18. 6. 2022. Pristupljeno 27. 10. 2017.
  18. ↑ Peter (16. 2. 2019). "12 largest rainforests in the world and where to find them". Atlas & Boots (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 3. 6. 2021. Pristupljeno 3. 6. 2021.
  19. ↑ Dicum, G (17. 12. 2006). "The Rediscovery of Nicaragua". Travel Section. New York: TraveThe New York Times. Arhivirano s originala, 10. 5. 2011. Pristupljeno 26. 6. 2010.
  20. ↑ Davis, LS (22. 4. 2009). "Nicaragua: The next Costa Rica?". Mother Nature Network. MNN Holdings, LLC. Arhivirano s originala, 11. 5. 2011. Pristupljeno 26. 6. 2010.
  21. ↑ Kurtas, Susan. "Research Guides: UN Membership: Founding Members". research.un.org (jezik: English). Arhivirano s originala, 4. 7. 2019. Pristupljeno 26. 6. 2022.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  22. ↑ Vanden, Harry E.; Morales, Waltraud Queiser (1985). "Nicaraguan Relations with the Nonaligned Movement". Journal of Interamerican Studies and World Affairs. 27 (3): 141–161. doi:10.2307/165603. ISSN 0022-1937. JSTOR 165603. Arhivirano s originala, 26. 6. 2022. Pristupljeno 26. 6. 2022.
  23. ↑ "A Guide to ALBA". Americas Quarterly (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 26. 6. 2022. Pristupljeno 26. 6. 2022.
  24. ↑ "CELAC | CELAC INTERNATIONAL" (jezik: engleski). 16. 2. 2018. Arhivirano s originala, 11. 7. 2022. Pristupljeno 26. 6. 2022.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]