Idi na sadržaj

Ella Fitzgerald

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ella Fitzgerald
Ella Fitzgerald, 1940.
Rođenje (1917-04-25) 25. april 1917.
Smrt15. juni 1996(1996-06-15) (79 godina)

Ella Fitzgerald rođena u Newport Newsu, Virginia, Sjedinjene Američke Države, 25. aprila 1917. — Kalifornija, 15. juni 1996.) bila je američka džez pjevačica.[1]

Karijera

[uredi | uredi izvor]

Počela je svoju pjevačku karijeru nakon teškog djetinjstva i debitovala je u Apollo teatru 1934. Njen talenat je bio prepoznat na amaterskom takmičenju, da bi kasnije postala najbolja jazz pjevačica u kasnijim decenijama. 1958. Fitzgerald je ušla u historiju kao prva Afroamerikanka koja je osvojila nagradu Grammy. Zahvaljujući svojim vokalnim kvalitetima, s lucidnom intonacijom i širokim rasponom, pjevačica je osvojila ukupno 13 Grammyja i prodala više od 40 miliona albuma. Njene višetomne "pjesme" za Verve Records smatraju se američkim blagom.[1]

Rani život

[uredi | uredi izvor]

Nakon majčine smrti 1932, Fitzgerald se uselila kod svoje tetke. Razmišljala je o napuštanju škole. Nakon toga je bila poslana u posebnu popravnu školu, ali ni tamo se nije dugo zadržala. Do 1934., pokušavala je preživjeti samostalno, a nevolja je natjerala da živi na ulici. Još uvijek sanjajući o karijeri zabavljačice, prijavila se na amatersko takmičenje u harlemskom Apollo teatru. Na takmičenju je otpjevala melodiju Hoagyja Carmichaela "Judy", kao i "The Object of My Affection", oduševivši publiku. Potom je osvojila prvu simboličnu nagradu na takmičenju, u iznosu od 25 američkih dolara.

Nakon prebrođenih finansijskih problema, počela je raditi kao glavna pjevačica za The Three Keys kod Decca Records-a. U to vrijeme se udala za Bennyja Kornegaya, lokalnog lučkog radnika, ali jse i razvela dvije godine kasnije. Nastupala je s utjecajnim pjevačima poput Billa Kennyja iz Ink Spotsa i Louisa Jordana. Četrdesete godine 20. vijeka donijele su bebop stil jazza; Fitzgerald ga je usvojila i u istom briljirala. Crpeći utjecaj turneja s Dizzyjem Gillespiejem, pjevačica je stekla veliko priznanje u svijetu jazza svojim scat pjevanjem i jedinstvenim stilom koji je inspirisao pjevače poput Louisa Armstronga. Dok je bila na turneji, Fitzgerald se zaljubila u basistu Raya Browna; njih dvoje su se na kraju vjenčali, usvojili sina i dali mu ime Ray Jr. Sredinom 1940-ih počela je pjevati za Jazz at the Philharmonic, koncertnu seriju koju je pokrenuo njen menadžer Norman Granz.[2]

Često je nastupala s Louisom Armstrongom, triom O. Petersona i drugima. Gostovala je širom svijeta te svojim osebujnim i vrlo izražajnim pjevanjem postala uzorom u interpretacijama bluza i be-bopa.

Nakon operacije srca i dijagnoze dijabetesa 1986, Fitzgerald je nadmašila očekivanja nastavljajući sa nastupima. Njen posljednji nastup održao se u Carnegie Hallu u New Yorku 1991. Kada je dijabetes prisilio da joj se amputiraju obje noge, zamijenila je pozornicu sjedenjem u dvorištu sa sinom i unukom Alice. Do kraja karijere snimila je ukupno 2.000 pjesama, osvojila 14 Grammy nagrada i Predsjedničku medalju slobode (1992). Dana 15. juna 1996, Fitzgerald je preminula u svojoj kući u Beverly Hillsu.[2]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 "Ella Fitzgerald - Songs, Quotes & Albums". Biography (jezik: engleski). 4. 5. 2021. Pristupljeno 11. 7. 2025.
  2. 1 2 "Biography: Ella Fitzgerald". National Women's History Museum (jezik: engleski). Pristupljeno 11. 7. 2025.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

https://www.ellafitzgerald.com/#/